dr.koki
Aktivan član
- Poruka
- 1.232
Amerikanci sve teže idu u penziju
Mediji u Americi objavili su da je u anketnoj aktuelizaciji popisa stanovništva, najsenzacionalniji podatak - ubrzani rast broja Amerikanaca koji produžavaju svoj radni vek, objavila je „Politika”. Gotovo četvrtina njih, u dobi između 65. i 74, nastavlja da radi i posle ispunjavanja uslova za penziju, što je povećanje tog sastava za pet odsto u poređenju sa startom dvehiljaditih. Slično se događa i u drugim razvijenim zemljama u čijem življu je sve više starih osoba, ali Amerika i u ovom pogledu sebe doživljava kao izuzetak. Delimično s pravom: međunarodna istraživanja su pokazala da Amerikanci rade više sati dnevno nego ijedna visokoindustrijalizovana nacija, pa se ovdašnji analitičari čude sunarodnicima koji bi da, posle tolikih napora, ostanu zaposleni i kad im sleduje mirovina.
Rekordan procenat ovog novog soja dugoprugaša je baš u Vašingtonu. Gotovo svaki treći njegov stanovnik pomenute poodmakle dobi produžava svoj radni vek za bar nekoliko leta.
Razlozi za to su lokalne prirode - sugeriše „Vašington post” i navodi kao primere veliki broj intelektualaca za kojima vlada velika tražnja i propisane zabrane radne diskriminacije na osnovu generacije.
Pojedinačne sudbine su ilustrativnije. I Ajlin Masters i Maraj Smit imaju po 70 godina, oboje su stanovnici prestoničnih predgrađa i nastavljaju da rade - s vrlo različitim motivima. „Moram, jer su mi visoke otplate za tek kupljeni stan, muž me je napustio, a sin se razboleo toliko da ne može da radi”, jada se Mastersova, pomoćnik upravnika škole. „Nastavljam da izdajem svoj časopis za profesionalne pilote, jer je to moj život, ono što me čini srećnim”, diči se Smit.
Kretanja su šira od prostora između iznudice i zadovoljstva. Pojedini poslodavci traže da veterani, pogotovu ako su na rukovodećim ili visokoprofesionalizovanim dužnostima, ostanu na radu jer im je teško naći zamenu, a i zato što obuka novih kadrova iziskuje poprilično skupog vremena, predočava Tom Gilespi, demograf iz Minesote.
S medicinskog stanovišta stvar je jednostavna: „Dobra je vest da naši ljudi žive sve duže, a kad žive duže, duže i rade.” Amerikanci, pokazao je popis, danas u proseku žive 77,9 godina. Više nego ikad.
Stresovi koji ovde skraćuju mnoge živote često nastaju u strahu da će ponestati novca za starost, da penzija neće biti dovoljna za očuvanje nivoa života na koji se naviklo, za povećane potrebe zdravstvene nege, potporu potomcima.
Da bi otklonili te strepnje, Amerikancima više nije dovoljno ni milion dolara - izvestila je televizija En-Bi-Si, uz napomenu da se posednik tolike svote više ne može smatrati „pravim bogatašem i čovekom osigurane budućnosti”.
Znatno su poskupeli gorivo, obrazovanje, zdravstvene usluge, hrana i ostalo, tako da milion ne može da donese spokoj osobi koja se sprema za penzionisanje i ne želi da se lišava dostignutog standarda, računa finansijski specijalista Dejvid Veling, iz San Franciska.
Za održavanje života „na visokoj nozi”, u svakoj, a naročito poznoj, dobi, sada je potrebno bar dva i po do pet miliona raspoloživih dolara, zaključuju istraživači.
Većina drugih Amerikanaca, skromnijih dometa i prohteva, o takvim sumama mogu samo da sanjaju. Glavno im je da ih posluži snaga da mogu što duže da rade pa da tako sebi i bližnjima priušte „normalan život”. (Mondo)
Mediji u Americi objavili su da je u anketnoj aktuelizaciji popisa stanovništva, najsenzacionalniji podatak - ubrzani rast broja Amerikanaca koji produžavaju svoj radni vek, objavila je „Politika”. Gotovo četvrtina njih, u dobi između 65. i 74, nastavlja da radi i posle ispunjavanja uslova za penziju, što je povećanje tog sastava za pet odsto u poređenju sa startom dvehiljaditih. Slično se događa i u drugim razvijenim zemljama u čijem življu je sve više starih osoba, ali Amerika i u ovom pogledu sebe doživljava kao izuzetak. Delimično s pravom: međunarodna istraživanja su pokazala da Amerikanci rade više sati dnevno nego ijedna visokoindustrijalizovana nacija, pa se ovdašnji analitičari čude sunarodnicima koji bi da, posle tolikih napora, ostanu zaposleni i kad im sleduje mirovina.
Rekordan procenat ovog novog soja dugoprugaša je baš u Vašingtonu. Gotovo svaki treći njegov stanovnik pomenute poodmakle dobi produžava svoj radni vek za bar nekoliko leta.
Razlozi za to su lokalne prirode - sugeriše „Vašington post” i navodi kao primere veliki broj intelektualaca za kojima vlada velika tražnja i propisane zabrane radne diskriminacije na osnovu generacije.
Pojedinačne sudbine su ilustrativnije. I Ajlin Masters i Maraj Smit imaju po 70 godina, oboje su stanovnici prestoničnih predgrađa i nastavljaju da rade - s vrlo različitim motivima. „Moram, jer su mi visoke otplate za tek kupljeni stan, muž me je napustio, a sin se razboleo toliko da ne može da radi”, jada se Mastersova, pomoćnik upravnika škole. „Nastavljam da izdajem svoj časopis za profesionalne pilote, jer je to moj život, ono što me čini srećnim”, diči se Smit.
Kretanja su šira od prostora između iznudice i zadovoljstva. Pojedini poslodavci traže da veterani, pogotovu ako su na rukovodećim ili visokoprofesionalizovanim dužnostima, ostanu na radu jer im je teško naći zamenu, a i zato što obuka novih kadrova iziskuje poprilično skupog vremena, predočava Tom Gilespi, demograf iz Minesote.
S medicinskog stanovišta stvar je jednostavna: „Dobra je vest da naši ljudi žive sve duže, a kad žive duže, duže i rade.” Amerikanci, pokazao je popis, danas u proseku žive 77,9 godina. Više nego ikad.
Stresovi koji ovde skraćuju mnoge živote često nastaju u strahu da će ponestati novca za starost, da penzija neće biti dovoljna za očuvanje nivoa života na koji se naviklo, za povećane potrebe zdravstvene nege, potporu potomcima.
Da bi otklonili te strepnje, Amerikancima više nije dovoljno ni milion dolara - izvestila je televizija En-Bi-Si, uz napomenu da se posednik tolike svote više ne može smatrati „pravim bogatašem i čovekom osigurane budućnosti”.
Znatno su poskupeli gorivo, obrazovanje, zdravstvene usluge, hrana i ostalo, tako da milion ne može da donese spokoj osobi koja se sprema za penzionisanje i ne želi da se lišava dostignutog standarda, računa finansijski specijalista Dejvid Veling, iz San Franciska.
Za održavanje života „na visokoj nozi”, u svakoj, a naročito poznoj, dobi, sada je potrebno bar dva i po do pet miliona raspoloživih dolara, zaključuju istraživači.
Većina drugih Amerikanaca, skromnijih dometa i prohteva, o takvim sumama mogu samo da sanjaju. Glavno im je da ih posluži snaga da mogu što duže da rade pa da tako sebi i bližnjima priušte „normalan život”. (Mondo)