Kad čitam dobru knjigu...

nino89

Zainteresovan član
Poruka
141
Imali smo u skoli razgovor na ovu temu, pa me interesuje kako se vi osecate dok citate neku dobru knjigu?

Ja nesto ni ne prozivljavam knjigu dok je citam lol nema neke razlike da li je dobra ili ne, ali kada zavrsim onda tek skontam da li je bilo vredno citanja :) i tek onda skontam koliko je dobro bilo
 
UŽIVLJAVAM SE!
Desi mi se da uđem u neki lik, identifikujem se s njim, navijam, patim,...
Dešavalo mi se, dok sam čitala neke knjige, da krenem prema vratima kao da izađem iz kuće... i onda se vratim... moram da je dovršim...
Neke knjige su umele da ostave tako jak utisak na mene, da se osećam kad ih pročitam kao da kroz neku drugu vizuru gledam svet... drukčije boje... glasovi... sve...
Skoro sam se tako osećala kad sam pročitala jednu dosta neobičnu knjigu... jezivo... kao da sam upala u neku drugačiju dimenziju... totalno otkrovenje i promene dotadašnjih pogleda...
 
Kada čitam dobru knjigu.. u jednom trenutku, to počinje ničim izazvano i nenajavljeno -prestajem da čitam i upadam u samo srce događaja, često se deči, da es nađem u telu nekoga lika, kog sama nikada ne bih izabrala, knjiga izabere umesto mene...i onda... POČINJE!
 
Umem toliko da se zablesavim da ne osecam ni glad ni zedj dok nestignem do kraja, nekada sam zore umela da docekam krvavih ociju i sa sveze zavrsenom knjigom, sada se kontrolisem uglavnom. A ako nesto bas bas ostavi utisak na mene napravim kratku pauzu, pa opet navalim ...
 
Sad citam Sveta knjiga vukodlaka - Viktor Peljevin i odusevljavam se. Prepisala sam neke odlomke kako bih mogla na osnovu njih nekada da procitam sebe ponovo.

"Tragedija ovog kolhoznika, kao i svih drugih muskaraca, sastoji se u tome sto oni jure za nasom lepotom, ne shvatajuci njenu prirodu."

"Demon lepote je najveci od svih demona uma. On je nalik na smrt, ali sluzi zivotu. I ne zivi on u meni - ja ga samo pustam iz lampe na celu, kao Aladin dzina, a zatim, kada se dzin vrati u svoju tamnicu, pljackam na bojnom polju."

"Bolje je ako se sa "vi" predje na "ti" neprimetno, ne zedrzavajuci na tome paznju,"

" "napeti rep", to jest ponasati se napadno, drsko."

"ljudskoj dusi je potreban lep omot, a ruska kultura ga ne predvidja, nazivajuci takvo stanje duhovnoscu. Otuda sve nevolje..."

"Cinilo mi se da sam pretrpela isto sto ja celog zivota radim drugima. Mozda mi je jednostavno sve bilo sugerisano? To je bila cista paranoja - mi, lisice, ne podlezemo hipnozi."

"Nama vukodlacima, nikada nece doci mesija. Ali, svako od nas moze da promeni sebe ako prekoraci sopstvene granice." "Upravo to i jeste iskupljenje"

"Ako bi se reklo ukratko Niceovim recima (malkice prilagodjenim nasem slucaju), tajna je jednostavna - pobedi zivotinjsko! A nimalo ne sumnjam u to da si ljudsko vec pobedila:"

"Shvatila sam da nije zeleo da pokazuje osecanja pred potcinjenim,"
 
nino89:
Imali smo u skoli razgovor na ovu temu, pa me interesuje kako se vi osecate dok citate neku dobru knjigu?

Ja nesto ni ne prozivljavam knjigu dok je citam lol nema neke razlike da li je dobra ili ne, ali kada zavrsim onda tek skontam da li je bilo vredno citanja :) i tek onda skontam koliko je dobro bilo
Kada citam dobru knjigu ja razmisljam o njoj...Cak i posle mesec dana posto sam je procitala...A mislim da cu o nekim razmisljati i ceo zivot.
 
Pol Oster kaže da odnos koji se stvara između čitaoca i pisca, kod čitanja knjige, predstavlja najdublju misaonu vezu koja se između dvoje ljudi može stvoriti.
Inače, ja svaku knjigu doživljavam na drugu loptu, poslije čitanja. Čitanje je više usvajanje informacija, prava senzacija dolazi kasnije, kad se malo razmisli o tome što se pročitalo, kad ti to fermentira u mozgu i sve sjedne na svoje mjesto. Uostalom, svaka knjiga je rezultat saradnje pisca i čitaoca, reče, opet, Oster.
 
Исти случај, шта друго да кажем:D. Потпуно заборавим где сам.

Али морам да вам признам нешто: размишљам док читам, а волим да дам одушка свом размишљању (и осталим реакцијама). Последица је да су ми књиге (ако су моје) тотално ишврљане по маргинама -- узвицима, коментарима, знаковима питања, смехом ("ха, ха") и сличним.

Кад ми неко тражи књигу на читање, нађем се у небраном грожђу -- смејаће ми се људи! Сваки пут се извињавам. Ево баш данас -- обећала сам колегиници једну књигу из психологије, али сам морала да је унапред молим за извињење због ишврљаности књиге.:oops:
 

Back
Top