va meseca se trudim i borim sa ljudima koji su, verovatno pametniji od mene, ali ja imam vise vere u coveka kao ljudsko bice. Vecina ljudi tvrdi da nema izlaza iz narkomanije. Inace, prvih mesec dana sam uzela mladog coveka, sina moje pok. sestre i pok. zeta u dosta losem stanju kod sebe, i krenula u borbu protiv posasti droge. Posto je on ozenjen, i zena se drogirala, predala sam je njenima i ona je na terapiji u ustanovi koja se pominje na forumu. Tamo zajedno ne mogu, pa sam krenula da trazim za njega pomoc. Strucnjaci su konsultovani, isli smo na terapeutske razgovore, bio je hemijski svega cetiri dana cist. Prevario je i strucnjake i mene, uzimao je malo, u momentima kada sam nesto radila (vodila sam ga sa sobom na posao), pomagao mi je i pokazivao zelju da pomogne u svemu sto moze. Puna nade za bolje sutra, (i sada je imam) budila sam ga ujutru da radimo zajedno, pruzila porodicni kutak koji znam da nije imao. Ne, nisam povredjena sto me je prevario, nego pretuzna sto vara sebe i ovaj Boziji dar, zivot. Saznavsi za prevaru, razgovarali smo o tome i ponovo sam ga dala na "hemijsko ciscenj" a zatim odvela sa njegovim prvo opiranjem a zatim pristankom dalje iz ovog grada i obezbedila smestaj pod kontrolom na dva meseca. Srce mi se cepa da nekog ko je sam ostavljam nepoznatom, neizvesnom, ali izlaz nisam videla. Neki poslic on ima, ja to vodim, cuvam mu sto mogu i uzdam se da ce meni i njemu Bog pomoci - ja da izdrzim, a on da ozdravi.
U celom ovom periodu saznala sam da su radjena istrazivanja, anonimna, koliko zavisnika ima. Pa, fradovi su nam napadnuti jeftinom drogom prskanom misomorom (daje bolji spid, kazu) marihuana raznim pesticidima, svakakvo otrovno djubre se prodaje za male pare a unistava sposobnost mladima da imaju decu. Rusi idu dotle da tvrde da je to genocid nad srpskim narodom. Anonimne studije koje su radjene predate su Vladi Srbije, ali verovatno od njihovog prepucavanja za materijalnim stvarima ne moze da dodje na red.
Inace, ni jedna ustanova nije nadlezna da primi nekog povredjenog narkomana.
A drogu sigurno nisam u ovu zemlju unela ja ni neko meni slican, a mislim da je to velika vecina ljudi, vec neko ko je to mogao da pronese preko granice ili vec....mozda i helihopterom.
Nezavisno od svega, zar ne bi trebao da se povede nacionalni program zastite od narkomanije? Pa Holandija slobodno prodaje drogu, ali mora biti kvalitetna, a posto to vise nije tajna i zabranjeno, ljudi je ni ne koriste kao pre.
Ne znam sta je pametno, forum sam pokrenula zbog velikog broja mladih koje sam videla po centrima za narkomaniju za tih mesec dana, tuge roditelja ili njihovog odbacivanja deteta zbog toga. Dozivela sam i da me jedna majka napadne "sta bi vi aili da vas dete napadne nozem" odgovorila sam - " Ne znam, ja sam puno bila sa mojom decom, uvek sam ih cula, osluskivala, pratila. Nemam komsinica, druzenja su mi dva puta mesecno sa prijateljima, moja porodica mi je dovoljna." Po nekad se bavim i drugom decom, puno ih je bilo po dve-tri godine svakodnevno kod nas, kada su im porodice bile u krizi. Prihvatala sam i njihove roditelje na razgovor, zvala ih ako bi videla da deca zastranjuju. Malo je ko hteo to da cuje, ali ta deca su danas ljudi, od 5-toro, samo jedan povremeno popije vise. Ostali su dobri.
Pisem, misleci da mozda moze neko iskustveno nesto da kaze, da pomogne. Teorija i ljudi, strucni, nisu prosli to. Oni su u knjigama, a zivot (koji pise romane, zar ne) je nesto sasvim, sasvim drugo.