Crkva,oduvek nečija marioneta

gost 94023

Ističe se
Poruka
2.527
Crkva je od samog početka stvaranja civilizacija bila pod uticajem aristokratije,tj.bogatih,i uvek,barem skoro uvek uz vladara,umesto da bude pravedna,kao što propoveda pravednost,tj.da su svi jednaki pred Bogom.
Konfučije,kineski filozof koji je stvorio religiju konfučijanizam koja i dan danas ima ogroman broj vernika širom Azije,je propovedao da se narod mora pokoravati i slušati aristokratiju.Gde je tu onda jednakost?
Rimski papa je oduvek kroz istoriju gledao da njegova crkva što više profitira zbog čega je dopuštao i neke anti-hrišćanske poteze vladara i plemstva.Sveci u crkvama su ogromnim delom vladari,a zašto nisu neki obični ljudi,koji su možda i više učinili na putu humanosti.
U Drugom svetskom ratu je papa drugovao sa Hitlerom i Musolinijem,zbog čega je i sačuvala svoj status u bogatstvu.Katolička crkva u Španiji je bila pod uticajem Franka,čime je i dopušteno stvaranje sektaškog reda Opus dei,koji je tek posle Frankove smrti proglašen sektaškim.A što se tiče islama,primer Iranske revolucije 1979,kada su propovednici islamske vere uzeli oružije i krenuli da ubijaju,iako i Kuran ne propoveda nasilje.Džihad u Kuranu nije definisan kao oružana borba protiv hrišćana,on je bio samo izgovor muslimanskih vladara da pridobiju islamske fanatike da sa polumesecom i zvezdom u srcima krenu u oružanu borbu...
Kad crkva nije poštena,od vajkada,kako onda mogu narodu pričati o poštenosti.Bog je uzalud umro.Ja sam postao ateista...
 
Че Гевара:
Crkva je od samog početka stvaranja civilizacija bila pod uticajem aristokratije,tj.bogatih,i uvek,barem skoro uvek uz vladara,umesto da bude pravedna,kao što propoveda pravednost,tj.da su svi jednaki pred Bogom.
Konfučije,kineski filozof koji je stvorio religiju konfučijanizam koja i dan danas ima ogroman broj vernika širom Azije,je propovedao da se narod mora pokoravati i slušati aristokratiju.Gde je tu onda jednakost?
Rimski papa je oduvek kroz istoriju gledao da njegova crkva što više profitira zbog čega je dopuštao i neke anti-hrišćanske poteze vladara i plemstva.Sveci u crkvama su ogromnim delom vladari,a zašto nisu neki obični ljudi,koji su možda i više učinili na putu humanosti.
U Drugom svetskom ratu je papa drugovao sa Hitlerom i Musolinijem,zbog čega je i sačuvala svoj status u bogatstvu.Katolička crkva u Španiji je bila pod uticajem Franka,čime je i dopušteno stvaranje sektaškog reda Opus dei,koji je tek posle Frankove smrti proglašen sektaškim.A što se tiče islama,primer Iranske revolucije 1979,kada su propovednici islamske vere uzeli oružije i krenuli da ubijaju,iako i Kuran ne propoveda nasilje.Džihad u Kuranu nije definisan kao oružana borba protiv hrišćana,on je bio samo izgovor muslimanskih vladara da pridobiju islamske fanatike da sa polumesecom i zvezdom u srcima krenu u oružanu borbu...Kad crkva nije poštena,od vajkada,kako onda mogu narodu pričati o poštenosti.Bog je uzalud umro.Ja sam postao ateista...

Ово једноставно није тачно.
 
Spencer:
Ово једноставно није тачно.
Хоћу да изнесеш доказе,кад тврдиш другачије.Наш поп је на часу веронауке рекао да ниједна црква не позива на насиље,а џихад муџахедини су из Курана тумачили свако на свој начин,чиме су и настали верски ратови што се тиче муслимана и хришћана.
 
Че Гевара:
Хоћу да изнесеш доказе,кад тврдиш другачије.Наш поп је на часу веронауке рекао да ниједна црква не позива на насиље,а џихад муџахедини су из Курана тумачили свако на свој начин,чиме су и настали верски ратови што се тиче муслимана и хришћана.

Врло радо. Узгред, тај твој поп није очигледно ни видео ни Куран ни Суну ни хадите. Ево за почетак неких ајета из Курана:

Kada je Gospodar tvoj nadahnuo meleke: "Ja sam s vama, pa učvrstite one koji vjeruju!" U srca nevjernika Ja ću strah uliti, pa ih vi po šijama udarite, i udarite ih po prstima.

Zato što se suprotstavljaju Allahu i Poslaniku Njegovu; a onoga ko se suprotstavlja Allahu i Poslaniku Njegovu, Allah će zaista strašno kazniti.

Kazna vam je to, pa je iskusite, a nevjernike čeka patnja u ognju.

O vjernici, kada se s nevjernicima sukobite, a njih nastupa mnogo, leđa im ne okrećite;

onaj ko im tada leđa okrene – osim onog koji se povuče s namjerom da se ponovo bori ili drugoj četi pristupi – vratit će se natovaren Allahovom srdžbom; prebivalište njegovo bit će Džehennem, a užasno je on boravište.

Vi njih niste ubijali nego Allah; i ti nisi bacio, kad si bacio, nago je Allah bacio, da bi vjernike lijepom kušnjom iskušao, - Allah zaista sve čuje i sve zna.
- 8.сура, ајети 12-17

O vjernici, kada u boj krenete, na Allahovu putu, sve dobro ispitajte i onome ko vam nazove selam ne recite: "Ti nisi vjernik!" – kako biste se domogli ovozemaljskih dobara; ta u Allaha su mnoge dobiti! I vi ste prije bili kao oni, pa vam je Allah darovao milost Svoju; zato uvijek sve dobro ispitajte, a Allahu je, zaista, poznato ono što radite.

Vjernici koji se ne bore – osim onih koji su za borbu nesposobni – nisu jednaki onima koji se na Allahovu putu bore imecima svojim i životima svojim. One koji se budu borili ulažući imetke svoje i živote svoje Allah će odlikovati čitavim stepenom nad onima koji se ne budu borili, i On svima obećava lijepu nagradu. Allah će borcima, a ne onima koji se ne bore, dati veliku nagradu,
- 4. Сура, ајети 94-95. Одавде је јасно да се се под борбом подразумева оружана борба.

O vjerovjesniče, bodri vjernike na borbu! Ako vas bude dvadesetak izdržljivih, pobijedit će dvije stotine; a ako vas bude stotina, pobijedit će hiljadu onih koji ne vjeruju, zato što su oni ljudi koji ne shvaćaju.

Sada vam Allah daje olakšicu; On zna da ste izmoreni: ako vas bude stotina izdržljivih, pobijedit će dvije stotine; ako vas bude hiljada, pobijedit će, Allahovom voljom, dvije hiljade. A Allah je uz one koji su izdržljivi.

Nijednom vjerovjesniku nije dopušteno da drži sužnje dok ne izvojuje pobjedu na Zemlji; vi želite prolazna dobra ovog svijeta, a Allah želi onaj svijet. – Allah je silan i mudar.
- Куран 8. сура, ајети 65-67. Овде може бити описана само оружана борба.

Извор одакле цитирам из Курана: http://www.islamskazajednica.org/kuran/kuran_ba.htm
 
Најмилитантнија је пак 9. сура која носи врло ироничан назив, Ал Тауба, Покајање, мада га неки преводе и као Изузеће. Њу сам одлучио да сам преведем са енглеског јер је превод Исламске заједнице Санџака знатно ублажен а првом ајету су чак променили и смисао, што ћеш видети када ти будем дао упоредни преглед. Ал Тауба је веома значајна јер је по већини коментатора последња сура коју је Мухамед примио од Алаха, и самим тим најмеродавнија у оним стварима о којима говори. Елем, према исламској заједници Санџака први ајет те суре гласи овако:

Obznana od Allaha i Njegova Poslanika onim mnogobošcima s kojima ste zaključili ugovore:

Док са друге стране, три енглеска превода на која сам наишао кажу ово:

YUSUFALI: A (declaration) of immunity from Allah and His Messenger, to those of the Pagans with whom ye have contracted mutual alliances:

PICKTHAL: Freedom from obligation (is proclaimed) from Allah and His messenger toward those of the idolaters with whom ye made a treaty.

SHAKIR: (This is a declaration of) immunity by Allah and His Messenger towards those of the idolaters with whom you made an agreement.

где су Јусуф Али, Пиктал и Шакир преводиоци. Као што се види превод са енглеског, без обзира на верзију, би гласио:

Алах и његов посланик проглашавају слободу од свих уговора закључених са идолопоклоницима.

Поред овога у преводу исламске заједнице каже се да 9. сура има заглавље "У име Алаха милостивог, самилосног", а заправо је то једина сура која нема то заглавље. Ево других карактеристичних ајета из 9. суре.

9:5
Када прођу свети месеци убијајте идолопоклонике где год их нађете, заробљавајте их и опседајте, и припремајте им сваку заседу. Али ако се покају, поверују и плате данак, пустите их. Алах је самилостан, милостив.

9:29
Борите се против оних који не верују у Алаха нити у судњи дан, нити бране оно што бране Алах и његов посланик, нити признају истинску религију, чак иако су народ књиге(Јевреји, хришћани) све док не плате главарину и не осете се покореним.

9:33
Он(Алах) је послао свог посланика да проповеда истинску веру која ће све вере да надвлада, ма колико се идолопоклоници противили.

9:44
Они који верују у Алах и судњи дан не траже изузеће од борбе . И Алах зна да ће они извршити своју дужност.

Иначе, Куран на енглеском, одакле сам ја узимао, можеш наћи овде: http://www.usc.edu/dept/MSA/quran/
 
Ево још једног ајета пре него што пређем на хадите:

Propisuje vam se borba, mada vam nije po volji! – Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. – A Allah zna, a vi ne znate. - Куран 2:216
 
Хадити су кратке приче о Мухамеду где он износи своје ставове о скоро свим аспектима живота. Његове изреке из хадита су правни основ шеријата као и узор за понашање. Често се ни Куран не може правилно разумети ако није стављен у контекст хадита. Њих има на десетине хиљада, неке су поуздане, неке не, а најпоузданијим се сматрају хадити Сакиха Букарија, разврстаних у 93 књиге. Књига број 52 говори о џихаду. Ево неких хадита из те књиге:

Хадит 45: Прича Абу-Саид ал Кудри. Неко је упитао, "Алахов апостоле, који је најбољи од људи?" Алахов апостол одговори "Верник који се бори за Алаха, улажући свој живот и своју имовину."

Хадит 53: Прича Анас бин МаликПророк рече, "Нико ко умре и буде благословен од Алаха не жели да се врати на овај свет чак и ако му цео свет дају изузев мученика који, видевши супериорност мучеништва, пожели да поново погине за Алаха."

Хадит 68: Прича Аиша: Када се Алахов апостол вратио из битке, одложио је оружје и кренуо је да се купа. Тада дође Арханђел Гаврило прекривен прашином, и рече, "Одложио и оружје! Алаха ми, ја своје још нисам." Алахов апостол рече, "Куда сада?" Гаврило одговори, "Овамо," Показујучи у правцу племена Бани Курајза. И Алахов апостол оде ка њима .

Хадит 73: Прича Абдулах бин Аби Ауфа. Рече Алахов апостол, "Знајте да је рај у сенци мачева."

Погибије, оружје, мачеви...Ако џихад није оружана борба, чему то?

И за крај ево како сам Мухамед рангира џихад.

Букаријеви хадити, књига 52, хадит 44: Прича Абу Хураира. Дошао човек код Алаховог апостола и рече, " Реци ми које је дело по доброти једнако џихаду." Овај одговори, "Не знам ниједно такво дело."

Букаријеве хадите можеш наћи овде: http://www.usc.edu/dept/MSA/fundamentals/hadithsunnah/bukhari/
 
Na ovim prostorima se u ime vere pisala krvava istorija tokom proteklih 600 godina. Eto povoda da veru smatram kao stetnu tvorevinu,tj. da je odvojim od prave vere u koju vernici veruju (koji pleonazam,al sam bar rekao do kraja). Ja nisam vernik,ja sam...slobodouman... Zakon logike rules! :wink:
 
Познато је да на истоку није било као на западу и то је један од разлога за разлаз оригиналног хришћанства на источну, православну, и западну римокатоличку веру. Те примере које си навео су са запада. Код православаца су више људске грешке а не верске. А ово што се дешава сада у нашим црквеним општинама је последица комунизма и њихових агената, који још увек раде у свим срединама, а како они раде то је познато, дрога, корупција и уцене, и увек нађу некога за те потребе. Према томе неумесно је тај рад приписивати цркви.
 
То није случај са мојом логиком, али ако ти тако мислиш онда се то може приписати и твом мишљењу, за све ти је црква крива. Ја мислим да оно што сам навео је истина, кад комунисти проглашују Патријарха за живог свеца, онда ту нешто има по среди. Кад владика штрајкује глађу и то није без нечијег уплива, кад се разни попови возају у луксузним колима и да јуре за новцем, без потребе, али их је комунизам на то научио, а вероватно тамо и поставио, као што је то био случај са дијаспором. Има много чега што неваља, али се неће моћи ништа поправити док се не отклоне последице комунистичке диктатуре, која је пореметила многе односе међу људима, па и у самој цркви. Зато није потребно кривити цркву за све. И зашто кривити било кога осим комунизам, кад је ваљда већ сваком јасно да је он крив за све што се догодило и за ово што се догађа.
 
@Spencer

Sve ono što si napisao je tačno. No objektivnosti radi neke stvari bi trebalo malo (eto da kažem to tako) dopuniti.
Ajeti koje si Ti navodio uglavnom su (koliko sam mogao vidjeti) iz sura 4, 8 i 9 - radi se o tzv. surama medinskog perioda.
Vrlo teško je odrediti tačnu hronologiju nastanka pojedinih sura, ali ogromna većina naučnika se slaže da su one nastale od 625. do 627. što znači u doba velikih iskušenja za mladu Muhamedovu medinsku Umu.
Deveta sura je naročito karakteristična (jer je strašno kontradiktorna), do medinskog perioda izraz Kjafir korišten je samo za idolopoklonike - Mušrikun, a nikako ne za Jevreje i hrišćane.
No od 625. idila između Muhameda i Jevreja zapada u krizu, te godine će biti protjeran prvi judejski klan Kajnoka, iste godine, ali nešto kasnije će to Muhamed uraditi i sa klanom Al-Nadir, da bi se 627. konačni i izuzetno surovo obračunao sa posljednjim medinskim judejskim klanom, klanom Korajzah.

Ovaj sukob sa Jevrejima ima epohalni značaj za razvoj multikonfesionalnih odnosa u islamskom društvu, on je bio onaj agens koji je u islamu probudio netoleranciju, koja je i inače inherentna svakoj univerzalnoj religiji.
Jednostavno i Muhamed i Jevreji su jedni druge pogrešno shvatil. Muhamedu je u početku trebala monoteističko okruženje, a i nadao se da će ga Jevreji prihvatiti kao Proroka Božjeg, s druge strane Jevreji su mislili da će uspjeti Muhameda "obrlatiti" na judaizam. Kada se želje nisu nikom ostvarile počela su prva trvljenja, početak definitivnog raskola su ajeti 136-147 sure 2. u kojoj Bog naređuje Muhamedu da izmjeni pravac molitve - Ćaba je zamjenila Jerusalem.

No tek u famoznoj devetoj suri i Jevreji i hrišćani se počinju nazivati terminom Kjafir (mada ajeti iz te sure koje si Ti naveo još uvijek se ne odnose se na njh), ali se ipak i u njezinom 29. ajetu pravi i razlika između Kjafira, pa se tako politeistima definitivno uskraćuje povlastica zime (ugovor o zaštiti), a za "vijeke-vjekova" određuje džizija (harač), kao materijalna obaveza Ljudi knjige (Ahli al Kitab) u zamjenu za pomenutu zimu.
No i dalje su pravljene razlike i između "povlaštenih", pa tako na više mjesta Muhamed ukazuje počast hrišćanima (npr. sura 5, ajet 85.) dok za Jevreje lijepih riječi više nema.

Ti si naveo ajete koji ukazuju na postojanje netolerancije u islamu, a ja ću sebi dati ulogu advocatus diaboli-a i navesti npr. ajet 257. sure 2. "U vjeri nema prisiljavanja." ili ajet 99. sure 10. "Pa zar ćeš prisiliti ljude da budu vjernici?" i ima toga još.

Pitanje Džihada je poseban problem i kada se o njemu govori zaboravlja se da je on kao obaveza vjernika utvrđen tek poslije smrti Muhameda. Muhamed ga je pominjao, ali ga on nije stavio među obaveze, tamo se on pojavljuje tek kada su se vjera i politika počele prožimati.
Džihad nikada do "modernih" vremena nije poduziman protiv Ljudi knjige, kalifi i sultani uvijek će dobijati od muftija potrebne fetve za uništavanje pagana, ali će im zato iste uvijek biti uskraćene u slučaju Ljudi knjige.
Takođe se zaboravlja da Džihad ima dva značenja u islamu, pa se tako razlikuju mali i veliki Džihad. Prvi je borba protiv vidljivog neprijatelja, koji predstavlja neposrednu fizičku opasnost muslimanskoj zajednici i on je ograničen i vremenski i prostorno. Drugi je mnogo važniji i cjenjeniji u islamu, jer je stalan i zbog toga i teži, radi se o borbi za vlastitu savršenost.

Sve u svemu, na osnovu onoga što ja znam o univerzalnim religijama, mislim da je negdje do 15. v. islam bio tolerantnija religija od hrišćanstva.

p.s. Nisam musliman, ateista sam pravoslavne provinijencije.
 
@krauterbox

Углавном си добро описао узрок сукоба Мухамеда са Јеврејима и хришћанима. Али неке ствари морам да допуним а неке да исправим.

Тачни су ти ајети о толеранцији које си цитирао, а који су из раног, меканског периода. Они су у очигледној контрадикцији са каснијим ајетима из сура 4, 5, 8 и 9. Како решити овај проблем? На сцену ступа исламска доктрина ал наск, аброгација, која је садржана у 106 ајету суре број 2: Mi nijedan propis ne promijenimo, niti a u zaborav potisnemo, a da bolji od njega ili sličan njemu ne donesemo. Zar ti ne znaš da Allah sve može?. (копирам директно са сајта санџачке исламске заједнице, мрзи ме да сам пишем) Ово у пракси значи да када два ајета противрече један другом предност има онај који је откривен касније. Суре 4, 5, 8 и 9 су настале у Медини и имају предност над оним толерантнијим. Тако да су ајети које ти наводиш превазиђени.

Даље, о статусу хришћана у Курану. Они се у већ у петој сури, Ал-Ма'ида, Трпеза, називају "кафир" и то у ајетима број 17(Nevjernici su oni koji govore: "Bog je – Mesih, sin Merjemin!" Reci: "Ko može spriječiti Allaha da, ako hoće, uništi Mesiha, sina Merjemina, i majku njegovu, i sve one koji su na Zemlji? Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji i na onome što je između njih; On stvara što hoće, i Allah sve može.) и још директније 73(Nevjernici su oni koji govore: "Allah je jedan od trojice!" A samo je jedan Bog! I ako se ne okane onoga što govore, nesnosna patnja će, zaista, stići svakog od njih koji nevjernik ostane. ). Што се ајета број 85 из те суре тиче, мало си га извукао из контекста. Ево целог тог пасуса, ајети 82-86:

Ti ćeš sigurno naći da su vjernicima najljući neprijatelji Jevreji i mnogobošci; i svakako ćeš naći da su vjernicima najbliži prijatelji oni koji govore: "Mi smo kršćani", zato što među njima ima svećenika i monaha i što se oni ne ohole

Kada slušaju ono što se objavljuje Poslaniku, vidiš kako im liju suze iz očiju jer znaju da je to Istina, pa govore: "Gospodaru naš, mi vjerujemo, pa upiši i nas među one koji su posvjedočili

"Zašto da ne vjerujemo u Allaha i u Istinu koja nam dolazi, kada jedva čekamo da i nas Gospodar naš uvede s dobrim ljudima."

I Allah će im, zbog onoga što govore, kao nagradu džennetske bašče dati, kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno boraviti; a to će biti nagrada za sve one koji dobra djela čine.

A oni koji ne budu vjerovali i dokaze naše poricali bit će stanovnici u Džehennemu.


Ово значи да су лепе речи резервисане за оне хришћане које се преобрате у ислам, а они који наставе да исповедају своју веру по Јеванђељима, њих чека џехенем.

Не знам како то мислиш да Мухамед није помињао џихад када сам ти конкретно цитирао Букаријеве хадите где га помиње врло јасно. Та књига хадита и носи наслов "џихад". Сад ћеш вероватно рећи да су хадити записани тек после смрти Мухамеда и да су сумњиве вредности. Па и Куран је такође записан тек након што је Мухамед умро.

Тај хадит о великом и малом џихаду је крајње непоуздан. Нема га у Букаријевим хадитима, који се сматрају најаутентичнијим, а како ми кажу, пошто их нисам читао признајем, ни у хадитима, Табарија, Сакиха Муслима ни у суни Ибн Ишака.

Што се тиче тврдње да је ислам био толерантнији од хришћанства, Мајмонидес, који је живео под обома даје сасвим другу слику.

У сваком случају, мој превасходни циљ је био да покажем да је неистинита тврдња да се у Курану и другим исламским верским текстовима џихад уопште не помиње као оружана борба и мислим да сам успео у томе.
 
@Spencer

- Nisam rekao da Muhamed nije pominjao Džihad već da ga on nije stavio među obaveze svakog muslimana (šahad, salat, savm, zakat i hadž).

- Ono o malom i velikom Džihadu sam našao u Islamskoj enciklopediji.

- Mislim da griješiš kada su u pitanju ajeti o toleranciji. Prve sure u Kur'anu (po opšteprihvaćenom stanovištu i po muslimanskom predanju) su iz medinskog perioda, a zadnje iz ranog mekanskog perioda.
Mekanske rane sure su kratke i isjeckane po stilu sa čudnim i tajanstvenim nazivima. Sure iz drugog mekanskog perioda su sa razvučenim rečenicama i uperene su uglavnom protiv mekanskih politeista, a sure iz trećeg perioda uglavnom sadrže glavne teme Muhamedovog učenja.
Medinske sure su najduže i u njima zakonodavna nota ima najvažniju ulogu.

- O mojoj izjavi o toleranciji može se naravno diskutovati. Majmonid je Jevrej, filozof, aristotelovac i kao takav sigurno je imao visoke kriterije.
Njemu npr. možemo suprostaviti jednu izjavu nestorijanskog episkopa Damaska iz 695. i još mnogo toga.

- Ono za što kažeš da si htio dokazati - jesi dokazao si. Džihad se pominje u svim tim tekstovima.
 
@Spencer

Ovaj dio
Тачни су ти ајети о толеранцији које си цитирао, а који су из раног, меканског периода. Они су у очигледној контрадикцији са каснијим ајетима из сура 4, 5, 8 и 9. Како решити овај проблем? На сцену ступа исламска доктрина ал наск, аброгација, која је садржана у 106 ајету суре број 2: Mi nijedan propis ne promijenimo, niti a u zaborav potisnemo, a da bolji od njega ili sličan njemu ne donesemo. Zar ti ne znaš da Allah sve može?. (копирам директно са сајта санџачке исламске заједнице, мрзи ме да сам пишем) Ово у пракси значи да када два ајета противрече један другом предност има онај који је откривен касније. Суре 4, 5, 8 и 9 су настале у Медини и имају предност над оним толерантнијим. Тако да су ајети које ти наводиш превазиђени.
sam pogrešno shvatio, pa sam zato i ovako odgovorio
- Mislim da griješiš kada su u pitanju ajeti o toleranciji. Prve sure u Kur'anu (po opšteprihvaćenom stanovištu i po muslimanskom predanju) su iz medinskog perioda, a zadnje iz ranog mekanskog perioda.
Mekanske rane sure su kratke i isjeckane po stilu sa čudnim i tajanstvenim nazivima. Sure iz drugog mekanskog perioda su sa razvučenim rečenicama i uperene su uglavnom protiv mekanskih politeista, a sure iz trećeg perioda uglavnom sadrže glavne teme Muhamedovog učenja.
Medinske sure su najduže i u njima zakonodavna nota ima najvažniju ulogu.
ali u svakom slučaju, ako prednost ima ona koja je kasnije otkrivena, onda 10. sura ima prednost nad npr. famoznom surom 9.
Mada da budem iskren ne znam kako se to određuje kada hronologija nastanka, kao što rekoh nije utvrđena .., ali dobro, ako je tako - tako je.
 
ali u svakom slučaju, ako prednost ima ona koja je kasnije otkrivena, onda 10. sura ima prednost nad npr. famoznom surom 9.

Суре у Курану нису поређане хронолошки како су настале, већ од најдуже ка најкраћој(мада ово није 100% стриктно али отприлике је такав редослед), изузев прве Ал Фатиха , Отварање. Овде имаш хронолошки редослед Куранских сура:

http://www.bombaxo.com/chronsurs.html
 

Back
Top