Zašto ljudi pišu?

srećica:
razmisljam nesto, zasto pisac pise knjige ? i zasto citamo knjige?

jedan od razloga je da bi bili manje usamljeni...dok postoji ijedna osoba na svijetu koja shvata "šta je pisac htio da kaže",on nije usamljen...isto tako i čitalac...dok god postoji nečije razmišljanje u knjizi identično njegovom,zna da nije sam na ovom svijetu...razlika između pisca i čitaoca,je samo u talentu da iskaže ono što oboje misle i osjećaju...samo ovom drugom fale riječi da se izrazi...
ovo je samo moja ponoćna teorija...:?
 
Možda bi jedan od odgovora na Vaše pitanje mogao da bude sledeći:
često se desi da osetimo jedno,bolno treperenje koje dolazi naizgled ni odkud,ali je zapravo tek jedan mali nagoveštaj nemogućnosti da se sasvim zaboravi i preboli prolaznost jedinog života koji imamo.Taj osećaj prolaznosti i na neki način uzaludnosti svih naših postupaka osuđenih na nestanak,ni jednom čoveku ne da mira,narušava svaki delić njegovog iznuđenog,zemaljskog spokoja.Zato čovek luta,pokušava da učini sve kako bi zaboravio na svoj nestanak,na prolaznost,ali to je često uzaludno i on ne nalazi utočište u toj sumanutoj trci s vremenom.Kada postane svestan te bojazni,sasvim svestan,kada ne može ničim da je se liši,onda postaje pisac-pod uslovom da ga izražavanje pisanom rečju privlači i da je odlučan da je usavrši.Jednom postavši pisac,čovek pokušava da podeli svoje viđenje 'prolaznosti',svoj uzaludni pokušaj bekstva od neminovnog,svoj način da sastavi sve 'naprsline' strpljenja i trpljenja svih onih neprilika koje proizilaze iz tog bezizlaza i svih onih sitnih radosti pre nego što ih konačno istrebe nemir i nema samoća koju svako od nas,manje-više,u sebi vuče još od rođenja.
 
Od početka mi se čini da je ovo jedna besmislena tema, pa se nisam ni uključivao. Posljednja skretanja i obračuni idu u prilog mom mišljenju.
Bilo bi mnogo bolje da neko pokrene temu o nekom piscu ili knjizi, pa da o tome razgovaramo. Nažalost, takvih tema je premalo na forumu koji se zove Književnost, ako izostavimo Dena Brauna, Koelja, Harija Potera i sl.
Ali dobro, to je sindrom našeg vremena. Svi nešto kao pišu, svi nešto kao pametuju o književnosti, a malo ih čita dobre knjige.
 
quentin, a šta Ti tražiš ovde među nama? Nemoj moje pitanje da shvatiš kao provokaciju, jer mi to, zaista nije namera, nego me zanima, jer, kada god naletim na tebe, uvek samo zajedljive kritike i komentari?
 
Ma ne kvariš nam zabavu, bar ne meni, ja ovde volim da dolazim i pišem nekad lepe, nekad glupe stihove u zavisnosti od raspoloženja.Pesme ne pišem na papir, već ovako, iskuckam ih iz glave, bacima niz vetar, baš kao smeh ili suze... I to mi je kao neka autopsihoterapija (eto, malo i lupetanja). Drugi razlog je, što sam upoznala, stvarno posebne ljude (naravno, ima i izuzetaka, ali jako malo), a nikada se nismo videli licem u lice, niti smo pokušali da se dogovorimo za neko viđanje u "stvarnom" svetu, što mi se jako sviđa, jer ovo je zaista retko mesto, koje klinci ili perverznjaci ne koriste da bi "uhvatili" nešto. To su moji razlozi zašto dolazim ovde, a što se tebe tiče, stvarno sam sve više i više radoznala, koji su tvoji. Izvini, na mojoj radoznalosti, zaintrigirao si me, jako bih volela da saznam šta voliš da čitaš, a ako pišeš ili da pročitam neko tvoje pisanije.
Pozdrav od samouke.
 

Back
Top