Koschei.Besmertnii
Poznat
- Poruka
- 8.488
Što se tiče onih koji učestvuju u ovome širku, onda nema sumnje da oni čine kufr i da to njihovo djelo nije dozvoljeno ni zbog koje gorespomenute šubhe (sumnje i zablude) ili pogrešnih razumijevanja, navedenih ovdje. Međutim, ono što je potpuno sigurno je da većina naše braće i sestara koji pozivaju u učestvovanje i oni koji učestvuju na demokratskim izborima ne znaju pravu stvarnost onoga što ovo djelo u sebi sadrži. To je jedna poenta.
Drugo, jasno je da većina onih koji učestvuju na demokratskim izborima to čine jedino namjeravajući da donesu nešto dobra ili da umanje neku štetu (zlo). Pa, iako mi kažemo da namjera onoga koji čini kufr ili širk ne može spriječiti da to djelo bude opisano kao takvo (tj. djelo kufra ili širka), ono što je ispravno je da je neznanje onoga koji čini ovaj širk – dok vjeruje da je to dobro djelo i namjeravajući time pokornost – preventivni faktor njegovog proglašavanja nevjernikom.
Zato, mi ovo djelo ne prestajemo zvati širkom ili kufrom, čak i ako oni koji ga čine namjeravaju (njime) dobro i vrlinu. [1] Ali, pošto su oni neznalice u pogledu stvarnosti ovoga postupka i pošto je stvar postala zbunjujuća zbog fetawā učenjaka, koji su to dozvolili zasnovano na nekim od pravila koja smo prethodno pobili, onda je momentalno smatranje čovjeka kāfirom zbog kufra ovog djela – ekstremna reakcija, i mi to ne činimo, dok mu stvar ne bude razjašnjena i dok sve njegove šubhe ne budu uklonjene.
U svom upozorenju onih koji idu do ekstrema u stvarima tekfīra (proglašavanja nevjerstva) drugih, Ebū Muhammed 'Āsim el-Maqdisī je o onima koji žure u tekfīr onih koji učestvuju na demokratskim izborima rekao sljedeće:
''A od njih su oni koji dođu vide one velike (predizborne) plakate na kojima je podebljanim slovima napisano: 'Islām je izbor', i slične slogane, kojima zakonodavni mušrici obmanjuju mase muslimana. Tako ovi glasaju za njih i biraju ih, zbog njihove ljubavi prema islāmu i zbog privrženosti njegovom šerī'atu, i oni ne poznaju ili ne namjeravaju ćorsokak širka, koji ovi predstavnici (zastupnici) uzimaju da vladaju sa nekim od kazni islamskog zakonodavstva u njihovoj tvrdnji. Zato sve ovo mora biti uzeto u obzir kada su u pitanju oni koji direktno ne preuzimaju zakonodavstvo ili daju zakletvu da poštuju zakone kufra, ili uzimaju presudu pred njima (zakonima kufra), ili drugo mimo toga od izjava i djelā kufra, koje predstavnici (zastupnici) čine. Jer je poznato da glasač ne čini sve ovo, niti on to izvršava. Ne, već on jedino odabira i delegira u svoje ime onoga koga on izabere.''
A onda je rekao:
''I zbog toga, nije dozvoljeno žuriti u tekfīr (proglašavanje nevjerstva) u slučaju sličnih njemu, izuzev nakon utemeljenja razjašnjenja i činjenja stvarnosti djelā zakonodavnih poslanikā jasnih njemu, i da su ono što oni čine – djelā kufra, koja poništavaju vjeru islām i tewhīd Gospodara svjetova. Onda, ako on insistira na glasanju za njih nakon toga (razjašnjenja), onda on postaje nevjernik. Zato je obaveza, u pogledu glasača, napraviti razliku (diferencirati) između onoga koji to nije namjeravao – već je namjeravao da odabere nešto drugo, mimo zakonodavca. Tako nad drugim nije učinjen tekfīr, izuzev nakon uspostavljanja dokaza, jer je on, čak i ako je on spolja (vidljivo) učinio djelo kufra, prema onima koji ne znaju njegovu namjeru, ali zbog pogrešnog razumijevanja situacije, te zbog šubhi (koje je okružuju) i zbog činjenice da su demokratija i parlamenti pod nazivima, imenima i frazama koji su strani – neki od ljudi su počeli činiti djela, ne bivajući svjesni njihove stvarnosti. Tako je to od kategorije onoga koji izgovara riječi ili kaže govor, čije značenje ne zna.'' [2]
Zato je onima koji razumiju stvarnost propisa o demokratiji i naročito propisa o učešću na demokratskim izborima, obaveza da ovu stvar objasne ljudima i da razjasne i uklone ove šubhe.
(Odlomak preuzet iz knjige ’’ŠUBHE U POGLEDU PROPISA O DEMOKRATIJI U ISLAMU’’ koja je u cjelosti dostupna na stranici http://www.kelimetulhaqq.com/)
[1] Obrati se na ''Pravilo: Djela se cijene prema namjerama'' i objašnjenje Ebū Hāmida el-Gazālija
[2] ''Er-risāle eth-thelāthīnijje fī et-tahdhīri minel-guluwwi fit-tekfīr'', 418. str.
Drugo, jasno je da većina onih koji učestvuju na demokratskim izborima to čine jedino namjeravajući da donesu nešto dobra ili da umanje neku štetu (zlo). Pa, iako mi kažemo da namjera onoga koji čini kufr ili širk ne može spriječiti da to djelo bude opisano kao takvo (tj. djelo kufra ili širka), ono što je ispravno je da je neznanje onoga koji čini ovaj širk – dok vjeruje da je to dobro djelo i namjeravajući time pokornost – preventivni faktor njegovog proglašavanja nevjernikom.
Zato, mi ovo djelo ne prestajemo zvati širkom ili kufrom, čak i ako oni koji ga čine namjeravaju (njime) dobro i vrlinu. [1] Ali, pošto su oni neznalice u pogledu stvarnosti ovoga postupka i pošto je stvar postala zbunjujuća zbog fetawā učenjaka, koji su to dozvolili zasnovano na nekim od pravila koja smo prethodno pobili, onda je momentalno smatranje čovjeka kāfirom zbog kufra ovog djela – ekstremna reakcija, i mi to ne činimo, dok mu stvar ne bude razjašnjena i dok sve njegove šubhe ne budu uklonjene.
U svom upozorenju onih koji idu do ekstrema u stvarima tekfīra (proglašavanja nevjerstva) drugih, Ebū Muhammed 'Āsim el-Maqdisī je o onima koji žure u tekfīr onih koji učestvuju na demokratskim izborima rekao sljedeće:
''A od njih su oni koji dođu vide one velike (predizborne) plakate na kojima je podebljanim slovima napisano: 'Islām je izbor', i slične slogane, kojima zakonodavni mušrici obmanjuju mase muslimana. Tako ovi glasaju za njih i biraju ih, zbog njihove ljubavi prema islāmu i zbog privrženosti njegovom šerī'atu, i oni ne poznaju ili ne namjeravaju ćorsokak širka, koji ovi predstavnici (zastupnici) uzimaju da vladaju sa nekim od kazni islamskog zakonodavstva u njihovoj tvrdnji. Zato sve ovo mora biti uzeto u obzir kada su u pitanju oni koji direktno ne preuzimaju zakonodavstvo ili daju zakletvu da poštuju zakone kufra, ili uzimaju presudu pred njima (zakonima kufra), ili drugo mimo toga od izjava i djelā kufra, koje predstavnici (zastupnici) čine. Jer je poznato da glasač ne čini sve ovo, niti on to izvršava. Ne, već on jedino odabira i delegira u svoje ime onoga koga on izabere.''
A onda je rekao:
''I zbog toga, nije dozvoljeno žuriti u tekfīr (proglašavanje nevjerstva) u slučaju sličnih njemu, izuzev nakon utemeljenja razjašnjenja i činjenja stvarnosti djelā zakonodavnih poslanikā jasnih njemu, i da su ono što oni čine – djelā kufra, koja poništavaju vjeru islām i tewhīd Gospodara svjetova. Onda, ako on insistira na glasanju za njih nakon toga (razjašnjenja), onda on postaje nevjernik. Zato je obaveza, u pogledu glasača, napraviti razliku (diferencirati) između onoga koji to nije namjeravao – već je namjeravao da odabere nešto drugo, mimo zakonodavca. Tako nad drugim nije učinjen tekfīr, izuzev nakon uspostavljanja dokaza, jer je on, čak i ako je on spolja (vidljivo) učinio djelo kufra, prema onima koji ne znaju njegovu namjeru, ali zbog pogrešnog razumijevanja situacije, te zbog šubhi (koje je okružuju) i zbog činjenice da su demokratija i parlamenti pod nazivima, imenima i frazama koji su strani – neki od ljudi su počeli činiti djela, ne bivajući svjesni njihove stvarnosti. Tako je to od kategorije onoga koji izgovara riječi ili kaže govor, čije značenje ne zna.'' [2]
Zato je onima koji razumiju stvarnost propisa o demokratiji i naročito propisa o učešću na demokratskim izborima, obaveza da ovu stvar objasne ljudima i da razjasne i uklone ove šubhe.
(Odlomak preuzet iz knjige ’’ŠUBHE U POGLEDU PROPISA O DEMOKRATIJI U ISLAMU’’ koja je u cjelosti dostupna na stranici http://www.kelimetulhaqq.com/)
[1] Obrati se na ''Pravilo: Djela se cijene prema namjerama'' i objašnjenje Ebū Hāmida el-Gazālija
[2] ''Er-risāle eth-thelāthīnijje fī et-tahdhīri minel-guluwwi fit-tekfīr'', 418. str.
