Promena

Derer

Buduća legenda
Poruka
43.114
Do koje mere moze chovek da se promeni u odnosu na svoju izvornu prirodu?
Da li vam se nekad desila trenutna promena,da vas je neshto,neki dogadjaj ili neshto 3.promenio za stalno?
Pod kojim uticajima se chovek menja i zashto?
Ako je neko nekada bio nekakav,i vremenom se toliko promenio da vishe ni ne moze da prepozna sebe u secanjima da li se radi o istim osobama?
Da li postoji neka nepromenljiva konstanta ili mislite da je sve genetska predodredjenost+ odgoj+uticaj okoline..ili...?
 
Mogu da menjaju percepciju, mogu da menjaju "prirodu" do 10%, jer svako menjanje prirode donosi nešto , a traži koncentraciju i mentalno suzdržavanje.Prednosti su sreća , mane su suzdržavanje, baš kao kod nužde.Sretniji ste što se niste upišali ili usrali u gaće, ali uzdržavanje mora imati meru....

"Priroda" je ono kako se oblikujete do svog sazrevanja znači karakternog (recimo od 1 godine dokle traje), socijalnog (4godina pa do 18) društvenog (6 godina pa do 23) logičkog (stalno , ali maksimum je 4-18) kombinatornog (4-18) i percepcije ,koja je ustvari ostatak , posledica unutrašnjih strahova koje mogu drugi da nam otklone ili ublaže, raznih filtera zbog karaktera, psihologije ličnosti , koja je i biološka , genska, hormonska , refleksivna.....

Kad se kaže ljudi se ne menjaju obično se misli da ni onih 10% u dubini duše , ne žele da promene, te ako su navikli da se ponašaju svinjski , ta svinja čeka u njima stalno zadovoljenje, koje mogu da ostvare na najmanje zao način , ali moraju da je nahrane....

Medjutim ja sam probao i video da u doba razvoja , znači u dobu do 18 godine , mogu da se oblikuju svoje karakterne crte, bez posledica na psihu, bez mentalnog napora u smislu hranjenja svinje....
jer još svinja nije postala svinja....
Znači da u periodu formiranja možete totalno promeniti tip ličnosti recimo od ekstrovertne do introvertne , a da to ne uzrokuje duboke stresove u duši. Dok se često te promene dese upravo posle perioda razvoja ličnosti , usled pritiska okoline ili dogadjaja nekih , ali onda vaše unutrašnje ja duboko i teško trpi....

Medjutim u razvoju , to je više stvar prilagodjavanja i discipline, jer da bi se interno usvojio jedan način ponašanja kodeks potrebno je više od godine minimum, recimo dve....u toku kojih imate reflekse na prethodni patern ponašanja , ali disciplinom ga ne gušite već otvarate nove mogućnost reagovanja, a to se inače i čini u periodu razvoja ličnosti....

Problem je što roditelji decu oblikuju uvek u istom maniru sve te godine , i onda im kasnije nema pomoći...A sama deca nisu dovoljno ni zrela ni željna i samosvesna da bi sama mnogo stvari menjala. Menjaju nešto , ali i to u ograničenim količinama...
A kad se završi proces, onda nastupa mimikrija u 10% ili hajde 20% ako neko baš uživa u natezanju svojih potreba ličnosti, radi prihvatanja okoline ili radi duhovnog zadovoljstva (primer su i podviznici, koji forsiraju svoje duhovne zahteve nad fizičkim i ostalim karakternim zahtevima, pročišćenje kroz kodekse i isto ono što se moglo dok ste bili u razvoju,samo što je to sada oblikovanje ohladjene plastike i metala, pa pri savijanju uvek ima tenzije koja se ne gubi vremenom, nema plastičnosti već žilavost, a to je i primer snage kod vere, da volja može večito da drži i izdrži snagu te žilavosti, ne da je ukine, to je laž i obmana onih koji se duvaju).
Plastično je samo dok je u razvoju , dok je vruće....a to se pita biologija i genetika....
 
nema promena, osim u ponašanju...teško ćeš da vidiš odraslu osobu koja će podići keks sa poda i staviti u usta.........što ne znači da neće poželeti da to uradi......osobine karaktera se ne menjaju....osim što emocionalnim razvojem i kroz različite životne okolnosti upoznaje sebe.....nekih osobina i sam nije svestan...pa kada izadju uprvi plan...onda misli da se promenio......a zapravo je isti.......
 
precizan odgovor na to pitanje zahteva postavljanje precizne granice
izmedju "izvorne prirode" i stecenog znanja (iz ovog a po nekima i iz proslih zivota)
Stereotipi i kalupi ponasanja cesto se pripisuju prirodi zato sto covek
oseca da je to usadjeno duboko u njemu, ali priroda je jos dublje...
 
opet z.
priroda je kao seme, znaci ne mozes da izrastes u breskvu ako si seme jabuke
bez obzira na klimatske uslove, brigu o tebi i izlozenosti suncu, mozes jedino biti
slatka ili kisela jabuka.
 
pasoje:
precizan odgovor na to pitanje zahteva postavljanje precizne granice
izmedju "izvorne prirode" i stecenog znanja (iz ovog a po nekima i iz proslih zivota)
Stereotipi i kalupi ponasanja cesto se pripisuju prirodi zato sto covek
oseca da je to usadjeno duboko u njemu, ali priroda je jos dublje...

Баш ово хтедох рећи...
 
Pa hajde postavite onda granice , šta je izvorna priroda, da li je to samo genotip i ono što proističe iz genotipa ili oformljivanje kroz detinjstvo, ili naknadno usvajanje i korigovanje , tj oblikovanje konfromnih i društvenih , ali i svojih stereotipa....
 
Menja se čovek, ne znam otqd ovoliki odgovori koji tvrde suprotno, iznenadilo me je to..... Sad da ne lupam, ali čovek može, ako se baš dobro udubi, ako počne da tripuje, meditira... tačno osetiti sebe. Koliki je osećaj da je to nešto neuništivo i to je relativno, osećaj se gubi sa odrastanjem.
A osobine, ponašanje i stavovi će se promeniti 1000 puta i negde, u međuvremenu, zavući će se i poneka repriza, pa ćemo na trenutak poverovati da je to ono što nismo smeli izgubiti..... ali mi ionako ne znamo mnogo ovde i sada, kako možemo znati šta je ispravno kada ne znamo ni na šta se odnosi?

Dakle, mislim da postoji nepromenljva suština, ali da ti ona nije preterano bitna za ovaj svet. Ovde smo ograničeni na genetiku, a i ona je samo potencijal, tako da nije i ne može biti ispoljena kao konstanta.
 
uh. panta rei. :D
ja to delim na dusu i ostalo - jednu veliku i zamrsenu ulogu koju nam je zivot dodelio. znam da je ovo jedna jako apstraktna izjava koja bi tesko podlegla racionalnom objasnjenju i definicijama...ali ja to tako da kazem, osecam...
ne podnosim inace tvrdokoran stav da se ljudi ne menjaju (sem ako nije a la munja). zalosno bi bilo da je tako, neki bi mogli samo da se ubiju. kakav bih onda zarobljenik bila. tacno je i da ne mozes u sebi naci onog cega nema, naravno. ali u svima nama negde ima svega sto nam je potrebno i od cega su ljudi sazdani, a da i ne znamo da to postoji. covek i sebe, a narocito druge, cesto svede na par fraza. i onda u nekim vanrednim situacijama iznadjemo i ono za sta nismo ni mislili da postoji i uradimo ono za sta nismo mislili da smo kadri... i to menjanje u stvari i jeste nacin da pronadjemo i iskazemo tog izvornog sebe, ja bih rekla svoju dusu. i sad mi je sinulo da je vreme da opet citam hesea...valjda cu ga konacno zavoleti :D sto sam intelektualna danas. :lol:
a oko menjanja...volela bih da neko navede konkretan licni zivotni primer.
 
Lexa:
Menja se čovek, ne znam otqd ovoliki odgovori koji tvrde suprotno, iznenadilo me je to..... Sad da ne lupam, ali čovek može, ako se baš dobro udubi, ako počne da tripuje, meditira... tačno osetiti sebe. Koliki je osećaj da je to nešto neuništivo i to je relativno, osećaj se gubi sa odrastanjem.
A osobine, ponašanje i stavovi će se promeniti 1000 puta i negde, u međuvremenu, zavući će se i poneka repriza, pa ćemo na trenutak poverovati da je to ono što nismo smeli izgubiti..... ali mi ionako ne znamo mnogo ovde i sada, kako možemo znati šta je ispravno kada ne znamo ni na šta se odnosi?

Dakle, mislim da postoji nepromenljva suština, ali da ti ona nije preterano bitna za ovaj svet. Ovde smo ograničeni na genetiku, a i ona je samo potencijal, tako da nije i ne može biti ispoljena kao konstanta.

...Лекса већ рече...
 
Примећујем како сам изузетно креативна и надахнута у својим постовима на овој теми.... :lol:
 
Derer:
Do koje mere moze chovek da se promeni u odnosu na svoju izvornu prirodu?


U odnosu na svoju IZVORNU PRIRODU, kada je stvoren, čovek se generalno promenio u negativnom smislu, no pojedinačno svako od nas bi trebalo kroz rad na sebi da teži ka toj izvornoj prirodi. , npr. ruke nisu stvorene da ubijaju,..... tj. čovek je stvoren da voli, a ne suprotno i sl.
 
Derer:
Do koje mere moze chovek da se promeni u odnosu na svoju izvornu prirodu?
Da li vam se nekad desila trenutna promena,da vas je neshto,neki dogadjaj ili neshto 3.promenio za stalno?
Pod kojim uticajima se chovek menja i zashto?
Ako je neko nekada bio nekakav,i vremenom se toliko promenio da vishe ni ne moze da prepozna sebe u secanjima da li se radi o istim osobama?
Da li postoji neka nepromenljiva konstanta ili mislite da je sve genetska predodredjenost+ odgoj+uticaj okoline..ili...?
Zavisi sve to od osobe do osobe.
 
Hellen:
Охо, да ли да ово схватим како удварање?

Pa kad koka ne zna gde da kljuca , uvek joj fali pevac, i kad pevac kobajagi kljucka , one se sve tamo zalete, sve u nadi da će.........
U ovom slučaju samo vidim umirenost kreativnosti , pa rekoh ubila monotonija.....
 

Back
Top