Na svetu postoji i ljubav...

crni djordje

Primećen član
Poruka
846
Ah taj vrli dvadeset prvi vek...Sve je napravljeno da bi ljudi komunicirali jedni s drugima,mobilni telefoni,internet,a toliko usamljenih dusa posebno u urbanim sredinama.Ne znam o cemu se tu radi,da li nam sa masmedija daju jednostavno teske zadatke,uglavnom plasi me ona prica sto bi rekao jedan nas cuveni pesnik"JA NE ZNAM SAMO CEMU TO VODI KAD SE LEPE ZENE ZALE DA IH NIKO NECE".
Toliko tuznih i groznih stvari se desava svakodnevno,a ljubav kao da je nestala negde.Jbt pa sramota je reci nekome da ga volis.Ispadas budala.Bas bezveze.I to se sve desava u urbanim sredinama.Ribe namontirane,tipovi namrsteni,kad udjes u restoran postoje muski stolovi i zenski stolovi i tek poneki stidljivi par negde u cosku ispija svoju kafu...
Ali na svetu postoji i ljubav.Ja verujem u to.Slazete li se?
 
ljubav-2-1.jpg
 
Enrique.:
Kad sam bio slep i budala...poslednji put je bilo tako...

Mada, ljubav i ne može da se kaže, ona treba da se pokaže...
Joj, baš si povređen...Ma samo ti nastavi da pokazuješ svoja osećanja, zamisli da onu pravu u startu odbije to što si u datom trenutku mrgud? :)

@Karađorđe, samo napred. 'Ubo' si suštinu. :D Da se malo zapitamo zašto je sramota biti nežan, a prihvatljivo i poželjno, grub. Iz straha? :razz: Jaki su samo oni koji prihvate sve svoje emocije, i podjednako ih pokazuju.
 
forgotten vampire:
ljubav ne traje vecno..

Šta je večno, osim kamenja? Ljubav ima toliko varijacija. Nakon zaljubljenosti i ljubavi, može postojati uzajamno poštovanje, duboko pripadanje, drugarstvo. Zašto se nakon nestanka ljubavi podrazumeva mržnja? Ja nemam to iskustvo, a nije mi godina malo. Nikada se nisam stidela iskazati svoja osećanja, možda me zbog toga, uslovno rečeno, prati srećna zvezda. Ja neću i ne mogu biti urbani samotnjak i .
 
Vidim d svetu postoji oko 6 milijardi ljudskih dusa a sam vas dotakao.I drago mi je zbog toga.Uvek sam se cudio,kako je moguce da nai da i pored toga ima usamljenih...A najgore je to sto se problem usamljenosti i otudjenosti strasno puno javlja u tzv urbanim sredinama.
Ljudi se boje da iskazu svoje emocije.U stvari,ne sve emocije,vec se uz kafu prepricavaju dogadjanja iz kancelarije "...kada sam tom i tom sve po spisku..."ili slicne emocije iz gradskog prevoza,reda za salterom i slicno.Sta je to cega se ljudi plase ako iskazu svoju ljubav a ne plase se da javno pokazu mrznju i nepodnosenje?
Nije mi jasno,ali sam odlucio da tragam za odgovorom.I pitam se da li je moguce steci nekog novog prijatelja?
Ja sam za nova prijateljstva.A vi?
 
determinanta:
Šta je večno, osim kamenja? Ljubav ima toliko varijacija. Nakon zaljubljenosti i ljubavi, može postojati uzajamno poštovanje, duboko pripadanje, drugarstvo. Zašto se nakon nestanka ljubavi podrazumeva mržnja? Ja nemam to iskustvo, a nije mi godina malo. Nikada se nisam stidela iskazati svoja osećanja, možda me zbog toga, uslovno rečeno, prati srećna zvezda. Ja neću i ne mogu biti urbani samotnjak i .
Blago tebi determinata.A vidis ja urbanu sredinu vidim kao jedan okean pun malih ostrva i na svakom zivi po jedan brodolomnik.I svaki ima ispod svoje palme i u svojoj kolibi tv,kompjuter,mobilni telefon...Sve uslove da pobegne sa pustog ostrva.Ali to ne cini
 
"Uhvac'ena sam i ja, begunica iz zhivota.
Porobljeno je sve shto mi bi nekada dato:
jutarnja mlechna snova lepota,
i chistoga srca detinjeg zlato!

Htela sam pobec'i kao ptica sa strukom slamke
shto bezhi pred lovcem pod jutra luke;
ali na kapiji svakoj iz zhivota stoje zamke
i sputale su moje u neznano pruzhene ruke.

Zhivela sam od snova ludo i nerazumno;
sad moram biti bachena u duboku tminu,
sa zrnima drugim ic'i na opshte gumno,
spustiti se u zhivot kao reka u dolinu.

Sputana sam i teshkim cu platiti dugom,
jer sam volela rosu i samoc'u
ovde gde zagrljeni idu drug s drugom
i dele krov, greh, i sunce, i hladnoc'u.

Uhvac'ena sam na planinskom strmom putu,
na litici koje se i srne plashe.
Zhivecu sad sa mravima u istome kutu,
piti iz zajednichke svima chashe."

(Desanka Maksimovic)

labios-1-1.jpg
 
crni djordje:
Vidim d svetu postoji oko 6 milijardi ljudskih dusa a sam vas dotakao.I drago mi je zbog toga.Uvek sam se cudio,kako je moguce da nai da i pored toga ima usamljenih...A najgore je to sto se problem usamljenosti i otudjenosti strasno puno javlja u tzv urbanim sredinama.
Ljudi se boje da iskazu svoje emocije
At this moment there are 6,470,818,671 people in the world. Some are running scared. Some are coming home. Some tell lies to make it through the day. Others are just now facing the truth. Some are evil men, at war with good. And some are good, struggling with evil. Six billion people in the world. Six billion souls. And sometimes -- all you need is one. ;)
 
...All I need it's you.. Beatles :lol: Tako je, ender.

@determinanta, od kamenja nastaje pesak. Jedino je promena večita.

crni djordje:
...ja urbanu sredinu vidim kao jedan okean pun malih ostrva i na svakom zivi po jedan brodolomnik.I svaki ima ispod svoje palme i u svojoj kolibi tv,kompjuter,mobilni telefon...Sve uslove da pobegne sa pustog ostrva.Ali to ne cini

A od čega je sastavljen okean? Od bezbroj sićušnih kapi. Ja se osećam delom okeana. I prihvatam ljude kao druge, neophodne, kapi inače okeana ne bi bilo. Pokušaj i ti tako sebe da prihvatiš..
Svaka palma i svaka koliba su neophodne za odmor, ok, i tv, 'ajde, ali komp, fixni, mob... :? Pa sa njima su nam prijatelji bliži, lakše i preciznije se dogovorimo za susret, zar ne? Neću valjda da gledam samo u dragog, dušu moju, i poslovne partnere?

Kakva crna usamljenot, ovde na Balkanu, gde mi komšiluk viri u šerpu, šta danas kuvam? :evil: (Uh, što me to nervira.)

Šta će nama poređenja sa nekom iskonstruisanom anketom?

Ko je 'iznutra' prazan, doveka će biti usamljen i očajan. I to nema veze sa njegovom okolinom i vremenskom epohom. E, da, nisam rekla da mrzim i tipiziranje, al' ne primeti se. :lol: :wink:
 
Ajde i od mene jedna usamljena pesma


Iza zakljucanih vrata spavach sanja,
Iza zidova debelih,prasnjavih,starih
U snu putuje kroz sumu ogolelog granja
Suma je prepuna spavacha palih
Vecna je zima u tom sivom ambijentu
I sve je puno nagovestaja mraka
A on samo trazi vlaznu,toplu placentu
Jedino u njoj ce biti oslobodjen straha
Straha da ce otkriti da mu je svrha lutanje
Straha od samoce i od samog straha
Luta spavach kroz sumu osudjen na cutanje
Plasi se da ce kao i ostali ostati bez daha
I dok ga Crnbog sebi privlaci,zove
Dodiruje ga prstima satkanim od tmine
Nudi mu lazne nade-najjace otrove
A sve je prepuno sablasne tisine
Spavach bi pozvao svetlosti zrak
Da zraka ima i da zraku zna ime
Time bi jedino oterao mrak
I samo tako bi dosao do istine
 
zainteresovana:
...All I need it's you.. Beatles :lol: Tako je, ender.

@determinanta, od kamenja nastaje pesak. Jedino je promena večita.



A od čega je sastavljen okean? Od bezbroj sićušnih kapi. Ja se osećam delom okeana. I prihvatam ljude kao druge, neophodne, kapi inače okeana ne bi bilo. Pokušaj i ti tako sebe da prihvatiš..
Svaka palma i svaka koliba su neophodne za odmor, ok, i tv, 'ajde, ali komp, fixni, mob... :? Pa sa njima su nam prijatelji bliži, lakše i preciznije se dogovorimo za susret, zar ne? Neću valjda da gledam samo u dragog, dušu moju, i poslovne partnere?

Kakva crna usamljenot, ovde na Balkanu, gde mi komšiluk viri u šerpu, šta danas kuvam? :evil: (Uh, što me to nervira.)

Šta će nama poređenja sa nekom iskonstruisanom anketom?

Ko je 'iznutra' prazan, doveka će biti usamljen i očajan. I to nema veze sa njegovom okolinom i vremenskom epohom. E, da, nisam rekla da mrzim i tipiziranje, al' ne primeti se. :lol: :wink:
Ne razumem pojam"iznutra prazan".Mogla bi da mi ga pojasnis.Pa bar je potpisnik ovih redova imao i ima srce veliko kao nebo.Bar je imao rasirene ruke uvek,ali uvek...Ali nesto nije valjalo.Zasto je tako?Znaci problem je u meni.Ali ne mogu da ga nadjem i ne mogu da ga shvatim ma koliko se trudio a egzistencijalnim pitanjima razbijam svoju glavu godinama...
 
Jednostavno ne znam sta ne valja.Da li je moguce da gresim ako sebe celog dam nekom?I Da li ako volim moram to da krijem?Da se foliram mozda?Ne nije mi jasno.Ali na svetu postoji i ljubav...Samo je treba probuditi...
I znate sta?Ne stidim se da volim.Iako sam non stop na gubitku.Bar tako izgleda.
A onda kad pomislim,ima li sta lepse nego prepustiti se osecanjima?To nikad nece skapirati ljudi koji nisu voleli
Ej pogubio sam se.Ne zamerite izadjoh s posla pre sat vremena i samo me solja kafe od 2dl drzi budnim
 
[font=&quot]
crni djordje:
Ne razumem pojam"iznutra prazan".Mogla bi da mi ga pojasnis.Pa bar je potpisnik ovih redova imao i ima srce veliko kao nebo.Bar je imao rasirene ruke uvek,ali uvek...Ali nesto nije valjalo.Zasto je tako?Znaci problem je u meni.Ali ne mogu da ga nadjem i ne mogu da ga shvatim ma koliko se trudio a egzistencijalnim pitanjima razbijam svoju glavu godinama...
Ma nisam mislila na tebe pod tim, već uopšteno, sorry... :) Mnogo je ljudi koji vide i prihvataju život samo u materijalnom obliku, negirajući svaki oblik duhovnosti. Jednostavno, jer je ne poseduju. Opsednuti su trivijalnostima, površno pristupaju svemu, i tako prožive ceo svoj vek. Takvi se služe obiljem fraza, jer vide da to ima dobru prođu kod druge polovine čovečanstva. :lol:
Duško Radović je to lepo sažeo: ‘Мало пара квари тело а много пара квари душу. Човек је на великој муци. У чему да чува душу ако поквари тело? Шта да чува у здравом телу ако остане без душе?’
A, ti, Djordjije... Da... i jeste greška do tebe - okružio si se pogrešnim osobama. :( Medju 'šest milijardi...' i koliko li već, ljudi, ima bar 50.000 devojaka koje razmišljaju kao ti. ;) Ne gubi nadu, ne menjaj ponašanje. Veruj mi, meni se isplatilo :p

30133-Royo---Sketch-25cm.jpg
 
zainteresovana:
Kakva crna usamljenot, ovde na Balkanu, gde mi komšiluk viri u šerpu, šta danas kuvam? :evil: (Uh, što me to nervira.)
:grin:
... i to pošto ti prethodno zaviri u krevet. ;)
No nema to veze sa usamljenošću kakvom je ti smatraš, jeste fraza ali nije isto biti sam i usamljen. Mi smo nacija gde se svi drugarče pa opet ima jako mnogo usamljenih ljudi.

zainteresovana:
Šta će nama poređenja sa nekom iskonstruisanom anketom?
Pa i to, ja mislim da je zabluda kako je većina ljudi danas ovakva ili onakva, i kakvi smo "mi" ... Samo je pitanje gde nešto tražiš. Izbor najčešće postoji.

@crni djordje - moguće je da grešiš ako daješ celog sebe nekom ;)
Zavisi kome se daješ i kako se daješ. Neke ljubavi (... ili "ljubavi") guše i opterećuju. Nije ljubav veća ako se više pokazuje... niti će biti manja ako se manje daješ. I zavisi šta podrazumevaš pod davanjem.
;)
 

Back
Top