Zdravo ILO i hvala što si me podstila na sve one knjige, koje su me nacrtale ovakvu kakva sam sada." Kroz pustinju prašumu", hvala Ti Sjenjijeviču, kadkad sam Staša, koji nosi Nelu na rukama, ponekad sam Nela, bolesna od žute groznice. Treba ni "Morski vuk" od Džeka, samo da proverim, da li bih ja-Hamp, opet oprostila Volfu Larsenu i bola ldo zaljubljwha u Mod? Fali mi i Katarina iz "Orkanskih visova", da odmah spalim knjigu, da se više nikada, ne zaljubim u nekog Hitklifa. I, naravno, još jednom "Mlade lavove", uvek će Majkl biti deo mene, kao i Kingova Potpaljivačica i Žan Valžan i osmo svetsko čudo osmeha Ledi Hamilton. I da ne zaboravim, kako je Ursula, držala na okupu svoje Aurelijane Buenedija, to će mi svakako zatrebat, kada poželim da oteram Kunderinu Sabinu i Nepodošljivu lakoću postojanja, koju sve manje želim, ucrtanu u meme iznutra, jednog popodneva, početkom devedesetih, kada sam izabrala starinski polucilindar zavodnice i skitare Sabine, prezrevši Terezinu tugu, zbog sna u kome je ostareli psić Karenjim rodio pčelu i dve kifle, još ovek vrruće..
Prijatelji,izvinite, slobodno mi se i smejte, od sveg glasa, da li sam još uvek ovde, vidite li me, opet je razmažena, hirovita Katarina Hernšo Linton Hitklif u jednom od svojih rapoloženja .
- Ne plaši se, Neli, moram preko vresišta,do groblja, idem da prokunem Hitklifa, da dok je trun života u njemu, ne pronađe svoj mir. Ostaviću ti smeh Pilar Tenere, da tera golube, koji nam zobaju letinu.
Ja