Sokrat

allice

Ističe se
Poruka
2.382
Zapitao sam Apolona:
" Shta treba da radim?"
I Apolon je odgovorio:
" Smej se i obrazovacesh mnogo ljudi"
Nisam odmah shvatio
a kada sam zagonteku reshio putem anagrama
proisteklo je:
" Istorija grcke filozofije "

Smatra se da je Sokrat "osnivach" grcke filozofije.
Medjutim vrlo malo se zna o njemu i ostao je problem za istorichare filozofije...
Ko je zapravo bio?
Kakve su bile njegove ideje?

Ono shto Sokrata izdvaja od ostalih velikana poput Isusa, Gandija, Bude, Lao Cea je upravo ta jednostavnost njegove lichnosti i shto se nije postavljao kao izbavitelj i nije prizeljkivao da ga prati gomila sledbenika...

Ko se razume u ovu tematiku neka diskutuje bez ogranichenja :)
 
Sokrat je najpre shvatao stvari i filozofske probleme bolje od drugih. Shvatio je koliko je znanje u stvari ograniceno. Pokusavao je da resava probleme. Bio je smirena, jaka licnost sa integritetom i principima. Kasnije, kako je vreme odmicalo stvarani su kompleksniji sistemi sireg spektra ali su se vecinom, ili bar delom zasnivali na Sokratu. Koliko je Sokrat shvacen- to je vec drugo pitanje. Na primer, Nice je jednom priznao da mozda nije razumeo Sokrata. Danas, filozofi smatraju da je to tacno, i da su Niceove kritike neosnovane. To je uopsteno... Ako krenete sa konkretnim problemima kojima se Sokrat bavio, mozda se prikljucim... :)
 
Sinteza Sokratove misli svodi se na njegova tri osnovna stava:
1. majeutika
2. univerzalno
3. demon

Majeutika:

sokratova chuvena rechenica: "Znam da ne znam"
obrazlozite smisao...

kako je sokrat predstavio ljudski um?

Njegov retoricki uspeh se zasnivao na ironiji...shta znachi ironija?


Univerzalno:
Shta je Sokrat podrazumevao pod "univerzalnom definicijom"?

Demon:

Chuveni Sokratov demon:
interpretacije u vezi sa Demonom su bezbrojne: tumachi se kao shesto chulo, kriticka savest, intuicija...
shta je vasha interpretacija...
 
Daemonion = unutrasnji glas...popularno - intuicija, kod njega je verovatno bila izrazenija nego kod obicnog sveta.

svako ko brizno neguje taj glas u sebi ne moze da omane da bude mudar ili bar lud
 
Zapravo taj unutrashnji glas je kod nekih ljudi izmedju ostalog i dzoker koji chuvaju u rukavu da ne bi morali svaki put da objashnjavaju svoje postupke i odluke...
chini mi se da upravo tako bilo i kod njega
 
... najveći deo svog života proveo je na ulicama i trgovima gde je razgovarao sa ljudima koje bi sretao...
Sokrat je, izigravajući neznalicu, primoravao ljude koje je sretao da koriste sopstveni razum. Pravio se da je neznalica ili glup i to nazivamo sokratovskom ironijom. Na taj način je on mogao da ukazuje na nedostatke i slabosti u načinu razmišljanja starih Atinjana.
Optužen je da ''uvodi nove bogove'' i da omladinu vodi na stranputicu, zbog toga je bio osuđen na smrt.
Postoje zajedničke - slične crte između Isusa i Sokrata. Obojica su bili zagonetne ličnosti, smatrali su da govore u ime nečega što je veće od njih samih, kritikovali zloupotrebu vlasti...
Ostali su dosledni sebi do kraja suđenja.

Sokrat je bio izraziti racionalista.
 
hm...to sta je on bio, to ni on nije znao...znao je samo da ne zna...ne bih rekao da je bio racionalista posto se najvise oslanjao na svoj " Daemonion "...on se racionalistima podsmevao...volim da mislim da je Sokrat bio Zen majstor, ali sta je stvarno bio - to ne znam...procitao sam negde pricu kako su ga jednom trazili po celoj Atini i nasli su ga zadubljenog, izvan grada u potpunom transu...itd. itd...
 
Sokrat je bio kool lik...
Meni su najcaci Aristotel, Sokrat i Platon...
Oni su bili ortaci... + su bili da gledaju Platona koji je ucestvovao na jednoj od olimpijada...
Smatram da je starogrcka pored nemacke najaca filozofija na svetu...
+ izuzeci (naravno svaka cast njima) ali ne vredi nabrajati ostale zemlje koje nisu toliko (uopste) doprinele napredku ove nauke...
 
Sokolica_M:
... najveći deo svog života proveo je na ulicama i trgovima gde je razgovarao sa ljudima koje bi sretao...
Sokrat je, izigravajući neznalicu, primoravao ljude koje je sretao da koriste sopstveni razum. Pravio se da je neznalica ili glup i to nazivamo sokratovskom ironijom. Na taj način je on mogao da ukazuje na nedostatke i slabosti u načinu razmišljanja starih Atinjana.
Optužen je da ''uvodi nove bogove'' i da omladinu vodi na stranputicu, zbog toga je bio osuđen na smrt.
Postoje zajedničke - slične crte između Isusa i Sokrata. Obojica su bili zagonetne ličnosti, smatrali su da govore u ime nečega što je veće od njih samih, kritikovali zloupotrebu vlasti...
Ostali su dosledni sebi do kraja suđenja.

Sokrat je bio izraziti racionalista.
nevezano za to,neke misticne informacije koje sam cuo govore cak i o tome da je sokrat bio jedan u nizu zemaljskih isusovih inkarnacija ..preciznije,jedan od stepenika ka licnosti kakva ce stajati na pocetku price o hriscanstvu :) ostalo ste sami rekli... ;)
 
alles_gut:
hm...to sta je on bio, to ni on nije znao...znao je samo da ne zna...ne bih rekao da je bio racionalista posto se najvise oslanjao na svoj " Daemonion "...on se racionalistima podsmevao...volim da mislim da je Sokrat bio Zen majstor, ali sta je stvarno bio - to ne znam...procitao sam negde pricu kako su ga jednom trazili po celoj Atini i nasli su ga zadubljenog, izvan grada u potpunom transu...itd. itd...

To je takozvana katalepsija koja se deshavala pojedinim shamanima u Indiji...
 
E da, sad sam proverila, na razum sam mislila u tom smislu da je on smatrao da onaj ko čini nešto porgepšno, to radi iz neznanja i da se stoga treba uvećavati znanje kako bi se definisali pojmovi pogrešnog i ispravnog. Ta sposobnost razlikovanja pogrešnog i ispravnog može se naći upravo u razumu.
 
Nije mu mesto ovde, ali digresija: mislim da su ljudske izmišljotine to za Isusa da je propovedao uzdržavanje od seksualnih odnosa i tome slično.
Isus je zaista postojao, bio je čovek briljantnog uma, velikog znanja, moći spoznaje...

Ja ne verujem u antropomorfiziranog Boga. Ali svakako da postoje neki kosmički zakoni. Bar ja u to verujem. I u jednoj knjizi sam naišla na zanimljiv odeljak o tome kako treba gledati na seks. Šta napali Isusa nije hteo... Hteo je... :)

A sad nastavimo sa Sokratom...
 
Sokolica_M:
Ta sposobnost razlikovanja pogrešnog i ispravnog može se naći upravo u razumu.

Sa ovim se ne slazem. Ispravno / neispravno ne pripada samo razumu – ispravno / neispravno vise pripada unutrasnjem kompasu koji neki nazivaju savest. Moze razum da odluci da je nesto za njega u tom trenutku ispravno ali krajnji sud o tome uvek daje unutrasnji kompas .( lepo je to docarao Dostojevski u “ zlocinu I kazni “ .)
“ Osnovno moralno osecanje je sazaljenje “ – Artur Sopenhauer…Unutrasnji kompas / moral ( ne lazni ) se nalazi u svakom, iako ga neki guse razumom. Kad - tad ono sto je razum ugusio izadje na povrsinu – ili kroz snove ili kroz nekakvu psihicku tegobu. ( psiha = Dusa ). Ljudi koji se drze samo razuma su , po meni, ograniceni. Razum obuhvata samo maleni deo beskrajnog svemira – mislim da je toga I Sokrat bio svestan. Evo jedna slicnost Sokrata i Lao Cea :


“Mudrost I pamet

Ko ZNA DA NE ZNA – najvisi je.
Ko misli da zna – ogranicen je.

Ko prepoznaje svoju ogranicenost
Nema granica.

Mudrac nije ogranicen
Kako prepoznaje svoju ogranicenost.
Stoga nema granica.”


Lao Ce


“Znam da nista ne znam.” Sokrat
 
allice:
...Ono shto Sokrata izdvaja od ostalih velikana poput Isusa, Gandija, Bude, Lao Cea je upravo ta jednostavnost njegove lichnosti i shto se nije postavljao kao izbavitelj i nije prizeljkivao da ga prati gomila sledbenika...

Ko se razume u ovu tematiku neka diskutuje bez ogranichenja :)

Draga Allice,

Sokrat, izuzetna ličnost, filozof, veliki mudrac, Platonov učitelj... smatra se čak, (budući protivnik klanjanja tadašnjim bogovima), pretečom hrišćanina, ne može se nikako porediti sa Isusom (ako misliš na Hrista), koji je ličnost par exellans, jedan od trojice, Sin Božiji, koji je sišao na zemlju, ovaplotivši se od Duha Svetoga i Marije devojke i postavši čovek.

Ne želim nikako da podcenjujem ni tvoje ni druga mišljenja, jer vas zaista uvažavam, ali dozvolite, ne može se Sokrat stavljati iznad Hrista ni u kom kontekstu, niti se Hristos stavljati u isti red sa kako si rekla velikanima koji su se postavljali kao izbavitelji i priželjkivali gomilu sledbenika ili sa bilo kojim ljudskim velikanom.

Tek ništa novo, On je i tada bio razapet od ljudi.

Puno pozdrava, tebi i ostalima. Ovo je moje mišljenje.
 
Taisa:
Draga Allice,

Sokrat, izuzetna ličnost, filozof, veliki mudrac, Platonov učitelj... smatra se čak, (budući protivnik klanjanja tadašnjim bogovima), pretečom hrišćanina, ne može se nikako porediti sa Isusom (ako misliš na Hrista), koji je ličnost par exellans, jedan od trojice, Sin Božiji, koji je sišao na zemlju, ovaplotivši se od Duha Svetoga i Marije devojke i postavši čovek.

Ne želim nikako da podcenjujem ni tvoje ni druga mišljenja, jer vas zaista uvažavam, ali dozvolite, ne može se Sokrat stavljati iznad Hrista ni u kom kontekstu, niti se Hristos stavljati u isti red sa kako si rekla velikanima koji su se postavljali kao izbavitelji i priželjkivali gomilu sledbenika ili sa bilo kojim ljudskim velikanom.

Tek ništa novo, On je i tada bio razapet od ljudi.

Puno pozdrava, tebi i ostalima. Ovo je moje mišljenje.

Moj pokushaj je bio da uporedim njihove zivotne filozofije shto moze biti riskantno.

Ali recimo "usudimo se laichki" da povuchemo paralelu izmedju Sokrata( tj.njegove filozofije) i filozofije velikana: Isusa, Lao Cea, Gandija, Bude, svetog Franje...
i vidimo sledece:
izuzetnosti ovih velikana doprinela je i izmedju ostalog doza preterivanja ;) dok za Sokrata je suprotno:
on je bio sasvim normalna lichnost koja je uobichavala suprotno ovim prorocima da prihvata zemaljska uzivanja posecivajuci gozbe, pijuci i chak kada mu se ukaze prilika da ima i sexualne odnose sa kakvom heterom...
Da li se zbog toga moze smatrati obichnim?
 
Miloš Đurić upoređuje Sokrata i Isusa i nalazi dosta zajedničkih osobina.

I jedan i drugi, krotki i smjerni u srcu, ne vole one koji se prave učeni, mudri i razumni; ne pišu ništa i saobraćaju sa bližnjima živom riječju, obraćajući se, Sokrat kao logičar njihovom umu, a Isus kao prorok njihovom srcu.
I jedan i drugi vjeruju da promjena mora biti unutrašnja, u samom pojedincu, a onda će se ona odraziti i na zajednički život u društvu i državi.
I jedan i drugi se obraćaju unutrašnjem životu čovjeka pojedinca. Sokrat je govorio: „A nije te stid što se staraš za blago kako ćeš ga što više nagomilati...a za dušu da bude što bolja, za to se ne staraš i ni malo ne haješ?“ A Isus: „Jer kakva je korist čovjeku ako sav svijet dobije a duši svojoj naudi?“.
I jedan i drugi djeluju u ime više sile koja ih je poslala da budu viđelo koje gori i svijetli: propovjednik iz Galileje u ime Oca nebeskog, a mudrac iz Alopeke u ime delfijskog Boga, i sa malo riječi govore o nejvećim i najdubljim stvarima, Sokrat služeći se pojmovima, a Isus parabolama.
I jedan i drugi imaju cijeli jedan svijet protiv sebe, a samo mali broj prijatelja uza se. Sa Sokratom je bilo dvanaest neposrednih učenika i književnih apostola: Anisten, Aristip, Eshin, Euklid, Kriton, Ksenofont, Platon, Simon, Simija, Kebet, Fedon, Kritija. Toliko ih je bilo i sa Isusom: Simon Petar i brat mu Andrija, Jakov i Jovan, Filip i Vartolomej, Toma, Matej, Jakov Alfejev, Tadija, Simon Kananit i Juda iz Kariota. Sokrata je izdao Kritija, zbog žudnje za vlašću, a Isusa Juda zbog srebroljublja.
I jedan i drugi su optuženi za svoje učenje. Sokrata su optužili Anit, Likon i Melet, a Isusa glavari sveštenički i književnici, ali se atinski narod brzo pokajao i proćerao Sokratove tužioce, a narod koji je pred Pilatom vikao: „Raspni ga, raspni“, i vidio kako je, kad Isus izdahnu, pala tama i pomračilo se sunce, vraćao se sa Golgote bijući se u grudi.
I jedan i drugi vrše djelo kojim jednu oblast dijele na dva dijela: Sokrat istoriju filozofije, a Isus istoriju religije.
I jedan i drugi potvrđuju svoje učenje smrću: Isus Hristos strada za vrijeme Pontija Pilata od krsta i koplja, a Sokrat za vrijeme arhonta Laheta od otrova kukutina.

Razlikuju se u načinu umiranja, kaže Miloš Đurić. Dok je Isusovo umiranje najveći bol koji se ikada vidio između neba i zemlje, i njegova smrt kosmička drama, pri kojoj se zemlje trese, kamenje raspada i sunce pomračuje, Sokratov oproštaj sa životom liči na sunce koje blago na gorama sija i tiho prosipa svoje posljednje zlato. Mladi Isus, sin Božiji, pobjeđuje smrt vjerom u vaskrsenje, a stari Sokrat, sasvim ljudski čovjek, spokojstvom čovjeka čije su duhovno biće već ozarili zraci vječnosti.
 
" Pa zar je moj ogrtac bio dobar da u njemu zivim,a nije dobar da u njemu umrem ?! "- odgovorio je Sokrat na ponudu prijatelja, pred smrt, da uzme lepu opremu, odnosno odelo da u njemu umre.
 

Back
Top