svi se slazu;Bosna je cudo..

ca-mu47

Primećen član
Banovan
Poruka
686
STOJITE NA PIRAMIDI OD SILICIJA KOJI UOPĆE NE BI TREBAO BITI TAMO Ispis E-mail
Darius Mitran, Zagreb
07.08.2007

Darius Mitran, Zagreb

«....STOJITE NA PIRAMIDI OD SILICIJA KOJI UOPĆE NE BI TREBAO BITI TAMO....»

Semiru i ekipi snova...

Zbleščen je mala riječ, za stanje svijesti nakon posjeta čudu,...čudnovatom kraju,.. čudnovatim građevinama,..i nadasve čudesnim ljudima. Evo i sad me toplina prođe... riječ hvala je premala da se izrazi to što ste pružili nama...

čudo najčudesnije...

i još jednom hvala...

ljepota vas blagoslovila..

no sad ću redom, o tripl čudu...

- Bosna čudo...

the ljepota....

- kompleks čudo...

...sram me je priznat da sam pripadao akademskoj zajednici i to fahu koji bi o tome morao imati nešto za reći...nijednog od njih tamo sreo nisam...na promotivnom filmu vidio sam neke i tim carevima skidam kapu... a ostale pitam, zašto su godine dali... i zašto se taj istraživački duh pretvorio u bezlične ormare birokracije..

pa u 21 stoljeću smo i postoje kompjuteri...

kao što znaju osnovna građa za provođenje inteligentne struje, jest silicij, u televizorima, oko vas, u tosteru, autu, mobitelu..

i sad ..

popnite se na piramidu... spustite pogled i stojite na piramidi od ... čega... SILICIJA...koji uopće ne bi trebao biti tamo...

pogledajte strukturu,

i pojavit će se obrazci....

kakve zasigurno niste vidjeli...

ponizno, tada vam ispada ladica iz usta...

gledaš detaljnije i vidiš ploče od SILICIJA, različite gustoće, različite debljine, raznovrsnih oblika i neizmjerne organske ljepote....

slojevi karbona, ploče silicija, slojevi visokostlačenog lapora,organske fuge koje dišu, tuneli neobjašnjivo konstuirani i naknadno od nekog drugog zatrpavani...BLOW MIND... s kakvim smo naučeni živjeti...

za one koji razumiju značenje riječi promjena, ovo je prilika da uživo sudjelujete u igranju filmova ""Indiana jones versus total recall"" ...timski...

za one koji ne razumiju... ko vam je kriv...

- čudesni ljudi

prizma dvaju čuda, fokusira čudesnost u ljudima, izraz riječi gostoprimstvo je tamo patentirana, kao i totalni nedostak bahatosti, ikakve, a vjerujte, imaju razloga za to...

duh koji vlada među Semirovom ekipom je toliko planetarno jedinstven, kako pažnjom, sudjeluju u čudu...tko nije živio u Jugoslaviji i nije sudjelovao u radnim akcijama, teško može da dobije impresiju kako to izgleda..

U Semirovoj verziji 21 stoletja,.. bez Partije, bez NACIje... planetarni projekt...podsjetnik...da nam igralište nije brojanje u pod, već galaksije koje sjaje i svi su pozvani ..ali Platonove ogrlice zatežu...i zato nemaju hrabrosti, čuvari Društva bogova Prošlosti, tzv. akademski krugovi, priznati da čudo se pred njima otkriva...

a Semirova ekipa s istraživačkom poniznošu poziva i podsjeća da je bio neko i prije Allaha, i Jahvea i Krista i Bude... dok nam pažnja nije bila zbeščena...

RAZlikoVANJEm, i

bROJanjem...

i da postojenje u velikom čudu nije uvjetovano preživljavanjem, već življenjem Kreacije i

Ljepote...

Harmonije čak...a dokazi za to su vam tamo.. ako imate vremena...i oči...

i za kraj da citiram mudraca koji uživa u šalama Sile, a možete ga sresti na piramidama, ako imate sreće ko što smo mi imali...

TEŠKO JE SLIJEPOM NAMIGNUTI
 
SVAKA PIRAMIDA JE IMALA RAZLIČITU FUNKCIJU

Početkom kolovoza ove godine obišla sam ponovo Vratnicu i Piramidu Mjeseca. To me je potaklo na ovo javljanje. Tunele sam imala prilike obići u vrijeme otvaranja ovogodišnjih radova u Dolini piramida.

Prošle godine provela sam dosta vremena na Piramidi Sunca koja me oduševila svojom pravilnom geometrijom, orijentacijom u prostoru, kao i blokovima od kojih je izgrađena. Sve govori u prilog tome da su blokovi od kojih je izgrađena (ili kojima je obložena) piramida Sunca izrađeni od neke vrste nama nepoznatog betona. Takvo mišljenje teško se na glas izgovara jer to bezuvjetno znači da su na svijetu postojali ciklusi civilizacija o kojima svjedoče i mnogobrojne građevine na planeti. Interesantno je kako ta činjenica teško krči put u svijesti onih koji bi trebali biti najviše zainteresirani za istraživanje ciklusa našeg postanka.

Nažalost, radovi na piramidi Sunca su zaustavljeni. Mnoga pitanja zasad ostaju bez odgovora. Ostaje nada da ćemo ipak jednog dana ugledati njenu unutrašnjost i tako razjasniti zadnje nedoumice. Do tada bi bilo lijepo da se urede staze i postave oznake kako bi mnogobrojni zainteresirani turisti mogli lakše obići i razgledati sva ona interesantna mjesta na kojima se radilo prošle godine.

Dalje, tko god je prošao dostupnim dijelovima tunela Ravne i KTK mogao se uvjeriti da ih nije stvarala priroda. Pravocrtni hodnici koji se sijeku pod kutom od 90° ili se račvaju pod 45° i dalje nastavljaju pravocrtno ili lome smjer kojim se protežu pod 90°, vrlo su stari i prilično zatrpani nanosom. Radnici Fondacije čiste ih i podgrađuju gdje je to potrebno, rade požrtvovno s vrlo jednostavnim alatima, kako bi tuneli bili sigurni i dostupni za posjete i razgledanje. Tko je radio te tunele, kada i zašto – ostaje da se pronađe odgovor. Od pomoći će biti nalazi na koje se nailazi čišćenjem zasutih hodnika. O vrijednosti pronađenog, starosti i tome što znači takav nalaz u tunelu neka progovori arheolog.

Piramida Mjeseca, prema onome što je do danas vidljivo, ima drugačiju strukturu nego piramida Sunca. To navodi na razmišljanje da je svaka piramida imala različitu funkciju. Kako se piramidalni oblici vežu sa sabiranjem i emitiranjem energija bilo bi korisno usmjeriti istraživanja / ispitivanja u tom smjeru. Pred sobom imamo vrlo masivne piramide koje emitiraju veliku količinu energije. Vjerujem da već postoje ideje o kakvim se energijama radi i kako bi ih mogli iskoristiti.

U ovo istraživanje bi, na isti način, trebalo uključiti uzvišenje Toprakalija u Vratnici. Mjerenja su pokazala energetska isijavanja, kompas ne pokazuje sjever.... Pretpostavka je, radi kupolastog oblika, da se radi o tumulusu. Ima popločani prilaz i opasan je vrlo masivnim kamenim blokovima. Radi energetskih anomalija nameće se pitanje ne radi li se možda i o davno izgrađenom generatoru ili kondenzatoru?

Vjerujem da ćemo se svi složiti da na svijetu ne bi bilo napretka bez vizionara, istraživača, hrabrih ljudi koji su svoj život posvetili nauci, razvoju i dokazivanju svoje ideje. Padove smo zaboravili, na uspjesima smo sagradili civilizacijski stupanj na kojem smo sada. Zašto uopće istražujemo prošlost? Da znamo! Ne samo svoj razvojni put, nego i da obnovimo stara zaboravljena znanja i da ih iskoristimo u sadašnjosti za budućnost. Jesmo li spremni učiti od naših predaka? Učiti od onih koji su vladali nama nepoznatim znanjima i tehnologijama? Učiti od starih graditelja? Trebali bismo biti. Upravo radi naše budućnosti.


Višnja Dobrić, dipl.ing.građ, Zagreb
 
TUNELI STARIJI OD SLUŽBENOG DOLASKA ILIRA I RIMLJANA - Vijest Ispis E-mail
15.04.2007
Sadržaj
Vijest
Galerija
Stranica 1 od 2

Aktivna SlikaU redovnoj studijskoj posjeti Bosanskoj dolini piramida danas su boravili i italijanski profesori, članovi istraživačkog tima dr. Dario Andretta i dr. Luciano Leoni. Oni su donijeli rezultate analize uzoraka stalaktita iz ulaznog dijela tunela Ravne uzetih prije nekoliko mjeseci. Laboratorijskom analizom je utvrđeno da je riječ o starosti između 2600 i 2900 godina. Drugim riječima, tunelski kompleks je napravljen davno prije službenog dolaska Ilira i Rimljana na ove prostore. Naravno, nagađanja dijela strčne javnosti da je riječ o srednjevjekovnim jamskim rudnicima su definitivno pala u vodu. Uzeti su i novi uzorci s nekoliko drugih pozicija u tunelu Ravne za koje se pretpostavlja da su još stariji, a nalaze se na bočnim zidovima tunela.



Italijanski stručnjaci su izvršili radio-nuklearne i geo-hemijske analize koristeći se uranijumsko-torijumskom metodom. Puna verzija ovog naučnog izvještaja će uskoro biti objavljena na web stranici.



U večernjim satima održan je veliki prijem za prijatelje i sponzore projekta u hotelu "Piramida Sunca" u Visokom. Pred oko 350 posjetilaca, skup su pozdravili načelnik Općine Visoko Munib Alibegović, načelnik Općine Stari Grad Mustafa Resić, direktor Zavičajnog muzeja Visoko Senad Hodović i predsjednik Upravnog odbore Fondacije Semir Osmanagić. Prijem prerasta u tradiciju kojom će se svake godine obilježavati početak arheološke sezone u Visokom.



Pozitivna atmosfera ostala je zabilježena u prvom direktnom kablovskom TV prijenosu jedne manifestacije van studija u Visokom. Članovima istraživačkog tima uspješnu sezonu su zaželjeli predstavnici Federalnih i kantonalnih vlasti, kao i veliki broj gostiju iz Sarajeva, Zenice i Visokog.



U tunelskom podzemnom labirintu Ravne rudari i osoblje Fondacije neumorno rade na raščišćavanju nanosa kojima su zatrpani pojedini bočni prolazi i galerije. Misterija je zašto je organiziran i proveden ogroman projekt postavljanja suhozida i nanesenog šljunkovitog materijala kako bi se skrio veliki broj prolaza koji pod uglovima od 45 i 90 stepeni vode u različitim smjerovima. Tunelima Ravne i KTK već su upriličene posjete turista iz više zemalja uz puno poštovanje sigurnosnih mjera.
 
Све је то јако лепо, али мене интересује да ли је неко од компетентних историчара потврдио аутентичност ових пирамида или ''пирамида''?
 
Ало, бре, Ца-му, па јеси ли ти нормалан, човече! Хајде прочитај шта пишеш - и какве то благе везе са науком има...... како сте глупи босанчероси, то је невероватно... какви бре тунели, глуперде једне - да је то заиста пирамида ваљда би нешто нашли у њој...

Цивилизација је свакако постојале и пре 2000 година - то зна свако, само ви о томе појма немате - разних налазишта има на целом Балкану која то потврђују -
 
Stradanje Srba do aprila 1993.
Od kako su se Srbi 11. jula 1995. godine, oružjem kao što su i isterani, vratili u Srebrenicu počele su da kruže priče o velikom broju ubijenih muslimana, iznad svega nedužnih muslimanskih civila, staraca, žena i dece. Vremenom su te brojke neprestano umnožavane i konačno dostigle tolike razmere da danas - ne samo Haški tribunal, muslimanske verske i civilne vlasti, što se moglo očekivati i što je možda i logično - već i zvaničnici drugih država, često govore o genocidu.
Tu su i veoma brojne, pogotovo sarajevske i beogradske nevladine organizacije koje ovu tezu stalno drže u žiži interesovanja. Mrtvi muslimanski borci Srebrenice su sada, konačno ni krivi ni dužni, prisutni u raznim kombinacijama onih koji ih nikada nisu poznavali, a danas ih stalno i bez ikakvog emocionalnog osnova svojataju i "brane". Nametnuti kult Srebrenice kao da još uvek bdi nad našom savešću i postaje metafora gotovo nezamislivog i, povrh toga, čak genocidnog zločina Srba nad nedužnim meštanima tog u bosanskim gudurama i bespuću zagubljenog gradića.
Prema jednom od zaplenjenih dokumenata Armije BiH, koji ćemo verovatno još pominjati, piše doslovce "Krajem januara i početkom februara 1993. godine u zoni odgovornosti 8. OG stvorena je velika povezana slobodna teritorija sa centrom u Srebrenici koja je obuhvatila 95 odsto prostora opštine Srebrenica, 90 odsto prostora opštine Bratunac, 60 odsto prostora opštine Vlasenica i 50 odsto prostora opštine Zvornik.
Takođe, uspostavljena je direktna fizička veza sa OS regije Žepa." /1 Muslimani su u to vreme, po istom izvoru, u navedenim opštinama zaposeli preko 850 kilometara kvadratnih. Taj njihov nesporan vojnički uspešan poduhvat prouzrokovao je skoro potpuno uništavanje srpskih naselja i stradanja meštana srpske nacionalnosti. Samo u srebreničkoj i bratunačkoj opštini, od 93 naselja u kojima su živeli i Srbi, uništeno je njih 82 (izuzev sela Crvica, Liješće, Petrića i Skelani u srebreničkoj opštini, a u bratunačkoj opštini pored samog grada sačuvana su i sela: Dubravice, Jelah, Krasanovići, Pobrđe, Polom, Rekovac, Repovac i Slapašnica)/2.
Tom broju treba dodati i oko 20 uništenih srpskih sela i zaselaka u opštinama Vlasenica i Zvornik./3 Od 9.390 Srba u istom području Srebrenice, u svojim kućama, posle ovog muslimanskog pohoda, ostalo je njih 860 ili samo 9 odsto, a u Bratuncu od 11.500 meštana srpske nacionalnosti ostalo je samo 5.391 ili 47 odsto i to najviše zahvaljujući Srbima nastanjenim u samom opštinskom centru (3021 lice).
Uspehu muslimana najviše je doprinelo ilegalno, ali blagovremeno organizovanje paravojnih oružanih formacija koje su se snabdele oružjem iz magacina rezervnog sastava milicije i teritorijalne odbrane (TO). Pored toga veliki broj njih, procena je oko 10.000 iz BiH, upućen je na obuku u Obrazovni centar Republike Hrvatske. U Hrvatsku je ilegalno i iz ovog kraja otišlo blizu hiljadu mladića.
U pismu Izvršnim odborima SDA dato je uputstvo za slanje kandidata za navedenu obuku. Rečeno je da svako mora da ima "uput stranke, i dr." To već znači da se formirala stranačka oružana formacija./4 Februara 1992. iz magacina TO fabrike akumulatora izvukli su i u svoja sela odvukli čak i jedan trocevni protivavionski top kalibra 22 mm. Deo pešadijskog naoružanja kupili su od sredstava narodnog zajma, koji je u BiH bio raspisan za povećanje broja radnih mesta u privrednim preduzećima. Istina, to je učinjeno tajno i samo u firmama u kojima su direktori bili muslimani.
Od povlačenja JNA iz BiH 19. maja 1992. godine do formiranja Drinskog korpusa Vojske Republike Srpske 1. novembra iste godine, odbrana srpskih sela prepuštena je samim meštanima, koji nisu bili u stanju da se efikasno suprotstave brojčano neuporedivo jačim muslimanskim formacijama. Tada stvorena brojčana superiornost muslimanskih u odnosu na srpske oružane formacije bila je prisutna sve vreme rata. A kao što su muslimani preuzeli oružje iz magacina policije i TO tako su i Srbi preuzeli, ponekada i na silu, znatan deo naoružanja, vozila, municije, sanitetskog materijala, inženjerske opreme, ostalih tehničkih sredstava i radio-stanica od jedinica JNA koje su se povlačile u Jugoslaviju.
Pohod muslimana na srpska sela bio je neka vrsta njihovog svenarodnog pokreta. Posle boraca u osvojeno selo bi, kao drugi i treći ešalon, nagrnuli njihovi rođaci, komšije i prijatelji, tzv. civili: žene, deca, starci, sa najraznovrsnijim oruđima i alatima i oni bi svojim kućama odnosili sve što se može odneti.
Prema uvidu u statističke podatke o stočnom fondu pojedinih sela i izjavama izbeglih meštana, muslimani su u tim osvajanjima opljačkali 7.200 goveda, 16.200 ovaca i 38.000 živine. Iako je nepoznato koliko je odneto žitarica, pre svega pšenice i kukuruza, sa sigurnošću se može tvrditi da je toga bilo dovoljno ne samo za zimsku ishranu, već i za narednu setvu. Uostalom, to se videlo u proleće 1993, po zasejanim poljima./5 Ako bi se govorilo o gladi, onda je ona mogla da ugrozi samo opljačkana srpska sela i izbeglo srpsko stanovništvo.
Najgore su u tim akcijama prolazili uhvaćeni Srbi. To su uglavnom bili stare ili bolesne, duhovno i fizički hendikepirane, nepokretne osobe, ponekad i ranjenici, ali sudbina im je, gotovo bez izuzetka, bila ista. Dotukli bi ih muslimanski "civili" alatima koje su nosili da bi obijali kuće: sekirama, pajserima, motkama... Neke od tih žrtava spaljene su zajedno sa kućama u kojima su zatečeni.
Uprkos tome i pored velikog stradanja Srbi su u srebreničkom kraju već tada bili pod snažnim pritiskom propagande, koja je na taj način prikrivala njihova stradanja i muslimanske zločine.
 
eremita:
Ало, бре, Ца-му, па јеси ли ти нормалан, човече! Хајде прочитај шта пишеш - и какве то благе везе са науком има...... како сте глупи босанчероси, то је невероватно... какви бре тунели, глуперде једне - да је то заиста пирамида ваљда би нешто нашли у њој...

Цивилизација је свакако постојале и пре 2000 година - то зна свако, само ви о томе појма немате - разних налазишта има на целом Балкану која то потврђују -
Eremita,on ova dva dana priča sam sa sobom! :roll: Verovatno je ''popio'' sunčanicu dok je obilazio piramide! :lol:
 
Srebrenički muslimani se povlače
Po formiranju i konsolidaciji komandi i jedinica Drinskog korpusa, prvih meseci 1993. godine počela je srpska protivofanziva, koja je preokrenula ratnu situaciju i prouzrokovala više uzastopnih muslimanskih poraza. U suštini to je bila iznuđena srpska akcija, s ciljem da se oslobode izgubljena sela i izbeglicama omogući povratak.
Uspehu je, i pored malog broja vojnika kojima je raspolagao korpus i bezmalo sve brigade, u najvećoj meri doprineo školovan komandni kadar, koji je obezbedio efikasno korišćenje raspoloživog naoružanja i izvanredno planirane akcije./6 U aprilu 1993. zapretila je opasnost od sloma i mogućeg konačnog uništenja muslimanskih oružanih formacija. To je bio neposredan povod da se, pod vidom zaštite civilnog stanovništva, Srebrenica stavi pod zaštitu UN.
Sigurno da je i muslimanima i njihovim zaštitnicima teško pao poraz i izgon koji su doživeli sa najvećeg dela prostora koji su osvojili tokom prethodne godine. Kad su se Srbi vratili u svoja sela mogao se bolje videti obim njihovog razaranja i stradanja. U razdoblju od aprila 1992. do aprila 1993. ubijeno je više od hiljadu meštana srpske nacionalnosti, a od tog broja više od trećine žrtava je stradalo od hladnog oružja, spaljeno i masakrirano.
O tome je Jugoslovenska vlada posebnim Memorandumom, koji je 2. juna 1993. predao ambasador Dragomir Đokić, obavestila Generalnu skupštinu i Savet bezbednosti UN./7 Međutim, Memorandum se odnosio samo na dve opštine (Bratunac i Srebrenica i na srebreničko selo Skelani sa okolinom) i na njih se odnosi iskazani broj od preko hiljadu ubijenih, ali i 2.800-3.200 ranjenih lica. Tom prilikom izostavljena su stradanja Srba u rubnim područjima opština Vlasenica i Zvornik, na čijoj teritoriji su dejstvovale iste muslimanske jedinice, kao i u samom gradiću Srebrenici.
Do dramatično potresnih saznanja došlo se pri otkopavanju masovnih grobnica na Glođanskom brdu i ostalim lokalitetima u zvorničkoj opštini./8 Tu su muslimani na veoma svirep način, u stilu islamskih "svetih ratnika" ritualno, džihadski, uglavnom hladnim oružjem, ubili oko 250 civila i zarobljenika iz okolnih srpskih sela, a najviše iz srpskih zaselaka sela Kamenica./9 Za taj podvig komandant Naser Orić sa još devet svojih uglednih saboraca odlikovan je Ukazom predsednika BiH Alije Izetbegovića najvišim odlikovanjem Armije BiH "Zlatnim ljiljanom".
Konačan spisak srpskih žrtava srebreničkog kraja, koji se zove Birač, i nalazi se u zoni odgovornosti 8. taktičke grupe Armije BiH sa sedištem u Srebrenici i pod komandom N.Orića, utvrđen je znatno kasnije ("Knjiga mrtvih srba", Cenar za istraživanje zločina nad srpskim narodom, 2006.) a objavljen je povodom deset godina od oslobođenja Srebrenice u dva navrata, najpre u specijalnom prilogu beogradskog lista "Večernje novosti" od 13. juna 2005. god, a potom i u naknadnom izdanju namenjenom samo za BiH, u ukupnom tiražu u više od 400.000 primeraka. U isto vreme, u izdanju Centra za istraživanje zločina nad srpskim narodom sa sedištem u Beogradu, odštampana je i posebna brošura sa imenima istih žrtava i dostavljena na preko hiljadu adresa pretežno raznih stranih misija i međunarodnih organizacija u BiH i Srbiji.
Navedeni spisak sadrži imena 3262 srpske žrtve. Prema dosadašnjim podacima oko 27 odsto ili oko 880 stradalih su pripadnici vojnih i policijskih formacija. Ostalo ili 73 odsto, odnosno 2.382 žrtve su civili. Za godinu i po dana nijedno ime nije osporeno. Spisak je nesporan pored ostalog i zato što su, često i sa zakašnjenjem, navedeni pokojnici sahranjeni uz prigodne crkvene obrede, a njihova imena nalaze se i u evidencijama sveštenika koji su ih sahranili. Fotografije većine srpskih žrtava srebreničkog kraja, odnosno Birča, izložene su i u spomen-sobama onih opštinskih centara koji se nalaze na teritoriji Republike Srpske. I u nekim privrednim organizacijama, kao i u većini opštinskih centara RS podignuti su spomenici ili spomen-ploče sa imenima lokalnih srpskih žrtava.
 
Karlito Brigante:
Eremita,on ova dva dana priča sam sa sobom! :roll: Verovatno je ''popio'' sunčanicu dok je obilazio piramide! :lol:

Али то је понајвише тужно, јбт. замишљам слинаву лојаву глуперду која је ни мање ни више умислила да је он БОСАНЧЕРОС у ствари ЧУДО ...... :lol: 8-)
 
Nevidljivi zaštitnik
Kad je došao kraj muslimanskim osvajanjima i zločinima u srebreničkom kraju i ovom delu Srednjeg Podrinja početkom proleća 1993. godine nastala je panika i strah i među njihovim civilima i još više među borcima. Najviše su se plašili da im može biti uzvraćeno istom merom. Tada se javio moćan zaštitnik, koji ih je spasao od konačnog poraza i oslobodio odgovornosti za počinjene zločine, a ubrzo potom pred svetskom javnošću pretvorio u nedužne, gladne mučenike, bez krova nad glavom i željne hleba.
Lansiran je lažan izveštaj, ili bolje rečeno propagandni pamflet britanskog lekara Simona Mardela iz Svetske zdravstvene organizacije da u Srebrenici dnevno umire 20-30 ljudi./10 To bi značilo na stotine mesečno, a toliko mrtvih, vojnika i civila zajedno, nisu imali muslimani od početka rata do tih dana aprila 1993. godine. Čak i Naser Orić u svojoj knjizi navodi da su za dve i po godine imali samo 1.912 mrtvih./11 Zbog lažnih izveštaja, koje je stalno lansirao u svet preko amaterskih radio-stanica, pomenutog lekara je general Filip Morion, komadant Unprofora, konačno morao da udalji iz Srebrenice. Srpska strana, svesna obmane i napora da se sačuva muslimanska vojska, a ne stanovništvo, pristala je da obustavi svoje oružane akcije. Savet bezbednosti je 16. aprila 1993. doneo Rezoluciju 819 i Srebrenicu proglasio za zaštićenu zonu.
Srbima i muslimanima je dato u zadatak da Srebrenica bude bezbedna. Istog dana i predsednik Republike Srpske dr Radovan Karadžić, poštujući Rezoluciju SB, izdao je naređenje da se obustave sva dalja dejstva Vojske Republike Srpske, po Srebrenici i oko Srebrenice, osim onih u nužnoj odbrani./12 Nažalost, slično naređenje nikada nije stiglo ni od predsednika BiH, ni od Glavnog štaba Armije BiH. (To se može tumačiti i kao prvi signal da muslimani neće poštovati Rezoluciju i neće pristati na razoružavanje.) Narednog dana u grad je ušla kanadska formacija Unprofora, jačine jedne čete sa 143 vojnika.
 
Sporazum Mladić - Halilović
Dva dana posle usvajanja Rezolucije 819 SB (18. aprila 1993. god) generali Ratko Mladić sa srpske strane i Sefer Halilović sa muslimanske strane sporazumeli su se posle mukotrpnih i dugih pregovora, koji su trajali bez prekida skoro četrnaest sati, da muslimani svoje naoružanje ipak ne predaju jedinicama VRS, što je bio prvobitni zahtev generala Ratka Mladića, već Unproforu i to najkasnije 72 sata po dolasku Kanađana u Srebrenicu.
Takođe, dogovoreno je da se izvrši razmena zarobljenika i da Srbi dozvole muslimanima da helikopterima evakuišu oko 500 svojih ranjenika i bolesnika./13 Taj gest bio je još jedan dokaz tolerantnosti srpske strane, na šta muslimanska strana nijednom nije odgovorila na isti način. Naprotiv, narednog dana, posle sklapanja primirja i proglašenja tog područja za zaštićenu zonu, muslimani su na prevaru na dve različite lokacije iz zasede ubili šest srpskih boraca, a više njih ranili./14 I posle ovog njihovog verolomnog čina general Ratko Mladić je ostao pri ranijoj odluci da muslimani sa srebreničkog područja mogu slobodno evakuisati svoje ranjene i bolesne borce.
Generali Ratko Mladić i Sefer Halilović u dokumentu koji su potpisali 8. maja 1993. utvrdili su da granica područja demilitarizovane zone ostane "u okviru trenutnih linija konfrontacije", a to je, prema stanju na terenu, bilo otprilike u dužini od oko pet i po i u širini oko dva i po kilometra./15 Toliku teritoriju mogle su efikasno da štite i kontrolišu jedinice Unprofora prosečne jačine jednog kombinovanog pešadijsko-motorizovanog bataljona. (U dokumentu je predviđena manja jedinica "bar jedne čete sa štabom i logistikom".) U istom dokumentu dogovoreno je: "Predaja naoružanja (muslimanskog, naravno, napomena autora) će biti nadgledana od strane tima od tri oficira obeju strana zajedno sa oficirom Unprofora, koji će odrediti mesto gde će predaja biti obavljena"./16 Isto tako je definisano da: "Nijedan vojnik (odnosi se na obe strane, napomena autora), koji je u, ili koji želi ući u DMZ, osim pripadnika UnUnprofora, ne sme imati oružje, eksploziv ili municiju."/17
Međutim, ne poštujući postignuti dogovor od 8. maja 1993. muslimani nikada nisu pristali da se formira komisija, koja će nadgledati razoružanje, niti su zabranili nošenje, pa i upotrebu oružja u demilitarizovanoj zoni. Na to se oglušio i Unprofor. Muslimani su odbili da se povinuju u utvrđenim granicama. Oni su u svojoj vlasti i dalje držali, čak i proširili teritoriju koja se protezala na oko 150 kvadratnih kilometara i koja je, pored Srebrenice, delimično ili u celini obuhvatala i sela Babuljice, Bajramovići, Bostahovine, Brakovci, Bučinovići, Bučje, Donji i Gornji Potočari, Dimnići, Dobrak, Fojhar, Gladovići, Karačići, Krušev Do, Kutuzero, Likari, Lipovac, Luka, Ljeskovik, Međe, Miholjevine, Milačevići, Močevići, Opetci, Osatica, Osmače, Pale, Palež, Pećišta, Podgaj, Postolje, Poznanovići, Prohići, Rađenovići, Skenderovići, Slatina, Sućeska, Staroglavice, Sulice, Šubin, Tokoljak, Žedanjsko.
Pored navedenih čisto ili pretežno muslimanskih sela, oni su pod svojom vlašću ili bolje rečeno, pod okupacijom držali i više srpskih ili pretežno srpskih sela i zaselaka: Čićevci, Gostilj, Mala Daljegošta, Međe, Močevići, Osredak, Obadi, Postolje, Podravanje, Pribidoli, Pusmulići, Radoševići, Ratkovići, Viogor, Radovčići, Sase. Toj zoni priključeno je i više sela bratunačke opštine: Pirići, Jaglići, Blječeva, Zagoni, Zapolje...U srpskim selima skoro i nije bilo nastanjenih muslimana, ali su bila pod kontrolom njihovih oružanih formacija i Srbima nije bio moguć povratak. Drugačije rečeno muslimani su se ponašali kako su hteli i kako je njima odgovaralo. Oni su sve vreme nastojali da budu zaštićeni, ali nikako i razoružani.
Za kontrolu i zaštitu tako velikog područja više nije bila dovoljna jedinica jačine bataljona, već znatno brojnije oružane formacije koje Unprofor nije bio u stanju ili nije hteo da obezbedi. Uostalom, apsurdno je da neko štiti toliko jake i brojne muslimanske oružane formacije. Slična je, najverovatnije, bila i procena komande Unprofora. Znalo se da je u okupiranim srpskim selima sve uništeno, ali se nije znalo zašto Srbima nije obezbeđena mogućnost povratka.
To što su muslimani okupirali i držali srpska sela nije izazvalo očekivanu reakciju ni komande Unprofora, niti visokog predstavnika UN za Bosnu i Hercegovinu. Okupacija i zadržavanje srpskih naselja u zaštićenoj zoni bilo je za civilne i vojne vlasti Republike Srpske neobjašnjivo i van svih dogovorenih normi. Stekao se utisak da je zona zaštićena i od povratka Srba u svoja sela i u svoje kuće.
 
Pijanista:
Све је то јако лепо, али мене интересује да ли је неко од компетентних историчара потврдио аутентичност ових пирамида или ''пирамида''?
kako da ne,cuveni i u svijetu"cenjeni" neki tkz prof.Govedarica,koji je u Njemackoj,kazhe;

citiram,

"to nije moguce da je piramida jer je ogromnih dimenzija,po dimenzijama je najveca na svijetu a toliko kamenih blokova na jednom mjestu zemlja nebi mogla izdrzati i sve bi propalo u zemlju"
---------------------------------------------------
pa,ko njemu dade diplomu i iz cega,ovako nesto izjaviti je van ljudskog uma.komu dade diplomu i da mi je vidjeti tog kretena koji stavi potpis na istu.ovakvu konstataciju nebi jedan srednjoskolac zakljucio a ne jedan svjetski poznavalac piramida.pravo neko govedo i prezime mu asocira na to.

po njegovoj teoriji Himalaji su davno trebali propasti kroz zemlju.
 

Back
Top