17.000

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

ca-mu47

Primećen član
Banovan
Poruka
686
http://www.kurir-info.co.yu/arhiva/2007/avgust/07/V-04-08082007.shtml
VAN PAMETI
Tužilaštvo BiH optužuje čak 17.000 Srba za učešće u zločinu u Srebrenici, očekuju se hapšenja na graničnim prelazima i aerodromima širom sveta

BEOGRAD - Čak 17.000 Srba, uglavnom iz istočnog dela Republike Srpske, trebalo bi da od septembra bude saslušano u specijalnom odeljenju Državnog tužilaštva BiH, u vezi sa zločinom nad srebreničkim muslimanima jula 1995. godine! Kancelarija visokog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini Miroslava Lajčaka saopštila je da će za istragu "srebreničkog zločina" biti formiran poseban tim, sa stranim istražiteljima, a zbog tako velikog broja osumnjičenih, Državno tužilaštvo će otvoriti specijalno odeljenje u samoj Srebrenici.
Kako Kurir saznaje, razgovori sa osumnjičenima za učešće u zločinu u Srebrenici već su počeli. U istočnom delu RS zavladala je prava uzbuna, a zbog straha od hapšenja na graničnim prelazima i aerodromima, mnogi građani odustali su od planiranih letovanja u inostranstvu. U strahu su i brojni Srbi izbegli iz istočne Bosne koji danas žive u zemljama zapadne Evrope, SAD i Kanadi. Američke vlasti su ranije već privodile više desetina prognanih Srba čiji je jedini zločin bio to što su tokom rata u BiH služili u Vojsci Republike Srpske.

Direktor Centra za istraživanje zločina nad srpskim narodom i pisac nekoliko knjiga na temu "zločina u Srebrenici" Milivoj Ivanišević kaže da je istraga nad 17.000 ljudi osumnjičenih za vezu sa zločinom u Srebrenici smišljena kako bi se sakrila istina o tom zločinu.


NA SPISKU 19.473 OSUMNJIČENIH

Specijalna komisija Vlade Republike Srpske 2005. godine predala je spisak 19.473 osobe osumnjičene da su kao pripadnici jedinica vojske bosanskih Srba i kao civili direktno i posredno učestvovale u masakru. Od tog broja, utvrđen je identitet 17.047 osoba. Zbog brojnih manjkavosti ovaj izveštaj često je osporavan u stručnoj javnosti, ali bez obzira na to, on je i dalje osnova za utvrđivanje istine o zločinu u Srebrenici.




- Isti oni koji su projektovali događaje u Srebrenici sada su smislili nov idiotizam. U vojnim operacijama vezanim za Srebrenicu nije učestvovala ni trećina od 17.000 vojnika Republike Srpske - kaže Ivanišević. On upozorava da niko od onih koji su stvarno streljali nekoliko stotina zarobljenih muslimanskih vojnika nije odgovarao za taj zločin.

- Njihova imena zna Haški tribunal, ali toj međunarodnoj sudskoj instituciji na pamet ne pada da ih pozove na odgovornost. Oni su pod zaštitom velikih međunarodnih igrača - poručuje Ivanišević.

On upozorava da će istraga 17.000 ljudi trajati godinama i napraviti pravi pakao u životima onih koji su učestvovali u borbama za Srebrenicu. Oni više neće moći slobodno da putuju, hapsiće ih na graničnim prelazima, maltretirati pozivima na informativne razgovore. I oni i njihove porodice, smatra Ivanišević, postali su taoci međunarodne zajednice, koja na sve načine pokušava da sakrije pravu istinu o Srebrenici.
Književnik i bivši ministar informisanja u Vladi RS Miroslav Toholj kaže da je neverovatno koliko se manipuliše događajima u Srebrenici i da se broj od 17.000 ljudi odavno pominje.

- Do tog broja došla je komisija koju je formirao Pedi Ešdaun, pošto je prethodno iz komisije Vlade RS oterao sve one koji su pošteno radili svoj posao. Za broj od 17.000 ljudi najzaslužniji je član komisije Sulejman Čikić, koji je napisao i knjigu "Genocid nad Bošnjacima" koristeći isključivo muslimanske izvore. Da bi spasao sebe, izveštaj je podržao tada predsednik RS Dragan Čavić - poručuje Toholj i dodaje da je na Srbe odavno otvoren lov.
- Hapse nas i privode po Evropi , SAD, svugde gde stignu - kaže Toholj.

(M. Ć.)
 
ja samo ne razumijem zašto se u BiH toliko pretjeruje s brojkama

to vam samo šteti prilikom suđenja

zato ste i izgubili onaj spor sa Srbijom na Međunarodnom sudu

izvini al suci i porota nisu gledaoci televizije CNNa

njih zanimaju čvrste činjenice i dokazi, a ne sentimentalna ambalaža tih događaja
 
Овај део је ипак најзанимљивији:

- Isti oni koji su projektovali događaje u Srebrenici sada su smislili nov idiotizam. U vojnim operacijama vezanim za Srebrenicu nije učestvovala ni trećina od 17.000 vojnika Republike Srpske - kaže Ivanišević. On upozorava da niko od onih koji su stvarno streljali nekoliko stotina zarobljenih muslimanskih vojnika nije odgovarao za taj zločin.

- Njihova imena zna Haški tribunal, ali toj međunarodnoj sudskoj instituciji na pamet ne pada da ih pozove na odgovornost. Oni su pod zaštitom velikih međunarodnih igrača
- poručuje Ivanišević.

*********************************************

Верујем да ће не ове глупости реаговати Влада Србије !
 
eremita:
Овај део је ипак најзанимљивији:

- Isti oni koji su projektovali događaje u Srebrenici sada su smislili nov idiotizam. U vojnim operacijama vezanim za Srebrenicu nije učestvovala ni trećina od 17.000 vojnika Republike Srpske - kaže Ivanišević. On upozorava da niko od onih koji su stvarno streljali nekoliko stotina zarobljenih muslimanskih vojnika nije odgovarao za taj zločin.

- Njihova imena zna Haški tribunal, ali toj međunarodnoj sudskoj instituciji na pamet ne pada da ih pozove na odgovornost. Oni su pod zaštitom velikih međunarodnih igrača
- poručuje Ivanišević.

*********************************************

Верујем да ће не ове глупости реаговати Влада Србије !
http://www.avaz.ba/absolutenm/anmviewer.asp?a=3553&z=7&isasp=
Lajčak: Hvatanje Karadžića i Mladića


Miroslav Lajčak, visoki predstavnik za BiH

Obaveza ove zemlje je da se dođe do pune istine
BiH se mora osloboditi tereta iz prošlosti, kaže šesti visoki predstavnik u našoj zemlji

Jedan od glavnih prioriteta za BiH je suočavanje s prošlošću i uspostavljanje pravde i bez toga ne može nastupiti pomirenje i ne možemo govoriti o izgradnji nove BiH, rekao je visoki predstavnik i specijalni izaslanik Evropske unije u BiH Miroslav Lajčak u razgovoru za "Justice Report" Balkanske istraživačke mreže (BIRN).
Saradnja s Haškim tribunalom dio je mog mandata i kao visokog predstavnika i kao specijalnog izaslanika EU, pojašnjava Lajčak.
- Ali to je, prije svega, obaveza ove zemlje - da se dođe do pune istine, pune pravde i pune odgovornosti za to što se desilo. Sa teretom neriješenih problema iz prošlosti teško ćemo izgraditi državu kakvu želimo - kazao je visoki predstavnik.
Tereta iz prošlosti BiH se mora osloboditi, kaže šesti visoki predstavnik u BiH, ocjenjujući da je nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma mnogo postignuto.
Napredak je za Lajčaka identificiranje počinitelja ratnih zločina i to što je istina poznata, ali, smatra, sada je potrebno da svi snose odgovornost za ono što su uradili, te da sve žrtve budu pronađene, identificirane i dostojno pokopane.
- Naravno, sve dok su Karadžić i Mladić na slobodi ne možemo reći da smo završili posao - rekao je Lajčak.
 
Ma ljudi ni Muslimani iz BIH kao ni Hrvati ne vole nas! Kao ni Albanci... A tu su i Makedonci(Zbog Crkve) i Crnogorci(Za koje smo mi iz Srbije za sve krivi) Jedva cekaju da nesto izvuku i pokazu prstom na Srbe... Jeste van pameti... Ali kada nekoga toliko mrzis.... Onda vam je sve jasno...
Mada da bude jasno ja nikoga ne mrzim... Ove ni ne volim niti volim, nemam nikakvo misljenje...
 
ca-mu47:
http://www.avaz.ba/absolutenm/anmviewer.asp?a=3553&z=7&isasp=
Lajčak: Hvatanje Karadžića i Mladića


Miroslav Lajčak, visoki predstavnik za BiH

Obaveza ove zemlje je da se dođe do pune istine
BiH se mora osloboditi tereta iz prošlosti, kaže šesti visoki predstavnik u našoj zemlji

Jedan od glavnih prioriteta za BiH je suočavanje s prošlošću i uspostavljanje pravde i bez toga ne može nastupiti pomirenje i ne možemo govoriti o izgradnji nove BiH, rekao je visoki predstavnik i specijalni izaslanik Evropske unije u BiH Miroslav Lajčak u razgovoru za "Justice Report" Balkanske istraživačke mreže (BIRN).
Saradnja s Haškim tribunalom dio je mog mandata i kao visokog predstavnika i kao specijalnog izaslanika EU, pojašnjava Lajčak.
- Ali to je, prije svega, obaveza ove zemlje - da se dođe do pune istine, pune pravde i pune odgovornosti za to što se desilo. Sa teretom neriješenih problema iz prošlosti teško ćemo izgraditi državu kakvu želimo - kazao je visoki predstavnik.
Tereta iz prošlosti BiH se mora osloboditi, kaže šesti visoki predstavnik u BiH, ocjenjujući da je nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma mnogo postignuto.
Napredak je za Lajčaka identificiranje počinitelja ratnih zločina i to što je istina poznata, ali, smatra, sada je potrebno da svi snose odgovornost za ono što su uradili, te da sve žrtve budu pronađene, identificirane i dostojno pokopane.
- Naravno, sve dok su Karadžić i Mladić na slobodi ne možemo reći da smo završili posao - rekao je Lajčak.

А је л' теби јасно да ви муслимани НИШТА НЕ РАДИТЕ... да сте се претворили у путујући кукајући циркус који се задовољава невероватним глупостима као што је оптуживање 20 000 војника - да ли је то нормално? Где сте то видели??? Ко вас је тако заје*о да то радите.......глупе Мује и Хасе......

радите нешто, стварајте нешто, градите нешто.....НЕЋЕ ВАС ВИШЕ СРБИ ВУЋИ НА СВОЈИМ ЛЕЂИМА......БУДИ СИГУРАН...... :evil:
 
Znaci, broj optuzenih je oko petine ukupnog ljudstva VRS. Ovim se Bosnjaci opet vracaju na tezu da je VRS bila genocidna, a sa njom, naravno, i cela RS.

Niko nikad nije optuzio nas Srbe da smo zdravi u glavu, sto se kaze, ali Bosnjaci su definitivno najludji narod na planeti. Ovako cackati mecku u zemlji gde se nedavno desio najkrvaviji rat u Evropi od WW II stvarno nije odluka normalnih ljudi.
 
Prema jednom od zaplenjenih dokumenata Armije BiH, koji ćemo verovatno još pominjati, piše doslovce "Krajem januara i početkom februara 1993. godine u zoni odgovornosti 8. OG stvorena je velika povezana slobodna teritorija sa centrom u Srebrenici koja je obuhvatila 95 odsto prostora opštine Srebrenica, 90 odsto prostora opštine Bratunac, 60 odsto prostora opštine Vlasenica i 50 odsto prostora opštine Zvornik.
Takođe, uspostavljena je direktna fizička veza sa OS regije Žepa." /1 Muslimani su u to vreme, po istom izvoru, u navedenim opštinama zaposeli preko 850 kilometara kvadratnih. Taj njihov nesporan vojnički uspešan poduhvat prouzrokovao je skoro potpuno uništavanje srpskih naselja i stradanja meštana srpske nacionalnosti. Samo u srebreničkoj i bratunačkoj opštini, od 93 naselja u kojima su živeli i Srbi, uništeno je njih 82 (izuzev sela Crvica, Liješće, Petrića i Skelani u srebreničkoj opštini, a u bratunačkoj opštini pored samog grada sačuvana su i sela: Dubravice, Jelah, Krasanovići, Pobrđe, Polom, Rekovac, Repovac i Slapašnica)/2.
Tom broju treba dodati i oko 20 uništenih srpskih sela i zaselaka u opštinama Vlasenica i Zvornik./3 Od 9.390 Srba u istom području Srebrenice, u svojim kućama, posle ovog muslimanskog pohoda, ostalo je njih 860 ili samo 9 odsto, a u Bratuncu od 11.500 meštana srpske nacionalnosti ostalo je samo 5.391 ili 47 odsto i to najviše zahvaljujući Srbima nastanjenim u samom opštinskom centru (3021 lice).
Uspehu muslimana najviše je doprinelo ilegalno, ali blagovremeno organizovanje paravojnih oružanih formacija koje su se snabdele oružjem iz magacina rezervnog sastava milicije i teritorijalne odbrane (TO). Pored toga veliki broj njih, procena je oko 10.000 iz BiH, upućen je na obuku u Obrazovni centar Republike Hrvatske. U Hrvatsku je ilegalno i iz ovog kraja otišlo blizu hiljadu mladića.
U pismu Izvršnim odborima SDA dato je uputstvo za slanje kandidata za navedenu obuku. Rečeno je da svako mora da ima "uput stranke, i dr." To već znači da se formirala stranačka oružana formacija./4 Februara 1992. iz magacina TO fabrike akumulatora izvukli su i u svoja sela odvukli čak i jedan trocevni protivavionski top kalibra 22 mm. Deo pešadijskog naoružanja kupili su od sredstava narodnog zajma, koji je u BiH bio raspisan za povećanje broja radnih mesta u privrednim preduzećima. Istina, to je učinjeno tajno i samo u firmama u kojima su direktori bili muslimani.
 
Od povlačenja JNA iz BiH 19. maja 1992. godine do formiranja Drinskog korpusa Vojske Republike Srpske 1. novembra iste godine, odbrana srpskih sela prepuštena je samim meštanima, koji nisu bili u stanju da se efikasno suprotstave brojčano neuporedivo jačim muslimanskim formacijama. Tada stvorena brojčana superiornost muslimanskih u odnosu na srpske oružane formacije bila je prisutna sve vreme rata. A kao što su muslimani preuzeli oružje iz magacina policije i TO tako su i Srbi preuzeli, ponekada i na silu, znatan deo naoružanja, vozila, municije, sanitetskog materijala, inženjerske opreme, ostalih tehničkih sredstava i radio-stanica od jedinica JNA koje su se povlačile u Jugoslaviju.
Pohod muslimana na srpska sela bio je neka vrsta njihovog svenarodnog pokreta. Posle boraca u osvojeno selo bi, kao drugi i treći ešalon, nagrnuli njihovi rođaci, komšije i prijatelji, tzv. civili: žene, deca, starci, sa najraznovrsnijim oruđima i alatima i oni bi svojim kućama odnosili sve što se može odneti.
 
Najgore su u tim akcijama prolazili uhvaćeni Srbi. To su uglavnom bili stare ili bolesne, duhovno i fizički hendikepirane, nepokretne osobe, ponekad i ranjenici, ali sudbina im je, gotovo bez izuzetka, bila ista. Dotukli bi ih muslimanski "civili" alatima koje su nosili da bi obijali kuće: sekirama, pajserima, motkama... Neke od tih žrtava spaljene su zajedno sa kućama u kojima su zatečeni.
Uprkos tome i pored velikog stradanja Srbi su u srebreničkom kraju već tada bili pod snažnim pritiskom propagande, koja je na taj način prikrivala njihova stradanja i muslimanske zločine.
 
Po formiranju i konsolidaciji komandi i jedinica Drinskog korpusa, prvih meseci 1993. godine počela je srpska protivofanziva, koja je preokrenula ratnu situaciju i prouzrokovala više uzastopnih muslimanskih poraza. U suštini to je bila iznuđena srpska akcija, s ciljem da se oslobode izgubljena sela i izbeglicama omogući povratak.
Uspehu je, i pored malog broja vojnika kojima je raspolagao korpus i bezmalo sve brigade, u najvećoj meri doprineo školovan komandni kadar, koji je obezbedio efikasno korišćenje raspoloživog naoružanja i izvanredno planirane akcije./6 U aprilu 1993. zapretila je opasnost od sloma i mogućeg konačnog uništenja muslimanskih oružanih formacija. To je bio neposredan povod da se, pod vidom zaštite civilnog stanovništva, Srebrenica stavi pod zaštitu UN.
Sigurno da je i muslimanima i njihovim zaštitnicima teško pao poraz i izgon koji su doživeli sa najvećeg dela prostora koji su osvojili tokom prethodne godine. Kad su se Srbi vratili u svoja sela mogao se bolje videti obim njihovog razaranja i stradanja. U razdoblju od aprila 1992. do aprila 1993. ubijeno je više od hiljadu meštana srpske nacionalnosti, a od tog broja više od trećine žrtava je stradalo od hladnog oružja, spaljeno i masakrirano.
 
Yopa:
Znaci, broj optuzenih je oko petine ukupnog ljudstva VRS. Ovim se Bosnjaci opet vracaju na tezu da je VRS bila genocidna, a sa njom, naravno, i cela RS.

Niko nikad nije optuzio nas Srbe da smo zdravi u glavu, sto se kaze, ali Bosnjaci su definitivno najludji narod na planeti. Ovako cackati mecku u zemlji gde se nedavno desio najkrvaviji rat u Evropi od WW II stvarno nije odluka normalnih ljudi.

Ja non-stop pričam koji su to bolidi, a vi mi ne verujete... :lol: :lol: :lol:
 
O tome je Jugoslovenska vlada posebnim Memorandumom, koji je 2. juna 1993. predao ambasador Dragomir Đokić, obavestila Generalnu skupštinu i Savet bezbednosti UN./7 Međutim, Memorandum se odnosio samo na dve opštine (Bratunac i Srebrenica i na srebreničko selo Skelani sa okolinom) i na njih se odnosi iskazani broj od preko hiljadu ubijenih, ali i 2.800-3.200 ranjenih lica. Tom prilikom izostavljena su stradanja Srba u rubnim područjima opština Vlasenica i Zvornik, na čijoj teritoriji su dejstvovale iste muslimanske jedinice, kao i u samom gradiću Srebrenici.
Do dramatično potresnih saznanja došlo se pri otkopavanju masovnih grobnica na Glođanskom brdu i ostalim lokalitetima u zvorničkoj opštini./8 Tu su muslimani na veoma svirep način, u stilu islamskih "svetih ratnika" ritualno, džihadski, uglavnom hladnim oružjem, ubili oko 250 civila i zarobljenika iz okolnih srpskih sela, a najviše iz srpskih zaselaka sela Kamenica./9 Za taj podvig komandant Naser Orić sa još devet svojih uglednih saboraca odlikovan je Ukazom predsednika BiH Alije Izetbegovića najvišim odlikovanjem Armije BiH "Zlatnim ljiljanom".
 
eremita:
А је л' теби јасно да ви муслимани НИШТА НЕ РАДИТЕ... да сте се претворили у путујући кукајући циркус који се задовољава невероватним глупостима као што је оптуживање 20 000 војника - да ли је то нормално? Где сте то видели??? Ко вас је тако заје*о да то радите.......глупе Мује и Хасе......

радите нешто, стварајте нешто, градите нешто.....НЕЋЕ ВАС ВИШЕ СРБИ ВУЋИ НА СВОЈИМ ЛЕЂИМА......БУДИ СИГУРАН...... :evil:

Koja stoka i šljam...nisu za dzabe svi oni vicevi o njima... :evil:
 
Konačan spisak srpskih žrtava srebreničkog kraja, koji se zove Birač, i nalazi se u zoni odgovornosti 8. taktičke grupe Armije BiH sa sedištem u Srebrenici i pod komandom N.Orića, utvrđen je znatno kasnije ("Knjiga mrtvih srba", Cenar za istraživanje zločina nad srpskim narodom, 2006.) a objavljen je povodom deset godina od oslobođenja Srebrenice u dva navrata, najpre u specijalnom prilogu beogradskog lista "Večernje novosti" od 13. juna 2005. god, a potom i u naknadnom izdanju namenjenom samo za BiH, u ukupnom tiražu u više od 400.000 primeraka. U isto vreme, u izdanju Centra za istraživanje zločina nad srpskim narodom sa sedištem u Beogradu, odštampana je i posebna brošura sa imenima istih žrtava i dostavljena na preko hiljadu adresa pretežno raznih stranih misija i međunarodnih organizacija u BiH i Srbiji.
Navedeni spisak sadrži imena 3262 srpske žrtve. Prema dosadašnjim podacima oko 27 odsto ili oko 880 stradalih su pripadnici vojnih i policijskih formacija. Ostalo ili 73 odsto, odnosno 2.382 žrtve su civili. Za godinu i po dana nijedno ime nije osporeno. Spisak je nesporan pored ostalog i zato što su, često i sa zakašnjenjem, navedeni pokojnici sahranjeni uz prigodne crkvene obrede, a njihova imena nalaze se i u evidencijama sveštenika koji su ih sahranili. Fotografije većine srpskih žrtava srebreničkog kraja, odnosno Birča, izložene su i u spomen-sobama onih opštinskih centara koji se nalaze na teritoriji Republike Srpske. I u nekim privrednim organizacijama, kao i u većini opštinskih centara RS podignuti su spomenici ili spomen-ploče sa imenima lokalnih srpskih žrtava.
 
Kad je došao kraj muslimanskim osvajanjima i zločinima u srebreničkom kraju i ovom delu Srednjeg Podrinja početkom proleća 1993. godine nastala je panika i strah i među njihovim civilima i još više među borcima. Najviše su se plašili da im može biti uzvraćeno istom merom. Tada se javio moćan zaštitnik, koji ih je spasao od konačnog poraza i oslobodio odgovornosti za počinjene zločine, a ubrzo potom pred svetskom javnošću pretvorio u nedužne, gladne mučenike, bez krova nad glavom i željne hleba.
Lansiran je lažan izveštaj, ili bolje rečeno propagandni pamflet britanskog lekara Simona Mardela iz Svetske zdravstvene organizacije da u Srebrenici dnevno umire 20-30 ljudi./10 To bi značilo na stotine mesečno, a toliko mrtvih, vojnika i civila zajedno, nisu imali muslimani od početka rata do tih dana aprila 1993. godine. Čak i Naser Orić u svojoj knjizi navodi da su za dve i po godine imali samo 1.912 mrtvih./11 Zbog lažnih izveštaja, koje je stalno lansirao u svet preko amaterskih radio-stanica, pomenutog lekara je general Filip Morion, komadant Unprofora, konačno morao da udalji iz Srebrenice. Srpska strana, svesna obmane i napora da se sačuva muslimanska vojska, a ne stanovništvo, pristala je da obustavi svoje oružane akcije. Savet bezbednosti je 16. aprila 1993. doneo Rezoluciju 819 i Srebrenicu proglasio za zaštićenu zonu.
Srbima i muslimanima je dato u zadatak da Srebrenica bude bezbedna. Istog dana i predsednik Republike Srpske dr Radovan Karadžić, poštujući Rezoluciju SB, izdao je naređenje da se obustave sva dalja dejstva Vojske Republike Srpske, po Srebrenici i oko Srebrenice, osim onih u nužnoj odbrani./12 Nažalost, slično naređenje nikada nije stiglo ni od predsednika BiH, ni od Glavnog štaba Armije BiH. (To se može tumačiti i kao prvi signal da muslimani neće poštovati Rezoluciju i neće pristati na razoružavanje.) Narednog dana u grad je ušla kanadska formacija Unprofora, jačine jedne čete sa 143 vojnika.
 
Dva dana posle usvajanja Rezolucije 819 SB (18. aprila 1993. god) generali Ratko Mladić sa srpske strane i Sefer Halilović sa muslimanske strane sporazumeli su se posle mukotrpnih i dugih pregovora, koji su trajali bez prekida skoro četrnaest sati, da muslimani svoje naoružanje ipak ne predaju jedinicama VRS, što je bio prvobitni zahtev generala Ratka Mladića, već Unproforu i to najkasnije 72 sata po dolasku Kanađana u Srebrenicu.
Takođe, dogovoreno je da se izvrši razmena zarobljenika i da Srbi dozvole muslimanima da helikopterima evakuišu oko 500 svojih ranjenika i bolesnika./13 Taj gest bio je još jedan dokaz tolerantnosti srpske strane, na šta muslimanska strana nijednom nije odgovorila na isti način. Naprotiv, narednog dana, posle sklapanja primirja i proglašenja tog područja za zaštićenu zonu, muslimani su na prevaru na dve različite lokacije iz zasede ubili šest srpskih boraca, a više njih ranili./14 I posle ovog njihovog verolomnog čina general Ratko Mladić je ostao pri ranijoj odluci da muslimani sa srebreničkog područja mogu slobodno evakuisati svoje ranjene i bolesne borce.
Generali Ratko Mladić i Sefer Halilović u dokumentu koji su potpisali 8. maja 1993. utvrdili su da granica područja demilitarizovane zone ostane "u okviru trenutnih linija konfrontacije", a to je, prema stanju na terenu, bilo otprilike u dužini od oko pet i po i u širini oko dva i po kilometra./15 Toliku teritoriju mogle su efikasno da štite i kontrolišu jedinice Unprofora prosečne jačine jednog kombinovanog pešadijsko-motorizovanog bataljona. (U dokumentu je predviđena manja jedinica "bar jedne čete sa štabom i logistikom".) U istom dokumentu dogovoreno je: "Predaja naoružanja (muslimanskog, naravno, napomena autora) će biti nadgledana od strane tima od tri oficira obeju strana zajedno sa oficirom Unprofora, koji će odrediti mesto gde će predaja biti obavljena"./16 Isto tako je definisano da: "Nijedan vojnik (odnosi se na obe strane, napomena autora), koji je u, ili koji želi ući u DMZ, osim pripadnika UnUnprofora, ne sme imati oružje, eksploziv ili municiju."/17
Međutim, ne poštujući postignuti dogovor od 8. maja 1993. muslimani nikada nisu pristali da se formira komisija, koja će nadgledati razoružanje, niti su zabranili nošenje, pa i upotrebu oružja u demilitarizovanoj zoni. Na to se oglušio i Unprofor. Muslimani su odbili da se povinuju u utvrđenim granicama. Oni su u svojoj vlasti i dalje držali, čak i proširili teritoriju koja se protezala na oko 150 kvadratnih kilometara i koja je, pored Srebrenice, delimično ili u celini obuhvatala i sela Babuljice, Bajramovići, Bostahovine, Brakovci, Bučinovići, Bučje, Donji i Gornji Potočari, Dimnići, Dobrak, Fojhar, Gladovići, Karačići, Krušev Do, Kutuzero, Likari, Lipovac, Luka, Ljeskovik, Međe, Miholjevine, Milačevići, Močevići, Opetci, Osatica, Osmače, Pale, Palež, Pećišta, Podgaj, Postolje, Poznanovići, Prohići, Rađenovići, Skenderovići, Slatina, Sućeska, Staroglavice, Sulice, Šubin, Tokoljak, Žedanjsko.
Pored navedenih čisto ili pretežno muslimanskih sela, oni su pod svojom vlašću ili bolje rečeno, pod okupacijom držali i više srpskih ili pretežno srpskih sela i zaselaka: Čićevci, Gostilj, Mala Daljegošta, Međe, Močevići, Osredak, Obadi, Postolje, Podravanje, Pribidoli, Pusmulići, Radoševići, Ratkovići, Viogor, Radovčići, Sase. Toj zoni priključeno je i više sela bratunačke opštine: Pirići, Jaglići, Blječeva, Zagoni, Zapolje...U srpskim selima skoro i nije bilo nastanjenih muslimana, ali su bila pod kontrolom njihovih oružanih formacija i Srbima nije bio moguć povratak. Drugačije rečeno muslimani su se ponašali kako su hteli i kako je njima odgovaralo. Oni su sve vreme nastojali da budu zaštićeni, ali nikako i razoružani.
Za kontrolu i zaštitu tako velikog područja više nije bila dovoljna jedinica jačine bataljona, već znatno brojnije oružane formacije koje Unprofor nije bio u stanju ili nije hteo da obezbedi. Uostalom, apsurdno je da neko štiti toliko jake i brojne muslimanske oružane formacije. Slična je, najverovatnije, bila i procena komande Unprofora. Znalo se da je u okupiranim srpskim selima sve uništeno, ali se nije znalo zašto Srbima nije obezbeđena mogućnost povratka.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top