Ja sam zadržala svoje prezime.
Prvo, ponudila sam mu da oboje imamo duplo prezime tj. i moje i njegovo: uvredio se kao car. Drugo: nije mi lepo njegovo prezime. Treće: nisam ni ja tikva bez korena; ako sam već napustila svoju kuću, ostavila majku da se bori sa bolesnim ocem, prihvatila način življenja u njegovoj porodici, ja sam promenila sve a on ništa, hoću da imam bar deo svog identiteta i neću da budem kao rob prodat drugom vlasniku. Četvrto: ni malo mi nije pomogao da se integrišem u njegovu porodicu i to mu nikada neću zaboraviti, zadržavanje svog prezimena je samo mala satisfakcija.
Kako je prošlo? Ludo! On se nekako pomirio, ali svekar i svekrva su napravili urnebes, kao, trebala sam njih da pitam. E tek sam onda ja pobesnela i zainatila se, spakovala stvari (dan posle svadbe) i da nije bilo devera i jetrve, sve bih ih pljunula i otišla. Onda se moj dragi osvestio i izjavio da "ako ide njegova žena - ide i on sa njom", pa je svekrva brže-bolje podvila rep i rekla da se samo boji šta će svet da priča. Ja sam joj objasnila da svkoga kome nije jasno uputi na moju adresu, a ja ću mu tako zapušiti usta da više nikada neće progovoriti. I tako je frka prošla, naravno, niko nije komentarisao, ljudima to deluje kao zanimnjivost i to je sve.
Na kraju se ispostavilo da ni svekrvu nije briga, nego ju je potpalio pijani svekar, kada popije san mu je da zavdi koga god može, ali ga u principu niko ne zarezuje.
Za decu smo se dogovorili, ako uspe da ih napravi (pošto je sterilan), biće to njegova zasluga i nosiće njegovo prezime.
Eto, izborila sam se, ali je bilo ogavno.