Koliko lica treba imati?

Tuzni_patak

Elita
Poruka
18.247
U jednoj od tema jedan od učesnika je naveo da još od Platona filozofi uočavaju problem dualne ličnosti publica i private, a da se daljom analizom može doći do multi ličnosti.

Jedna ličnost, lice, prema roditeljima, prema komšijama, prema partneru, prema poslu , prema okolini , prema javnosti , prema medijima.....
Naravno nema svaka osoba potrebu za svim ovim ličnostima ili bar ne vidi potrebu.

Društvo danas forsira postojanje višestrukih lica, ličnosti, mada bih ja ovo nazvao imidža....
-Nekom su to samo imidži i prikazi podseta osobina i izabranih obmana.
-Medjutim nekad su to i pokušaji da se napreduje, da se inače slabost prevazidje i počne ostvarivanje neke nove forme ponašanja , raskidanje sa prethodnim životom i navikama....

Moje pitanje je vezano za sadašnjost i za univerzalnost....
Dakle danas koliko lica treba imati da bi bio sa što manje aktivnosti i napora i rastezanja svoje ličnosti (tipičan primer rastezanja svoje ličnosti je kad dobar čovek dodje da komanduje lošim i prevejanim ljudima , koji traže način da ga nateraju da praćenjem svoje logike uradi prestupe i totalno ga zaokrenu, a situacija uvek daje priliku za obrt)

A drugo mnogo više filozofsko pitanje je koliko lica je minimalno potrebno da čovek ima....poznajući prirodu čoveka koja se ne može promeniti i koja ne treba da se vezuje za danas i za trenutno hijararhijsko , novčano , eksploatatorsko , kapitalističko vidjenje društva......

Mali doprinos za početak.....
Smatram da treba imati bar dva lica.
Jedno je vaše , vi sami, a drugo je ono lice koje se pokazuje kad u javnosti neko napada vaše misli i dostignuća....konformna gordost i sujeta....
Jer recimo nemam potrebu da me to ugrožava, ne primarno .Nemam potrebu da reagujem , ali moram. Jer ljudi tako razmišljaju , ljudi ili tumače to kao duel vrednosti ideja, ili kao duel za prostor rasprostiranja ideja ili kao duel dve ličnosti ....
Znači ne vrede argumenti kod većine, već način izlaganja , tok duela, ili debate, a ako je publika više hijarahijski orjentisana , onda i duel ličnosti i one čuvene zamene teza i banalizacije radi potiranja intelekta osobe, a ne istinitosti ideje.....

Imam drugara koji je ugladjen po oblačenju , po čašćavanju , ali je kad krene da se šali ili da reaguje , ne grub , nego ljaksa....
Sa druge strane ja sam nekonvencionalan, i očigledno grub , bez maski u izjavama, u realu ne vredjam , a trudim se i ovde da to ne činim , osim kad proradi kodeks duela pred javnošću koji je prethodno objašnjen....
Biti prost(jednostavan) danas je isto što i biti ljaksa, baš kao što moj izlazak u trenerkama ili šorcu radi mog ugodjaja može tako da se tumači....dakle drugi primer je slučaj ljaksa vs.ljaksa....
 
Tuzni_patak:
Moje pitanje je vezano za sadašnjost i za univerzalnost....
Dakle danas koliko lica treba imati da bi bio sa što manje aktivnosti i napora i rastezanja svoje ličnosti (tipičan primer rastezanja svoje ličnosti je kad dobar čovek dodje da komanduje lošim i prevejanim ljudima , koji traže način da ga nateraju da praćenjem svoje logike uradi prestupe i totalno ga zaokrenu, a situacija uvek daje priliku za obrt)
jedno lice i jednu licnost. al jaku.
(tipican primer sam imala u svojoj familiji. bas takav. dobar covek pobedio i podsetio lose kako je to biti dobar. dobrota je... zarazna).
 
dobrota je zarazna?:)

nije

izabarti dobrotu kao zivotno opredeljenje, u smislu da ne spletkaris, da ne povredjujes ljude, da nisi podao, koristoljubiv, licemeran, itd itd..izabari ljubav kao nacin zivota, birati po tome prijatelje, formirati zivot je jedno


suociti se se problemima na poslu, sa podlacima, neradnicima, prostacima, buzdovanima, mocnicima, itd nesto je sasvim drugo

kad moras pokazati snagu da bi dobio postovanje, moras pokazati snagu.pa cak i ako je ona agresivna.ako pokazes dobrotu bices smesan.pojesce te za dorucak.
ako moras pokazati postovanje, moras pokazati postovanje.ne dobrotu.
i da ne nabrajam vise

ljudi su spremni na razne gadosti.pa cak i ako si dovoljno jak da se ne spustas na njihov nivo, moras da se suprotsavis.da branis sebe.svoju licnost.svoje dostojanstvo.

i definitivno, privatno i javno lice se razlikuju.u privatnom mozes da budes ono sto jesi-da ides u iscepanim farmericama i da se valjas sa decom po travi.da se smejes sa drustvom na sav glas. da places. da budes covek-topao, hladan, nezan, strastan

na poslu ne mozes nista od toga.sve svoje vatre moras da svedes na meru.da iskljucis emotivno, i da maksimiziras racionalno.ne treba da postanes seljak ako radis sa seljacima.ali moras da nadjes nacin da izadjes sa njima na kraj.
 
ovaj...ko je rekao da je dobrota tolerancija na zlo?
ja ne.

ja ne mislim da je dobrota gandijevsko bacanje na zemlju cvece i hodanje okolo izbegavajuci sve i jednog mrava i smeskajuci se bubasvabama.

dobra u smislu neprevejana osoba je zbog vere u ono sto radi izasla a kraj sa prevejanim zaposlenima. i ybog spremnosti da "pogine" za to u sta veruje.
to izaziva postovanje.
prevejani ljudi su retko jaki. a skoro nikad hrabri.
 
SINDI:
ljudi su spremni na razne gadosti.pa cak i ako si dovoljno jak da se ne spustas na njihov nivo, moras da se suprotsavis.da branis sebe.svoju licnost.svoje dostojanstvo.
c. moras da branis samo svoj posao tj. pravo i obavezu da ga radis. to uvek pali.
suprotstavljanje da.
ali u stavovima, u idejama oko posla...
fora je u toem da svoju licnost NIKADA I NE IZLAZES NAPADU.
nema sta budalama da se dokazuje ko si.
nema dovodjenja u pitanje tvoje licnosti.

ti si iza, celim svojim bicem.
ti si stub.

a ispred, u prometu situacija, ljudi i problema stoje samo tvoji postupci (tvoj rad, posto pricamo o poslu).
 
Treba imati jednu,ali vrednu licnost.Jaku i pozitivno,medjutim naucno je dokazano da ljudi koji imaju vise strana svoje licnosti puno su zdraviji mentalno i sposobniji za zivot.Naravno to je tacno samo ako je osoba psihicki dovoljno jaka da izdrzi sve te varijacije i mogucnosti visestrukih uzivanja zivota.Cak se zna da i osobe koje imaju dve strane jedna uvek mora biti dobra strana,a druga losa.Samo ona dobra strana uvek prikriva onu losu.Ipak ne moza se doveka imati vise identiteta,jer naravno od silnog razmisljana kad si ko coveku slabe mozdane vijuge,a sive celije gube intenzitet rada.Zato jedna licnost,ali vredna.Pa ko te voli i prihvati takvu kakva jesi volece te uvek i zauvek....100% dokazano.
 
normalno je da u odredjeno trenutku ispoljavano samo odrdjeni deo licnosti
nekada je primereno biti duhovit, recimo na slavi
a nekada tuzan, recimo sahrani
a sta ako pobrkamo ovo
pa se probudimo na dan sahrane veseli a na dan slave tuzni...
onda stavljamo maske da bi ispunili ocekivanja sredine...

jer je bolje biti primeren i ne talasati
nego se ponasati kako zelimo i dovoditi sebe u nepriliku
i sebe opravdavati
verovatno u lazarevicu :lol:

" voleo bi da ste upoznali mog brata , Martija:
zao, inteligentan, umiljat,
sasvim mu
lepo ide "

Buk

8-)
 
Karatiskinja:
Treba imati jednu,ali vrednu licnost.Jaku i pozitivno,medjutim naucno je dokazano da ljudi koji imaju vise strana svoje licnosti puno su zdraviji mentalno i sposobniji za zivot.Naravno to je tacno samo ako je osoba psihicki dovoljno jaka da izdrzi sve te varijacije i mogucnosti visestrukih uzivanja zivota.Cak se zna da i osobe koje imaju dve strane jedna uvek mora biti dobra strana,a druga losa.Samo ona dobra strana uvek prikriva onu losu.Ipak ne moza se doveka imati vise identiteta,jer naravno od silnog razmisljana kad si ko coveku slabe mozdane vijuge,a sive celije gube intenzitet rada.Zato jedna licnost,ali vredna.Pa ko te voli i prihvati takvu kakva jesi volece te uvek i zauvek....100% dokazano.

Ček,ček , ček.....
Stani malo.
Ovde je pomešano identitet i imidž, tj lice....

Inače mi je zanimljivo čitati koliko različitih ličnih tumačenja potrebe ili potrebnog "nepostojanja" višeličja ima....
 
jedno je lice...ali su sve ochi koje ga gledaju drugachije i nikad ne vide isto

kazu da se zena sa sto lica zove stolica....ako smishljeno neko zeli nositi vishe komada lica sa sobom, onda mi se chini da je bolje da ne nosi vishe nego shto je u stanju da ponese...

ja ne znam shta je nechije pravo lice...jer je mozda ono sve vreme bilo tu , a ja ga nisam vidjela...ko mi je kriv shto nisam gledala...i shto sam vidjela ono shto sam sama htjela (bilo ono dobro ili loshe)

ne vjerujem u ''dobro lice'' i ''loshe lice''...opet je stvar volje shta ce iz nas neko izvuci i shta cemo mu ponuditi mi sami...chemu tezimo...mogu ja nekome okretati npr.dobro lice sto godina ako je on odluchio da ga vidi kao lazno pretvaranje s moje strane...ili mogu staviti opasno lice, ali neko ce vidjeti da sam leptir, ali ipak umem lupiti krilom pa shta mi bude...neko nece ni gledati...nekad smo prinudjeni da menjamo IZRAZ lica...bar ja...pred nekim koga ne zelim povrijediti ako sam uistinu tuzna stavicu sretno lice...ali kad se trebam preventivno ali i zaista zashtititi od mnogo chega stavicu ledeno ili chak i vrlo agresivno ''u najavi'' lice...da li su to u stvari ta druga lica

ili je to kad pokushavamo staviti sladunjavi utisak, a u stvari smo ljige...jel' to tema ?

Ko bi znao...Ne volim bash ljude koji zive: ''JA sam takav i...tachka'', to nekad meni ne lichi na kvalitet vec moze biti vrlo naporno za druge...neshto kao ''moze mi se''

...ko bi znao da li su ta sva lica u stvari ''slojevi ''jednog lica, samo su stepenovane dubine slojeva do koji mogu doprijeti kao komshija, radnik, drugarica, rodjaka , prijatelj ili neprijatelj...

...ko bi znao...ali koga interesuju dublji slojevi...oni se sa nechijeg lica ne skidaju djonom...
...ipak ima neki ''miris i ukus lichnosti''koji lice ne pokriva...koje se osjeti i kad se ne vidi...lice
 
Lichnosti -kakav jesi,kakav zelis biti,kakvim zelis da te drugi vide i licnost trenutka.
U svemu verujem da treba biti svoj i imati jednu lichnost,jedan lik pred sobom i drugima.Ako se nadjesh u sredini koja je suprotnih stavova kao sto kazesh ,zashto bi menjao sebe?Verujem da je to pitanje umeca komunikacije i govora a to moze biti majstorija ;Npr,kako motivisati nepoznatu ili suprotstavljenu okolinu...ili znati reci istinu a da nekoga ne povredish

Posebna je pricha da vecina ima svoja ocekivanja u komunikaciji.Najceshce su to lichne iluzije o onome shta se zeli.
Imash ceste situacije gde osoba nosi u sebi odredjenu zelju za nekim,pojavi se slichan lik u okruzenju "prepoznash" da je to osoba iz tvojih zelja i lepo skinesh sa sebe svoju zelju ili iluziju i nataknesh na tu osobu ochekujuci da ce ona takva i biti i tu nastaje sukob .
 
ako idemo po nekoj teoriji morala ,, umerenost u svemu ,, i recimo ispravan odnos prema ljudima i raznim situacijama u kojima se zateknemo najčešće svojim odlukama ,, ne dozvoljava da se u coveku bori vise ličnosti , koje odma povlači za sobom licemerje , pa iskazivanje lažnih osećanja , pa još ako to potraje ,, može doći do zabune , ili do pitanja dokle dopiru laži i čemu sve to
 
Ta teorija ne rešava problem, jer zbog animalnosti , pakosti , samoživosti i hijararhijskog kod ljudi proističu milioni zlobnih namera i ideja , koje se čak i ne vide kao zlobne , nego kao "pravo mene da budem za sebe".

Dok bi u nekom drugom sistemu , okruženju osoba mogla da bude ono što jeste.
Da li ne preostaje ništa drugo već da osoba bude onakva kakva je u većini okolina?
***Ovo se slaže sa mnogim teorijama, čak i sa teorijama progresa , koja kaže da će samo onaj napredak da se primi koji je u skladu sa mediokritetskim potrebama , požudama i poimanjima.

To se slaže i sa sociologijom , koja kaže da sve što bude štrčalo biće kažnjeno ili odsečeno....

Više lica onda postaje rešenje preživljavanja osobe koja nije shvatila ili nije prihatila to ljudsko pravilo.
Maskiranje pred "kradljivcima tela".
 
broj lica kao broj lica jeste ono što se može shvatiti kao broj lica iako postoje pokazatelji da ono što je krenulo svojim putem može tim putem da nastavi, što i nije toliko koliko bi moglo da bude ako se pretpostavi da je bilo ono što je bilo.

i tako dolazimo do toga da treba imati lica onoliko koliko ima drugih lica i svoje lice koje je sve to zajedno. to što lica mogu biti slična može izgledati kao ono što jeste i tako broj lica se prividno smanjuje.
 
OOOJ Dimitrije:
Za svaku priliku po jedno

( a shizofrenicari su ludi :lol: )

Ево како се мени чини: шизофреничари су (стварно) луди зато што НИСУ господари својих "лица", зато што та "лица" командују њима а не обратно. Они не бирају своја "лица" у складу са околностима, него се та њихова лица мењају некако стихијски, без плана и свести.

А здрав човек? Здрав човек има унутрашњу свест, снагу, мир, разумевање ситуације у којој се тренутно нашао. Здрав човек може, ако процени да је потребно, да у одређеној ситуацији навуче баш оно "лице" (маску) која се најхармоничније уклапа у околности у којима се тренутно нашао.

На пример, ако се случајно нађеш пред неким силеџијом и то на месту где не можеш да очекујеш помоћ, нећеш сигурно показати слабост и осетљивост јер ће то њега само да изазове да те пребије, него ћеш навући маску типа "море, пробај да ме такнеш, разбићу ти главу", чак и ако је то чисто блефирање.

Знате ли ону мудрост: "Паметан човек може да се прави да је глуп ако му је то потребно, а глуп човек не може да се прави паметан" :D . Па, исто тако, паметан човек може да се прави шта год хоће, ако процени да је то добар потез у датој ситуацији. Паметан човек се хармонично прилагођава околностима.

А подразумева се да његово унутрашње биће остаје компактно, независно, свесно ситуације, и његово лично. :D
 
istrazivach:
Lichnosti -kakav jesi,kakav zelis biti,kakvim zelis da te drugi vide i licnost trenutka.
U svemu verujem da treba biti svoj i imati jednu lichnost,jedan lik pred sobom i drugima.Ako se nadjesh u sredini koja je suprotnih stavova kao sto kazesh ,zashto bi menjao sebe?Verujem da je to pitanje umeca komunikacije i govora a to moze biti majstorija ;Npr,kako motivisati nepoznatu ili suprotstavljenu okolinu...ili znati reci istinu a da nekoga ne povredish
Posebna je pricha da vecina ima svoja ocekivanja u komunikaciji.Najceshce su to lichne iluzije o onome shta se zeli.
Imash ceste situacije gde osoba nosi u sebi odredjenu zelju za nekim,pojavi se slichan lik u okruzenju "prepoznash" da je to osoba iz tvojih zelja i lepo skinesh sa sebe svoju zelju ili iluziju i nataknesh na tu osobu ochekujuci da ce ona takva i biti i tu nastaje sukob .

Ovo biće trenutka je termin i pojam koji se dosta danas javlja.
To se polako nazire u psihološkim i filozofskim raspravama, i nije isto što i instant čovek, tj čovek koji sve hoće onog trenutka kad to poželi, sveden na trenutak želje, ali je u vezi sa takvim funkcionisanjem..
Problem sa predrasudama neke osobe, zatim o stereotipima (predrasude jedne subkulture), predkomunikacijama (šta znači jedna reč i šta znači kad se upotrebi neka fraza , kakav je to čovek koji je upotrebljava,smarač, mangup, kuler....) jeste problem koji zahteva maske.....što znači da maske dolaze sa postojanjem čovekove težnje da nadje zakonitosti i šablone koji važe u "svetu".
On to želi da bi uprostio sebi i ubrzao svoje reakcije i odnose sa okolinom....

-Veća potreba za ubrzanjem traži veći broj šablona, znači veće predrasude, veće predkomunikacione magle i zavese, više stereotipa....
-Manja komunikacija takodje uzrokuje veći značaj predkomunikacije , predrasuda, šablona.
-I poslednje je strah.Strah od bilo čega , društvenog izaziva blokadu informacija i zaključivanja koja bi dovela do promene predrasuda, predkomunikacionih stavova i stereotipa jedne subkulture o bilo čemu , pa recimo i o odnosima medju ljudima, poslovnim odnosima , prijateljstvu , ljubavi itd.....

-Na kraju bi možda mogao da se javi još jedan uzrok jačanja stereotipa i predkomunikacionih iluzija.A to je mističnost i sklonost ka iluzijama samog čoveka , formiranje njegove psihologike i ulaženje u shizofrenu stvarnost koja nije klinički istovetna sa shizofrenijom.....ali po teškoćama kontrole i promene bi mogla tako da se nazove....
 

Slične teme


Back
Top