I dok god je te prolaznosti, ja necu znati gde se nalazim, necu naci mesto u sebi, necu osetiti poslednji atom snage kako izlazi iz mene, pada, gubi se u vrtlogu praznine. . .
Ponovo cu biti tuzna, ponovo cu ostati na ivici sveta i cekati cudo da se dogodi, po prvi put samo od sebe. A ja ne zelim da samostalno patim u svojoj beskonacnoj samoci.
Slusacu zvuke na kraj srca i plakacu pitajuci i shvatajuci da sam zadnji andjeo slomljenih krila-jer svi drugi pobegose, uzese druge oblike istog bica. Nikada ja ne trazim savrseno, jer sama to necu biti.
Zelim samo da kazem, na kraju, postoje samo jos jedan jedinstveni dodir i zelja koji bi me oslobodili i dozvolili da na trenutak udahnem ponovo. I mozda, samo mozda, tvoj dodir je bas onaj pravi-taj. . .
Sneky sestro. . .
Pisanje i te kako pomaze. . . Kao i cinjenica da svi patimo!
Love 4 u. . .