da li verujete svom osećaju???

Не знам да ли је "веровати" права реч, али у сваком случају прибележим негде у глави да ми се, рецимо, та особа не свиђа на први поглед, и онда сам опрезна до даљег (тј. док је не проверим). Обично се догађа да каснија провера покаже да је мој први утисак био исправан (не баш увек, али најчешће).
 
hm....bash mi je teshko ovo pitanje...shta znachi da je osoba ''ok''?...da je dobra ? da mi odgovara?...iz iskustva znam da si dobar samo onda kad te svi jashu kako hoce i kad hoce...prvi put kad ih stresesh sa kichme reci ce da si...i da su te loshe procijenili...
...shto se tiche ''tog osecaja'', jaoj naravno da postoji, javi se sam od sebe nekud iz mentalne mochvare...ali ja mu ne dopushtam da me ometa, stopiram ga...jer moze da me blokira...pa cu pogrijeshiti...tako je mnogo ljudi, pukao bi mi sistem kad bi se toliko angazovala ''oko osjecaja'', imam vaznijih stvari da mislim...lakshe mi je da pustim vrijeme i okolnosti i kad ispucaju reckice ...onda sechem bez dvoumljenja...mozda moj ''osjecaj ''kasni, jer ako mi se kasnije javi onaj''loshi'', nikada se vishe ne izgubi...
...mada ima stvarno ekstremnih susreta...ljudi koji mi izazovu nemir, imam osjecaj da se tresem iznutra, koliko ih zelim shto dalje od sebe...
...samo imam drugi problem...kad mi ljudi koje znam duze ili krace prichaju i dobro i loshe ili na predivan nachin krecu ka postizanju cilja kod mene naivne koja blago telece ih gledam...kao da im na ramenu sjedi zuta ptichica i dok prichaju...lepo...ona odmahuje glavom ili je tuzno spusti ako je gluma preterana...nekad se i pokrije krilom po glavi...i razne face pravi dok oni prichaju...i ja pogledam tu zutu pticu i pomislim''Boze, zar je oni stvarno ne vide, kako reaguje na sve to...''...i vidim da je ne vide...a ja i dalje blago telece gledam...i namignem ptici''hvala ti, shta bi ja bez tebe...''...da nema tebe ptico, svaka tvoja reakcija bi se vidjela na mom licu...a chesto nije pametno da sechem granu na kojoj sjedim...
 
Verujem.Kada se radi o nekoj osobi poslusam svoj osecaj ,ali uvek budem oprezna.Ako mislim da je neko dobar,uvek sacekam da se prvo uverim da li je takav.Ako opet mislim da neko nije dobar sacekam da vidim da li sam u pravu ali sa velikom dozom opreznosti.Inace par puta mi se desilo da sam u nekim stvarima bila u pravu.Ili sam zanemarila svoj unutrasnji osecaj,pa sam se zeznula.Zavisi sve.ali slusam ga.
 
kisses:
kada se upoznajete sa nekom osobom, da li verujete svom osećaju i da li se totalno ograđujete ako imate osećaj da ta osoba nije baš ok? ili pustite da vreme pokaže svoje, pa dozvolite sebi da se opečete?

Sta je zivot dok se ne opeces? Moras da se opeces, ne vredi ti da sirov ostaris, treba da se ispeces u zivotu. Ovi sirovi moraju da se cuvaju u frizideru, i onda kad umru nema potrebe vaditi ih iz hladnjace, tako hladne odmah ih zakopaju. Mrtvacu su hladni, zivi ljudi su ispeceni.
 
kisses:
kada se upoznajete sa nekom osobom, da li verujete svom osećaju i da li se totalno ograđujete ako imate osećaj da ta osoba nije baš ok? ili pustite da vreme pokaže svoje, pa dozvolite sebi da se opečete?

Pa, u principu, imam poverenja u neku svoju intuiciju... osecaj... kako god. Uglavnom su ti moji osecaji do sada bili refleksija realnog stanja stvari. Ali, nikad se automatski ne distanciram od nekoga zato sto mi se na prvi pogled mozda ne cini simpaticnim...
 
pustam vreme...a nekad i neko ko ti deluje do jaja ispadne sajko takozvani psiho...ima i toga....ok nekad i presecem...nervira me sto nekad previse poverujem pa dam telefon recimo...mislim da osim intuicije nije loshe posmatrati i cinjenice..ali cesto neki kao nash pametni osecaj ume da nas zavara...al da li ste culi za zavodjenje ono kao uzme ti sve pare al tako je sladak i tako poshto si osetio da je dooooooooobar
 
Kada sledim osećaj, češće grešim nego što ispravno procenim, zato u poslednje dve, tri godine ljudima prilazim i počinjem da se družim sa njima izbacujući iz glave sve što mi se nameće kao utisak, kako ne bih stvorila neku predrasudu ili lažnu sliku o tom čoveku.
Istina, kada se upoznamo sa nekim, odmah se stvori ili ne stvori neki fluid, mogućnost ili nemogućnost dalje komunikacije. Mada je moj problem što mogu gotovo sa svima da razgovaram, tako da mi je veoma teško procenjivanje ko mi može biti dobar prijatelj (dakle, nešto više od poznanika).
Poznajem ljude koji imaju savršen, istančan osećaj za druge, da ne kažem nepogrešivi, ali jeste tako.
Na žalost, ja nisam od tih. I volela bih kada bih mogla da ustanovim odmah pravu sliku o čoveku, pravu u odnosu na to kako na mene deluje, a meni se dešava da prođem kroz razne faze i mišljenja o toj osobi i naposletku ni ne znam šta da zaključim.
Tako da ni vreme tu baš puno ne pomaže. :(
 
Uvek pogrešim.Ali uvek.Jednostavno ne umem da procenim ljude.Jako retko mi se dešavalo da ipak provalim osobu kakva je.Ali zato moj partner ima nepogrešiv osećaj - milion puta sam se uverila u to.Nešto neverovatno kako on razvrstava ljude po nekim svojim kriterijumima i obično kada ih upozna,poistovećuje ih sa osobama koje zna i na koje ga podsećaju, izgledom ili temperamentom,nebito - ali nikad ne pogreši.
 
..nikad me nije prevario ali ga nekako ućutkam pa zagrizem udicu i ebiga...:lol:

- - - - - - - - - -

Mada, koliko god da se čovek trudi da te osećaje (intuiciju) ostavi po strani, oni negde lebde izmedju i ne možeš se opustiti..kvare ugodjaj dakako..
 
kada se upoznajete sa nekom osobom, da li verujete svom osećaju i da li se totalno ograđujete ako imate osećaj da ta osoba nije baš ok? ili pustite da vreme pokaže svoje, pa dozvolite sebi da se opečete?

lose je kad znas unapred koliko ces morati da cekas na ostvarenje necega, pa te vreme nepovratno izjeda... ali jos gore je biti tup za sve i ne osecati ich....

ipak je najgore kada ti se probudi osecaj koji nisi ni znao da posedujes pa ti se ponovo ugasi i ostanes da vegetiras u jos gorem mraku nego sto si bio.
 

Back
Top