HAKIJA MEHOLJIC, PREDSJEDNIK SDP SREBRENICA
5000 MUSLIMANSKIH GLAVA
ZA VOJNU INTERVENCIJU
DANI: U Vasim optuzbama na racun državnog vrha, a naročito predsjednika Izetbegovica, zbog dijela bosnjacke krivice za tragediju Srebrenice, nezaobilazan je odlazak srebrenicke delegacije septembra 1993. godine u Sarajevo na razgovor o sudbini enklave?
MEHOLJIC: Poziv je dosao od predsjednika Izetbegovica. Mi smo na sastanku Ratnog predsjednistva opcine odredili delegaciju koja će ići u Sarajevo. Odmah smo imali neke slutnje da će se tu rjesavati krupne stvari, jer prvi put izlazimo iz Srebrenice i obezbjedjuje nam se prevoz s dva helikoptera. Kako to da je nama siguran izlaz a za sve vrijeme, otkako smo postali demilitarizovana zona, nije nam mogla doći nijedna civilna ni vojna delegacija. Bilo je predvidjeno da ide i Naser Oric, ali on nije želio ići. Sa Sarajevskog aerodroma su nas transporterima odvezli pred „Holiday Inn”. Bilo je to vrijeme održavanja Bosnjackog sabora, na kojem se odlucivalo i o onom mirovnom planu o podjeli Bosne. Tu nas je primio predsjednik Izetbegovic i odmah nakon pozdrava pitao: „Šta vi mislite o zamjeni Srebrenice za Vogoscu?” Neko vrijeme je bila tisina, a onda sam se ja javio i rekao: „Predsjednice, ako ste nas zvali na gotovu stvar, onda to niste trebali raditi, jer se valja vratiti pred narod i prihvatiti teret te odluke na nas.”
DANI: Vi ste, dakle, odbili Izetbegovicevu ponudu?
MEHOLJIC: Mi smo to odbili bez diskusije. Onda je on rekao: „Znate, meni je Clinton nudio u aprilu '93. godine (nakon pada Cerske i Konjevic Polja, prim.a.) da četnicke snage udju u Srebrenicu, izvrse pokolj pet hiljada muslimana i tad će biti vojna intervencija.” Nasa delegacija je bila sastavljena od devet ljudi, jedan je među nama bio iz Bratunca i nazalost jedini on nije ziv, a svi ostali iz delegacije su živi i to mogu potvrditi. Pošto je bio poceo Sabor, predsjednik je usao da nas najavi i kada je to učinio svi su ustali na noge i docekali nas aplauzom kao heroje. Mi smo imali zahtjev, ukoliko se prihvati plan, da Srebrenica ima fizicku vezu sa Tuzlom, a ne s Gorazdem, pa smo tražili Bratunac i Zvornik, jer nam veza preko pustinja i planina ne odgovara, a i nikad nismo bili vezani za taj kraj. Receno je da će sutra Predsjednik primiti sve delegacije, međutim, prihvatio ih je sve, samo nasu nije.
Srebrenica je prodata
DANI: Da li ste s nekim drugim razgovarali?
MEHOLJIC: Tada su oni nekako procijenili da sam ja najtvrdji orah, pa mi je Hazim Rancic, tadasnji nacelni CSB-a Tuzla, rekao da je stav politike da ja ostanem jedno sedam dana iza delegacije, da se nešto dogovorimo a oni će mene do Zepe prebaciti helikopterom, pa da ja od Zepe idem pjeske do Srebrenice. Ja sam im rekao da idem do Srebrenice, jer će narod misliti da se nisam želio vratiti, a ako im je stalo do toga da ću ja doći iz Srebrenice u Zepu kad oni jave da će poslati helikopter. Pošto je narod tamo već bio razocaran, mi smo se u putu dogovorili da ne kažemo narodu da nam je ponudjena zamjena, jer će onda shvatiti da smo otpisani. Mogu reći da je, bez obzira na greške, Predsjednistvo opcine bilo dobro i mislilo je dobro narodu. Nama je sve bilo jasno. Povezali smo to s cinjenicom da nas niko nije organizovao za odbranu, jer je vladajuca stranka predala Srebrenicu u aprilu '92. bez otpora. Od mene je tada zatrazeno da predam oruzje, posto sam imao neku svoju vojsku, sto sam odbio. Najteze mi je bilo na polasku iz Sarajeva, kad mi je kolega Adnan Karovic rekao: „Hakija, prodani ste! Molim te, ako bude Srebrenica padala - ubij moju majku, kunem te svacim, da ne padne njima u ruke!”
DANI: I po padu Srebrenice 1995. godine imali ste priliku da se obratite predsjedniku Izetbegovicu?
MEHOLJIC: Tada sam ja zahtijevao da se formira državna komisija koja će ispitati odgovornost međunarodne zajednice, odgovornost Predsjednika, Generalstaba, Drugog korpusa, nasu odgovornost... Nema naroda, bolan... On je mene (predsjednik Izetbegovic - prim.a.) pitao - šta ja dobijam time? Pokusao je nešto reci i Rasim Delic, ali mu niko nije dao da progovori. Ja se nisam mijesao, a inače imam veoma loše mišljenje o vecini clanova Generalstaba. Nikad u historiji ratovanja za komandante nisu postavljeni ljudi koji su bili na „obradi” u drugim vojskama. Budes u zatvoru kod njih pet-sest mjeseci i onda dodjes u razmjeni i budes komandant. Kad je Srebrenica pala, drugi dan, mi čujemo na radiju u sumi - Rasim Delic poziva da se vratimo jer je normalno stanje u Srebrenici. To je izazvalo opcu guzvu.
DANI: Imali ste još jedan zanimljiv susret sa predsjednikom?
MEHOLJIC: Bilo je to neposredno poslije oslobadjanja Vozuce. Javljeno mi je da me na Kozlovcu ceka Predsjednik, da pricamo. Pretresli smo čitavu historiju Srebrenice. Rekao sam mu da ću ga tuziti, kad mu vlast oslabi. Opet me pitao - šta ja time dobivam? Ja sam opet rekao da se mora sprovesti istraga, jer nema ljudi, naroda... On onda kaže: „Znaš, mene te istrage podsjecaju na moju istragu.” Mislio je na onu svoju, politicku... Rekao sam mu: „Pa, to je razlika, bolan, ti si jedinka, ovdje nema naroda...”
DANI: Jedna od najzagonetnijih licnosti iz Srebrenice je komandant Naser Oric. On izbjegava da se oglasi, a mišljenja drugih o njemu su podijeljena.
MEHOLJIC: Ja imam sa Naserom normalne odnose. Rekao sam da svi mi trebamo da odgovaramo, ali čim nisu ništa pokrenuli, znači da ni Naser nije nizasta kriv. Sve to mora neko dokazati, a ne ovako drzati hipoteku na nama. Naser zna puno i ja sam mu jednom prilikom rekao da je sigurno dobio „nešto” da suti. On se nasmijao na to. Rekao sam mu da će on bilo kad progovoriti. Ako je kriv - trebalo je to dokazati i kazniti ga, ako nije - trebalo ga je ostaviti u vojsci, policiji... Covjeka su ostavili na ulici i sada pricaju bavi se ovim, onim... pa mora nešto raditi. Alija se odrice ljudi. Najvece komandante i borce izgoni van.
Uloga Ibrana Mustafica
DANI: Zanimljiva licnost u srebrenickoj prici, ratnoj i poratnoj, je i Ibran Mustafic. On optuzuje sve druge za tragediju, a njemu se opet prigovara kako se izvukao preko srpskih veza. Zatim osniva novu stranku, pa ga vlast napada, a onda ga salje da gasi pobunu srebrenickih žena. Kakav zakljucak izvuci iz svega toga?
MEHOLJIC: Ibran je bio „jastreb” u predratnoj skupstini, kao poslanik SDA. Nema ga u početku rata u Srebrenici, jer je bio u Sarajevu. Kad mi dobro napredujemo, uza sve naše unutrasnje razmirice, onda ti eto Ibrana, sumom odnekle... Onda okolo siri price da nam ne valja vojska, pa dolazi pomalo do cijepanja među borcima. On hoće ponovo vlast, SDA se podijelila u dva tabora. Jedne veceri je neko napao njega, Hameda Salihovica i Hameda Efendica. Salihovic je tada poginuo. Ibran je bio ranjen i prebacen u bolnicu. Ja sam tada bio nacelnik policije i htjeli smo provesti istragu. Ali Ibran i Hamed, kao ocevici, nisu htjeli da daju izjave. Onda je bila sjednica opcinske Skupstine, na kojoj je Ibran tražio da mu se da radiostanica da razgovara sa Momcilom Krajisnikom da ga on izvede iz Srebrenice. Naravno, to mu nije bilo dozvoljeno. Poslije sam ja to povezao. Ibran je dosao da „razvali” Srebrenicu, kad smo mi napredovali, jer to nije bilo po nečijem planu, a ja pretpostavljam da je to plan SDA. Kad je Srebrenica pala, on ide direktno u Potocare, umjesto da krene s nama, kroz sumu. Kako se uspio izvuci, dok su ostale pobili, to je teško objasniti. Poslije je u Bijeljini davao izjave kako smo se mi međusobno pobili. Mnogi ljudi koji nemaju veze šta je SDA su stradali, a on izlazi i dolazi u Sarajevo. Zovne opet Alija nas, '96. godine, na jedan sastanak u Centralu SDA, gdje Ibran ustaje i recituje pjesmu: „Alija, bez tebe sunce sjati neće, bez tebe će biti tama.” I usto place. Ibran je predsjednikov covjek. On govori otvoreno narodu da se ne vraca u Srebrenicu i uz njega idu one žene koje su zadovoljne, koje imaju dobru lovu od SDA, da ne bi isle tamo, jer bolje im je ovdje mlatiti praznu slamu i zaustavljati saobracaj. Sve je to scenarij. Srebrenica je slavljena, pa zaljena, i na kraju omrazena izvodjenjem naroda na ulicu. Cilj je vlasti da nas kompromituje pred ostalim gradjanima BiH pa da oni kažu da smo divljaci i da treba da rade s nama to šta da rade.
DANI: Kakva je pozicija vaseg ministra Adiba Dozica?
MEHOLJIC: Adib Dozic se prije rata oglasio na Radio-Srebrenici stavljajuci se u zastitu četnickog vojvode Gorana Zekica, koga smo prozvali kao organizatora četnicke obuke. Po dolasku u Tuzlu, na početku rata, predstavio se kao osnivac SDA, organizator ustanka i slično. Najbolja ilustracija o kakvoj licnosti se radi je jedan detalj vezan za peticiju koju su protiv njega potpisale hiljade Srebrenicana. Tada je on dosao u prostorije srebrenicke opcine u Tuzli i rekao: „Gospodo draga, mene je predsjednik Izetbegovic pozvao i pitao mogu li 'razvaliti' Srebrenicu, a ako mogu da ću biti ministar. Ja sam obecao da mogu.” To se dogodilo pred većim brojem svjedoka.
DANI: Sada ste u SDP-u i u tom politickom okviru pokusavate nešto uraditi na povratku. Kako ide?
MEHOLJIC: Imam razloga da vjerujem ljudima kao sto su: Bogic Bogicevic, Nijaz Durakovic, Zlatko Lagumdzija, Mirsad Dapo i mnogi drugi. Oni su dokazali da su najiskrenije za BiH kao normalnu državu. Za mene BiH bez moje Srebrenice ne postoji i najveci zivotni cilj mi je da se vratim. Sadasnja vlast je hiljadu puta dokazala da to ne želi.
Objavljeno u broju 78 DANA, 22. JUNI / LIPANJ 1998.
Home - Novi broj - Arhiva - Uz ovaj broj - Intervju DANA - Bosanski barometar
Povratak na vrh strane
http://www.bhdani.com/arhiva/78/tekst278.htm#n1
