SLUČAJ MARTINOVIĆ ...KiM

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

SANDRINAbg

Elita
Banovan
Poruka
16.741
Knjiga : SLUČAJ MARTINOVIĆ

Svetislav Spasojević

UVOD :

Ova knjiga je sačinjena od dokumenata da bi pripomogla da se dodje do istine o tragediji Đorđa Martinovića.
Utvrđivanje istine u demokratskim društvima, od vajkada je bilo u isključivoj nadležnosti sudova.

Poštujući ovo iskonsko opredeljenje razumnog dela ljudskog roda, bezbroj puta sam u nedeljniku NIN, pišući iz broja u broj uporno, gotovo tvrdoglavo, o događaju koji se zbio, prvog maja1985. godine na njivi porodice Martinović, kraj Gnjilana, ponavljao da je jedino sud, u pravnoj državi kakva je jugoslavija, ovlašćen da utvrdi istinu.

Pravo govori kroz pravosudnu presudu, a ne kroz saopštenje policije ili lekarske komisije.
Saopštenja nikada ne mogu da zamene sveto načelo da niko nije kriv sve dok pravosnažnom presudom nije osudjen.

Sve što je više sazrevalo uverenje da se odredjen krug odgovornih ljudi služi nedopustivim sredstvima da moral i ponos pojedinca podredi, navodno, opštem miru i interesima društva, sve dok sam više bio ubedjen da je sudska presuda jedino pravo rešenje, koje će bez obzira šta u njemu bude pisalo, umiriti, a ne podgrejati razbuktake strasti na Kosovu.

Vreme kada se istina u ovoj državi utbrdjivala i saopštavala dekretima, davno je, bar se nadam, ostala za nama.

Otuda ne bi trebalo verovati nikakvim saopštenjima o " slučaju martinović", a bez obzira ko ih potpisao, jer pravo ne sme da bude nemo pred zločinom.

Poslednji put sa Đorđem martinovićem, razgovarao sam u martu 1986.godine na Prvoj hirurškoj klinici u Beogradu.
Bila je to šesta bolnica u kojoj je boravio za samo deset meseci. Slomljen bolovima i očajan, čekao je da ga opet operišu. Pričao mi je, da je sam i da ga čak i rodjena deca napuštaju. ni tada još nije shvatao, mada je prošlo nekoliko meseci, kako je Skupština Srbije, mogla da prihvati kako nije nadležna u njegovom slučaju.

Neprestano je ponavljao :" Kako to Srbija nije nadležna kada smo mi Martinovići od vajkada bili i do danas ostali Srbi ?!?"

Kada čovek nije ničiji, onda nije ni svoj. Tada je vreme za umiranje.
Marta, 1986. godine
Autor

Prepisala sam pre svega sam uvod pre no što postiram najmučnije detalje ovog slučaja. Nastaviću sutra, a temu sam najviše i otvorila, iako se većina nas možda tada još nije ni rodila, da se zna...i ne ponovi..! :cry:
 
Iako je taj slučaj mučan još mučnije je slušati o patnjama iz usta onih koji ništa dobro doneli Srbiji nisu.

Detalje zadrži za sebe jer šta reći o mnogim silovanim srpkinjama koje nisu mogle da se udaju po Kosovu jer "su izgubile nevinost"? Hoću da kažem da nisu samo Šiptari idioti.
 
Iron Lord:
Iako je taj slučaj mučan još mučnije je slušati o patnjama iz usta onih koji ništa dobro doneli Srbiji nisu.

Detalje zadrži za sebe jer šta reći o mnogim silovanim srpkinjama koje nisu mogle da se udaju po Kosovu jer "su izgubile nevinost"? Hoću da kažem da nisu samo Šiptari idioti.

istina, nazalost....

od svih nasih da kazem "neprijatelja" siptari su mi najcrnji i najgori... oni prosto dehumanizuju srbe koji su pod njihovom vlascu....
zbog toga bilo kakav suzivot dva naroda je nemoguc i utopija...
 
Iron Lord:
Iako je taj slučaj mučan još mučnije je slušati o patnjama iz usta onih koji ništa dobro doneli Srbiji nisu.

Detalje zadrži za sebe jer šta reći o mnogim silovanim srpkinjama koje nisu mogle da se udaju po Kosovu jer "su izgubile nevinost"? Hoću da kažem da nisu samo Šiptari idioti.

Ти си кретен.
 
...Pa da nastavim.. :


Pod nadnaslovom " Nedaleko od Gnjilana" i naslovom " Zločin na njivi" , dopisnik prištinskog "Jedinstva" iz Gnjilana ( lista koji izlazi na srpsko-hrvatskom jeziku), Predrag Đekić, javio je 3.maja 1985. " Politici" :

"Prvog maja oko 15.30 časova, nedaleko od Gnjilana, nad Đorđem martinovićem ( 56god.), radnikom Doma JNA u Gnjilanu, dva zasad neindentifikovana lica su počinila pravi masakr.

Naime,tog dana Đorđe martinović je izišao da na svojoj njivi u Jarugama kod Gornjeg Livoča, zaseje malo pasulja. Dok je radio na imanju, napala su ga dva lica, vezala ga i iživljavala se nad njim i nabila mu kocem slomljenu flašu u telo, kroz ****.
Kako je Martinović dospeo do bolnice u Gnjilanu oko 17.30 časova - pravo je čudo i još nije utvrdjeno, jer mnogo je iskrvario i dugo bio onesvešćen, ali je odmah prebačen na Hiruršku kliniku u Prištini, gde je izvršena operacija, koja je trajala četiri ipo časa.

U dva maha, martinoviću je dato 8 litara krvi, a medju prvima koji su za njega dali dragocenu tečnost, bili su vojnici garnizona JNA u Gnjilanu. I pored svih napora lekara, Đorđu je život u opasnosti.

U njegovoj porodici, tuga i ogorčenje. Rekoše nam da su ranije nekoliko puta dolazili kupci za tu njivu, ali Martinovićima nije bila na prodaju.

U SUP-u u Gnjilanu rekoše nam da o vinovnicima ovog gnusnog dela ne mogu još ništa da kažu i da je u rasvetljavanju čitavog ovog slučaja uključen i Pokrajinski SUP".

........
Sa svoje njive u Jarugama, na kojoj je vodjen logikom seljačkog zanata da poslovi ne znaju za praznike i odlaganja, imao nameru da prvog maja seje pasulj, ovaj pedesetšestogodišnji čovek, nije se vratio kao obično kući.
Nije ni mogao slutiti da će ga put ka njivi, tog 1.maja, nešto pre petnaest časova, u stvari zauvek odvesti od svoje kuće. Nije znao da je pošao u susret nesreći i da bez zbogom napušta i svoj dom i Gnjilane.

...Đorđe neće saznati koliko dugo je ležao bez svesti, odjednom se nad Jarugom i Gnjilanom nadvilo crno nebo.

Teško se vraćao sebi, , činilo mu se da mu se od bolova sve u njemu kida, bio je sav u krvi, vidik mu se zatamnjivao i ponovo na tren prosvetljavao.
Nikako nije mogao da shvati šta mu se to dogodilo i zašto se našao na zemlji..?

S razbijenom flašom, koju je imao duboko u utrobi, do ispod samih rebara, uputio se uz pomoć motike i stalnog, mučnog zastajkivanja, ka gnjilanskoj bolnici. U magnovanju je mislio da spasa ima samo na toj strani. Put do bolnice morao mu je biti dug kao večnost.

Iz gnjilanske bolnice prenet je na izmaku tog dana u Prištinu. Sedam dana u tamošnjoj bolnici, Martinović je proveo na ivici života. Tih sedam i preostalih sedamdeset sedam dana na VMA u Beogradu, Đorđu martinoviću - koji je igorm slučaja upoznao užas košmara i spuštanje do dna ljudske patnje - niko i nikada neće moći ni da nadoknadi ni da ulepša.

Prve reči koje je posle svega izgovorio 23.jula, u advikatskoj kancelariji, bile su :" Ja to nisam uradio. Mene su tog 1.maja, dok sam sejao pasulj na svojoj njivi, napala dva čoveka...Vezala su me, stavila maramu natopljenu nekom tečnošću na usta, onesvestio sam se...Kad sam došao svesti, osetio sam ogroman bol...šta su mi to uradili...?"?!?
 
Koliko me sećanje služi, nakon ovog gnusnog napada na Martinovića, posle izvesnog vremena, Srbi sa KiM su organizovano dolazili u Bg više puta, tražeći od aktuelne vlasti (sps i S.Miloševića) zaštitu u svojoj rođenoj zemlji. Ako se ne varam, Milošević nikada nije primio srpske predstavnike, da s njima porazgovara, već su to umesto njega radili neki Baki Anđelković, Uroš Šuvaković i ostali levaci.Njemu je do KiM bilo stalo kao do lanjskog snega. Zapravo, uvek se setio KiM pred izbore. Zahvaljujući ''šiptarskim glasovima'' je stalno 'pobeđivao' na izborima.

Drugi problem je - policija. Ajde setite se 90-ih god. kada su se panduri prosto utrkivali ko će da ode na KiM 6 meseci. Kako su nakon tog perioda se vraćali s brdom para......koje ne bi mogli da zarade za 20 god.radnog staža. Pa pored kinte doterivali kola, tv-e, video rekordere, garderobu, obuću.....Sećam se kako su panduri iz mog kraja (a i čitavog grada) stalno menjali kola, zidali kuće, svake godine išli na more.....I to sve u vreme Miloševića kad je sve 'cvetalo',kad je svako mogao da se obogati samo ako je hteo da ''radi''.

Ne mogu da zaboravim trenutak kada na nekadašnjem RTS-u u drugom dnevniku, javljaju udarnu vest - naša milicija je SLUČAJNO otkrila sistem rovova šanaca,na KiM koji je dugačak skoro 20 km. Ej, 20 km rovova otkriveno slučajno. Kao da je to olovka pa ćeš da je sakriješ u đžepu. I onda se desio slučaj Martinović i još mnogo drugih sličnih. Stvarno čudno.
 
Registra:
Molila bih da meni objasniš zašto je kreten? Ne želim da budem ničiji zastupnik, ali me baš zanima zašto?

Molio bih Vas da mi dostavite izveštaj posle sastanka. Vidim da je klijent nezadovoljan ali kako se beše zvao onaj domaći film koji baš o toj mučnoj temi sa silovanim devojkama i zatucanim seljacima?

Pored svih morbidnosti i ujeda za srpsku dušu, nekim Srbima ništa ne smeta da trguju sa pomenutom grupacijom. Narkotici, belo roblje, oružje...
 
SANDRINAbg:
Bobanjov, ova gnusoba od zločina se dogadja 1985. godine, a tada Milošević još nije bio na vlasti, koliko ja znam, već njih nekoliko...ali hajde da ne skrećem temu, nastaviću sa tekstovima kasnije.

Hm... Pre Slobodana Miloševića kao predstavnika "radikalnije struje" unutar KP Srbije bio je Ivan Stambolić iz "umerenije struje"...
 
Iron Lord:
Molio bih Vas da mi dostavite izveštaj posle sastanka. Vidim da je klijent nezadovoljan ali kako se beše zvao onaj domaći film koji baš o toj mučnoj temi sa silovanim devojkama i zatucanim seljacima?

Pored svih morbidnosti i ujeda za srpsku dušu, nekim Srbima ništa ne smeta da trguju sa pomenutom grupacijom. Narkotici, belo roblje, oružje...

E ništa im nije svetom jbt. pa da li misli da bilo kome može da prija da ga neko ovako razvlači po novinama, forumima ako je doživeo tako nešto. Sramota.
 
Iron Lord:
Hm... Pre Slobodana Miloševića kao predstavnika "radikalnije struje" unutar KP Srbije bio je Ivan Stambolić iz "umerenije struje"...

Тачно, зато је тај потурица И САКРИВАО ЗЛОЧИНЕ ПРОТИВ СРБА .......а ти то називаш, несрећо од човека, "умеренија струја".........да Бог да те посетила "умеренија струја"........ 8-)
 
Dakle, da nastavim, a bez osvrtanja na zlonamerne komentare, koji samo govore o istima :

...Lišen svog osnovnog konteksta - da se kao i mnoštvo drugih surovih nasilja zbio na Kosovu - slučaj Đorđa Martinovića, izvesno, ne bi poprimio takve dimenzije, niti toliko dugo držao u napetosti čitavu javnost da se dogodio negde drugde, a izvan poznatog miljea napete kosovske svakidašnjice .
Dobio bi, moguće publicitet kakav u crnim hronikama obično imaju vesti o bizarnim i tragičnim sudbinama pojedinaca.

Ali, svi potonji dogadjaji, koji su se pleli oko imena Đorđa Martinovića i povodom njegove tragedije potvrdiće da to što se zbilo 1.maja 1985 godine, nikako nije običan kriminal. .

Kontradiktornost početnih i van svake sumnje isforsiranih, brzopletih saopštenja, učiniće da sveopšta sumnja ostane osnovno obeležje " gnjilanskog slučaja".

Ko će dokazati da se Martinović " samovoljnom radnjom" unakazio, kad su gotovo svi medju nama uvereni da se na njivi kraj Gnjilana Martinoviću desilo nešto najmračnije, što prevazilazi ljudski razum i sva poznata nasilja kojima tako žestoko obiluju poslednje decenije 20-tog veka, a na Kosovu.

Da li je Đorđe Martinović o kome svi govore kao o mirnom, stabilnom, porodičnom i časnom čoveku, stvarno sam sebe kaznio, a sopstvenu nastranost i osvedočeno zlodelo pokušao da pripiše albanskim nacionalistima i tako pred svojim najbližima i svetom opravda sebe???

Takvu nedoumicu otklonio je savezni javni tužilac Miloš Bakić. Odgovarajući 9.jula 1985. u Skupštini Jugoslavije na jedno delegatsko pitanje, rekao je tri ključne stvari koje skidaju sumnju sa unesrećenog Martinovića :

- Pokrenut je postupak za gonjenje nepoznatog počinioca za tešku telesnu povredu;

- Protiv Martinovića se ne vodi nikakav postupak;

- On se tretira kao svedok - oštećeni.

Prostim, logičkim razmišljanjem, dolazi se do činjenice da novo, naknadno i posebno saopštenje - oko čijeg se obelodanjivanja taktizira preko svake razumne mere, u stvari i nije neophodno.
Ako se goni NN izvršilac, ukoliko se i stvarno goni, Đorđe Martinović je žrtva neobjašnjivog i neljudskog ponašanja.
Ako je svedok oštećen, on je po istoj logici nevin, pa priznanje koje je navodno dao još u Prištini, u teškim mukama, kao i na Vojnomedicinskoj akademiji, a pod pritiskom policije, da je sve sam učinio, sve više traži da se razmišlja o postupcima i okolnostima pod kojima je sve to iznudjeno!?!

Pravda ili krivda, dokazuju se sudskim postupkom. U ovom slučaju presuda je donesena i pre nego što je bilo šta zvanično dokazano ili osporeno.

To je razlog više, zbog kojeg je " Slučaj Martinović" uzdrmao do temelja sve što je u javnom mnjenju, domaćem i stranom, razumno i humano.

Mnogi su se pitali, da li se po izabranom metodu nasilja nad čovekom vraćamo arsenalu koji je vekovima primenjivala Otomanska imperija, manifestujući svoju nadmoć i silu NABIJANJEM NA KOLAC?!?

Ima dodirnih tačaka koje to pitanje čine više održivim, nego li sumanutim.
Poruka koca i flaše , strašna je, ne toliko zbog samog čina što su primenjeni, već više zbog namere da se o mukama tako kažnjenih i unesrećenih širi priča po narodu, a još više STRAH da takva sudbina može zadesiti svakoga ko se toj sili suprotstavi.

Akt nasilja nad Martinovićem, spontano je doveden u vezu sa silovanjem devojčica i starica na Kosovu , i namerom iredente da na monstruozan način obeščasti jedan narod, a u ovom slučaju srpski.

Ta njena, iredentina namera je deo strategije da se dobije etnički čisto Kosovo po cenu proterivanja Srba i Crnogoraca sa svojih vekovnih ognjišta.

Da li je u kontekstu svega toga, " slučaj Martinović" smešten slučajno???
 
bobanjov:
Koliko me sećanje služi, nakon ovog gnusnog napada na Martinovića, posle izvesnog vremena, Srbi sa KiM su organizovano dolazili u Bg više puta, tražeći od aktuelne vlasti (sps i S.Miloševića) zaštitu u svojoj rođenoj zemlji. Ako se ne varam, Milošević nikada nije primio srpske predstavnike, da s njima porazgovara, već su to umesto njega radili neki Baki Anđelković, Uroš Šuvaković i ostali levaci.Njemu je do KiM bilo stalo kao do lanjskog snega. Zapravo, uvek se setio KiM pred izbore. Zahvaljujući ''šiptarskim glasovima'' je stalno 'pobeđivao' na izborima.

Drugi problem je - policija. Ajde setite se 90-ih god. kada su se panduri prosto utrkivali ko će da ode na KiM 6 meseci. Kako su nakon tog perioda se vraćali s brdom para......koje ne bi mogli da zarade za 20 god.radnog staža. Pa pored kinte doterivali kola, tv-e, video rekordere, garderobu, obuću.....Sećam se kako su panduri iz mog kraja (a i čitavog grada) stalno menjali kola, zidali kuće, svake godine išli na more.....I to sve u vreme Miloševića kad je sve 'cvetalo',kad je svako mogao da se obogati samo ako je hteo da ''radi''.

Ne mogu da zaboravim trenutak kada na nekadašnjem RTS-u u drugom dnevniku, javljaju udarnu vest - naša milicija je SLUČAJNO otkrila sistem rovova šanaca,na KiM koji je dugačak skoro 20 km. Ej, 20 km rovova otkriveno slučajno. Kao da je to olovka pa ćeš da je sakriješ u đžepu. I onda se desio slučaj Martinović i još mnogo drugih sličnih. Stvarno čudno.

Дакле ти немаш појма о основим стварима, а као нешто дискутујеш.

Случај Мартиновић је из 1985. године, то је време једнопартијске државе СФРЈ на челу са СКЈ. У то време у Србији, био је на власти Иван Стамболић и остали српски сатрапи, који прстом нису мрднули да би поправили положај Срба на Косову и Метохији, који је био веома погоршан, нарочито након шиптарских демонстрација у марту 1981. Да не говорим о осталим хрватским, словеначким, муслиманским, македонским (Кучан, Дрновшек, Рачан, Тупурковски, Глигоров....) комунистичким сатрапима, који су радили на томе да константно потпирују ватру на КиМ и да Србији забијају нож у леђа и не дају да јој зарасте Косовска рана.

Та очајна ситуација у Србији, не реаговање на патње Срба са КиМ, је и довела до Осме седнице, где су национално освешћени комунисти, победили фракцију Ивана Стамболића, која је представљала оно најгоре југоносталгичаско, титоистичко, анти-српско и коминтерновско. Тај шљам који није имао никакво упориште у народу, пошто никада нико од њих није био биран од народа, је морао да оде! :evil:
 
Strela:
Дакле ти немаш појма о основим стварима, а као нешто дискутујеш.

Случај Мартиновић је из 1985. године, то је време једнопартијске државе СФРЈ на челу са СКЈ. У то време у Србији, био је на власти Иван Стамболић и остали српски сатрапи, који прстом нису мрднули да би поправили положај Срба на Косову и Метохији, који је био веома погоршан, нарочито након шиптарских демонстрација у марту 1981. Да не говорим о осталим хрватским, словеначким, муслиманским, македонским (Кучан, Дрновшек, Рачан, Тупурковски, Глигоров....) комунистичким сатрапима, који су радили на томе да константно потпирују ватру на КиМ и да Србији забијају нож у леђа и не дају да јој зарасте Косовска рана.

Та очајна ситуација у Србији, не реаговање на патње Срба са КиМ, је и довела до Осме седнице, где су национално освешћени комунисти, победили фракцију Ивана Стамболића, која је представљала оно најгоре југоносталгичаско, титоистичко, анти-српско и коминтерновско. Тај шљам који није имао никакво упориште у народу, пошто никада нико од њих није био биран од народа, је морао да оде! :evil:

Ja nisam imala vremena a ni nerava da mu ovako odgovorim, ali si ti to opisala na najbolji i istinit način, odnosno dogadjaje i ljude koji su svojim učešćem u najvišim državnim aparatima nekadašnje Jugoslavije doveli do ovog sramnog pokušaja zataškavanja ovog monstruoznog ZLOČINA.
 
Поготову онај дерпе Дрновшек ... Мало-мало па ето ти њега у руднику с рударим - даје им подршку за оправдане циљеве ... Уеботе, сценарио до бола...
А онда механизам :

1. Паре из буџета СФРЈ на КиМ - по 1 милион марака дневно! (Све републике)
2. Везано за прво - кукају и се_ру по Србији како "финансирају" (нешто слично "београдизацији")
3. 1+2 реклама - да не кажем мед.кампања против Србије
4. Србија се тера на реакцију = стварање услова за појаву С.М и укидање аутономије (да би могла с комплетним ингеренцијама да сређује стање у покрајинама с подивљалим аутономашима)
5. Истовремено отворен простор за стварање Туђмана и усташа у Хрватској + муџахедин Алија у БиХ (као одговор на "самовољу" и "национализам" Слобин)

Даље знате ... :lol:

Е . Начеститам им се, ја, свима, миле нове године !
 
Strela:
Дакле ти немаш појма о основим стварима, а као нешто дискутујеш.

Случај Мартиновић је из 1985. године, то је време једнопартијске државе СФРЈ на челу са СКЈ. У то време у Србији, био је на власти Иван Стамболић и остали српски сатрапи, који прстом нису мрднули да би поправили положај Срба на Косову и Метохији, који је био веома погоршан, нарочито након шиптарских демонстрација у марту 1981.
Да не говорим о осталим хрватским, словеначким, муслиманским, македонским (Кучан, Дрновшек, Рачан, Тупурковски, Глигоров....) комунистичким сатрапима, који су радили на томе да константно потпирују ватру на КиМ и да Србији забијају нож у леђа и не дају да јој зарасте Косовска рана.

Та очајна ситуација у Србији, не реаговање на патње Срба са КиМ, је и довела до Осме седнице, где су национално освешћени комунисти, победили фракцију Ивана Стамболића, која је представљала оно најгоре југоносталгичаско, титоистичко, анти-српско и коминтерновско. Тај шљам који није имао никакво упориште у народу, пошто никада нико од њих није био биран од народа, је морао да оде! :evil:
Možda za tebe i sandrinu nemam pojma o osnovnim stvarima, ali je očigledno da niste shvatile poentu mog pisanija. A poenta je: da ni jedna srpska vlast od 1985 i pre pa sve do danas samo deklerativno, na papiru vodi računa o našem življu na KiM. istinski se sete tog naroda i odu da ga obiđu, uruče pomoć, raspitaju se o problemima samo pred izbore. To je činjenica.

Znam da se slučaj Martinović dogodio 1985. Miloševića sam u postu spomenuo jer se za vreme njegove vladavine dogodila eskalacija sukoba.U njegovo vreme su Srbi sa KiM organizovano više puta dolazili u Bg da traže zaštitu od svoje države. Ti kažeš da se dogodila 8-a sednica gde su nacionalno osvešćeni komunisti pobedili frakciju Stambolića. Tačno. I ko je izbio na površinu?.....Milošević. A on je zaštitio Srbe u pm. Između ostalog, za razliku od Stambolića, imao je toliko uporište u narodu da je morao da se desi - 5-i oktobar. Ma da, kao što kažeš, nemam pojma o osnovnim stvarima, bezveze tu nešto diskutujem.
A i posle njega, ove demokrate se 'polomiše' od brige. Tek sad kad je u pitanju status KiM - puna su im usta tog dela naše zemlje. Licemerje je užasna stvar. I ne interesuje me ko ga prezentuje, Stambolić, Milošević i radikali ili demokratski blok. Bitno je da si licemeran.

Na kraju, vas dve (strela i sandrina) gospođice (ili gospođe) treba da znate osnovno pravilo - možemo da se ne slažemo u mišljenjima ali ne treba da se vređamo. Tako nalaže kultura i kućno vaspitanje, a to posebno važi ako su u pitanju pripadnice lepšeg pola. Ako ovde trpim svašta od raznih hrvata i šiptara (i na to im adekvatno uzvraćam), ne moram isto da doživljavam i od pripadnica moje nacionalnosti.Ali nema veze. Kao što kaže naš narod - ima nas raznih.......ili šarenih.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top