OOOJ Dimitrije
Aktivan član
- Poruka
- 1.292
“Tako mnogo zelja. Tako mnogo zudnje. I tako mnogo bola, tako blizu povrsine. Sudbinski bol. Bol postojanja. Bol, koji je uvek tu, koji stalno zuji ispod opne zivota. Bol, koji je u celini previse pristupacan. Mnoge stvari- prosta grupna vezba, nekoliko minuta dubokog razmisljanja, umetnicko delo, beseda, licna kriza, gubitak- podsecaju nas da nase najdublje zelje nikada ne mogu biti ispunjene: nase zelje za mladoscu, zaustavljanjem starenja, povratkom onih koji su nestali, za vecnom ljubavlju, zastitom, smislom, samom besmrtnoscu.
Kad te nedostizne zelje pocnu da rukovode nasim zivotima, okrecemo se za pomoc porodici, prijateljima...”
Kome se vi okrecete?
Da li je bolje ne zudeti?
Izmena:
Koiko nase zudnje/ zelje uticu na nase shvatanje sveta?
Kad te nedostizne zelje pocnu da rukovode nasim zivotima, okrecemo se za pomoc porodici, prijateljima...”
Kome se vi okrecete?
Da li je bolje ne zudeti?
Izmena:
Koiko nase zudnje/ zelje uticu na nase shvatanje sveta?