Jean Pol Sartre - egzistencijalizam

Ako bog ne postoji postoji, bar jedno biće koje egzistira prije nego što će biti svoja esencija, bit. Čovjek najprije egzistira, a tek potom će se definirati. Pošto čovjek u početku nije ništa, on će tek kasnije biti i to takav kakvim će sebe učiniti. Dakle, čovjek nije ništa drugo , nego ono što od sebe čini, on je ono što sebe baca spram budućnosti, što je svojevrsni projekt i to svjestan da se projektira u budućnost. Čovjek je projekt koji najprije sebe subjektivno živi. Budući da egzistencija prethodi čovjekovoj esenciji, čovjek je odgovoran za ono što jest, on je totalno odgovoran za svoju egzistenciju i ne može se opravdavati ničim što je izvan ili pokraj njega. Budući da nema boga, čovjek je slobodan i time osuđen da sebe stvara. Stvarnost postoji samo u akciji

Čovjek nije ništa drugo nego svoj projekt, egzistira samo ukoliko se ostvaruje pa se može reći da je ukupnost svojih činova i ništa drugo nego svoj vlastiti život.
 
bocanjevci:
Ako bog ne postoji postoji, bar jedno biće koje egzistira prije nego što će biti svoja esencija, bit. Čovjek najprije egzistira, a tek potom će se definirati. Pošto čovjek u početku nije ništa, on će tek kasnije biti i to takav kakvim će sebe učiniti. Dakle, čovjek nije ništa drugo , nego ono što od sebe čini, on je ono što sebe baca spram budućnosti, što je svojevrsni projekt i to svjestan da se projektira u budućnost. Čovjek je projekt koji najprije sebe subjektivno živi. Budući da egzistencija prethodi čovjekovoj esenciji, čovjek je odgovoran za ono što jest, on je totalno odgovoran za svoju egzistenciju i ne može se opravdavati ničim što je izvan ili pokraj njega. Budući da nema boga, čovjek je slobodan i time osuđen da sebe stvara. Stvarnost postoji samo u akciji

Čovjek nije ništa drugo nego svoj projekt, egzistira samo ukoliko se ostvaruje pa se može reći da je ukupnost svojih činova i ništa drugo nego svoj vlastiti život.

... vrlo interensantna kontemlacija, osim ovo...i time osudjen da sebe stvara." Pred kime osudjen i kako zna da treba stvarati , ako nema vise ideale ili vodilje ?
 
Izbegavajuci da se suoce sa svojom odgovornoscu ljudi se skrivaju iza determinizma , postojanja nekog psiholoskog uticaja koji opravdava covekove postupke i odagnava s njega krivicu za iste. Ali NE!
Ako je neko ''kukavica'' to nije zato sto on ima ''kukavicki'' temperament ili da je sredina od njega napravila kukavicu. On je kukavica zato sto je izabrao da bude kukavica svojim kukavickim postupcima i nicim vishe.

Covek je apsolutno slobodan , i prema tome apsolutno odgovoran za svoje postupke.
 
Čovjek se ne može opravdavati lošim okolnostima, povijesnim i političkim, svojim podrijetlom, nasljeđenim osobinama, drugim ljudima, posebno roditeljima, i da ne nabrajam dalje. Sloboda ga čini potpuno odgovornim za ono što jest i što je od sebe načinio. Ljudi često kenjkaju i opravdavaju se svim i svačim samo da bi našli krivicu u nečemu drugome i da se ne suoče sa svojim promašajima. Koliko ljudi je potrošilo svoje živote na zgrtanje pod izgovorom da to čine radi svoje djece? Djecu treba odgojiti za slobodu i omogućiti im da se naoružaju za životnu borbu znanjem i vještinama. Sve drugo je pogreška. Odgoj je završen (ili nije završen) kad je čovjek postao autonoman.

Tema je odlična, ali bi je možda trebalo usmjeriti na neke posebne aspekte. Recimo, je li čovjek doista slobodan ako bog ne postoji. i drugo.
 
Ne znam. Od Sartra sam pročitao samo jedno 90% Mučnine i onda mi se smučilo. Onaj lik iz Mučnine je mnogo napet. Ne sviđe mi se. Ima jedno mjesto u knjizi gdje piše o biću i ništavilu ili tako nešto. Gomila riječi.........*ebanje u zdrav mozak. Ne znam ni o čemu je knjiga. Proćitaću je u sledeća nekolika dana do kraja pa možda shvatim.
 
bocanjevci:
Čovjek se ne može opravdavati lošim okolnostima, povijesnim i političkim, svojim podrijetlom, nasljeđenim osobinama, drugim ljudima, posebno roditeljima, i da ne nabrajam dalje. Sloboda ga čini potpuno odgovornim za ono što jest i što je od sebe načinio. Ljudi često kenjkaju i opravdavaju se svim i svačim samo da bi našli krivicu u nečemu drugome i da se ne suoče sa svojim promašajima.

Ova filozofija ti pada u vodu kad se rodis u ciganmali ispod Gazele. Ili na onom starom groblju u Kairu gde ljudi stvarno zive.
Kao sto pada u vodu egzistencijalizam pred cinjenicom da ni vecina obrazovanih ne stvara sebe sustinski (esencijalno), vec je vecini cilj da se oblepe etiketama. Cest la vie!
 
To sto pricas o vecini obrazovanih kojima je cilj da sebe oblepe etiketama... cekaj... pa zar to nije nihov izbor... slobodna volja... ipak... oni su to ucinili zato sto su to zeleli a ne zato sto ih je neko terao...
A sada koji su im razlozi za to... to je vec druga stvar...
 
bocanjevci:
S druge strane, ako boga nema, čovjek htio ne htio, mora sebe sam stvarati jer ga nitko drugi nije mogao ranije, ni sada ni u budućnosti.

To je bilo upuceno podvucenom. :-)
Inace, ne postoji nesto sto se zove apsolutna sloboda. To su bajke.
Slobodna volja postoji, ali ipak u odredjenim okvirima.

Drugo, covek je pod broj jedan, u startu, odredjen genetikom, to vam je vec pola coveka. :lol:
 
DJM:
To sto pricas o vecini obrazovanih kojima je cilj da sebe oblepe etiketama... cekaj... pa zar to nije nihov izbor... slobodna volja... ipak... oni su to ucinili zato sto su to zeleli a ne zato sto ih je neko terao...
A sada koji su im razlozi za to... to je vec druga stvar...
...jeste to je njihov izbor,,,sto ih cini odgovornim ya svoj iybor , i nece posle moci reci da ih je sredina na to naterala....
 
“Pred –bivstvo Ivana Moskve poniklo je u zirjanskom selu, pored oca lovca, zvero-lovca i ribara, medju dojeznim obicajima, i u mestu gde znaju za tal ige. Proveo ga je na solikamskim solanama. A prekovala ga je cermoska metalurska fabrika. U bivstvo je Ivan Moskva usao kao boljsevik proleter, s puskom ustanka u rukama na moskovskim ulicama kod Nikitinske kapije. U Solikamiji, na cirilici se upoznao s pismenoscu. Na Cermozi procitao prvu knjigu o revoluciji. Na potkamenim zemljama nema ni jektike, ni tifusa, ni kolere- ali ima sifilisa.: Ivanov i ded i otac bili su bolesni, ded nije imao nosa, i od dvadeset godina Ivan doznade da je nasledio sifilis otaca. Ivan je izrastao krupan i jak, sirokih ramena, temeljit. Nije bio lep: sirokih jagodica, siroka cela, uznih ocnih kapaka- a u upalim ocnim dupljama dva mala, ostra, pametna i uporna oka..
Ivan Moskva je usao u bivstvo, a sav je pripadao proslosti. Proslosti, jer mu je telo bilo zagadjeno sifilisom otaca, telo u kom zivi njegov mozak. Proslosti, jer je znao samo cirilicu proslosti, osvedocio, zapecatio svoju tabula raza bajanjem za razdvajanje, munjanom, kocama, jurlama, doegama. Mora biti da unutarnju atomsku energiju stvaraju ne samo radijumove rude nego i ljudska volja, jer sifilisom izjedeno telo Ivana Moskve ostavilo mu je jasan um, jasan mozak, mozak koji mu je dao snage da iz pred-bivstva , kroz bistvo, zaviri u buduce bivstvo- mozak koji ga je naucio da pogleda na svoje veliko, iskvareno i neskladno telo kao na larvu, gadnu larvu, Larvu koja je kao tamnica krila njegov mozak: nasao je u sebi snage da sazna da je njegovo telo samo tamnica njegova mozga. Da nije bilo socijalnih razlika, bio je u pravu da na svoja pleca uzme ime i istorijske gatke o znamenitim Stroganovima.
Sav i proslosti, Ivan Moskva je s puskom kraj Nikitinske kapije u Moskvi usao u bivstvo- i na razvalinama istorije poceo je da dize buducnost svoju, svoga mozga i svoje klase, ostavljajuci telo u pred-bivstvu. Prosao je frontovima revolucije i svoj poslednji bajonet zabio u poljski front.
Tada je dosao u Moskvu da stvara.”
 
OOOJ Dimitrije:
“Pred –bivstvo Ivana Moskve poniklo je u zirjanskom selu, pored oca lovca, zvero-lovca i ribara, medju dojeznim obicajima, i u mestu gde znaju za tal ige. Proveo ga je na solikamskim solanama. A prekovala ga je cermoska metalurska fabrika. U bivstvo je Ivan Moskva usao kao boljsevik proleter, s puskom ustanka u rukama na moskovskim ulicama kod Nikitinske kapije. U Solikamiji, na cirilici se upoznao s pismenoscu. Na Cermozi procitao prvu knjigu o revoluciji. Na potkamenim zemljama nema ni jektike, ni tifusa, ni kolere- ali ima sifilisa.: Ivanov i ded i otac bili su bolesni, ded nije imao nosa, i od dvadeset godina Ivan doznade da je nasledio sifilis otaca. Ivan je izrastao krupan i jak, sirokih ramena, temeljit. Nije bio lep: sirokih jagodica, siroka cela, uznih ocnih kapaka- a u upalim ocnim dupljama dva mala, ostra, pametna i uporna oka..
Ivan Moskva je usao u bivstvo, a sav je pripadao proslosti. Proslosti, jer mu je telo bilo zagadjeno sifilisom otaca, telo u kom zivi njegov mozak. Proslosti, jer je znao samo cirilicu proslosti, osvedocio, zapecatio svoju tabula raza bajanjem za razdvajanje, munjanom, kocama, jurlama, doegama. Mora biti da unutarnju atomsku energiju stvaraju ne samo radijumove rude nego i ljudska volja, jer sifilisom izjedeno telo Ivana Moskve ostavilo mu je jasan um, jasan mozak, mozak koji mu je dao snage da iz pred-bivstva , kroz bistvo, zaviri u buduce bivstvo- mozak koji ga je naucio da pogleda na svoje veliko, iskvareno i neskladno telo kao na larvu, gadnu larvu, Larvu koja je kao tamnica krila njegov mozak: nasao je u sebi snage da sazna da je njegovo telo samo tamnica njegova mozga. Da nije bilo socijalnih razlika, bio je u pravu da na svoja pleca uzme ime i istorijske gatke o znamenitim Stroganovima.
Sav i proslosti, Ivan Moskva je s puskom kraj Nikitinske kapije u Moskvi usao u bivstvo- i na razvalinama istorije poceo je da dize buducnost svoju, svoga mozga i svoje klase, ostavljajuci telo u pred-bivstvu. Prosao je frontovima revolucije i svoj poslednji bajonet zabio u poljski front.
Tada je dosao u Moskvu da stvara.”

...USAO JE U BIVSTVO A PRIPADAO JE SAV PROSLOSTI . NE RAZUMIJEM . MISLIM DA BIVSTVO NE PODLIJEZE VREMENSKIM KATEGORISANJIMA ?
 
divlja:
Ova filozofija ti pada u vodu kad se rodis u ciganmali ispod Gazele. Ili na onom starom groblju u Kairu gde ljudi stvarno zive.
Kao sto pada u vodu egzistencijalizam pred cinjenicom da ni vecina obrazovanih ne stvara sebe sustinski (esencijalno), vec je vecini cilj da se oblepe etiketama. Cest la vie!

Negdje prije smo na televiziji imali priliku vidjeti jednu emisiju u kojoj je čovjek lijepo rekao da je počeo s 5 000 DM, a sad je "težak" preko 20 000 000 €. Svojedobno sam slušao jednog čovjeka iz Beča koji je ispričao interesantnu priču o jednom Romu koji je među najbogatijim ljudima u Beču, a obogatio se smećem.

Ciganmala može biti startno mjesto za uzlet do zvijezda. Sve ovisi o tome što je čovjek izabrao. Ako odabere postojeće okolnosti kao neki fatum iz kojega on ne može izaći, tada će tu i ostati.

Na koncu, svatko bi trebao znati što on od sebe želi učiniti. Što on želi biti? Svatko mora sam sebe izabrati - nitko drugi to ne može umjesto njega. Kad to znaš, tada je sve dalje stvar volje i angažmana da se taj projekt realizira.
 
bocanjevci:
Negdje prije smo na televiziji imali priliku vidjeti jednu emisiju u kojoj je čovjek lijepo rekao da je počeo s 5 000 DM, a sad je "težak" preko 20 000 000 €. Svojedobno sam slušao jednog čovjeka iz Beča koji je ispričao interesantnu priču o jednom Romu koji je među najbogatijim ljudima u Beču, a obogatio se smećem.

Znaci, lova je u smecu :D
 
Najpre, pozdrav Divljoj.

MIslim da fatum nije najsrecniji pojam. I prema Sartru postoji društvena uslovljenost, dakle jedan ispostavljeni okvir, koji se protivi egzistenciji, kao slobodi. Borba protiv ovog "fatuma", međutim, ne može biti samo "egzistencijalna". I sam Sartr u tekstu "Egzistencijalizam i marksizam" ukazuje na oblike društvene borbe.

Sa druge strane, borba protiv fatuma već je sloboda. Sloboda nije stanje, gotovoost, nego opiranje neslobodi. Razume se, kada je reč onima koji su rođeni ispod Gazele - tu ostaje pitanje prosvećenja, problem da li neprosvećeni uopšte mogu artikulisati zahtev za slobodom (da li mogu reflektovati vlastitu egzistenciju).
 

Back
Top