SerbiaUnited
Primećen član
- Poruka
- 989
RELJA NOVAKOVIC
Srpsko nasledje
Frensis Kont će navesti i dokument carigradskog patrijarha Nikole Trećeg (1084-1111), u kojem će se videti da su Sloveni gospodarili celim Peloponezom - od vremena kad je car Tiberije potpisao vojni savez s Avarima protiv Slovena. Patrijarh piše caru Aleksiju Prvom Komninu: "Celih dvesta osamnaest godina, ni jedan Roman nije nogom stupio na Peloponez...", a Frensis Kont citira i sačuvanu grčku "Monemvasijsku hroniku", u kojoj se navodi, takođe, da su Sloveni vladali Peloponezom 218 godina, od 587. do 805. godine, a njegovim delovima sve do 950. godine.
Prisustvo Slovena (Srba) na Balkanu i današnjoj Rumuniji još je starije. Podatke o tome objavio je prof. Relja Novaković. On citira grčke istoričare u vezi sa međusobnim ratom rimskih careva (savladara) Konstantina Velikog i Likinija (325. godine posle Hrista). Tu je zapisano da je Likinije bio Srbin i da je dobio vojnu pomoć od Srba iz predela Karpata, tada srpskih planina.
Prof. Novaković nas upoznaje i sa hristinizacijom na Balkanu i podatkom da je biskup Niketa širio hrišćanstvo "među divljim Srbima" u Remezijani (Beloj Palanci), krajem 4. i početkom 5. stoleća.
Slovensko prisustvo na Balkanskom poluostrvu spominje se u 5. stoleću pre Hrista i to u dokumentu kojeg ne bi smeo niko da osporava, jer je reč o delu oca istorije Herodota. On će napisati da su Iliri Sloveni i pravo je čudo da toj činjenici zvanična istoriografija ne pridaje nikakvu vrednost. Ako znamo da su Veneti (Venedi, Vendi, Vindi) Sloveni i da Nemci i danas Vendima zovu Poljake, Čehe, Ukrajince, Moravce, Slovake i Lužičke Srbe, nema razloga da se na takvoj tvrdnji nešto zamera Herodotu.
Srpsko nasledje
Frensis Kont će navesti i dokument carigradskog patrijarha Nikole Trećeg (1084-1111), u kojem će se videti da su Sloveni gospodarili celim Peloponezom - od vremena kad je car Tiberije potpisao vojni savez s Avarima protiv Slovena. Patrijarh piše caru Aleksiju Prvom Komninu: "Celih dvesta osamnaest godina, ni jedan Roman nije nogom stupio na Peloponez...", a Frensis Kont citira i sačuvanu grčku "Monemvasijsku hroniku", u kojoj se navodi, takođe, da su Sloveni vladali Peloponezom 218 godina, od 587. do 805. godine, a njegovim delovima sve do 950. godine.
Prisustvo Slovena (Srba) na Balkanu i današnjoj Rumuniji još je starije. Podatke o tome objavio je prof. Relja Novaković. On citira grčke istoričare u vezi sa međusobnim ratom rimskih careva (savladara) Konstantina Velikog i Likinija (325. godine posle Hrista). Tu je zapisano da je Likinije bio Srbin i da je dobio vojnu pomoć od Srba iz predela Karpata, tada srpskih planina.
Prof. Novaković nas upoznaje i sa hristinizacijom na Balkanu i podatkom da je biskup Niketa širio hrišćanstvo "među divljim Srbima" u Remezijani (Beloj Palanci), krajem 4. i početkom 5. stoleća.
Slovensko prisustvo na Balkanskom poluostrvu spominje se u 5. stoleću pre Hrista i to u dokumentu kojeg ne bi smeo niko da osporava, jer je reč o delu oca istorije Herodota. On će napisati da su Iliri Sloveni i pravo je čudo da toj činjenici zvanična istoriografija ne pridaje nikakvu vrednost. Ako znamo da su Veneti (Venedi, Vendi, Vindi) Sloveni i da Nemci i danas Vendima zovu Poljake, Čehe, Ukrajince, Moravce, Slovake i Lužičke Srbe, nema razloga da se na takvoj tvrdnji nešto zamera Herodotu.