Budjenje

dadap

dadap

Primećen član
Poruka
946
Probudila sam se iz sna. Sedela sam sama u praznom stanu sa spakovanim koferom uspomena pored nogu. To je bilo jedino sto sam ponela na svoj put u nepoznato. Poslednji put sam se osvrnula na sve te drage sitnice koje su pricale svoju pricu, stegla srce, pustila jednu jedinu suzu i tiho otklizila u noc...
 
dadap:
Probudila sam se iz sna. Sedela sam sama u praznom stanu sa spakovanim koferom uspomena pored nogu. To je bilo jedino sto sam ponela na svoj put u nepoznato. Poslednji put sam se osvrnula na sve te drage sitnice koje su pricale svoju pricu, stegla srce, pustila jednu jedinu suzu i tiho otklizila u noc...
Kliknite za proširenje...
Noseći uspomene sa sobom,ponela si sve lepe trenutke koje si doživela,jer sećamo se onih koji to zaslužuju.U toj suzi neka je tvoja tuga izašla iz srca u kom je boravila,pusti iskru nek igra u krajičku oka da te krasi i sreću donese.
 
svi jednom odu
i svi su navikli na to
srce je ispunjeno bolom a oci suzama
trnje ti probada srce kao ruzama
gubis deo sebe
trazis ga u drugima

kada se probudis sve ti bude jasno
niceg vise nema
dolaze snegovi
oluja se sprema

Natasa
 
U običnom sam sebe uhvatio,
pa nikad nisam to sakrivao.

Bar sam pošteno kiriju platio
na ovom svetu što sam živeo.

Možda sam nekome jad iscelio
i nekome u zenice sjaj namamio.

I u komšiluk zvezde doselio.
U prozor svitanje uramio.

Ako mi život krila skrati
i sneg u oku počne da veje,

znam, bar se neću pokajati
što sam umeo da se smejem.
 
... zatecena u vrtlogu zivota, reagiram na vanjske podrazaje i osjecam fizicku bol ... onu emocionalnu sve manje i manje... udaljavam se od ponora, ostavljam ga negdje u daljini, gotovo da se i ne osvrcem vise
I vrijeme zaista lijeci sve rane, nema patetike u tim rijecima .... zametne tragove koje ostavlja bol, rane jos nedavno vidljive sada su samo oziljci, koji ce takodjer vremenom izblijediti i ostati sjecanje na jednu fazu u zivotu mom .... onu prolaznu
I dok sam nosila teret na svojim ledjima, savijala sam koljena u nedostatku snage uz bolan uzdah od siline tog tereta, ceznula danima da se nadje netko uz mene i olaksa mi malo, preuzme dio tereta ... danas shvacam da sam sama sebi najveca pomoc i podrska, iako je bilo osoba koje su spremne priskociti i ne dozvoliti da padnem na koljena, teret je postao laksi tek onog trena kada sam sama naucila premjestati ga tako da ne gubim ravnotezu, skidati dio po dio i odlagati na mjesto s kojeg vise mena mogucnosti naci se u mom posjedu ... malo po malo sve dok ne osjetim olaksanje i ne hodam ovom prasnjavom cestom uzdignute glave, dostojanstvena
Moje svitanje danas razlijeva se u bojama ... svuda oko mene, dani su duzi i noci toplije​
 

Do novog budjenja,sretno ti ljubavi!
Samo nakratko, pustit cu noc
da me obuzme... skrije....
Nemoj se plasiti,znalo je i gore biti,
sklopit cu oci sa osmjehom na usnama,
prstima cu grliti zrak
jer tvoj pogled, tvoj dah,postao mi je zivot cijeli....
Sretno ti ljubavi,do novog pogleda!
samo cu nakratko pustiti sne u zivot svoj,
a kada sklopim oci,cuvat cu te....
dok budes lutao negdje u daljini smjesio se,
nekim drugim pticama
mozda koracao nekim manje sigurnim stazama,
ja cu te cuvati, voljeti........ ljubiti!
Sretno ti ljubavi,do novog budjenja,
samo budi tu,
kad sunce ponovno izadje,budi tu...
​
 

Mjesečina rastvara



Napukle misli



I ulazim



U tebe



Poput blage izmaglice,



Ušutkavam srce



U suglasja tišine



Da ne probudi duh tvoj.



Noć otkriva veo po veo tvojih snova,



I ogledam



se



U pješčanim dinama onih dana



Kad uhvatiš u letu



Vjetar i pospremiš ga u



Svoja krila.



I osjećam



blagi okus topline na mojim dlanovima dok se budiš a ja te umivam



u mojoj kosi



I vidim



ti oči u ovoj tmini



kao nebeski svodovi natkrilile me.



Dotičem ih nježnošću latice.



I znam,



Na tvoje sam usne spustila svoje srce.






Toči se aurora mojih snova u nebeski pehar.







I dok sam koljenima razmicala svjetlost od tmina



U tvoj dah



Sleti osmjeh.






Svanulo je.

​
 
dadap:
Probudila sam se iz sna. Sedela sam sama u praznom stanu sa spakovanim koferom uspomena pored nogu. To je bilo jedino sto sam ponela na svoj put u nepoznato. Poslednji put sam se osvrnula na sve te drage sitnice koje su pricale svoju pricu, stegla srce, pustila jednu jedinu suzu i tiho otklizila u noc...
Kliknite za proširenje...

nekada moramo napraviti drastican korak u svom zivotu da bi se nesto promenilo nabolje, da pocnemo iz pocetka, ili samo da bi bili dalje od mesta za koje nas vezuju samo negativne uspomene.. bukvalno pobeci nekuda.. daleko...
 
Jednog dana

Nije se plasio nikoga,
Nije se plasio nicega,
No jednog jutra, jednog dana
Ucini mu se...nesto vidi...
I rece - Nista znaci.
I bio je u pravu.
Bez sumnje na svoj nacin,
Nicega nije bilo.
No istog jutra, istog dana
Ucini mu se nesto cuje...
I on otvori vrata stana
I rece- Niko znaci..
I bio je u pravu!
Bez sumnje na svoj nacin,
Nikoga nije bilo.
No tada shvati da je sam,
Ali da nije sasvim sam.
I pocne da se boji,
I vidje jasno kao dan
Niko i Nista pred njim stoji.

Jacques Prévert
 
dadap:
Probudila sam se iz sna. Sedela sam sama u praznom stanu sa spakovanim koferom uspomena pored nogu. To je bilo jedino sto sam ponela na svoj put u nepoznato. Poslednji put sam se osvrnula na sve te drage sitnice koje su pricale svoju pricu, stegla srce, pustila jednu jedinu suzu i tiho otklizila u noc...
Kliknite za proširenje...

Ko kopa ove teme???!!!
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Back
Top