Hrvatski spijun u vrhu srpske politike !!!

svetolik trpkovic

Poznat
Banovan
Poruka
9.215
Pise: Vojin MAJSTOROVIC



Vojislav Seselj je prvi put dosao u Beograd januara 1983. godine. Tom prilikom Vuk Draskovic pravi intervju sa njim, za "Omladinske novine". Na pitanje "sta je po nacionalnosti?", Seselj je odgovorio: "Jugosloven".

Po izlasku iz zatvora u Zenici i preseljenju u Srbiju, Seselj postaje clan Hrvatskog socioloskog drustva i drzi seriju predavanja u Zagrebu, kao clan Hrvatskog socioloskog drustva.

Pocetkom 1988. godine, u porti manastira Ljubostinja, Vuk Draskovic, Milan Komnenic, Danko Popovic i jos neki, uce Seselja kako se krsti po pravoslavnom obredu. On to do tada nije znao.


U junu 1990. godine Seselj formira takozvani Srpski cetnicki pokret. Kao "cetnicki vojvoda", a to zvanje mu je dodelio Momcilo Djujic, prilikom Seseljevog boravka u Americi, u Knez Mihailovoj ulici u Beogradu, on tokom leta 1990. godine, izmedju ostalog, otkopcava slic i zgranutim prolaznicima pokazuje svoj "vojvodski". Besan na Beogradjane koji su ga tada smatrali obicnim cirkuzantom i ulicnim siledzijom, psovao im je majku srbijansku i ciganjsku. Cinio je to uvek u pratnji svojih poslusnih gorila, odnosno telohranitelja.



U avgustu 1990, opet uz pomoc svojih telohranitelja, pretukao je i jednu devojku - sportistkinju. Pre toga ona ga je isamarala i dzudo zahvatom tresnula o asfalt.

Tokom cele 1990. godine sa grupom siledzija ometa skupove demokratske opozicije u Beogradu.

Aprila 1992. godine, sa svojim telohraniteljima, poteze oruzje na taksiste koji su strajkovali pred Saveznom skupstinom i naziva ih bandom i stokom.

Juna 1992. godine tukao je, opet u pratnji svoje telesne garde, ucitelje i nastavnike pred Skupstinom Srbije, koji su protestovali zbog bednih plata.

U julu 1992. godine, poteze pistolj i na beogradske studente.

NAPRASNA SMRT VOJINA VULETICA

Jos nije odgonetnuto zbog cega je Vojin Vuletic, covek koji je bio najodaniji Seselju i uz to i potpredsednik Srpske radikalne stranke, naprasno umro u jesen 1992. godine.

Pokojni Vuletic je na neki nacin dosao u posed jednog pisma od 2. travnja 1991. godine, sa pecatom vinkovackog HDZ-a i potpisom izvesnog "Gavrana".

Naime, neko je 9. marta 1991. godne, za vreme velikih demonstracija, opljackao nekoliko zlatara u Beogradu i to zlato je posebnim kanalima prebaceno Hrvatima. Primopredaji je prisustvovao tadasnji tajnik HDZ-a Zdenko Mijak i o tome obavestio regionalnog sefa policije Josipa Kira u Osijeku. Medjutim, neplanirano nekome u Beogradu isplaceno je na ruke 300.000 maraka, pa je Kir poveo istragu oko toga. Zatrazio je pismeno objasnjenje od izvesnog "Gavrana", a "Gavran" je odgovorio da je nalog o isplati dobio od "Lisice" i upozorio Kira da cuti o celoj stvari.

To pismo hrvatskog obavestajca Gavrana doslovce glasi:

"Uvazeni gospodine Kir,

povodom Vasih optuzbi da si priustujem nekontrolirano rasipanje novca, dajuci tisuce i tisuce maraka kriminalcima na ruke i bez ikakve potvrde, ubijedjen sam da niste informirani ili to ne kanite biti. Tocno je da sam si priustio nesto slicno, ali po sifriranoj zapovjedi od Lisice. Tih 300 tisuca maraka primili su ljudi naseg covjeka u Bgd, za usluge pocinjene 9. ozujka.

Vi nedvojbeno znate da "vojvoda" radi za nas i da su nam njegovi ljudi isporucili zlata i ostalih dragocjenosti opljackanih na dan demonstracija u pet puta visoj vrijednosti od nagrade koju su dobili. Unatoc tome, neodgovornim izjavama dovodite operaciju u opasnost.

Molim Vas da Vase zbire u mom stabu usutkate i za sve u vezi sa ovim izvolite se obratiti Lisici.

Za dom spreman.

Vinkovci, 2. travanj 1991. godine".

U svojstvu potpredsednika Srpske radikalne stranke, Vojin Vuletic trazi objasnjenje od Seselja da li se, mozda, to pismo odnosi na njega. Vojin Vuletic, tom prilikom, takodje trazi od Seselja da mu objasni jos jednu misterioznu cinjenicu. Naime, u jeku vec krvavoga rata izmedju Srba i Hrvata, u leto 1991. godine, ustaske paravojne jedinice bile su zarobile Seselja. Odusevljeno je javljeno Zagrebu kako je uhvacena krupna zverka, ali je iz Zagreba smesta nalozeno da se Seselj pusti. Vuleticu je ovo bilo veoma sumnjivo i trazio je od Seselja objasnjenje. Posto objasnjenje nije dobio, napustio je demonstrativno stranku i ubrzo potom naprasno umro.

HRVATSKO PREZIME

U svojstvu predsednika Srpske radikalne stranke, Vojislav Seselj u martu 1992. godine odlazi u Madrid, na sastanak sa jednim probisvetom, izvesnim Dolgorukim, kome je tada ponudio krunu Nemanjica i Karadjordjevica. Seselj je, naime, u to vreme bio vatreni monarhista.

Organizator ove Seseljeve posete i njegov pratilac tokom celog boravka u Madridu bila je gospodja Mirjana Zelen-Maksa, najbliza savetnica hrvatskog predsednika Franje Tudjmana. U tom momentu Hrvatska je vec bila narodno priznata, a rat u Srpskoj Krajini je besneo. Mirjana Zelen-Maksa, Tudjmanova savetnica, je ta koja organizuje i Seseljevo uclanjenje u jednu katolicku masonsku lozu u Spaniji. O svemu ovome opsirno je izvestavala i stampa.

Kao sto je poznato, podigla se bila i velika prasina u Skupstini Srbije i otvoreno su iznosene sumnje da je Vojislav Seselj hrvatski covek u Beogradu. Na te sumnje, Seselj preko jednog svog clana u Srpskoj akademiji nauka obezbedjuje uverenje da je on Srbin. Akademija nauka nije medjutim ni maticni ured, ni crkva. Rodni list izdaju maticari i svestenici, a ne akademici. Postavlja se pitanje: zasto Seselj nije pokazao pred Skupstinom ni rodni list, niti krstenicu.

Pre dolaska Josipa Broza u Srbiju prezimena Broz nije bilo u Srbiji. Neka Vojislav Seselj navede jednog jedinog rodjaka u Srbiji. On je, koliko znamo, jedini Seselj u Srbiji. Telefonski imenici Zagreba, Osijeka, Zadra, Sibenika, Splita, puni su prezimena Seselj. Spomenucemo samo neke od njih: Stanislava Seselj, ulica Josipa Duvacica 9, Zagreb; Stjepan Seselj, ulica Lea Rukavine 4, Zagreb; Vlatko Seselj, ulica Subiceva 62, Zagreb; Marija Seselj, ulica Maslariceva 6, Zagreb; Kresimir Seselj, Ludvetov brijeg 16, Rijeka; Vlado Seselj, Save Jugobujkove 12, Rijeka; Fabijan Seselj, ulica Slobodana Macure 20 d, Zadar; Franjo Seselj, ulica Josipa Kolanovica 4, Zadar; Marijana Seselj, ulica Rivnica 4, Zadar; Romano Seselj, Velebitska 16, Zadar; Tomislav Seselj, ulica Branimirova obala 2/10, Split; Branka Seselj, ulica S. Koncarevica 2, Zadar; Ivan Seselj, Put Murvice 39, Zadar; Marija Seselj, Slobana Macure 20 d, Zadar; Rade Seselj, I. Milutinovica 1d, Zadar ...

Svi ovi Seselji su Hrvati i katolici i ne spore svoje rodjacke veze sa "cetnickim vojvodom" Seseljem u Srbiji.
 
svetolik trpkovic:
Pise: Vojin MAJSTOROVIC



Vojislav Seselj je prvi put dosao u Beograd januara 1983. godine. Tom prilikom Vuk Draskovic pravi intervju sa njim, za "Omladinske novine". Na pitanje "sta je po nacionalnosti?", Seselj je odgovorio: "Jugosloven". :roll:


Pocetkom 1988. godine, u porti manastira Ljubostinja, Vuk Draskovic, Milan Komnenic, Danko Popovic i jos neki, uce Seselja kako se krsti po pravoslavnom obredu. On to do tada nije znao.
:roll:

U junu 1990. godine Seselj formira takozvani Srpski cetnicki pokret. Kao "cetnicki vojvoda", a to zvanje mu je dodelio Momcilo Djujic, prilikom Seseljevog boravka u Americi, u Knez Mihailovoj ulici u Beogradu, on tokom leta 1990. godine, izmedju ostalog, otkopcava slic i zgranutim prolaznicima pokazuje svoj "vojvodski". Besan na Beogradjane koji su ga tada smatrali obicnim cirkuzantom i ulicnim siledzijom, psovao im je majku srbijansku i ciganjsku. Cinio je to uvek u pratnji svojih poslusnih gorila, odnosno telohranitelja. :shock: :shock: :shock:



U avgustu 1990, opet uz pomoc svojih telohranitelja, pretukao je i jednu devojku - sportistkinju. Pre toga ona ga je isamarala i dzudo zahvatom tresnula o asfalt. :lol:

Tokom cele 1990. godine sa grupom siledzija ometa skupove demokratske opozicije u Beogradu. :roll:

Aprila 1992. godine, sa svojim telohraniteljima, poteze oruzje na taksiste koji su strajkovali pred Saveznom skupstinom i naziva ih bandom i stokom. :shock:

Juna 1992. godine tukao je, opet u pratnji svoje telesne garde, ucitelje i nastavnike pred Skupstinom Srbije, koji su protestovali zbog bednih plata. :shock:

U julu 1992. godine, poteze pistolj i na beogradske studente. :shock: :shock: :shock:


da vidimo šta će gospodična Bilja da kaže na ovo, sa svojim ku-klux-Mita-Jerry klanom?
 
STROGO POVJERLJIVO DRZANA TAJNA
KLASA:+385 031 OSIJEK
Pustite Vojislava..stop...
On je Nas....stop....
Javite muskarcu bez brkova Karlu del Ponte da je pogrijesila ...stop...
Hrvoje Horvat Osijek...
Vatikan
P.S. na ruke njegovoj exelenciji .....sifra ĐOVANI...
evo napravio sam sto sam mogao...nadam se da ce me poslusati...
 
svetolik trpkovic:
Pise: Vojin MAJSTOROVIC



Vojislav Seselj je prvi put dosao u Beograd januara 1983. godine. Tom prilikom Vuk Draskovic pravi intervju sa njim, za "Omladinske novine". Na pitanje "sta je po nacionalnosti?", Seselj je odgovorio: "Jugosloven".

Po izlasku iz zatvora u Zenici i preseljenju u Srbiju, Seselj postaje clan Hrvatskog socioloskog drustva i drzi seriju predavanja u Zagrebu, kao clan Hrvatskog socioloskog drustva.

Pocetkom 1988. godine, u porti manastira Ljubostinja, Vuk Draskovic, Milan Komnenic, Danko Popovic i jos neki, uce Seselja kako se krsti po pravoslavnom obredu. On to do tada nije znao.


U junu 1990. godine Seselj formira takozvani Srpski cetnicki pokret. Kao "cetnicki vojvoda", a to zvanje mu je dodelio Momcilo Djujic, prilikom Seseljevog boravka u Americi, u Knez Mihailovoj ulici u Beogradu, on tokom leta 1990. godine, izmedju ostalog, otkopcava slic i zgranutim prolaznicima pokazuje svoj "vojvodski". Besan na Beogradjane koji su ga tada smatrali obicnim cirkuzantom i ulicnim siledzijom, psovao im je majku srbijansku i ciganjsku. Cinio je to uvek u pratnji svojih poslusnih gorila, odnosno telohranitelja.



U avgustu 1990, opet uz pomoc svojih telohranitelja, pretukao je i jednu devojku - sportistkinju. Pre toga ona ga je isamarala i dzudo zahvatom tresnula o asfalt.

Tokom cele 1990. godine sa grupom siledzija ometa skupove demokratske opozicije u Beogradu.

Aprila 1992. godine, sa svojim telohraniteljima, poteze oruzje na taksiste koji su strajkovali pred Saveznom skupstinom i naziva ih bandom i stokom.

Juna 1992. godine tukao je, opet u pratnji svoje telesne garde, ucitelje i nastavnike pred Skupstinom Srbije, koji su protestovali zbog bednih plata.

U julu 1992. godine, poteze pistolj i na beogradske studente.

NAPRASNA SMRT VOJINA VULETICA

Jos nije odgonetnuto zbog cega je Vojin Vuletic, covek koji je bio najodaniji Seselju i uz to i potpredsednik Srpske radikalne stranke, naprasno umro u jesen 1992. godine.

Pokojni Vuletic je na neki nacin dosao u posed jednog pisma od 2. travnja 1991. godine, sa pecatom vinkovackog HDZ-a i potpisom izvesnog "Gavrana".

Naime, neko je 9. marta 1991. godne, za vreme velikih demonstracija, opljackao nekoliko zlatara u Beogradu i to zlato je posebnim kanalima prebaceno Hrvatima. Primopredaji je prisustvovao tadasnji tajnik HDZ-a Zdenko Mijak i o tome obavestio regionalnog sefa policije Josipa Kira u Osijeku. Medjutim, neplanirano nekome u Beogradu isplaceno je na ruke 300.000 maraka, pa je Kir poveo istragu oko toga. Zatrazio je pismeno objasnjenje od izvesnog "Gavrana", a "Gavran" je odgovorio da je nalog o isplati dobio od "Lisice" i upozorio Kira da cuti o celoj stvari.

To pismo hrvatskog obavestajca Gavrana doslovce glasi:

"Uvazeni gospodine Kir,

povodom Vasih optuzbi da si priustujem nekontrolirano rasipanje novca, dajuci tisuce i tisuce maraka kriminalcima na ruke i bez ikakve potvrde, ubijedjen sam da niste informirani ili to ne kanite biti. Tocno je da sam si priustio nesto slicno, ali po sifriranoj zapovjedi od Lisice. Tih 300 tisuca maraka primili su ljudi naseg covjeka u Bgd, za usluge pocinjene 9. ozujka.

Vi nedvojbeno znate da "vojvoda" radi za nas i da su nam njegovi ljudi isporucili zlata i ostalih dragocjenosti opljackanih na dan demonstracija u pet puta visoj vrijednosti od nagrade koju su dobili. Unatoc tome, neodgovornim izjavama dovodite operaciju u opasnost.

Molim Vas da Vase zbire u mom stabu usutkate i za sve u vezi sa ovim izvolite se obratiti Lisici.

Za dom spreman.

Vinkovci, 2. travanj 1991. godine".

U svojstvu potpredsednika Srpske radikalne stranke, Vojin Vuletic trazi objasnjenje od Seselja da li se, mozda, to pismo odnosi na njega. Vojin Vuletic, tom prilikom, takodje trazi od Seselja da mu objasni jos jednu misterioznu cinjenicu. Naime, u jeku vec krvavoga rata izmedju Srba i Hrvata, u leto 1991. godine, ustaske paravojne jedinice bile su zarobile Seselja. Odusevljeno je javljeno Zagrebu kako je uhvacena krupna zverka, ali je iz Zagreba smesta nalozeno da se Seselj pusti. Vuleticu je ovo bilo veoma sumnjivo i trazio je od Seselja objasnjenje. Posto objasnjenje nije dobio, napustio je demonstrativno stranku i ubrzo potom naprasno umro.

HRVATSKO PREZIME

U svojstvu predsednika Srpske radikalne stranke, Vojislav Seselj u martu 1992. godine odlazi u Madrid, na sastanak sa jednim probisvetom, izvesnim Dolgorukim, kome je tada ponudio krunu Nemanjica i Karadjordjevica. Seselj je, naime, u to vreme bio vatreni monarhista.

Organizator ove Seseljeve posete i njegov pratilac tokom celog boravka u Madridu bila je gospodja Mirjana Zelen-Maksa, najbliza savetnica hrvatskog predsednika Franje Tudjmana. U tom momentu Hrvatska je vec bila narodno priznata, a rat u Srpskoj Krajini je besneo. Mirjana Zelen-Maksa, Tudjmanova savetnica, je ta koja organizuje i Seseljevo uclanjenje u jednu katolicku masonsku lozu u Spaniji. O svemu ovome opsirno je izvestavala i stampa.

Kao sto je poznato, podigla se bila i velika prasina u Skupstini Srbije i otvoreno su iznosene sumnje da je Vojislav Seselj hrvatski covek u Beogradu. Na te sumnje, Seselj preko jednog svog clana u Srpskoj akademiji nauka obezbedjuje uverenje da je on Srbin. Akademija nauka nije medjutim ni maticni ured, ni crkva. Rodni list izdaju maticari i svestenici, a ne akademici. Postavlja se pitanje: zasto Seselj nije pokazao pred Skupstinom ni rodni list, niti krstenicu.

Pre dolaska Josipa Broza u Srbiju prezimena Broz nije bilo u Srbiji. Neka Vojislav Seselj navede jednog jedinog rodjaka u Srbiji. On je, koliko znamo, jedini Seselj u Srbiji. Telefonski imenici Zagreba, Osijeka, Zadra, Sibenika, Splita, puni su prezimena Seselj. Spomenucemo samo neke od njih: Stanislava Seselj, ulica Josipa Duvacica 9, Zagreb; Stjepan Seselj, ulica Lea Rukavine 4, Zagreb; Vlatko Seselj, ulica Subiceva 62, Zagreb; Marija Seselj, ulica Maslariceva 6, Zagreb; Kresimir Seselj, Ludvetov brijeg 16, Rijeka; Vlado Seselj, Save Jugobujkove 12, Rijeka; Fabijan Seselj, ulica Slobodana Macure 20 d, Zadar; Franjo Seselj, ulica Josipa Kolanovica 4, Zadar; Marijana Seselj, ulica Rivnica 4, Zadar; Romano Seselj, Velebitska 16, Zadar; Tomislav Seselj, ulica Branimirova obala 2/10, Split; Branka Seselj, ulica S. Koncarevica 2, Zadar; Ivan Seselj, Put Murvice 39, Zadar; Marija Seselj, Slobana Macure 20 d, Zadar; Rade Seselj, I. Milutinovica 1d, Zadar ...

Svi ovi Seselji su Hrvati i katolici i ne spore svoje rodjacke veze sa "cetnickim vojvodom" Seseljem u Srbiji.

Komentar na sve ovo:

1) Pre 9. marta 1991. Beogradjani nisu stavljali rešetke na svoje radnje. Došli kumovi iz Bosne pa se danas rešetke stavljaju i kad se kuče !"#$%&/ na ulici.

2) Lisica, Gavran... Konačno rešenje: VEVERICA :D

3) Svi smo mi rod. Jer tu su zetovi, svekrve, zaove, šuraci, šurnjaje, bratanci, tetke, strine, ujne, ujke, čede...
 
pa ja lepo rekoh na temi o tupsonu da je seselj hrvat, to je iskljucivo hrvatsko prezima, seselja nema srba...

samo ej sad pitanje da li je stavrno hrvatski spijun (sto je moguce, posto je svime sto je radio naneo stetu srbima) ili je covek zeleo da se "doakze" i da bude veci srbin od srba, zato sto ej svestan da je hrvat... upravo kao sto su se janjicari dokazivali turcima, nad svojim sunarodnicima...

mada je cak prva varijanta veroavtnije, jer je njegovo delovanej nanelo vise stete srbima nego hrvatima.

dakle hrvatski spijun i gotovo.
 
Eh ... i da ni jedna naša obaveštajna služba (a postoji valjda neka srpska ???) 18 godina ne provali najvećeg Hrvatskog špijuna ???? I to onog koji čitavih 18 godina bode oči javnosti ! Sa svim svojim ponašanjem, delima i ostalim ... Pa koji vam je ... ??? Šta sad, treba neko da poveruje u to da 1.200.000 građana glasa za hrvatskog špijuna ? Može li to malo bolje ?
 
Evo malo drugih izvora o nasstanku SRSa :
Veliki knjigopisac i govornik, stradalnik i disident, pojavljuje se u Beogradu u jednom trenutku, sredinom osamdesetih, kao niko i ništa, koji hoda po kafanama "bermudskog trougla" i pokušava da prodaje svoja pismena gostima, veoma voljan za duge razgovore tipa "plati mi piće da ti ispričam život". Ubrzo se slizao sa tadašnjim mainstream disidentskim krugom oko Dobrice Ćosića; u jednom trenutku je i Vladimir Šeks donosio u Beograd finansijsku pomoć i za Voju Šešelja, između ostalih.

Sve se to tako vuklo do onog mističnog trenutka 1989. kada je bezgrešnim začećem nastala srpska nacionalistička (ali i demokratska; ne zaboravljati!) opozicija, u Novoj Pazovi. Naravno da je ulogu Svetog duha igrala Služba državne bezbednosti MUP-a Srbije. Iz te vesele tevabije Bulajićevih filmskih četnika i drugih maskiranih saradničkih veza Službe izdvojila su se tri lidera: Vuk Drašković, Mirko Jović i Vojislav Šešelj, za početak zajedno u okviru Srpske narodne obnove.
Društvo se ubrzo rasturilo i svako je krenuo svojim putem, a Voja Šešelj je osnovao Srpsku radikalnu stranku, pošto je vlast odbila da mu registruje Srpski četnički pokret. Brzo, suviše brzo, dok si rekao "četnik", Šešelj uz presudnu pomoć Miloševićevog SPS-a ulazi u Skupštinu Srbije 1991; uskoro će ga Milošević svojim Previšnjim Ukazom unaprediti u čin "omiljenog opozicionara".

Tad ga je krenulo: nije čovek više smeo od njega ni usisivač da uključi; bio je miljenik RTS-a i svega postojećeg; zapenušen je pretio svima i svačim; klao je zarđalim kašikama i izbijao oči "tompsonima"; brojao je Hrvate i "izdajnike", imenovao ih i postizao da izgube posao, stan i kuću; vršio smotre krezubih i pijanih "dobrovoljaca"; kurčio se do neba, presrećan i veseo kao dete na trešnji. Puka blesavost njegovih detonacija bila je obezoružavajuća: njegove "hiljade četnika" čekaju spremne u Zagrebu; on će da digne u vazduh nuklearnu elektranu u Krškom, bez obzira na to što milioni Srba žive nizvodno uz Savu i prvi bi stradali u tom slučaju; on će da digne u vazduh đerdapsku branu; on će da bombarduje daleke evropske gradove; i tako dalje. Gušao se po Skupštini i ratovao pod Jorgan-planinom; potezao pištolje na nenaoružanu sirotinju; ali bez bliske zaštite telohranitelja iz Državne bezbednosti i njenih saradničkih resursa bio je fin i pristojan. Taktika u javnim konfrontacijama bila mu je prosta: težio je da protivnika iznervira do granice fizičkog sukoba; s obzirom na sopstvenu bestidnost i opscenost, to nije bilo teško, a protivnici su bili pristojni ljudi koji sebi ne mogu da dozvole tuču preko stola u TV studiju, u živom prenosu. Advokat Nikola Barović izgubio je strpljenje, ali nije bio doveo telohranitelje, pak su ga Šešeljevi umlatili posle emisije na BK TV. Tri čoveka su bila u stanju da Šešelja zadrže u okvirima elementarne pristojnosti pri TV duelima: Bogdan Denić, Nebojša Popov i Nenad Čanak; sva trojica veliki, jaki, sa iskustvom i nezgodnog karaktera.

Sklon kićenju tuđim perjem, Šešelj je početkom rata u Hrvatskoj preterao. Svojim "dobrovoljcima" pripisao je u zaslugu neke stvari zbog kojih će se pokajati: od incidenta u Borovu Selu, početkom maja 1991, pa tako nekoliko puta. Čim je deo Vukovara postao bezbedan, eto i njega tamo: u maskirnoj uniformi, u jahaćim čizmama i s puškom u ruci, s premalim šlemom ("nije bilo šlema za moju glavu, jedva mi ga je našao Mile Mrkšić, od nekog glavatog pukovnika"), dobri doktor ("nalik na steonu žabu"; Mihailo Marković, tada poslanik SPO-a) vrši smotre, ždere sa oficirima JNA, sokoli svoje "dobrovoljce" i preti. "Nijedan ustaša ne sme živ izaći iz Vukovara", viče on; to je jedna od izjava koje će objašnjavati u Hagu – ako stigne do tamo.

GRANICA: Dr Vojislav Šešelj od tada do danas glasno govori ono što Slobodan Milošević tiho misli. Njegov strategijski koncept precizan je i nije smišljen tek tako, arbitrarno: svi Srbi u jednoj državi; ta država ide linijom Karlobag–Ogulin–Karlovac–Virovitica; plus "velika srpska država sa granicom na levoj obali Neretve i sa glavnim gradom Dubrovnikom" (Mihalj Kertes, 16. jul 1991; zanimljivo, njega su svi zaboravili, kao i neku drugu gospodu); najmanje toliko. Nekako u to vreme gen. Stevan Mirković crta u redakciji "Vremena" veoma sličnu kartu, ali sa sasvim drugačijim političkim sadržajem: u njegovoj (tada SKPJ) vizuri, nije reč o etnički čistoj "Velikoj Srbiji", već o "novoj državi" (gen. Veljko Kadijević), demokratskoj i višenacionalnoj Jugoslaviji, tj. njenom ostatku bez Slovenije i delova Hrvatske u kojima Srbi nisu kompaktna većina; plus malo kutinskih naftnih polja... Znao je Voja Šešelj koje granice tada povlači umesto Miloševića i na koji odjek će to naići kod zabezeknutih i uspaničenih oficira JNA.

Sve se to tako vuče do 1993: Voja Šešelj se hvališe po Bosni, nalazi prestolonaslednika Srbiji, jer je Vuk Drašković već bio zgrabio Aleksandra Karađorđevića; našao je nekog belosvetskog hohštaplera u Španiji, nekog Romanova Dolgoprstova, "potomka Nemanjića", nije nego. Pa je onda vodao okolo nekakve ruske zamlate i suklate (kao i Vuk Drašković, uostalom), sve tercirajući Karadžićevim budalaštinama o "divizijama Kozaka koji, evo, jašu preko Karpata, sablje im blistaju u prašini, a sve u pomoć Srpstvu napaćenom". Vucarao je Voja Šešelj okolo našeg brata Vladimira Voljfoviča Žirinovskog sa sve "eliptonima" :mrgreen: i ostalim tajnim oružjem, pa italijanske i francuske neofašiste i iste takve kao i oni. Mora mu se priznati da je u svojim spoljnopolitičkim aktivnostima bio neumoran i sasvim postmoderan.
 
Ovo posteje sve zanimljivije :
Vojislav Seselj se vec uveliko predstavljao kao cetnicki vojvoda i kao Ravnogorac, kada je 1988. godine stampao svoju knjigu: "Pledoaje za demokratski Ustav".

Evo kako je te 1988. godine cetnicki vojvoda i Ravnogorac Vojislav Seselj, predlagao da glasi novi Ustav Jugoslavije: "Jugoslavija je federativna drzava republikanskog oblika, demokratskog politickog sistema i socijalistickog drustvenog uredjenja". (Clan 1. "Vojvodinog Ustava").

"Grb Jugoslavije predstavlja polje okruzeno zlatnim klasjem. Klasje je u podnozju povezano trakom plave boje na kojoj je ispisan datum: 1. decembar 1918. Izmedju vrhova klasja je petokraka zvezda crvene boje sa zlatno-zutim okvirom." (Clan 2. "cetnickog Ustava").

Taj "cetnicki vojvoda" otvoreno je, znaci, za petokraku i za socijalisticko drzavno uredjenje. Ovo narod u Srbiji ne zna, jer Seseljeve knjige u Srbiji niko ne cita.

U svojoj knjizi "Osvajanje slobode", stampanoj 1988. godine, Seselj objavljuje i svoj intervju londonskom "Obzerveru". On, doslovce, kaze: "Od malena sam vaspitavan u komunistickom duhu, kroz ukupan obrazovni sistem, omladinske radne akcije, partizanske marseve, ferijalna ljetovanja, dostupnu literaturu itd. Kao ubijedjeni komunista, marksista i lenjinista, bio sam aktivista omladinske i partijske organizacije. Pisao sam u osnovi apologetske tekstove politicko-teorijske i socioloske sadrzine i objavljivao ih u nizu jugoslovenskih listova i casopisa". :D
 
Lacibg:
Eh ... i da ni jedna naša obaveštajna služba (a postoji valjda neka srpska ???) 18 godina ne provali najvećeg Hrvatskog špijuna ???? I to onog koji čitavih 18 godina bode oči javnosti ! Sa svim svojim ponašanjem, delima i ostalim ... Pa koji vam je ... ??? Šta sad, treba neko da poveruje u to da 1.200.000 građana glasa za hrvatskog špijuna ? Može li to malo bolje ?

Pa što da ga provali kad im treba? Glasate za Hrvata, braćo Srbi, pa sve zvone uši.
 
Briga za vaskoliko srbstvo :

Seselj je taj koji je sahranio plan "Z-4". Po tom planu, Republika Srpska Krajina prakticno je od medjunarodne zajednice dobila status drzave u drzavi. Republika Srpska Krajina imala je pravo na svog predsednika Republike, svoju vladu, svoj parlament, imala je pravo da direktno delegira svoje predstavnike u Sabor Hrvatske i u Vladu Hrvatske. Republika Srpska Krajina imala je pravo i na svoju nacionalnu monetu i na posebne pasose. Gradjani Republike Srpske Krajine imali su pravo da, istovremeno, budu i drzavljani Srbije. Vojislav Seselj je taj koji odlazi u Srpsku Krajinu, krstari s kraja na kraj Srpske Krajine, galami da se taj plan ne sme prihvatiti, da je on protiv srpskih nacionalnih interesa. On organizuje diverzije na auto-putu Beograd - Zagreb, on organizuje diverzije na zeleznickim prugama i on je taj koji je presudno uticao da odgovor srpskog rukovodstva u Republici Srpskoj Krajini bude negativan i da plan "Z-4" bude odbijen. Ubrzo posle toga usledio je vojnicki slom Krajine, sto Seselja nimalo nije potreslo. Kao da je sve i radio da Srbi odu iz Srpske Krajine i da dozive tako strasan poraz i nesrecu.

Vojislav Seselj je taj koji je lansirao laz o tajnom Teslinom oruzju kojima raspolazu srpske snage u Bosni i u Republici Srpskoj Krajini. Stotine hiljada ljudi poverovale su u te lazi koje su skupo kostale srpski narod.

Vojislav Seselj je taj koji lansira lazi o velikoj pomoci koju ce dobiti od Zirinovskog, o desetinama hiljada Kozaka koji ce doci u Bosnu da stvaraju Veliku Srbiju.

Nema niceg, nema nijedne jedine reci u njegovoj politickoj strategiji, nastupima, a da nije u biti, u sustini, uperena najdublje protiv interesa srpskog naroda i protiv Srbije.


Vojislav Seselj je na proteklim izborima dobio onoliko glasova koliko je njegova stranka dobila i na izborima 1992. godine. Setimo se Seseljevog programa iz 1992. godine. On je tada obecavao: srpsku Bosnu, srpsku Hercegovinu, srpsku Baniju, srpsku Baranju, srpski Kordun, srpsku Liku, srpsku Slavoniju, srpsku Dalmaciju. On je tada govorio da ce se, on licno, u jednome danu kupati u srpskom moru, kod srpskog Dubrovnika, srpskog Splita, srpskog Zadra, srpskog Sibenika (uzgred, Vojislav Seselj uopste ne ume da pliva). On je tada govorio da ce pred trupama radikala Hrvati izgubiti pamet, da ce poludeti i svi dobrovoljno poskakati u Jadransko more i utopiti se, a on ce u roku od nekoliko meseci duz srpske Jadranske obale naseliti milion Srba iz Rumunije. Jedini on je pronasao milion Srba u Rumuniji. Na zalost, ove velike lazi donele su mu izborni uspeh. Narod srpski je cedan kao dete, ima cistu dusu i ne pretpostavlja da postoje varalice ovakvoga kalibra. Varalice koje lansiraju krupne lazi koje se ne mogu odmah proveriti.
 
>prof.Grof<:
Šahbaz je veliki razbojnik ja sam to odavno znao. Još iz Vukovara, sve mi je bilo jasno. A tek kad je Djujić objavio da se malo "zajebao" pa mu dodelio titulu a kasnije i oduzeo. Šta više pisati, sve je kristalno jasno. Hoće ratove ali nema ni jedan grob u Srbiji. E ne mere bolan, ne mere !!


Ima on grobova u Srbiji i van Srbije kolko hoćeš- srpskih, pa to mu je i bila namera.
 
У Републици Србији не постоји ните једна једина странка кој аније оснавана од стране ДБ, контролисана и вођена од стране ДБ.
Постављањем ликова као што је Вук Драшковић, који је ометао демонстрације 1968, био лични секретар Мике Шпиљака на чело четничког покрета извршено је његово каналисање и "пацификовање", касније настављено поделом на СПО и СРС. Тако су четници пацификовани у Србији, левица је пацификована после поделе на 8. седници, пола СК је пешло у СПС а друга половина у ДС.
Када је почетком 90-их ДС ојачала убрзо су је напустили паметни попут Косте Чавошког, а разбијена је поделом на ДС и ДСС.
Основна политика ДБ је да не постоји једна гломазна и јака странка. То је учињено и са СРС средином и крајем 90-их када се одваја Синиша Вучинић, али незнатно, што је било упозорење.
Следеће је било пацификовање ДС када је постављен од стране ДБ Борис Тадић на чело странке који јеочистио странку од било ког који је могао да буде интелигентан и да води странку, као и од Ђинђићевих кадрова. Последње цепање било је издвајање Чеде Јовановића у ЛДП. што је значајно смањило популарност ДС. Најновије пацификовање одвија се у виду одласка из ДС Леона Којена, као последњег инјтелектуалца у тој странци.

Мало јасније сада?
 

Back
Top