POSLEDNJE RECI...

islandjanin

Aktivan član
Poruka
1.775
POSLEDNJE REČI...


Ništa ne pobunjuje toliko pažnje koliko svedočanstvo umirućeg čoveka. Smrtni čas otkriva čovekovo pravo lice i stanje njegovog srca. Mnogi su u svojim zadnjim minutima svoga života priznali sebi i drugima, da su živeli isprazan život - bez Boga, te, da umiru u strahu i bez nade...

VOLTAIRE, čuveni filozof imao je jeziv svršetak života. Medicinska sestra koja ga je negovala, je rekla: "Ni za svo zlato sveta ne bi htela prisustvovati još jednoj ovakvoj smrti. On je celu noć vrištao i tražio oproštenje svojih greha".

DAVID HUME, ateista je umirući vikao: "Nalazim se u plamenu i mukama, oko mene očaj i užas!"

NAPOLEON - V. Njegov lekar je zapisao sledeće: "Car umire sam i napušta zemaljsko carstvo a ne poznaje Boga i Hrista. Rekao je da vidi gde ide, u užasnu vatru pakla".

CESARE BOREIA, državnik, rekao je: "Brinuo sam se za svet a za svoj život nisam se brinuo. Nisam se upoznao sa Stvoriteljem, sada moram umreti bez Boga, izgubljen sam..."

KARLO IX, je rekao: "Izgubljen sam bez Hrista, potpuno sam svestan toga. Moja duša sada vapi za Bogom i Isusom Hristom."

HOBBES, engleski filozof, umirući je govorio: "Bez Boga se nalazim u tami, očaju i paklu. Svakom savetujem da razmišlja gde će večnost provesti, neka upozna svoga Stvoritelja još dok živi".

SIR THOMAS SCOTT, predsednik Doma Lordova Velike Britanije. "Do ovog časa mislio sam da ne postoji ni Bog ni pakao. Sada kada mi se bliži čas smrti i vidim oboje. Kad bi dobio još samo jednu godinu života, onda bi je proživeo svedočeći ljudima šta sam video i čitao bih stalno Sveto pismo".

NIEZSCHE. Pred smrt je poludeo i tako umro.

LENJIN, je pred smrt izgubio razum. On se obraćao praznim stolicama u sobi i tražio oproštenje greha.

JAROSLAWSKI, predsednik Internacionalnog odbora ateizma, je izjavio: "Molim vas spalite sve moje knjige. To su laži i obmane. Sada vidim mog Stvoritelja, Sveto pismo je istinito..."

Svi ovi ljudi koji su poricali postojanje Boga, i sa Njim budalasto vodili nekakav svoj rat, iz kojeg su na kraju izašli kao potpuni gubitnici. Sušta suprotnost tome su ljudi koji će priznati postojanje Boga, i koji čak će činiti neka svoja nastojanja da mu udovolje. Ali ono za razliku od ovih prvih samo slušaju svoju svest (osećaj religioznosti), i nastoje joj udovoljiti.

Za razliku od životinja čovek ima nešto što nazivamo ličnost. On inteligentno rasuđuje, ima savest i može da razlikuje između dobra i zla. On može da ljubi i saoseća. Iznad svega on ima osećaj za bogobojaznost - religioznost.

Tako, čovek se često naziva religioznom životinjom. U "Enciklopediji religije i etike" opisano je stotinu načina na koje su ljudi pokušali da zadovolje svoje religiozne težnje i osećaje. Klanjali su se Suncu, Mesecu i zvezdama, zemlji, vatri i vodi, idolima od drveta, kamena i metala, ribama, pticama i životinjama. Služili su bezbrojnim bogovima i duhovima, koji su bili proizvod njihove bolesne mašte. Drugi su pokušali da služe istinskom Bogu raznim načinima žrtvovanja, ceremonija, sakramenata i obreda. Ipak, "religija" kako god bila iskrena, ne može nikad rešiti ljudski problem greha, bar iz tri razloga.
 
Religioznost ne može da zadovolji Boga. Religioznost je pokušaj čoveka da se izmiri sa Bogom, ali svaki takav pokušaj je bezvredan, čak i oni najbolji su pogrešni i neprihvatljivi Bogu. Biblija ne može biti jasnija kad kaže: "I sva naša pravda je kao nečista haljina". Bog zahteva savršenost, sama religioznost ne može da ispuniti taj uslove, jer je ona nejako čovekovo nastojanje.

Religioznost nikako ne može da ukloni greh. Čovekova spoljašnja dobra dela ne mogu nikako da izbrišu ili uklone njegove unutrašnje izopačenosti. Dobra dela ne mogu da uklone ili izbrišu učinjena zla. Znači, nikakvo religiozno nastojanje ili iskustvo – činjenje krsnog znaka, veroispovedanje, krštenje, pričest, pohađanje crkve, molitve, darovi, žrtvovanje vremena ili novca, čitanje Biblije ili bilo šta drugo – ne može ni najmanje da ukloni njegov lični greh!

Religioznost ne može nikada da promeni ljudsku grešnu prirodu. Grešna dela ili zlo ponašanje neke osobe je dokaz da je ona grešnik. Dakle, srž ljudske nevolje je problem čovekovog srca koje je po prirodi pokvareno i izopačeno - grešno. Posete crkvi i učestvovanje u ceremonijama mogu stvoriti prijatan osećaj religioznosti i uspavati savest, ali te ne mogu učiniti neku osobu boljim. "Ko će čisto izvaditi iz nečista? Niko!"

Neke religiozne aktivnosti su "dobre" same po sebi. Npr. dobro je ići u crkvu, čitati Bibliju i moliti se, jer nam Bog kaže da to činimo. Ali se mi ni u kom slučaju ne smemo oslanjati na njih da nas one umesto od Boga određenog Pomiritelja - Isusa Hrista - pomire sa Bogom. Jer ne samo da su one bespomoćne da to učine nego pouzdanje u njih, u stvari, dodaje tvom grehu i tvojoj osudi pred Bogom.

Dakle, koje će biti tvoje zadnje reči na samrti?

Prema tome, ovde možemo jasno videti, da iako na prvi pogled postoje dve različite grupe ljudi, (1) oni koji poriču postojanje Boga
(2) i oni koji sebe smatraju religioznima,
obe grupe se pred Bogom nalaze u istoj situaciji - umiru bez Boga - jer ga ili poricali, ili ga tražili na pogrešan način.

U Bibliji - Svetom Pismu, Bog je čovečanstvu dao je Svoju Reč. Fokus celog Svetog pisma je na osobi Isusa Hrista - Koji je od Boga poslan ljudima da bi im objavio put ka Bogu.

Kad čitamo Stari zavet, moramo obrati pažnju na obećanja dana o Isusu Hristu: On je Seme koje će satirati Sotoninu glavu; On je Jagnje Božje; On je Prorok kojeg trebamo slušati; On je Sveštenik koji samog Sebe prinosi Bogu na žrtvu; On je Car koji vlada Svojim narodom. On je taj preko koga čovek jedino može doći.

On je došao zbog naših problema sa grehom - mi činimo stvari koje nisu ugodne Bogu. Ali zašto smo mi grešni? Zato što su prvi ljudi koje je Bog stvorio, Adam i Eva, pali u greh (nisu sledili Božju volju), i kao rezultat toga mi smo rođeni grešni, i snosimo platu za greh - smrt i večnu osudu (1. Mojsijeva 3:1-19; Rimljanima 5:12; 3:23; Jovan 3:18).

Zbog naše grešnosti mi smo udaljeni od Boga. On je svet (bez greha) i ne može dopustiti prljavštinu u svom prisustvu. Ali Isus je bio veoma posebna ličnost. Bio je oboje, i Bog i ljudsko biće. Nikada nije počinio greh u toku svog života na zemlji. U svemu je ugodio Svom nebeskom Ocu, čak je i svoj život dao kao žrtvu za greh. S obzirom da je bio oboje, i Bog i čovek, mogao je stati između svetog Boga i grešnog čoveka (2. Timoteju 2:5).
 
Njegova krv platila je otkupninu, tako da grešnici mogu biti pomilovani. Trećeg dana nakon smrti na krstu, Isus je bio proslavljen i uzvišen, pošto ga je Otac vaskrsnuo od mrtvih. Pokazao se mnogim svedocima u toku 40 dana, a potom je bio uznesen s desne strane Ocu da zastupa Svoj narod (Dela 1:9; Rimljanima 8:34). On će ponovo doći u slavi da primi Svoj narod k Sebi i da osudi večnom kaznom one koji nisu uzverovali Evanđelje (2. Solunjanima 1:8-10).

Nakon što je vaskrsnuo Isus je rekao da pokajanje od greha i oproštaj greha mora biti propovedano svim narodima (Luka 24:47). Gde god da se ljudi, po veri, okreću Isusu za oproštenje greha, oni se takođe i kaju zbog njih.

Pokajanje je kad čovek oseća iskreno žaljenje zbog svojih greha, i kada se okreće od njih kako bi živeo u pravednosti (2. Korinćanima 7:1). Apostol Pavle je na umu imao ovu biblijsku istinu kada je napisao solunskim vernicima: "Vi ste se od idola obratili Bogu, da služite živom i istinitom Bogu." (1. Solunjanima 1:9-10).

Svi koji se prestanu pouzdavati u svoja dela - u bilo šta što sami čine - kao da su pravedna pred Bogom, i u veri pogledaju na Isusa Hrista kao onog koji je platio umesto njih, biće prihvaćeni od Boga. Jer onima koji veruju u Hrista, Bog ne gleda njihov greh, već gleda savršen život i dela Svog Sina (Rimljanima 3:21; 5:18-19).

Novi zavet ovo naziva opravdanjem: Bog prihvata grešne ljude na osnovu Hristovog savršenog dela (Rimljanima 4:1-8). U Evanđelju po Luki 18, Isus govori priču o sakupljaču poreza koji je bio osvedočen o svojoj grešnosti. On se nije usporedio sa nikim drugim. Znao je da svojim najboljim naporima ne može udovoljiti Božjim zapovestima. Isus je rekao: "Kažem vam: ovaj se vratio kući opravdan." (Luka 18:14).

Da bi smo stajali pred Bogom, mi moramo biti sveti. S obzirom da smo vrlo NE sveti u Njegovim očima, moramo pogledati gore, na Isusa samog, koji je svet i savršen. Svi ćemo mi stajati pred Božjim sudom jednoga dana. Ili ćemo stajati tamo u svojoj grešnosti i biti osuđeni, ili ćemo stajati pred Njim obučeni u pravednost (savršenost) Hristovu.

Svi smo mi skloni razmišljanju da će nas Bog prihvatiti u svoju prisutnost zbog nečega što mi činimo. Možda mislimo da ako naša dobra dela prevagnu naša loša dela, On će nas prihvatiti na Dan Suda.

Ali Bog prihvata samo ono što je Isus učinio. Bog, dakle, prihvata samo one ljude koji su "u Hristu" - koji su u svoje srce prihvatili Njegovog Sina. Mi (ljudi) možemo Bogu doći jedino i samo kroz Njegovog Sina.
 
islandjanin:
Religioznost ne može da zadovolji Boga. Religioznost je pokušaj čoveka da se izmiri sa Bogom,
[/qutoe]

zar su se posvadjali?

islandjanin:
Religioznost ne može nikada da promeni ljudsku grešnu prirodu. Grešna dela ili zlo ponašanje neke osobe je dokaz da je ona grešnik. Dakle, srž ljudske nevolje je problem čovekovog srca koje je po prirodi pokvareno i izopačeno - grešno. Posete crkvi i učestvovanje u ceremonijama mogu stvoriti prijatan osećaj religioznosti i uspavati savest, ali te ne mogu učiniti neku osobu boljim. "Ko će čisto izvaditi iz nečista? Niko!"

cemu onda religioznost?

islandjanin:
Dakle, koje će biti tvoje zadnje reči na samrti?

aj malo razmisli, koliko ljudi uopste STIGNE da poprica malo pre smrti...


islandjanin:
Zbog naše grešnosti mi smo udaljeni od Boga. On

mozda si ti gresan, ali ja nisam.
 
zivotinje nemaju osecaje?
cudno.
da li sve ovo napisano znaci da bismo odmah trebali da se odreknemo teznje da se izmirimo sa Bogom?jer nista sto radimo nije dovoljno dobro?meni se to uopste ne uklapa u predstavu o Gospodu.
onda sve deluje besmisleno.cemu onda tezimo?
zasto nam je onda poslao sina svog?ne pitam u sebi Gospoda, gresna mi dusa sto Ga ovde toliko spominjem,nego pitam tebe koji si sve ovo postavio.da li je ovo neka tvoja sumnja?
 
mozda si ti gresan, ali ja nisam.[/QUOTE]

Тврди ти тако нешто само по себи је грех. Не толико према Богу колико према људима ,то показује твоју саможивост и гордост(грехови). Не можеш рећи да никада ниси опсовао ,слаго или украо нешто (макар као клинац чоколаду или родитељима паре) што је исто грех .Питај они девајку што си оставио или преварио дали си грешан,колико си пута отера циганчиће са прага и ништа им ниси дао ,колико пута су се преждеро не помишљајући да ли други имају. тако да ГРЕШАН СИ ШТРУМПФЕ, ГРЕШАН СИ ЈАКО.
 
Obersturmfuehrer:
islandjanin:
Religioznost ne može da zadovolji Boga. Religioznost je pokušaj čoveka da se izmiri sa Bogom,
[/qutoe]

zar su se posvadjali?
cemu onda religioznost?



aj malo razmisli, koliko ljudi uopste STIGNE da poprica malo pre smrti...

mozda si ti gresan, ali ja nisam.


Akcenat je na veri, zivoj veri, ne na religioznosti kao skupu pravila, odredbi, tradiciji!


Vecina onih koji ne umru nasilnom i iznenadnom smrcu!

Jako smela tvrdnja! Odakle ti hrabrosti da kazes tako nesto? Zar zaista mislis da je na tebi sve "cisto" i na mesto? A i dobio si vec dobar odgovor!
 
greh je greh.ko moze da odredi njegovu velicinu i zar je bitna,zar je odrediva, ako je pocinjen?to je isto kada nekome kazes mnogo te volim.covek voli ili ne.kod ljubavi nema mnogo ili malo.sustina je samo u pokusaju da opisemo tu ljubav.
kako ovde mozemo da govorimo ciji je greh "veci",a i ne poznajemo se.ne,takve reci su samo puka uteha za sopstveno pocinjeno.nije dobro za onoga koji se drzne da meri tudje grehe i mane.treba se zabaviti u tom smislu samo sobom.
 
Struja:
zivotinje nemaju osecaje?
cudno.
da li sve ovo napisano znaci da bismo odmah trebali da se odreknemo teznje da se izmirimo sa Bogom?jer nista sto radimo nije dovoljno dobro?meni se to uopste ne uklapa u predstavu o Gospodu.
onda sve deluje besmisleno.cemu onda tezimo?
zasto nam je onda poslao sina svog?ne pitam u sebi Gospoda, gresna mi dusa sto Ga ovde toliko spominjem,nego pitam tebe koji si sve ovo postavio.da li je ovo neka tvoja sumnja?


He he, pa zar je od celog teksta tebi to najvise privuklo paznju? Sem toga, spominje se kako za razliku od zivotinja ljudi poseduju licnost, svest, svesnost! Ne mislis valjda da zivotinje to imaju?

A ne znam na osnovu cega si zakljucila da je sve pisano da bi se ti odrekla teznje da se izmiris sa Bogom? Pisano je bas iz suprotnih razloga - da se priblizis Bogu, ali ne svojim delima, svojim naporima.

Svog Sina nam je Otac Nebeski poslao da se spasimo Njegovim posredstvom. Sve je lepo objasnjeno!
 
darkoje:
mozda si ti gresan, ali ja nisam.

[/QUOTE]Тврди ти тако нешто само по себи је грех. Не толико према Богу колико према људима ,то показује твоју саможивост и гордост(грехови). Не можеш рећи да никада ниси опсовао ,слаго или украо нешто (макар као клинац чоколаду или родитељима паре) што је исто грех .Питај они девајку што си оставио или преварио дали си грешан,колико си пута отера циганчиће са прага и ништа им ниси дао ,колико пута су се преждеро не помишљајући да ли други имају. тако да ГРЕШАН СИ ШТРУМПФЕ, ГРЕШАН СИ ЈАКО.[/QUOTE]



Sa ovim se slazem!
 
Struja:
greh je greh.ko moze da odredi njegovu velicinu i zar je bitna,zar je odrediva, ako je pocinjen?to je isto kada nekome kazes mnogo te volim.covek voli ili ne.kod ljubavi nema mnogo ili malo.sustina je samo u pokusaju da opisemo tu ljubav.
kako ovde mozemo da govorimo ciji je greh "veci",a i ne poznajemo se.ne,takve reci su samo puka uteha za sopstveno pocinjeno.nije dobro za onoga koji se drzne da meri tudje grehe i mane.treba se zabaviti u tom smislu samo sobom.


I sa ovim!
 
nikada ne znamo zbog cega nam bas to nesto privuce paznju.mozda sam trenutno u mislima bila upucena na nesto slicno.
tvoj tekst je odisao meni dok sam ga citala tako kako sam se pitala.zasto sam ja dozivela napisano tako ne znamo ni ti ni ja.
pisao si,ja sam pitala.
da okaje nase grehe i da nas nauci bogougodnom zivotu.ne samo da odnese grehe,vec da nam donese svest i savest,veru i radost.
 
Indigo71:
To naravno ne znači da o grehu ne treba polemisati, ali samo ako ista ne vodi u pravcu gradacije stepena grešnosti učesnika. Drugim rečima stav "Ja jesam grešan ali manje nego ti" dovodi svaku raspravu u ćorsokak. Diže se tenzija i stvari postaju lične, padne po neka uvreda i priča se svede na otprilike "Ko je jači?- Spajdermen ili Betmen.

Ja lično nisam pravila nikakve konkretne gradacije, ne znam da li se komentar odnosio na mene.
Slažem se, u principu. "Ne vadi trn ... " i kako već ide dalje :wink:
 
Vecina nabrojanih gore su imali veliku srecu da im se makar pred sam kraj zivota otvore oci i da u zadnjim minutima traze oprostaj. Svi smo gresni, to su cak i sveci prvi za sebe tvrdili jer smo takvi pragrehom nasih praroditelja i samim rodjenjem vec imamo i osudu na smrt. Otkupljeni smo krvlju Isusovom koji je prvi prosao uskrsnuce i koji je pobedio smrcu smrt i tako samo kroz Njega se mozemo spasiti tj. kroz priznavanje i iskajavanje grehova, kroz ljubav i milosrdje. Gresite ako mislite da zivotinje nemaju svest i Bogu: Sve zivotinje iako bez razuma slave Boga stvoritelja pa se tako protivljenje Bogu nadutih umova stavlja u najnizi rang duhovni - ispod samih zveri. Zato ovi " negovani " filozofski mozgovi jezivo pate pred samu smrt. Ako je negirao Boga u svom zivotu videce pakao pred sam odlazak sa ovog sveta. Na kraju svi ce videti onaj svet i ono sto ih ceka. Dobra tema Islandjanine.
 
Mnogo puta sam gledao kao zavrsavaju antihristi i ova prica na pocetku samo potvrdjuje istinu: Kako si radio takvu ces platu dobiti; Kako si sejao tako ces znjeti. Sto gori bezboznik to mu je smrt bila teza: Zlikovac kojeg sam poznavao i za kojeg niko nije mogao reci nijednu dobru rec, koji je cinio zla danonocno je prvo poludeo i kao takav se mucio par godina dok nije umro kao pas. Za nekog drugog znam da je u udesu ostao nepokretan i mucio se godinama u bolovima, da li je ziv jos ne znam. Treci je pao pod voz i da ne nabrajam. Mnogi umru naprasno i to je ako pitate monahe nastrasnija smrt - bez sanse za pokajanje pa makar i ono kada se oseti zadnji momenat. Svima je jedno bilo zajednicko - hulili su i mrzeli Boga.
 
islandjanin:
POSLEDNJE REČI...


Ništa ne pobunjuje toliko pažnje koliko svedočanstvo umirućeg čoveka. Smrtni čas otkriva čovekovo pravo lice i stanje njegovog srca. Mnogi su u svojim zadnjim minutima svoga života priznali sebi i drugima, da su živeli isprazan život - bez Boga, te, da umiru u strahu i bez nade...

VOLTAIRE, čuveni filozof imao je jeziv svršetak života. Medicinska sestra koja ga je negovala, je rekla: "Ni za svo zlato sveta ne bi htela prisustvovati još jednoj ovakvoj smrti. On je celu noć vrištao i tražio oproštenje svojih greha".

DAVID HUME, ateista je umirući vikao: "Nalazim se u plamenu i mukama, oko mene očaj i užas!"

NAPOLEON - V. Njegov lekar je zapisao sledeće: "Car umire sam i napušta zemaljsko carstvo a ne poznaje Boga i Hrista. Rekao je da vidi gde ide, u užasnu vatru pakla".

CESARE BOREIA, državnik, rekao je: "Brinuo sam se za svet a za svoj život nisam se brinuo. Nisam se upoznao sa Stvoriteljem, sada moram umreti bez Boga, izgubljen sam..."

KARLO IX, je rekao: "Izgubljen sam bez Hrista, potpuno sam svestan toga. Moja duša sada vapi za Bogom i Isusom Hristom."

HOBBES, engleski filozof, umirući je govorio: "Bez Boga se nalazim u tami, očaju i paklu. Svakom savetujem da razmišlja gde će večnost provesti, neka upozna svoga Stvoritelja još dok živi".

SIR THOMAS SCOTT, predsednik Doma Lordova Velike Britanije. "Do ovog časa mislio sam da ne postoji ni Bog ni pakao. Sada kada mi se bliži čas smrti i vidim oboje. Kad bi dobio još samo jednu godinu života, onda bi je proživeo svedočeći ljudima šta sam video i čitao bih stalno Sveto pismo".

NIEZSCHE. Pred smrt je poludeo i tako umro.

LENJIN, je pred smrt izgubio razum. On se obraćao praznim stolicama u sobi i tražio oproštenje greha.

JAROSLAWSKI, predsednik Internacionalnog odbora ateizma, je izjavio: "Molim vas spalite sve moje knjige. To su laži i obmane. Sada vidim mog Stvoritelja, Sveto pismo je istinito..."

Svi ovi ljudi koji su poricali postojanje Boga, i sa Njim budalasto vodili nekakav svoj rat, iz kojeg su na kraju izašli kao potpuni gubitnici. Sušta suprotnost tome su ljudi koji će priznati postojanje Boga, i koji čak će činiti neka svoja nastojanja da mu udovolje. Ali ono za razliku od ovih prvih samo slušaju svoju svest (osećaj religioznosti), i nastoje joj udovoljiti.

Za razliku od životinja čovek ima nešto što nazivamo ličnost. On inteligentno rasuđuje, ima savest i može da razlikuje između dobra i zla. On može da ljubi i saoseća. Iznad svega on ima osećaj za bogobojaznost - religioznost.

Tako, čovek se često naziva religioznom životinjom. U "Enciklopediji religije i etike" opisano je stotinu načina na koje su ljudi pokušali da zadovolje svoje religiozne težnje i osećaje. Klanjali su se Suncu, Mesecu i zvezdama, zemlji, vatri i vodi, idolima od drveta, kamena i metala, ribama, pticama i životinjama. Služili su bezbrojnim bogovima i duhovima, koji su bili proizvod njihove bolesne mašte. Drugi su pokušali da služe istinskom Bogu raznim načinima žrtvovanja, ceremonija, sakramenata i obreda. Ipak, "religija" kako god bila iskrena, ne može nikad rešiti ljudski problem greha, bar iz tri razloga.
Sta su ovi kao pred smrt poverovali u Boga, to nije cudno.....Ali to je odbrambeni impuls i u sustini normalno ,olaksavanje predstojece smrti8-)
 
Uopste ne razumem smisao pokretanja citave ove diskusije?! :confused:
Ko je gresan i koliko? Da li ispastamo grehe svojih roditelja, predaka itd. Kakvi treba da budemo popustljivi, pozrtvovani, blagi, toleranti da bi se na taj nacin iskupili?! Da dozvolimo da nas drugi gaze i eksploatisu da bi posle smrti otisli Bogu?! Smesno.. Zasto postavljati pitanja na koja se ne moze dobiti odgovor....
 
islandjanin:
POSLEDNJE REČI...


Ništa ne pobunjuje toliko pažnje koliko svedočanstvo umirućeg čoveka. Smrtni čas otkriva čovekovo pravo lice i stanje njegovog srca. Mnogi su u svojim zadnjim minutima svoga života priznali sebi i drugima, da su živeli isprazan život - bez Boga, te, da umiru u strahu i bez nade...

VOLTAIRE, čuveni filozof imao je jeziv svršetak života. Medicinska sestra koja ga je negovala, je rekla: "Ni za svo zlato sveta ne bi htela prisustvovati još jednoj ovakvoj smrti. On je celu noć vrištao i tražio oproštenje svojih greha".

DAVID HUME, ateista je umirući vikao: "Nalazim se u plamenu i mukama, oko mene očaj i užas!"

NAPOLEON - V. Njegov lekar je zapisao sledeće: "Car umire sam i napušta zemaljsko carstvo a ne poznaje Boga i Hrista. Rekao je da vidi gde ide, u užasnu vatru pakla".

CESARE BOREIA, državnik, rekao je: "Brinuo sam se za svet a za svoj život nisam se brinuo. Nisam se upoznao sa Stvoriteljem, sada moram umreti bez Boga, izgubljen sam..."

KARLO IX, je rekao: "Izgubljen sam bez Hrista, potpuno sam svestan toga. Moja duša sada vapi za Bogom i Isusom Hristom."

HOBBES, engleski filozof, umirući je govorio: "Bez Boga se nalazim u tami, očaju i paklu. Svakom savetujem da razmišlja gde će večnost provesti, neka upozna svoga Stvoritelja još dok živi".

SIR THOMAS SCOTT, predsednik Doma Lordova Velike Britanije. "Do ovog časa mislio sam da ne postoji ni Bog ni pakao. Sada kada mi se bliži čas smrti i vidim oboje. Kad bi dobio još samo jednu godinu života, onda bi je proživeo svedočeći ljudima šta sam video i čitao bih stalno Sveto pismo".

NIEZSCHE. Pred smrt je poludeo i tako umro.

LENJIN, je pred smrt izgubio razum. On se obraćao praznim stolicama u sobi i tražio oproštenje greha.

JAROSLAWSKI, predsednik Internacionalnog odbora ateizma, je izjavio: "Molim vas spalite sve moje knjige. To su laži i obmane. Sada vidim mog Stvoritelja, Sveto pismo je istinito..."

Svi ovi ljudi koji su poricali postojanje Boga, i sa Njim budalasto vodili nekakav svoj rat, iz kojeg su na kraju izašli kao potpuni gubitnici. Sušta suprotnost tome su ljudi koji će priznati postojanje Boga, i koji čak će činiti neka svoja nastojanja da mu udovolje. Ali ono za razliku od ovih prvih samo slušaju svoju svest (osećaj religioznosti), i nastoje joj udovoljiti.

Za razliku od životinja čovek ima nešto što nazivamo ličnost. On inteligentno rasuđuje, ima savest i može da razlikuje između dobra i zla. On može da ljubi i saoseća. Iznad svega on ima osećaj za bogobojaznost - religioznost.

Tako, čovek se često naziva religioznom životinjom. U "Enciklopediji religije i etike" opisano je stotinu načina na koje su ljudi pokušali da zadovolje svoje religiozne težnje i osećaje. Klanjali su se Suncu, Mesecu i zvezdama, zemlji, vatri i vodi, idolima od drveta, kamena i metala, ribama, pticama i životinjama. Služili su bezbrojnim bogovima i duhovima, koji su bili proizvod njihove bolesne mašte. Drugi su pokušali da služe istinskom Bogu raznim načinima žrtvovanja, ceremonija, sakramenata i obreda. Ipak, "religija" kako god bila iskrena, ne može nikad rešiti ljudski problem greha, bar iz tri razloga.

koliko falsifikata i kleveta protiv ljudi koji ne mogu da demantuju :D

bravo be islandjanine
pravi mali hriscanin! 8)
 

Back
Top