Djole Balasevic zakon

J

jstasa

Gost
:twisted: :twisted: :roll: Zar Balasevic nije cool faca jeste gledali revijalni deo budvanskog festivala jer je bio i on sta kazete za uopste njegov duh i pesme koje sve opstaju sa nama njegovim fanovima vec25 godina :?:
 
Ja slusam uglavnom rock, ali obozavam Djoleta Balasevica. Boljeg showman-a nisam video. Svaki put kad pogledam neki njegov koncert, ja se pocepam od smeha. O njegovim pesmama da ne pricamo, mislim da je on najbolji i najkonstantniji kantautor na nasim prostorima.
 
Zar Balasevic nije cool faca jeste gledali revijalni deo budvanskog festivala jer je bio i on sta kazete za uopste njegov duh i pesme koje sve opstaju sa nama njegovim fanovima vec25 godina :?

"Ја се слажем, ма ја се увек слажем..." :wink:
 
introitus:
wild_child:
Sta radis budna u 6:41 ujutru prvog aprila i jos si stigla i na net :shock:

E da setio sam se, ides u skolicu? :D ]


A sto se tice teme, ok je Djole mada barem poslednjih 5 god. ne slusam nista od njega, mozda jednom u pola god. pustim jednu pesmu...


Idem poslepodne u skolicu...tj trrebala bih ali odlucila sam da mi treba odmor pa cu do centra.
A ustala sam ranije posto smo isli da se slikujemo za pano mi maturanti :P Pa reko da svrtatim na net :wink:
 
wild_child:
Idem poslepodne u skolicu...tj trrebala bih ali odlucila sam da mi treba odmor pa cu do centra.
A ustala sam ranije posto smo isli da se slikujemo za pano mi maturanti :P Pa reko da svrtatim na net :wink:
Eh vi maturanti, cim vam se malo ne ide u skolu odmah je izbegavate :lol:
'si neka strucna skolica? /zbog panoa pitam/

Lepo se provedi u centru :D
 
Na jastuku bdim na ponocnoj strazi
kao stari posustali ratnik
kom svaki put od riznice neba
jedva zapadne mesecev zlatnik
pod oklopom drhti kosuta plaha
vecno gonjena tamnim obrisima straha
koja strepi i od mirnih obronaka sna

Nedostaje mi nasa ljubav, mila
bez nje se zivot kruni uzalud
nedostajes mi ti, kakva si bila
nedostajem i ja, onako lud
ja znam da vreme ne voli heroje
i da je svaki hram ukaljalo
al' meni, eto, nista sem nas
dvoje nije valjalo

Kad potrazim put u srediste sebe
staze bivaju tesnje i tesnje
i skrijem se u zaklon tvog uha
kao mindjusa od duple tresnje
al' uspevam da jos jednom odolim
da prosapucem da te nocas ruski volim
sto su reci, kremen sto se izlize
kad tad

Nedostaje mi nasa ljubav, mila
a bez nje ovaj kurjak menja cud
nedostajes mi ti, kakva si bila
nedostajem i ja, onako lud
ja znam da vreme svemu menja boje
i da je silan sjaj pomracilo
al' meni, eto, nista sem nas dvoje
nije znacilo

Ponekad jos u moj filcani sesir
spustis osmeh ko carobni cekin
i tad sam svoj
jer ma kako me zvali
ja sam samo tvoj licni harlekin
ponekad jos suza razmaze tintu
i ko domina padne zid u lavirintu
tako prosto, ponekad jos
stignemo do nas

Nedostaje mi nasa ljubav, mila
bez nje uz moje vene puze stud
nedostajes mi ti, kakva si bila
nedostajem i ja, onako lud
ja znam da vreme uvek uzme svoje
i ne znam sto bi nas postedelo
al' meni, eto, nista sem nas dvoje
nije vredelo



Djole je zakonnn...

 
"O, daj okreni taj ringišpil u mojoj glavi.
To ne zna niko, samo ti.
Bez tebe drveni konjići tužno stoje.
Dodji, iz plave boce se pojavi,
bar jednu želju ispuni
i dodaj svetu malo boje, o, čudo moje. "

"A... Mi smo samo šetali... I pomalo kisli...
Dobro sam se nagled'o njenih koraka...
Druge su mi devojke pobegle iz misli...
Prhnule... Ko jato čvoraka...
Tih je dana zvonilo u čast Malog Princa...
I odvažnog Bilbo Baginsa...

Na svim mojim crkvama satovi su stali...
Kazaljke se, srećom, baš tada sklopiše...
Sto hiljada reči znam... Al' jedna mi fali...
Da nju kako treba opišem...
I... Sram ga bilo, gospodo, ko pomisli loše...
Al'... Ni nalik na druge Dođoše... “
"
"Tajne su tu zato da ih neko nasluti...
Postoji reč koja vredi tek kad se odćuti...

Kao osrednji klošar, malo prosed... I prostar...
Na uglu sam zastao sam...
Ne tako dobar oktobar...
I misli sve... U "ruskom štimu"...
A onda shvatih, na prepad... Da te volim, ko nekad...
Vreme samo raspiruje plam
U meni "miholjsko leto"... To prkosno sunce pred zimu..."

"Srce stade kao dete da se otima,
tražili smo se po prethodnim životima.
Ostavih iza sebe sve,
zablude, promašaje koji tište,
prosto, lako, k'o neko beznacajno pristanište.

O, da mi je da se još jednom zaljubim,
opet bih uzeo kostim vecnog decaka.
I opet bih smislio kako da prodangubim
dok ona ne sleti niz hodnik studenjaka. “

"Ti uvek znaš najbolji način,
s tobom lako stižem na tron.
Ti si ta nit, taj retki začin
koji daje poseban ton.
Ti si mali čarobnjak koji donosi spas
a svi ti pajaci na pokretnoj traci nek žure bez nas"

"...Retko odlazim kuci a pišem još redje,
i slike su bledje i bledje,
pa lepe potiskuju ružne.
Al' nekad porucim pice i tako to krene,
pa stignem u svatove njene,
sve prave su ljubavi tužne. "
 
Добро је, ја сам се већ погубио... Ево моје омиљење

Rekli su mi da je došla iz provincije,
strpavši u kofer snove i ambicije.
Drug je studirao sa njom,
pa smo se najzad sreli ona i ja.
Shvatih, Bože, ovo je sazvežđe za nju provincija.

Srce stade kao dete da se otima,
tražili smo se po prethodnim životima.
Ostavih iza sebe sve,
zablude, promašaje koji tište,
prosto, lako, k'o neko beznačajno pristanište.

O, da mi je da se još jednom zaljubim,
opet bih uzeo kostim večnog dečaka.
I opet bih smislio kako da prodangubim
dok ona ne sleti niz hodnik studenjaka.

Gorda naspram podsmeha i spletki poslednjih.
Usamljeni galeb iznad mora osrednjih.
Reči bi sve pokvarile,
samo se ćutke pokraj mene stisla.
Sami, svoji, izbeglice iz besmisla.

O, da mi je da se još jednom zaljubim.
Opet bih gledao niz kej kao niz prugu.
I opet bih znao da se u oblak zadubim
i čekao bih samo nju, nijednu drugu.

Napiši mi pesmu, mazila se. Nisam znao da li ću umeti.

Reči jesu moje igračke, cakle mi se u glavi kao oni šareni
staklići kaleidoskopa i svaki put mi je druga slika u očima kad
zažmurim.

Ali, postoje u nama neke neprevodive dubine, postoje u nama neke
stvari neprevodive u reči, ne znam...

Napiši mi pesmu, molila je, i nisam znao da li ću umeti. Voleo
sam je tako lako, a tako sam teško to znao da pokažem.

A onda, odjednom, raspored mladeža na njenim leđima, kao
tajna mapa, pokazao mi je u koje zvezde treba da se zagledam...

I tako, eto ti pesma, ludo jedna...
 
Slovenska
Djordje Balasevic


Nošen dahom sna doleteo je crni golub na moj dlan.
Zašto, k'o da zna, al' to sam jutro doèekao umoran.
K'o da sam i ja leteo s njim, krilima teškim, olovnim,
i video svet sakriven iza zlatnih oblaka.

Ako umrem mlad, posadi mi na grobu samo ruzmarin.
Ne dozvoli tad da naprave od toga tužni treæi èin.
Nek' mi ne drže govore, nek' drugom pletu lovore,
ako umrem mlad, zaustavljen u koraku i snu.

O, zagrli me sad, jako, najbolje što znaš
i nemoj crnoj ptici da me daš.

O ne, ne brini, proæi æe za tren,
ja sam samo malo lud i zaljubljen.

U mojim venama davni sever samuje
i ja ponekad ne znam šta mu je,

Što luduje, od sreæe tugu tka
moja prosta duša slovenska.

Uplaši me sjaj milion sveæa kad se nebom popali.
Gde je tome kraj? Za kog su tako dubok zdenac kopali?
Zašto se sve to dešava, da l' èovek išta rešava
il' smo samo tu zbog ravnoteže meðu zvezdama?

O, zagrli me sad, jako, najbolje što znaš
i nemoj crnoj ptici da me daš.

O ne, ne brini, proæi æe za tren,
ja sam samo malo lud i zaljubljen.

U mojim venama davni sever samuje
i ja ponekad ne znam šta mu je,

Što luduje, od sreæe tugu tka
moja prosta duša slovenska.
 

Back
Top