Šta mislite o sebi kao roditelju

dragoslava

Zainteresovan član
Poruka
410
Ja prema svojoj deci se postavljam kao drugarica,većinom!
Dokle nisam postala roditelj uvek sam govorila da ću gledati da budem majka koju će društvo moje dece gledati kao ravnu njima!Zarekla sam se da nikad neću biti kao moji roditelji(bili su previše strogi prema meni i da bi pobegla od toga,da bi došla do slobode,rano sam se udala i napravila grešku,sa 27 godina razvela sam se i ostala sama sa dvoje male dece)
Moja deca imaju kod mene više slobode nego što sam ja ikad imala,jer ne želim da napravim istu grešku kao i moji roditelji.
I uspela sam u tome!
 
Ja prema svojoj deci se postavljam kao drugarica,većinom!
Dokle nisam postala roditelj uvek sam govorila da ću gledati da budem majka koju će društvo moje dece gledati kao ravnu njima!Zarekla sam se da nikad neću biti kao moji roditelji(bili su previše strogi prema meni i da bi pobegla od toga,da bi došla do slobode,rano sam se udala i napravila grešku,sa 27 godina razvela sam se i ostala sama sa dvoje male dece)
Moja deca imaju kod mene više slobode nego što sam ja ikad imala,jer ne želim da napravim istu grešku kao i moji roditelji.
I uspela sam u tome!

Ја се према својој деци постављам као мајка, већином.
Моја деца имају довољно својих другара и другарица са којима им је сигурно лепше да се друже и са којима деле иста интересовања и исте проблеме, а друге мајке осим мене немају...
Не трудим се да будем супротност својим родитељима.
Мислим да ни једна крајност није добра, ни ускраћивање слободе, ни превише слободе...
 
dragoslava:
Ja prema svojoj deci se postavljam kao drugarica,većinom!
Ni ja se ne slazem da svom detetu treba da budem drug.Ja sam MAMA!!!
A to ipak podrazumeva da ima poverenja u mene,da moze da mi se poveri,pozali...Moj sin ima 13g.i lagano ulazi u pubertet,menja se,ne zeli sve da isprica-ali ga ja ni ne forsiram.Od njegove sedme godine sam dobila pravu frku od saznanja sta sve treba pregurati.A upravo tad,kad su mali,gradis temelje za buduce odnose.
 
Ja sam već rešio da ne budem roditelj jer verovatno ne bih bio dobar.

Smatram da je kod roditeljstva najpametnije (uz normalnu emotivnost koja ne
ometa zdravo rasuđivanje)
zauzeti i neki stav kao kod preduzimačkog poduhvata.
Uvek biti spreman na učenje novih stvari,
i po mogućnosti iz tuđih grešaka a ne svojih.

Sa decom ne možeš da budeš baš "drugar"
već čvrst oslonac moralni i materijalni, koji će ih izdržati i osposobiti da
se sami nose sa životom, tj. odrastu.

Ali mislim da ljudi pod tim "drugarskim" odnosom
podrazumevaju slobodnu komunikaciju bez nepoverenja,
straha i tabu-tema. To je dobra stvar kojoj treba težiti.
 
Mislim da nisam dobar roditelj, ali imam jako dobrog sina i on me uci usput kako i sta treba da radim. Valjda je dovoljno da znam razliku izmedju dobrog i loseg... i da zelim da budem bolja. Kao rezultat mojih gresaka i ucenja i puno osmeha i zagrljaja... imam srecnu bebu koja je prilicno tolerantna osim kada mu pukne film... (to je od mene nasledio :lol: )
 
Ali mislim da ljudi pod tim "drugarskim" odnosom
podrazumevaju slobodnu komunikaciju bez nepoverenja,
straha i tabu-tema. To je dobra stvar kojoj treba težiti.[/QUOTE]

Upravo je to srž mog odnosa sa mojom decom i ne samo sa mojom.Neke stvari ipak ne možeš reći roditelju,a ni jedan drug ti ne može biti veći prijatelj od roditelja,jer ja mu sigurno ne želim loše!
 
Mozda su ti deca jos (suvise) mala pa ne vidis nedostatke. Pricam iz iskustva: rano se udala, dobila decu, smatrala da su deca vec rodjenjem savrsene licnosti, spustala se na njihovu visinu kad pricam sa njima, kao sebi ravnima. A onda sam videla da je to pogresno, jer njima treba roditelj koji zna da im postavi granice, bez njih su izgubljeni. Roditelji treba na pozitivan nacin da dominiraju (vaspitavaju), bez da u deci izazivaju strah ili potcinjenost. Koliko je god je bitno deci uliti poverenje, pruziti sigurnost i zastitu toliko je bitno biti pokazati dokle smeju, sta smeju i gde nema diskusije.

Ne mislim da sam dobar roditelj ali znam da nema savrsenih.Niko nam nije dao "uputstvo za dobrog roditelja" uz rodjenje deteta i jedino sto smo mozda znali u tom trenutku je da necemo da ponavljamo greske svojih roditelja. Sve ostalo je ucenje na sopstvenim i zelja da ih zdrave, prave i srecne izvedemo na put.
 
Razmisljam o tom drugarskom odnosu i druzenju sa drugarima svoje dece.Nemoj ovo pogresno da shvatis:treba da imas svoj zivot,svoje prijatelje/svog muskarca/nemoj da "bezis u njihov zivot/drustvo/zato sto nemas svoj!ponavljam:ovo nije zlonamerno!Pa,ja ustvari to ne znam-samo pretpostavljam :shock:
 
U pravu si,posvetila sam život njima,najverovatnije ću se posle kajati kad im ne budem više ovoliko trebala, mnogi mi govore da grešim.Tu postoj njihov strah da će me izgubiti ako ja izlazim i ako nadjem nekog muškarca.Na neki način kontrolišu moj život i jako su"sebični" što se tiče toga.
Sa druge strane financijska situacija mi ne dozvoljava da dam oduška sebi onim danima kad sam sama,kad oni odu negde.
Ja sam razvedena 9 godina,zadnje 2 godine živim sama sa njima.Pre toga sam živela sa svojim roditeljima ,više sam izlazila,imala sam veza,prijatelje,Moja mama je bila ta koja je brinula o svemu u kući,bila je stalno kući (penzioner).Onda sam jednostavno mogla više vremena da posvetim sebi.

Znam da nije zlonamerno jer ovo su ipak ozbiljne teme i otkad sam na krstarici u vama koji ste sa mnom na ovim temama,vidim te prijatelje.U jednom momentu postavila sam temu KAKO DA SE UKLOPIM i dobila sam neke savete koje sam poslušala,pomogli su mi.Iskrena sam dosta,cenim iskrenost i dobijam je ovde.
Normalno istina nekad prija a nekad ne!
 
ra-ta-tat:
Mislim da nisam dobar roditelj, ali imam jako dobrog sina i on me uci usput kako i sta treba da radim. Valjda je dovoljno da znam razliku izmedju dobrog i loseg... i da zelim da budem bolja. Kao rezultat mojih gresaka i ucenja i puno osmeha i zagrljaja... imam srecnu bebu koja je prilicno tolerantna osim kada mu pukne film... (to je od mene nasledio :lol: )


Kod mene je slicno, samo sto moja beba ima vec 10 godina i nikad nam nije bilo lepse :))
 
Mislim da sam dobra mama. Ucim i tek cu da ucim, roditeljstvo je naj odgovornija duznost i zadovoljstvo. Bedacim kad moje dete pocne da se glupira, ne znam sta da uradim, pa pitam ostale. A mora da se reaguje momentalno, dete ne ceka, jednom ga pusti i zapamtice da ce uvek moci tako..
 
uh..sta ovde reci?i kako da ja kazem kakva sam kao majka kada imam malo bebce -6 meseci....i uglavnom sam odmah uletela u frku-pelene, kupanje, hranjenje, pegla, serpa...;-)..i nekako ni nemas kada o tome da razmisljas....za sada sam joj skroz predana...i u 4h ujutru kada me probudi, koliko god da poludim, sa osmehom je uzimam, i koliko god da sam neraspolozena , jednostavno kada god je pogledam-izmami mi osmeh ;-) tako da se i ona sada samo smeje , i to svima.Ono sto su rekle 3-4 -diplomirane- majke (cije misljenje najvise i uvazavam-sigurno necu svekrvino ;-) ) je da se "bas vidi da je dete -negovano- , srecno i zadovoljno " Sta god im to znacilo, meni je godilo-nisu o meni nista konkretno rekle-ali mislim da sam ipak ja doprinela tome.A kasnije...uf..cini mi se da cu biti dostra stroga...samo...uvek sam se pitala i koja je to linija -strogoce- koja ne treba da se predje....ali smatram da to treba biti ako hoces kulturno i vaspitano dete...videcemo....;-)
 

Back
Top