Objasniti smrt deci

chuncha

Zainteresovan član
Poruka
461
Nisam sigurna da li je ova tema vec bila,izvinite ako jeste...ali,da li vam se desilo da nakon smrti nekog blizeg clana porodice morate da objasnite detetu sta se desilo,gde je otisla ta osoba,kakve su bile reakcije deteta???
Elem,meni je pre nedelju dana umro deda,koji je bio vrlo prisutan i u zivotu moje cerkice(ima 3 godine),i bilo mi je tesko da joj objasnim sta se zapravo s njim desilo,kako to da ga sad odjednom nema(ja sam joj rekla da je zatvorio oci i da se vise nece probuditi,i da je otisao na nebo....)Prvo sto me je pitala bilo je ''A kad ce da se vrati?!?'' i ''Kako to zatvorio oci,pa sto nece da se probudi....?!?''
Imate li neka slicna iskustva.. ? :cry:
 
Pričala mi je drugarica, bila je drugi razred kada joj je otac poginuo u ratu... i nije bila toliko mala... ali nije znala šta se dešava... kaže mi da je dugo mislila i verovala da će stvarno da se pojavi, da smrt ne znači neki definitivan odlazak... on se nije pojavljivao, dani su prolazili, nekako su ona i brat počeli shvatati šta je zapravo Smrt...
Ja sam bila iznenađena, juče mi je došla jedna mala komšinica u posetu (ima četiri godine) i najednom mi je rekla: ''Znaš, meni će da bude žao kad ti umreš''.
Mislim, nasmejala sam se i naježila u isto vreme... Bilo je nekoliko smrtnih slučajeva starijih osoba u poslednje vreme u našem komšiluku, možda je nešto o tome slušala. Rekla sam joj da neću skoro :), mlada sam, da se ne brine. A trebalo je možda da je pitam da li ona zna šta je to kad neko umre...
 
A setila sam se još nečeg, na žalost, kao što sam napisala, u komšiluku su umirale babe i dede. I onda je jedna devojčica, unuka, kada su joj dali neku sitninu i rekli da baci dedi pare na kovčeg i da mu kaže: ''Deda, ovo ti je da kupiš kuću'', počela da vrišti i plače: ''Pa što da kupuje novu kuću, on već ima kuću...''
 
Djeca i smrt, nije to isto kao Dervis i smrt . Djeca ne bi trebalo da imaju pitanja takve vrste . Ne treba kloniti ih toga ako vec pitaju . Nikad se ne zna koje dijete je buuduci velikan jer svako je velikan u mogucem . Ja kad sam u 6. godini upucen u majcinu pogibiju ili Smrt , postavio sam sebi pitanje zasto se radjamo da bi umrli , je su li to pokusaji ispravke nekih nedostataka ...
 
u avionu je moj sin, sada 7godišnjak pitao..hoćemo li videti dedicu?
(moj deda je umro..i otišao na nebo..)
i konstatovao da je glupo što kad ne ko umre nema neki grad, gde svi koji umru idu..pa možeš da ih vidiš kada ih se uželiš :(
 
Djeca ne bi trebalo da imaju pitanja takve vrste

Деца нужно у неком узрасту постављају и таква питања, и наравно да треба да их постављају! Смрт је саставни део живота и нема разлога да је кријемо од њих!

На срећу, немам лично искуство, али знам за неке примере их околине. Знам за пример када су петогодишњој девојчици прикрили да јој је отац умро, рекли су да је отпутовао и да се неће вратити. Девојчица је била прво љута на њега, а после потиштена, каже да је веровала да ју је тата напустио зато што није била добра... осим смрти оца то је била још гора трума за тако мало дете.

Својој деци сам објаснила да је прабаба умрла јер је била врло стара и врло болесна, да људи умиру од старости или јако тешке болести...Одведем их понекад на гробље када одлазим, причамо о свему... Покушавам да прихвате да је нормално да стари људи умиру, и да је, као што кажу бабе, ''добро док иде по реду''!
 
ne krijem nista od svoje cerke,na njena pitanja o smrti joj odgovaram onako kako moze da razume,ne ulepsavam i trudim se da joj objasnim konacnost tog momenta,da nema popravnog tako da dobro pazi da ne istrci na ulicu gde ima auta,da ne dira uticnicu etc
 
Da to je jedno od ucestalih pitanja nase dece. Ja sam mojoj cerki objasnila da ljudi koji umiru odlaze kod Boge na nebo, na cega je usledelo pitanje a kako na nebo? Gde su im merdevine... dolaze andjeli po njih i vode ih kod Boge. To umiru stari ljudi, babe i dede, i ponekad mladi kad se ne paze. Mogu da Vam kazem da je mene ovo zaista namucilo. Svi smo kao mali prosli te strahove od smrti, pa sam zaista nastojala kako da je toga postedim. Vodim je u crkvu, ucim da veruje u Boga i samim tim sve to ide lakse.
 
pajamaca:
u avionu je moj sin, sada 7godišnjak pitao..hoćemo li videti dedicu?
(moj deda je umro..i otišao na nebo..)
i konstatovao da je glupo što kad ne ko umre nema neki grad, gde svi koji umru idu..pa možeš da ih vidiš kada ih se uželiš :(
Tvrdim da je "Sabirni centar" odlican film da objasnis gde odu ljudi kada umru.I nas deda spava na nebu.Tesko je objasniti zato sto uvek imaju potpitanja
 
mislim da ne treba komplikovati i kriti od dece istinu ma kakva bila
jer u laži su kratke noge
a nije lepo lagati nikoga a pogotovo svoju decu
dakle smrt je normalna i svakodnevna stvar
ko veruje u boga nek pokuša deci to da objasni na odgovarajući način
podjednako je loše izbeći odgovore i ostaviti ih za neko kasnije vreme
deca su ljudi samo u malom pakovanju
 
Tosicka:
Tvrdim da je "Sabirni centar" odlican film da objasnis gde odu ljudi kada umru.I nas deda spava na nebu.Tesko je objasniti zato sto uvek imaju potpitanja
Moja ćerka je sama povezala film "Sabirni centar"sa smrću njene bake i jednom prilikom kad smo bili na groblju kad smo se vraćali kući rekla mi je:
Mama ja bi da odem u sabirni centar da zagrlim svoju baku,da je izljubim i da se vratim ovamo kod tebe i dede.
Ne mogu vam opisati kako sam se osećala u tom momentu!
 
pa kako objasniti kad ni mi ne znamo?
ja nemam pojma shta su meni rekli.... ne znam ni kako bih ja objasnila da mene neko pita.... pokvario se i sad se rastvara u prirodi? postao je neshto drugo...
nemam pojma.. al te priche "zasp'o je" ili "otish'o na nebo".... miss'm... zashto se u startu daju sugestije na nebulozu?
ok ako neko veruje.. al mora li se detetu svet objashnjavati kroz religiju? malo zdravog razuma ebote...
za sve postoji neko objashnjenje.. ok recimo da nijedan zhiv chovek ne zna shta se deshava posle smrti... to uopshte nije losh odgovor, niti je netachan, niti je nagadjanje....
 
Ja sam s mojim sinom, u vreme kad je poceo da se raspituje o tome, sam, bez ikakvog vidljivog povoda (nije bilo neke smrti u porodici ili sl.) bila veoma surova. Mislim objasnila sam mu onako kako jeste bez nekih uvijanja i bajki i onda sam tek pomislila da nisam napravila sranje, da mu ne ostanu neke traume od mame i njene iskrenosti. :-? :)
Nisam to uvijala u oblande i govorila kako onaj koji umre odlazi na nebo iliti ne znam ni ja gde, jer ni sama u to ne verujem. Bio je na groblju, video je gde mu je baka sahranjena i cuo je od nas da se ona nikad vise nece probuditi i da ljudi koji umru ne zaspe, vec jednostavno prestanu da "funkcionisu". Srce im ne radi, ne disu vise, i vise nikad nece moci da sa vrate. Isto tako smo mu rekli kada ljudi umiru, kad su bolesni jako, kad su jako stari (i to mu slikovito objasnili na primeru tehnike koja odsluzi), kad se desi neka nesreca itd. Ali isto tako smo mu rekli da ni mala deca nisu postedjena smrti, da i ona mogu od nesreca i bolesti da umru. Sve to u principu savetuju i knjige, a ja sam potrazila i savet od psihologa u vrticu, jer su me njegova pitanja i zakljucci na tu temu vec bili zabrinuli u to vreme. E sad posto moj suprug veruje u zivot posle smrti, on je detetu rekao da nasa dusa, tj. duh kad umremo odlazi na nebo kod Boga (ja sam se od toga ogradila i rekla da ne verujem u to sve dok ne vidim svojim ocima :) ), klinac je to prihvatio na nekoliko dana, dok nije to svario u svojoj glavici, da bi napokon uz gomilu pitanja i potpitanja zakljucio: "Ma Bog i ne postoji". Imao je malo frke oko cinjenice da ce i mama i tata umreti, kao i on sam, pa se desavalo u nekoliko navrata da tuzan dodje do mene i kaze ali ja ne zelim da ti umres mama, ili ja necu da umrem, kako cu onda da se igram itd. ali vec neko vreme deluje kao da je i to prihvatio,... do sledece prilike i sledecih pitanja. :???:
 
Jednostavno objasnis kako je zaista, umru, sahrane ih i vise ne postoje, osim u nasim srcima.

Treba puno razgovarati s njima posle necije smrti jer oni (pricam konkretno o sestogodisnjaku, nakon smrti naseg komsije, "Mama, a sta kad bi sada mi svi umrli, ko bi ugasio televizor i sva ta svetla?") mnogo razmisljaju o tom "fenomenu" s kojim su se prvi put susreli. Mozda im treba i reci da oni predju u neku drugu dimenziju i da ipak zive, na neki drugi nacin ali tu samo moze dodatno da se zakomplikuje stvar. Sve u zavisnosti kakvo je dete, kog uzrasta i da li bas mora SVE da zna u detalje :-)
 
uh , kako tuzna i reska tema
ja imam cerkicu od dve i po godine a posto je moj tete umro pre jedanaest godina ona i ne znam da je on ikada postojao.
Relativno cesto je vodima sa sobom na groblje i bilo je : idemo dedi da odnesemo cvece . To je funkcionisalo jedno vreme alii
kad smo poslednji put isli , stigli smo do grobnice i ona pite : gde je deda?
ja zatecena kazem : on je na nebu a ona mi kaze ( vrlo logican zakljucak ) : ajmo da odletimo da ga vidimo :(
I sad sam ja zbunjena , znaci ona se jos nije konkretno srela sa smrti ali sta joj reci > Jos je suvise mala da bi odgovor : materija je presla u energiju ili Bog ga je uzeo kod andjela bio zadovoljavajuci
i sta da joj kazem kad sledeci put budemo isle na groblje ?
 
Ne znam koliko biste mogli da povežete sa nekim likom iz filma? Verovatno postoje dečji ili crtani filmovi (koji nemaju oznaku 12 i više u ćošku) u kojima neko umre a ljudi ga se posle sećaju, a da je to nekako pozitivno ispričano a da ne bude baš horor za dete.
 
Mislim da sam negde oko šeste godine shvatila šta je smrt. Umro je neki komšija koga ja nisam nešto ni poznavala i čula sam kako pričaju o njemu (a pre ga uopšte nisu nešto mnogo komentarisali). Onda sam ja pitala što pričaju toliko o njemu i mama mi je rekla da je umro. Objasnila mi je direktno šta to znači... Onda sam sa sestrom pričala o tome. Ona je već imala 10 godina tada. Ona mi je mrtva ladna rekla kako te sahrane kad umreš i kako te posle pojedu crvi. E, to je bilo zastrašujuće...:lol:
 
Ne znam koliko biste mogli da povežete sa nekim likom iz filma? Verovatno postoje dečji ili crtani filmovi (koji nemaju oznaku 12 i više u ćošku) u kojima neko umre a ljudi ga se posle sećaju, a da je to nekako pozitivno ispričano a da ne bude baš horor za dete.

lion-king-mufasa-death.jpg



:besna:
 
Nisam sigurna da li je ova tema vec bila,izvinite ako jeste...ali,da li vam se desilo da nakon smrti nekog blizeg clana porodice morate da objasnite detetu sta se desilo,gde je otisla ta osoba,kakve su bile reakcije deteta???
Elem,meni je pre nedelju dana umro deda,koji je bio vrlo prisutan i u zivotu moje cerkice(ima 3 godine),i bilo mi je tesko da joj objasnim sta se zapravo s njim desilo,kako to da ga sad odjednom nema(ja sam joj rekla da je zatvorio oci i da se vise nece probuditi,i da je otisao na nebo....)Prvo sto me je pitala bilo je ''A kad ce da se vrati?!?'' i ''Kako to zatvorio oci,pa sto nece da se probudi....?!?''
Imate li neka slicna iskustva.. ? :cry:

Ja sam detetu rekla da joj je otac umro i da nikada vise nece doci, da vise ne postoji i da imamo samo slike pa kad hoce da ga vidi, treba da ukljuci komp i da gleda slike, a ja cu joj pricati sta je on sve pre radio i kakav je bio i to je to. Smatram da malom detetu i ne treba tupiti o smrti vise od toga jer se mogu desiti svakakve asocijacije u njihovim glavicama koje u nekim slucajevima mogu ili jos vise produbiti tugu ili se razviti u kojekakve strahove. Ima mnogo lepih tema kojima se prica o dragim umrlim ljudima moze skrenuti sa njihove smrti na njihove zivote.
 
Била сам јако везана за покојног деду.
Умро је кад сам имала 2,8 година.
Последњих пар месеци живота лежао је у кревету, потпуно немоћан за неке физичке активности, али је ради комуницирао. Тако смо нас двоје причали о свачему. Сећам се већине ствари.:)
Кад је умро, била сам присутна у кући, само у другој соби. Седеле смо заједно мама, сестра и ја. Тад је ушла рођака која је била поред њега и рекла мами. Мама се расплакала, али с мером (ако тако може да се каже). И најпрородније нам је рекла да је деда умро. Наредна два дана смо биле код куме. И све је било нормално. Некако сам сконтала из мамине приче да је смрт нормална ствар тј. саставни део живота.

Мама је причала да је старија сестра била , пре тога, оптерећена питањима о смрти. То је било око њене 4. године. И њој је објаснила да човек заспе али тако да се више никад не пробуди и да оде на један други свет на коме му је лепо. Сестра је на то питала зашто ми не одемо на тај други свет, ако је и тамо лепо. Мама јој је на то одговорила да није још време.
 
Poslednja izmena:
Ja nisam cerki preterano pricala o smrti, i obicno bih je sklonila negde kad se desavalo da umre neko iz porodice. Nekako sam kontala da ce to svakako morati da shvati jednog dana i sto se kasnije susretne sa takvim situacijama, to bolje. I to vise zbog onih baba-tetki narikaca, guzve i pometnje nego zbog samog cina umiranja i sahranjivanja. A kad je pocela da postavlja pitanja odgovarala sam joj kao kad joj objasnjavam kruzenje vode u prirodi. :lol: Kao pricu, da se ljudi radjaju, rastu i razvijaju, i na kraju kad budu mnogo stari da umiru... a onda ih sahranjujemo. Ona je to tako i shvatila kao pricu ili lekciju iz udzbenika. Mada se malo brinula da joj ne umru babe i dede, ali je brzo zaboravila na to. Prosle godine je bila sa mnom na grobu moga dede, upalila svecu, vrtela se, zagledala spomenik i na kraju je pitala "Mama, sta mislis, koliko duboko treba da kopamo da odkopamo dedicu?" :lol:
 
Moje dete od 3 godine ne kapira u pravom smislu reci sta znaci kad je neko umro, ali kapira da jednostavno nije tu, i nece doci. Kada smo na groblju upalili svece pitao je a kome je divan dan i da li treba da duva svecice, jednostavno ne zna jos uvek te obicaje. Objasnila sam mu, ali nije odreagovao nista neobicnije nego za bilo koju drugu stvar koja mu je nova i zanima ga. Ne lazem ga, ali ne zalazim u detalje koji bi ga uznemirili.
 
Zašto jednostavno ne reći šta je smrt? Čovek umre, nema ga i neće se vratiti. Jeste surovo, ali nema potrebe smišljati svakakve priče, jer će dete kad tad morati sa time da se suoči. Može to dodatno ublažiti, npr. ako se dete vaspita u duhu Pravoslavlja, pa pričati o Raju itd., ili ako dete želite da pustite da sam odluči o svojoj veri da mu lepo kažete šta je smrt, u onom najjednostavnijem, naučnom smislu.
 
Nema tu puno mudrolije, bar nije bilo u mom slucaju.. Ja sam imala nepunih 7god, sestra oko 5.5god kad nam je umro deda koji je ziveo u istom dvoristu, tako da smo bas puno vremena provodile sa njim..
Mama je rekla da je deda umro, sestra i ja smo to nekako shvatile po njihovim suzama (mama, baba, tata..), da je se te reci tako prihvataju i to je to..
Nekoliko dana smo bile kod tetke, kad se sve zavrsilo, vratile smo se kuci...
Treba objasniti tako da bude najpribliznije stvarnosti...
 

Back
Top