nas zivot cini smrt drugih?

Suocavajuci se sa smrcu postajemo zivi.
Sto smo svesniji da nas nece biti, to ce nam drazi biti ovi trenuci.
Setajuci grobljem i gledajuci sve one ljude, shvatimo da su oni bili identicni kao i mi, isti problemi.. i nema ih vise. U tim situacijama zivot postaje zaista vredan.
Naravno, zaboravimo sve, kao i uvek.. i postanemo ravnodusni.
 
"50.Razmisljanje o ljudima koji su se grcevito drzali zivota mozda i nije filozofsko sredstvo,
ali nam ipak pomaze da lakse prezremo smrt.Kakvu su prednost imali takvi ljudi pred drugima koji su umrli?
Oni,koji su tolike ispratili, pa naposletku i sami bili ispraceni..."(M.Aurelije,Samom sebi,cetvrta knjiga).
 
Па рецимо да је секс у директној зависности од смрти.
Узмимо на пример неку амебу која се размножава поделом. Она и не стари, него се у одређеном добу подели. Ако би амеба имала разум можда би се могла сетити "себе" пре поделе. Наравно, и амебе могу бити дезинтегрисане. Али она која сада живи ако може да се сети "себе" пре последње поделе, може и пре претпоследње, и још раније - све до настанка њене врсте. Или можда још даље, пошто је нека жива ћелија еволуирала па се поделила и направила њену врстеу. Значи све до настанка живота. Тако би амеба имала памћење од милијарда година...

Међутим, другачија размена генетског материјала повлачила је собом старење и умирање.
 
Duh Sekire:
Па рецимо да је секс у директној зависности од смрти.
Узмимо на пример неку амебу која се размножава поделом. Она и не стари, него се у одређеном добу подели. Ако би амеба имала разум можда би се могла сетити "себе" пре поделе. Наравно, и амебе могу бити дезинтегрисане. Али она која сада живи ако може да се сети "себе" пре последње поделе, може и пре претпоследње, и још раније - све до настанка њене врсте. Или можда још даље, пошто је нека жива ћелија еволуирала па се поделила и направила њену врстеу. Значи све до настанка живота. Тако би амеба имала памћење од милијарда година...

Међутим, другачија размена генетског материјала повлачила је собом старење и умирање.
Starenje i umiranje nema nikakve veze sa evolucijom.
 
Mind_Creations:
Setajuci grobljem i gledajuci sve one ljude, shvatimo da su oni bili identicni kao i mi, isti problemi.. i nema ih vise. U tim situacijama zivot postaje zaista vredan.
Interesantno, meni u takvim trenucima život potpuno izgubi smisao. Shvatiš njegovu ograničenost i bedu koju predstavlja tvoj tada crvoliki organizam, bedna masa pomešane krvi, mesa i gowana.
I u svemu tome mozak koji trpi torturu što spoljašnjosti, što sredine u kojoj egzistira... da, opet organizam.
Mada, nije sve tako crno. Uvek možemo da se pravimo da je groblje samo lep park.
 
Lexa:
Interesantno, meni u takvim trenucima život potpuno izgubi smisao. Shvatiš njegovu ograničenost i bedu koju predstavlja tvoj tada crvoliki organizam, bedna masa pomešane krvi, mesa i gowana.
I u svemu tome mozak koji trpi torturu što spoljašnjosti, što sredine u kojoj egzistira... da, opet organizam.
Mada, nije sve tako crno. Uvek možemo da se pravimo da je groblje samo lep park.


Mozemo i da se pravimo da smo zivi.

" Neka mrtvi sahranjuju mrtve " rece Hrist...
 
Poenta je u tome sto smrt drugih ima za cilj da nas izbaci iz lezista, da nas prodrma da shvatimo da moramo dalje sami. Da moramo da nacnemo novu stranicu u svom zivotu koju inace ne bismo da je odredjena osoba ostala u nasem zivotu. Tako je u astrologiji, a ona je samo deo drugih filozofija. Kada simbol smrti zapocne svoju pricu u odredjenoj karti , osoba biva upoznata sa velikim strahom i kasnije svescu da put nastavlja sama na svoj nacin. Nasa svest se tada transformise. To su vrlo prelomne godine u svacijem zivotu.
 

Back
Top