MAMA SMARACICA

leaana

Obećava
Poruka
79
|Od kada imam ovo divno bice(cerkicu 3 god.) konstantno strepim da joj se nesto ne desi... :shock: Ponekad imam utisak da ne dam detetu da dise. :evil: Samo cujem sebe ...bebo pazi,bebo nemoj ovo,nemoj ono,cekaj mamu,nemoj sama,cuvaj se...Kada je sa drugom decom samo trckam za njom... :roll: Treba da idemo sredinom meseca na more,a mene je strah da se ne desi nesto lose u putu,pa tamo,i tako...Vodi li to ludilu?Pomagajte... :!:
 
U svakom slucaju moze da se svrsta u psihicke poremecaje, pa mozda ne bi bilo lose da posetite nekog psihologa, i ovo ne pisem zato sto mislim da niste normalni, nego jednostavno da sebi i detetu olaksate budunost time sto ce te popricati sa strucnim licem koje ce vas osloboditi nepotrebnog straha. Ako vas plasi odlazak na more to vec postaje ozbiljnije, kako ce onda biti kad dete malo odraste pa morate da ga pustite na rekreativnu recimo...
 
leaana:
|Od kada imam ovo divno bice(cerkicu 3 god.) konstantno strepim da joj se nesto ne desi... :shock: Ponekad imam utisak da ne dam detetu da dise. :evil: Samo cujem sebe ...bebo pazi,bebo nemoj ovo,nemoj ono,cekaj mamu,nemoj sama,cuvaj se...Kada je sa drugom decom samo trckam za njom... :roll: Treba da idemo sredinom meseca na more,a mene je strah da se ne desi nesto lose u putu,pa tamo,i tako...Vodi li to ludilu?Pomagajte... :!:
Veliki broj ljudi se preterano brine za svoju decu. Nije lose da kada te to uhvati pomislis da si toliko puta brinula pa se ipak nista nije lose desilo. Po zakonu verovatnoce sanse da se nesto lose desi su takoreci nikakve. Uzivaj :D

Za postavljace dijagnoza nemam komentar. Neverovatno, zaista.
 
ne znam da li će to potrajati, ali ovo što si opisala je
stvarno previše.
I kad je u pitanju tvoje dete, koje će (ako već nije)
početi da stvari deli na "mama bi odobrila" i "mama ne bi odobrila",
a i kada si u pitanju ti i tvoj duševni mir.
Nemoj da misliš da si loša mama ako dopustiš da ti
dete tu i tamo "pobegne" iz vida.

Bolje potroši svoju energiju na sređivanje detetove okoline
na taj način da mu ne preti opasnost (utičnice za struju, vrela voda,
stepenice, oštri predmeti, hemikalije...)

U nekom daljem smislu, bolje ti je da potrošiš svoju energiju na
vaspitanje deteta na taj način da samo ume da prepozna
opasnost i da razlikuje dobro i loše, u fizičkom i moralnom smislu.

Nemoj da se pretvoriš u onu vrstu roditelja koja preteranom brigom
o detetu, samu sebe zakine za razne stvari u životu,
pa se ta "briga" pretvori u posesivnost, i druge gluposti koje samo
naprave štetu.
 
Mackic:
U svakom slucaju moze da se svrsta u psihicke poremecaje...
Ma kakav psihicki poremecaj, sve to ide u rok sluzbe.
Sta da ti kazem, jesi smaracica, ali to znas i sama.
Svi smo bili takvi, makar u nekom kratkom periodu.
Ne postoji univerzalan savet, probaj da je malo vise saljes u setnju sa bakom, dekom, tetkom...
Znam da ces sve vreme misliti gde je i sta radi, ali, nadam se, sve manje kako vreme prolazi.
A sa drugim detetom ce situacija biti skroz obrnuta. :wink:
 
Harmony:
Veliki broj ljudi se preterano brine za svoju decu. Nije lose da kada te to uhvati pomislis da si toliko puta brinula pa se ipak nista nije lose desilo. Po zakonu verovatnoce sanse da se nesto lose desi su takoreci nikakve. Uzivaj :D

Za postavljace dijagnoza nemam komentar. Neverovatno, zaista.

Kašće im se samo kad budu imali svoju decu:wink:

ja nisam "mama smaračica", ali neverovatno brinem i imam samo najgore scenarije u glavi. Ne iskazujem svoje strahove javno, i trudim se da ne opterećujem druge time,ali veliki strah uvek postoji. Mislila sam da nešto nije u redu sa mnom jedno vreme i da sam suviše opterećena, ali sam razgovarala sa još nekim mamama i shvatila da nisam jedina:razz:
 
isto.
evo...kad god idu na rekreativnu...ma da vam ne prepričavam...
ajd što smislim..nego i sanjam...pa kažem sebi "koj' si kreten"
ali to je to.
a o dijagnozama....sve oni bez dece..jasno ko dan;)
kada porastu kaz' će im se samo:)
 
pa ako je sasvim prirodno ...što se onda preispitujete da li je normalno a, a?
imati scenario šta će se desiti u autu, na plaži, da li će izbiti požar u kojem ćete porodično izgoreti jeste nenormalno..........
biće da nešto, ipak, ije ok....doduše, ovako malo dete od 3 god je prirodno da su pod budim okom majke..........u parkićima ceo kućni savet vodi računa, više roditelja nego dece......al, ja sam imao drugara koga je majka dovodila u gimnaziju i čekala ispred škole.....da ga razvedeni otac ne bi kidnapovao...to je stvarno bilo strašno gledati.......jadan dečko..
 
moonja:
pa ako je sasvim prirodno ...što se onda preispitujete da li je normalno a, a?
imati scenario šta će se desiti u autu, na plaži, da li će izbiti požar u kojem ćete porodično izgoreti jeste nenormalno..........
biće da nešto, ipak, ije ok....doduše, ovako malo dete od 3 god je prirodno da su pod budim okom majke..........u parkićima ceo kućni savet vodi računa, više roditelja nego dece......al, ja sam imao drugara koga je majka dovodila u gimnaziju i čekala ispred škole.....da ga razvedeni otac ne bi kidnapovao...to je stvarno bilo strašno gledati.......jadan dečko..

prirodno ili normalno???
daj se saberi :?

najboljii su ovi sto su tako normalni
 
pa prirodno je da želiš da zaštitiš svoje dete.....nema tu socijalnog momenta- prirodno je......

kako su kazale:
-pravim slutnje u glavi i njih se plašim, ne izgovaram ih glasno.......
radi se o detetu, pa ja tu ne raztmišljam o sebi, samo ako je dete pored mene, jer....kako ću JA da živim ako mu se nešto desi, kako ću JA to da podnesem.....i o tome mislim stalno i kada nije u realnoh opasnosti....
zavisi u kom je to stepenu, naravno da svi strepimo kada se radi o bližnjima...srećan put : )
ali paranoja jeste bolest...
 
Pa da, nek zivi tako u tom "zdravom strahu" do kraja svog zivota, to ce sigurno koristiti i njoj i njenom detetu.
Vazno je da "keve" ovde najbolje znaju sta i kako... :roll: Boze koji ste malogradjani ovo nije normalno...
 
majka zeli da zastiti dete
zato majka anticipira sve moguce opasnosti po svoje mladunce, a to podrazumeva razvijanje svakkavih scenarija... cilj je sprecavanje takvog razvoja dogadjaja

panika svakoj majci dolazi onog momenta kada dodje do scenarija koji ona nikako ne moze da spreci, ono sto je samo u rukama sudbine, boga, zvezda (ili u sta vec veruje)
Zivot je takav... neukrotiv. Ona zena koja inace ima problema sa "kontrolom" naginje nekoj devijaciji, nikako nenormalnosti ili neprirodnosti... ona ce imati malo vise problema od ostalih majki

ali sve je to OK dok je zena toga svesna i ne sputava dete u razvoju
 
Mackic:
Pa da, nek zivi tako u tom "zdravom strahu" do kraja svog zivota, to ce sigurno koristiti i njoj i njenom detetu.
Vazno je da "keve" ovde najbolje znaju sta i kako... :roll: Boze koji ste malogradjani ovo nije normalno...
Ti si vec poznata po svojim frustracijama vezanim za TVOJU mamu, dozvoli da druge nisu kao ona.
 
To je ozboljan problem i treba da se posavetujes sa strucnim licem. Mi ovde mozemo da te savetujemo i pricamo ovo ili ono. Ja te razumem, i ja sam u tom grcu i strahu bila, dok je moja cerka bila beba. Normalno je, prvo dete, ne iskustvo, samim tim i strahovi su prisutni, ali je to vremenom proslo. Ne gubi vreme nego obrati se lekaru sto pre. Za svoje i dobro svog deteta, treba sve uciniti. Daleko od toga da zelim da kazem da si bolesna, nego, bolje spreciti nego leciti! Srecno!
 
@ra-ta-tat
Posto ne znas nista o mom zivotu, ne petljalj se u njega. To te ocigledno nije imao ko da nauci. I ne znam o kojim sam ja to problemima pisala, ocigledno opet haluciniras..
I zivo me zanima odakle ti vremena da lupas po forumu a juce si donela dete na ovaj svet...

A ovakav slucaj jeste za psihologa zato sto zena ne moze svoje rodjeno dete da ovdvede na more zbog bezrazloznog straha! Ako je to vama normalno onda slobodno zivite u strahu, samo definitivno ne bih volela da sam u kozi te dece koja moraju to da prezivljavaju.
 
Mackic:
@ra-ta-tat
Posto ne znas nista o mom zivotu, ne petljalj se u njega. To te ocigledno nije imao ko da nauci. I ne znam o kojim sam ja to problemima pisala, ocigledno opet haluciniras..
I zivo me zanima odakle ti vremena da lupas po forumu a juce si donela dete na ovaj svet...

A ovakav slucaj jeste za psihologa zato sto zena ne moze svoje rodjeno dete da ovdvede na more zbog bezrazloznog straha! Ako je to vama normalno onda slobodno zivite u strahu, samo definitivno ne bih volela da sam u kozi te dece koja moraju to da prezivljavaju.
Sasvim je moguce da lupetas bezveze na forumu o svojoj mami i drugim mamama... ali ti imas taj militantan stav, pa ga imas... ocigledno pogresan uzor za zenstvenost. Ne znam nista o tebi, to je tacno... i moja izjava se odnosila na Mackic, a ne na pravu tebe...
U tvom postu vidimo i neke osude (npr. odakle mi vremena)... ne bih bas tako lako otpisala svoje izjave...
 
leaana:
|Od kada imam ovo divno bice(cerkicu 3 god.) konstantno strepim da joj se nesto ne desi... :shock: Ponekad imam utisak da ne dam detetu da dise. :evil: Samo cujem sebe ...bebo pazi,bebo nemoj ovo,nemoj ono,cekaj mamu,nemoj sama,cuvaj se...Kada je sa drugom decom samo trckam za njom... :roll: Treba da idemo sredinom meseca na more,a mene je strah da se ne desi nesto lose u putu,pa tamo,i tako...Vodi li to ludilu?Pomagajte... :!:

Mama smaracica, ha, haha...
Ima dece za kojom non-stop mora da se trckara i da se raznim metodama primiruju. Nekima je dovoljno da im kazes: ne, i objasnis da je nesto pec-pec, nesto ostro, da je beba kojoj krecu da iskopaju oci mala, da ne bacaju cigle na drugu decu, da ne lizu patike. Ima (vise) one dece koja su neverovatno zivahna i koja se ne plase niceg, pa onda srljaju svuda, i sta drugo da radis nego da kao pokvaren CD, preskaces na recenici: ne to, ne to, nemoj to...
Ti u principu najbolje znas kakva je ona, i ima li sklonosti da povredi sebe ili drugu decu. A ako imas neke nerealne strahove, onda vidi sta te jos muci, jer sta god te drugo muci, ti ipak najvise brines za cerku, pa se to sve odrazava kroz smaranje iste. Smara i ona tebe pa nema potrebu da se preispituje.
 
Mozda bi stvarno bilo dobro da popricas sa nekim strucnim licem.Olaksas sebi,a i njoj.Normalno je da brines za svoje dete brinemo svi.Ja sam isto bila sva istraumirana i nesnosna kada je ova moja imala dve godine.ma ako tada nisam ugusila svoje dete necu nikada.stalno sam trcala za njom,gledala gde sta radi.......nisam mira imala dok ne zaspi,a i kad bi zaspala proverila bi je ja sa vremena na vreme.Ali proslo me je,sta znam..........bitno je da taj tvoj strah ne preraste u panicnu brigu tj strah za dete.......
 
kad je moja cera imala 1,5 god. prvi put se vozila sama u onom mini vozicu u luna parku.

kako njen vagoncic prodje pored mene -ona vristi od srece i mase, a ja odmahujem sva zarozana u suzama!!! to sam dozivela kao njeno prvo odvajanje.

sad ima 16.god. i pici po evropi bez mene sa svojim drustvom iz osnovne skole - mada jos uvek u pratnji nastavnika.(mada kakav je neozbiljan, mozda bi sigurnije bilo bez njega)

sta sam htela da kazem, ko i prethodnici - sve to ide u rok roditeljskog staza..strahovi, nemiri, nesanice..

vremenom se trudi da to polako prevazilazis - cisto da se ne vidi, da ne gusis dete.

a brinuces dok si ziva.
 
Па сад...брига за дете ДА, али смарање детета својом бригом - никако није ''нормално'' и никако не важи за све родитеље!!!!
Жена је приметила да има ПРОБЛЕМ и да не да детету да дише без ње.... Сама каже ''кад се игра са другом децом, ја стално идем за њим''.... Да ли и друге маме стално иду за дететом кад је са другом децом, или она примећује да одскаче од других по претераној бризи??

Сад ћу се сложити са Муњом: претерана брига обично је показатељ наше себичности, а не наше љубави за дете! Ако га заиста волимо, онда ћемо га пустити да одраста и да се осамостаљује у складу са својим узрастом.
Знам неколико претерано брижних мама и њихова деца су врло несрећна и неуклопљена у друштво:
-дечак од 9 година коме још мама бриже гузу (јер се брине за његову хигијену),
-девојчица којој прва реч коју је изговорила није била мама или тата, него:''Пашћеш!'', јер је мама стално ишла за њом и, у својој бризи и страху, понављала јој то (замислите колико ће једног дана бити самопоуздање тог детета?!)...
-дечак који никада није смео да се игра у песку јер ''ће се заразити'', никада није смео да потрчи по трави јер ће ''закачити крпеља'', никада није смео да се негде попне ''јер ће пасти'', никада није ишао на екскурзије јер се ''мама брине''...

Претераном бригом за дете и својим сталним присуством не дамо му да одрасте, да се осамостали, спутавамо његову веру у себе, постављамо се као неко без кога дете не може и не сме и тиме га везујемо за себе....

Мислим да би консултација са прихологом била корисна, тим пре што је ова мама свесна свог проблема и мислим да је спремна да се суочи са њим и да га савлада.
 
Hellen:
Сад ћу се сложити са Муњом: претерана брига обично је показатељ наше себичности, а не наше љубави за дете!
Da, i ja se slazem sa ovim...Nesto na ovu foru sam procitao u jednoj knjizi Bertrana Rasela po imenu "Ostvarenje srece" samo sto se radi o malo starijem detetu.
Procitaj "Slobodna deca Samerhila" Aleksandra NIla ili/i "Put kojim se redje ide" Skota Peka mogu ti biti od koristi osim ako problem nije stvarno u strahu da se tvom detetu ne desi nesto lose.
Poz !!!
 
Неко на претходној страни рече да је природно да мајка жели да заштити своје младунче...
Ајде, ОК, природно је...али у ограниченој мери...јер презаштићивање углавном буде медвеђа услуга детету...

Треба само да увек имамо у свести да посао родитеља није да уклони све недаће испред свог детета, него да га ОСПОСОБИ ДА САМО ИЗАЂЕ НА КРАЈ СА ТИМ НЕДАЋАМА...

Како каже непревазиђени Душко Радовић (парафразирам):
''Ако решите све проблеме свог детета, оно неће имати више ни један проблем - осим ВАС!''
 
Mackic:
@ra-ta-tat
Posto ne znas nista o mom zivotu, ne petljalj se u njega. To te ocigledno nije imao ko da nauci. I ne znam o kojim sam ja to problemima pisala, ocigledno opet haluciniras..
I zivo me zanima odakle ti vremena da lupas po forumu a juce si donela dete na ovaj svet...

A ovakav slucaj jeste za psihologa zato sto zena ne moze svoje rodjeno dete da ovdvede na more zbog bezrazloznog straha! Ako je to vama normalno onda slobodno zivite u strahu, samo definitivno ne bih volela da sam u kozi te dece koja moraju to da prezivljavaju.
-Ti nemas osnovno,kucno vaspitanje...
 

Back
Top