JM Cotzee: "Disgrace"

Ko_vidi?

Zainteresovan član
Poruka
133
JM Kuci, Juznoafrikanac, dobitnik Nobelove nagrade za knjizevnost. Razgovarao sam sa puno ljudi oko njegovih knjiga, i iznenadio sam se kada sam doznao da je vecini najbolja bas "Sramota". Ja sebi jos uvek ne mogu da razjasnim po cemu je "Sramota" bolja od "Zivot i vremena Majkla K.", mozda cu kroz diskusiju na forumu cuti nesto novo. Izdavacka kuca koja objavljuje Kucija u Srbiji zove se Paideia, sa Engeskog ih prevodi Arijana Bozovic.
 
Juce citam "Times", i na stranici za reklame, vidim sliku setorice malisana sa zecjom usnom. Ispod pise: "Ovi malisani su osudjeni na zivot pogresne ishrane, sramote i..." Jedno od te dece je bilo Joznoafricki crnac. Setim se, tako, Kucija i sa kakvom snagom imaginacije on barata....
 
Meni licno se vise svidja 'Zivot i vremena Majkla K.' mozda zato sto cesto imam potrebu da uradim isto sto je uradio i on. To mi je najomiljenija Kucijeva knjiga. 'Sramota' ima vise dramskih zapleta, ali je ostavila izuzetno jak utisak na mene. Mozda je vise politicki obojena u odnosu na 'Zivot i ...' Ono sto je meni bilo zanimljivo, ali evo mogu sada i da pitam da mozda ne gresim, da Kuci nikada u knjizi nije napisao koje je boje Majkl K. Kuci kaze samo da je njegova majka bila sluskinja u kuci bogatasa, ali ona je mogla biti i belkinja. Razmisljala sam dosta o tome, da li bi nesto promenilo u mom nacinu shvatanja lika Majkla K, u zavisnosti od toga da li je on bio crn ili beo, jer knjiga daje i taj neki opis vremena i politicke situacije u zemlji. Mada je u principu to nevazno, jer je Majkl K univerzalan. To sam primetila i u ostalim Kucijevim romanima, da nikada on jasno ne kaze koje je boje lik, vec se nekako kroz knjige to otkriva. Naravno da bi boja koze bila nebitna da knjige nemaju i tu neku politicku konotaciju i da Kuci vrlo cesto ne opisuje kako se lik snalazi u svemu tome. Ne znam da li je to samo moje misljenje
 
Da, procitao sam negde da je Kuci jedini Juznoafricki pisac koga vlasti "ne uznemiravaju". Nadin Gordimer (zato sto je bela) ima puno vise problema, delom zato sto pokusava da nadje resenje za "crnu" literaturu, sto nije bas vima po volji. Koliko se secam, pominje se da je Majkl K. crn, i to onda kada ga vojnici zaticu u polju bundevi (mozda i ranije, ne secam se). Ali to i nije bitno, M.K. je knjizevni lik, zasnovan na Kafkinoj plejadi "K" likova, na Beketu, Prustu, Musilu, i jos puno knjizevnih dela za koje povrsno znam. "Sramota" mi je suvise ostra, deluje mi da se Kuci bori da artikulise ceo roman, suvise ima toga sto obuhvata tematika romana. Verovatno je "sramota" bliza starijima od mene, ja tek naslucujem sta bi moglo to u potpunosti da znaci. Majkl K. je neverovatan. Samo pocetak je vec sokantan. "Prvo sto je babica primetila...". Primetila? Ni reci o radosti dolazenja na svet, itd. Citao sam i "In the Heart of the Country", ne znam da li je ta prevedena. Jesi li citala to?
 
'In the heart of the country' nisam. Procitala sam sve od njega sto sam nasla u biblioteci, ali tu nije bilo svih knjiga.
Ne znam kako ide ta hronologija Kucijevih dela, ali u romanu 'Decastvo', koje predstavlja neku vrstu autobiografije, on bas pise o tome kako je kao decak imao predrasude prema crncima, i opisuje ta neka svoja misljenja o njma tada. I uvek u romanima provlaci tu temu rasizma. Ja koliko sam primetila, u puno romana, kao sto su na primer 'Iscekujuci varvare', 'Zemlje sumraka' ili 'Fo' on celu knjigu zasniva na tom pitanju, ko su divljaci, mi koji smo navodno civilizovani, ili oni koji nemaju nekog formalnog obrazovanja ili ne zive toliko dobro kao mi (da ne kazem crnci). Ja sam citala Kucija samo zbog sebe, pa nisam nesto proucavala niti sam upoznata sa nekom zvanicnom kritikom njegovih dela niti time kakav status ima ili kako je primljen u svojoj zemlji. Mada sam citala da sada zivi u Australiji, tako da mu ocigledno nije prijao taj zivot u Juznoafrickoj Republici
Secam se te scene sa vojnicima, ali znam da sam bas obracala paznju na to da li ce Kuci negde spomenuti da li je on crn ili ne
 
"Iscekujuci varvare" je naslov Kavafijeve pesme, i inskripcija u "zivot i vremena Majkla K." glasi "Rat je otac svemu, i svemu je kralj. Jedne pokaze kao bogove, druge kao ljude. Neke ucini robovima, neke slobodnima". Najuze gledano, glasovi bogova su tema kod Kucija, sa "mitsko-bioloskog" stanovista. "Varvar" je jedini koji moze pobeci ocu/ratu/bogu, dok zivi (rodjeni) moraju da mu se pokore. Ta tema se pojavljuje i u "Sporom coveku", gde je glavni junak fizicki ostecen, sto ga stavlja na marginu, dakle, divljastvo. Centar mreze, po Heraklitu (koji ima pocasno mesto u filozofiji umetnickog pravca koji se ne koristi Sofizmima), je stalna promena, tj. zivis, a ne postojis, jer se u predjasnje stanje nikada ne mozes vratiti, upravo zbog stalnih promena. Majka Majkla K. predstavlja "povratak", i to postaje jasnije kada ona pozeli da se vrati na veld na kome je odrasla. Tu se pojavljuje Juzna Afrika, sa problemom aparthejda, i naseljavanjem/raseljavanjem. Kuci primenjuje Evropsku kulturu na mit o Joznoj Africi, i gleda ko ce pobediti, kao sto u romanu "Gospodar Peterburga" suprotstavlja mit o realnosti realnosti mita (tako nekako, ne umem na brzaka da piskaram). Dakle, drzava-kultura-pojedinac, vecita tema romansijera je citiljiva i u Kucijevim knjigama. Zato mi "Sramota" skripi, suvise je jednostavna. Ako je drzava majka, sramoti se, zajedno sa kulturom (kulturu drze bogovi i andjeli u rukama, a ne ljudi, kao sto istoriju drzi sudbina u rukama, a ne kulturna desavanja, itd.). Ko je onda otac u "Sramoti"? Profa, ili njegova cerka. O takvim "perverzijama" koje se pojavljuju u mitskim pripovetkama je cesto pisano, po prvi put, mozda, u Juznoj Africi, koja i bez uticaja Evropske Imperije ima i sama dovoljan broj bogova i mitova. Moras procitati "U srcu zemlje", to je najblizi uvid u ludilo koji je neko stvorio, posle Beketa.
 
Jao...
problem je u tome sto ja nisam tako skoro citala te knjige, pa ne mogu mnogo toga sa tacnoscu da kazem u prilog nekim svojim tvrdnjama.
Sto se tice 'Sramote', mozda sam ja celu knjigu citala na neki drugi nacin, prvenstveno kao zena koja saoseca sa tom glavnom junakinjom u knjizi (zaboravila ime). Sve drugo je za mene bilo u drugom planu. Izuzetno jak utisak je ostavila na mene, jer mrzim ljude koji su pasivni, koji se prepustaju sudbini, zasto nije reagovala kada su je silovali, zasto se nije borila za svoja prava, kako je mogla da sa tim istim ljudima koji su je silovali, napravi takav dogovor i da im dozvoli da je ucenjuju, i sta ona ocekuje dalje, da ceo zivot zivi u strahu i pod ucenom. Eto, ti utisci su meni bili najjaci.
Ako izuzmem nju, 'Sramotu' sam dozivela kao zamenu, zamenu uloga, zamenu sistema. Ona je pisana posle pada aparthejda, i sve je u knjizi zamenjeno, crnci imaju veca prava a beli ljudi su pasivni, homoseksualizam umesto heteroseksualizma, disfunkcionalna porodica, vlast u rukama crnaca. Otac kog si spomenuo i koga ne mozes da nadjes, mislim da bi to bio onaj crnac zemljoposednik, on je najdominantnija licnost u romanu, covek koji je postao bog, i kome svi ostali moraju da se pokore. Ne mogu tacno da kazem, ali ja nisam naisla ni na jednog crnca u Kucijevim romanima koji je imao toliko dominantnu ulogu, uvek su crnci bili ti koji su se pokoravali belcima. Glavna junakinja je u romanu osakacena, fizicki i psihicki (donekle i njen otac) i mozda tu moze da se primeni ona tvoja Heraklitova teorija, da se predjasnje stanje ne moze vratiti, jer se sve menja.
 
Samo sam “"Disgrace" Procitao ( to je ustvari jedina knjiga koju sam uzeo uz AKC)
Ostavila je na mene odvratan ustisak, prvo cale koji spava sa studentkilnjama, disfunkcionalni odnosi izmedju Njega i cerke. Zanilmljivo mi je sto prati caleta dok je on sa spaljenom glavom u kupatilu a napolju mu verovatno siluju cerku, njihovo cutanje, pasivnost.
Totalni Prekid u komunikaciji posle tog dogadjaja. Cini mi se da se knjiga bavi nemogucnoscu belaca da se prilagode novim prilikama. Osecaj krivice zbog aparthejda( mozda cekra zbog toga i cuti, mozda misi da su belci zasluzili kaznu) . Crnci su tu kao stalna pretnja, zele osvetu, misle da je dosao njihov trenutak.

Jaka knjiga , snazne emocije, totalna pogubljenost, porazi za porazom.
Ne svidja mi se, suvise je mucna.
 
ILO:
Jao...
problem je u tome sto ja nisam tako skoro citala te knjige, pa ne mogu mnogo toga sa tacnoscu da kazem u prilog nekim svojim tvrdnjama.
Sto se tice 'Sramote', mozda sam ja celu knjigu citala na neki drugi nacin, prvenstveno kao zena koja saoseca sa tom glavnom junakinjom u knjizi (zaboravila ime). Sve drugo je za mene bilo u drugom planu. Izuzetno jak utisak je ostavila na mene, jer mrzim ljude koji su pasivni, koji se prepustaju sudbini, zasto nije reagovala kada su je silovali, zasto se nije borila za svoja prava, kako je mogla da sa tim istim ljudima koji su je silovali, napravi takav dogovor i da im dozvoli da je ucenjuju, i sta ona ocekuje dalje, da ceo zivot zivi u strahu i pod ucenom. Eto, ti utisci su meni bili najjaci.
Ako izuzmem nju, 'Sramotu' sam dozivela kao zamenu, zamenu uloga, zamenu sistema. Ona je pisana posle pada aparthejda, i sve je u knjizi zamenjeno, crnci imaju veca prava a beli ljudi su pasivni, homoseksualizam umesto heteroseksualizma, disfunkcionalna porodica, vlast u rukama crnaca. Otac kog si spomenuo i koga ne mozes da nadjes, mislim da bi to bio onaj crnac zemljoposednik, on je najdominantnija licnost u romanu, covek koji je postao bog, i kome svi ostali moraju da se pokore. Ne mogu tacno da kazem, ali ja nisam naisla ni na jednog crnca u Kucijevim romanima koji je imao toliko dominantnu ulogu, uvek su crnci bili ti koji su se pokoravali belcima. Glavna junakinja je u romanu osakacena, fizicki i psihicki (donekle i njen otac) i mozda tu moze da se primeni ona tvoja Heraklitova teorija, da se predjasnje stanje ne moze vratiti, jer se sve menja.


To si jako plasticno pojasnila, ja sam konfuzan, puno bi da kazem. Danas sam video na naslovnoj strani "frankfurter rundschau" fotografiju lica crnca u obliku Afrike, u vezi sa G8 susretom koji zeli da okonca glad i siromastvo na tom kontinentu. U prilog bogova moze da se kaze da su uloge univerzalne, pitanje je sam ko ih preuzima - belac,crnac,muskarac,zena,dete,cak i zivotinja (ima i toga u "Sramoti"). Time moze da se ublazi poraz koji covek oseca (OOOJ Dimitrije je to lepo rekao), ali i ne. Individua koja je osetila poraz, kad-tad zeli da se osveti krivcu, pa je belac sada na pocetku kruga, a crnac na kraju. Pitanje je da li se tu opste radi o porazu i pobedi, beli covek je naselio Afriku, pokusao da je preobrati, da je prisvoji, ne da pobedi crnog coveka, sto nas vodi dublje ka srzi coveka. Sta je covek pokusao da nadje u Africi? Brod sa potonulim blagom (O tome se radi u "fo"-u, zar ne?). Potonuce je najsnazniji motiv u istoriji maste, hriscanstvo ide dotle da kaze da covek moze da izbegne tonjenje, hodajuci po vodi. Dakle - nepoznato, i sta dolazi odatle. Vecita problematika oko ispitivanja nepoznatog i vecnog. Koga poslati tamo, ko ce se vratiti da prica? Kruso, Suzan Barton, ili Petko? "FO" mi se neobicno svidja, takodje.
 
Mislim da u Sramoti nije ostavljeno prostora za osvetu- ko ce tu sad kome da se sveti? Krug se zatvorio, i za belce i za crnce, zahvaljujuci tom detetu, koje je polu-belac, polu-crnac. Ono predstavlje buducnost JAfrickeR, u kome belci i crnci , uprkos svemu sto se desilo u proslosti, moraju da nauce da koegzistiraju zajedno. Kome to dete da se sveti, crnom ocu ili beloj majci? Kojoj grupi ono uopste i pripada, i da li ce ga i jedna od njih prihvatiti?
Ima tu paralele sa romanom 'Fo'. U njemu pisac, Fo, pise knjigu na onaj nacin na koji njemu najvise odgovara, bez obzira na istinu i ono sto se zaista desilo, kao sto je i beo covek pisao svoju istoriju Afrike. I kao sto na kraju, Petko, koji je do tada bio nem, pronalazi svoj glas, i dobija mogucnost da kaze istinu, tako i u 'Sramoti' crnac na kraju dobija moc nad zemljom koja mu je oduzeta, a koja je bila njegova.
 
ILO:
Mislim da u Sramoti nije ostavljeno prostora za osvetu- ko ce tu sad kome da se sveti? Krug se zatvorio, i za belce i za crnce, zahvaljujuci tom detetu, koje je polu-belac, polu-crnac. Ono predstavlje buducnost JAfrickeR, u kome belci i crnci , uprkos svemu sto se desilo u proslosti, moraju da nauce da koegzistiraju zajedno. Kome to dete da se sveti, crnom ocu ili beloj majci? Kojoj grupi ono uopste i pripada, i da li ce ga i jedna od njih prihvatiti?

Mislim da je to sve tacno, ali ne sasvim. Kome se, naprimer, Lusi Luri sveti dolaskom na farmu? Ocu? Do kraja knjige ne uspevamo da saznamo da li je ona na farmi zato sto je to tada bila moda medju studentima, zato sto je buntovnik, ili zato sto zaisto oseca tlo Afrike u krvi, i hoce po savku cenu da ostane na njemu. Kome se sveti profesor Luri, kada se otvorno izlozi napadima. I koga brani? Sebe, ili devojku, ili nesto trece. Pravo na imanje seksa, ideja o seksu, ili sam cin. I to ostaje na neki nedokuciv nacin skriveno do kraja. Razlika izmedju Lurija i njegove cerke je to, sto na prvi pogled on "brani"nesto, a ona ne. O pripadanju ne znam sada nista, nisam o tome ni razmisljao, ali mislim da to nije u prvom planu. Svakakve dece ima u JA, simbolika njih ne zanima.

ILO:
Ima tu paralele sa romanom 'Fo'. U njemu pisac, Fo, pise knjigu na onaj nacin na koji njemu najvise odgovara, bez obzira na istinu i ono sto se zaista desilo, kao sto je i beo covek pisao svoju istoriju Afrike.

Sto posto. Prenosenjem price sa mesta na mesto, pogotovo oralne price, dosta stvari se izgubi, puno se doda. Istina u rukama pisca Krusove price, nije nista manje, i nista vise istinita od prave Krusove price. Njih dvojica su na "istoj strani", cak dele i istu ljubavnicu. Zato je Petko "najbitniji". Mislis da Petko iz "Foa" i Petrus iz "Sramote" imaju nekakve veze?
 
Pa, da, rekla sam to na kraju predhodnog posta.
Petko, kome su belci oduzeli glas, i Petrus kome su oduzeli zemlju. Obojica podhranjuju tu skrivenu mrznju prema svojim 'gospodarima', igraju uloge poslusnih sluga i cekaju svoj trenutak, i cak su i njihovi 'gospodari' svesni toga. Na kraju Petko dobija svoju glas, a Petrus zemlju. Jedan dobija moc da kaze istinu o svemu sto se desilo, a drugi dobija ono sto mu je bilo oteto, a ocigledno mu pripada

Pa nema bas svakakve dece u JAR, mislim da se oni nisu mesali. Nije vezano za temu, gledala sam jednm na TV pricu o albino crnkinji iz JAR, koja je pricala o tome kako je tesko biti crnac u beloj kozi, biti deo naroda koji mrzi belu kozu, a sa druge strane biti belac a imati dusu crnaca. Cesto mi je ona bila u mislima kada sam citala Kucija, pogotovu sto se on retko izjasnjava o boji koze. Situacija u kojoj se neki lik nasao ili njegova reakcija, ponekad moze razlicito da se tumaci, u zavisnosti od toga da li smatramo da li je taj lik crn ili beo, ako se zna vreme i drustvene prilike koje se opisuju u knjigama.
Eto da uzmem onaj primer kada su vojnici pronasli Majkla K. Da li su to bili beli vojnici koji su mucili maloumnog crnca, crnci koji sada preuzimaju ulogu mucitelja i svete se belcu, ili se svete pripadniku svog naroda za koga smatraju da je nizi od njih, jer oni sada preuzimaju ulogu belaca itd.
Mada mislim da Kuci zeli da ostavi upravu tu poruku, kako je boja koze nebitna, jer smo svi mi isti, isto osecamo, reagujemo, kroz ista zivotna iskusenja i situacije prolazimo
 
Tesko je izbeci tzv. "predrasude" oko boje koze, zato sto su to postale vec naucne discipline. Znamo da crnci imaju drugaciju misicnu strukturu, da Japanci imaju drugacije kukove od nas. To ide u prilog teriji evolucije, koja se jos i danas negira, i potvrdjuje, sve u ovisnosti od potreba. Jedna od potreba Majkla K. je da jede, ali to nije razlog odlaska iz grada. Razlog je zelja njegove majke, vaspitanje, i njegov licni razlog. Svaka terija je prepuna detalja koj se mogu zloupotrebiti. Vojnici srecu fizicki ostecenog, izgladnelog coveka, i zaista misle da bi on mogao biti saradnik paravojnih formacija, da ih skriva pod zemljom. Da li je "pod zemljom" deo fantazije pisca koji pokusava da odredi sa kog mesta dolaze andjeli i demoni, ili istrazuje teren, kao sto to radi Suzan Barton iz "foa".Teren kulture 19. veka je bio jasno definisan. Da bi se covek zvao civilizovanim, morao je da ima. Sa tog stanovista je i Majkl K. civilizovan. Sa drugog, on je divljak koji prozvodi sebi hranu, i zivi odvojeno od drugih, zato sto je spor, ili sta vec. Opet preplitanje konflikta. A istina koju "foe" pise nije ni manja, ni veca istina od one koja pripada Robinzonu, zato sto su oni "na istoj strani". Ironija koja se u praksi izrodila iz teorije o Renesansi i danas je vidljiva, zato je Majkl K. bitno ime. Toj K. je relacija sa Kafkom. Zato i anjeli i bogovi imaju imena. Misticna veza sa tlom je Ruska tema, Kuci je i nju isticao i istrazivao. Najporazniji momenat sa kulturne tacke gledanja, je scena u kojoj doktor opisuje Majkla. Obrazovan, "prosvetljen" covek, koji je u praksi puki profesionalac i popravlja tela, dok su mu i telo, i duh, potpuno strani. Najstrasnija stvar u celokupnoj istoriji covecanstva je susret sa nepoznatim. Afrika neci nikad biti "shvacena" od strane Evropljana, niti ce Evropa ikad biti shvacena od strane Afrike. Belci dominiraju, vise nesvesno, iz straha da ostanu neshvaceni, dok crnci cisto imitiriju modeli koji su im nametnuti. To sto Petko nema jezik, je najveci poklon, u tom slucaju.
 
Malo da se ubacim

Ironija je sto su belci dovedenu u polozaj zrtve upravo ideologijom aparthejda( po kojoj belci imaju supremaciju u odnosu na crnace), a u knjizi upravo stradaju ljudi sa liberalnim stavovima(blentavi univerzittski profesor i njegova cerka hipi frik) koji nusu sprovodili niti podrzavali represiju( bar ne na direktan nacin)

Mene to asocira na ideologiju bratstva i jedinstva koja se kod nas propovedala a dovela je ( ironicno) do toga da komsija kolje komsiju. I kod nas su verovatno najvise stradali oni sa mekim stavovima, koji su bili spori da se dohvate noza.
Tako da moze da se prica o survival of the fittest ili survival of the Bloodthirsty
 
Da, postoji onaj deo u kome lekar poredi Majkla sa kamenom, koji je vekovima lezao na putu, ziveo neki svoj zivot i dovoljan sam sebi, nesvestan spoljnog sveta, sve dok ga neko nije uzeo u ruke i poceo da ga baca i sutira.
Meni se pre svega cini da u liku Majkla K. ima neceg hamletovskog, u tom smislu da on nije budala niti malouman, vec samo igra tu ulogu idiota, kako bi dosao do svog cilja, u njegovom slucaju da sto neopazenije prodje kroz zivot. Covek koji je skoro ceo zivot proveo po nekim institucijama, i kavezima a ipak bio slobodniji od svih ostalih
Sto se tice samog imena Majkl K., nisam nikada mislila da to ima toliko veze sa Kafkom, vec da je to neka verzija imena samog pisca John Maxweli Coetzee, Maksvel-Majkl, Coetzee, koje se izgovara kao K. I u mnogim drugim romanima mi se cini da Kuci stavlja sebe u ulogu glavnog junaka. Npr, ko je drugo Fo, ako nije sam Kuci, pisac koji pokusava da ostavi pisani trag o svom vremenu, da zabelezi ono sto se desilo, a opet sumnja u sebe i svoju verodostojnost, da li je njegova istina objektivana, da li je on sposoban da isprica pricu onako kako se zaista desila i da li on uopste ima prava da tako nesto radi, ili bi trebalo da to radi Petko, odnosno oni koji su zaista bili direktno ukljuceni u dogadjaje. Knjiga se i zavrsava kada Petko pronalazi svoj glas, on je sada sposoban da kaze sta se desilo, i Fo je tu suvisan. Kao da i sam Kuci time zeli da kaze, da je on samo predstavljao glas crnaca, jer boljeg glasa oni nisu imali, ali da je doslo vreme da oni pocnu da govore u svoje ime.
 
@OOOj Dimitrije
da tacno je, opstanak najjaceg, a mislim da je 'Sramota' specificna po tome, sto belci u Kucijevim romanima po prvi put postaju zrtve. Potpuna suprotnost u odnosu na 'Zemlje sumraka', gde sa jedne strane stoje Amerikanac iz 20.veka i Kuci, istrazivac iz 18.veka koji se postavljaju superiorno u odnosu na na ono sto oni vide kao divljake i necivilizovane ljude, vijetnamce i afrikance
 
Jos samo da dodam obojici ucesnika na ovoj temi, ja stvarno volim Kucija, i nemam cesto priliku da sa nekim popricam o njemu, i naravno da ne mogu a da ne odolim da sa vama diskutujem o njemu, ali me stvarno zamajavate ovde, planirala sam da ceo dan radim nesto ozbiljno za kompom :D
 
I ja vidim da je Kuciju najjaca strana empatija, oko toga je sve razvio. Kroz Majkla, preko doktora, stize do kamena i elemenata od kojih je sve sacinjeno, do zvezda, moze se reci. Da vidis nesto hamletovsko u Majklu je stvarno unikatno, nisam to uopste primetio. Super sto ga tako tumacis, ja sam vise poredio Majkla sa necim sto je neophodno, a ne strasno. Da li je sposoban, da li je ima prava da prica tudju pricu, je stvar etike. Roba koja ima nisku cenu, ali je jako vredna. to me vraca na rasipanje, to je pesnicki motiv. Kuci tretira prozu kao poeziju, i to mu daje ono sto vrlo malo ljudi postigne - da isprica pricu. Sto se tice Petkovog glasa, ja ga vidim kao produzetak tela koje se krece u okviru cula i van njih. Odbacivanje ima veze sa temom, Petko odbacuje vladara, Suzan svoj zivot, Defoe odbacuje pricu. Odbacivanje je tek pocetak, moglo bi se reci, ali nije bas ni tako herojski. Jako je bitno gde se to odvija. Potopljen brod sa kojim svi imaju nekakve veze, postaje centar zbivanja. Suzan to vidi kroz san, ali sta je san za Petka? Da li je olupina, opet deo njegovog nesvesnog, ili deo Suzaninog nesvesnog? "Foe" moze da znaci i uzurpator, pa koje ovde na stranom terenu? Da li je Petko opet pod tudjom upravom (ovog puta Suzan, koja mu daje glas, tj. ona ga jedino i vidi)? Odbijanje i prihvatanje i nametanje (ovaj poslednji pojam kao ekvivalent) u isto vreme, zato je poslednja slika tako poeticna.



OOOJ Dimitrije, i ja sam razmisljao o povezanosti ideologija aparthejda i komunizma, i dosao do zakljucka da svaka ideologija vise cini zla nego dobra (najblaze receno). Mozda zato i volim Kucija, zato sto je upravo to, ono sto on porucuje.
 
ILO:
Jos samo da dodam obojici ucesnika na ovoj temi, ja stvarno volim Kucija, i nemam cesto priliku da sa nekim popricam o njemu, i naravno da ne mogu a da ne odolim da sa vama diskutujem o njemu, ali me stvarno zamajavate ovde, planirala sam da ceo dan radim nesto ozbiljno za kompom :D

A ja sam gladan, nisam ni rucao! Posle na posao. Vidimo se ovih dana.
 
Razmisljao sam i o jeziku koji Kuci koristi. Npr., kada misli predju odredjenu kriticnu masu, covek kaze "shvatio sam", sto znaci da to "shvatio" postoji, da se neko kretao prema njemu (iz bilo kog razloga). Kod Kucija nema toga, zato sto je on odvojen, kao i politicki sistem u Africi koji razdvaja. Ima ljudi koji prekunu zivot, da bi poceli novi, vrlo cesta pojava. Kod Kucija nema ni toga. Nema ni "teskih"reci. Njegove, naizgled, neutralne konstrukcije, dobiju na brzini tek kada dotaknu ivicu aparthejda. U ovome lici na Dostojevskog, po meni. Sintaksa Dostojevskog se gomila prema kraju, ubrzava se, tamo gde mozda jezik pocinje. ILO, jesi li citala "Gospodar Peterburga"?
 

Back
Top