Uvek je posebno uživanje da se pogleda tragikomična Mocartova opera Don Đovani,a ovaj put je to bilo u Kombankovoj areni (renoviran Dom sindikata). Internacionalni ansambl su činili dirigent Metropoliten opere Gregori Bukalter,vrlo dobre kineske pevačice u ženskim rolama i sa njima naša divna Jasmina Trumbetaš kao Dona Elvira. Muške uloge su poneli naši srpski pevači.
Tematika je potpuno vanvremnska, a ova postavka je vrlo lepo smeštena u XX vek sa zanimljivom koreografijom i kostimima. Sama priča je opričana već milion puta..nezajažljivi zavodnik Don Đovani ne preza ni od čega,gazi preko tuđih osećanja da bi zadovoljio svoju narcisoidnost i nesigurnost, a to jedino može uz stalno povećanje spiska žrtava. Na kraju se njegova strast okreće protiv njega i on završava tragično bez snage da se pokaje. Kod njega je sve jasno, ali meni su mnogo zanimljivije njegove "žrtve". U ime čega i zašto te žene trpe takva poniženja? Kako god, na kraju se i one pridružuju muškarcima u jednom sveopštem linču i osveti. Ja ne bih baš tako završila ovu priču, malo je preterano..ali dobro, Mocart kao poznati puritanac
ga je poslao u Ad.
Dragoljub Bajić je bio odličan Laporelo,ali pošto nemam snimak sa ove predstave, evo Luke Pisaronija u jednoj od mojih omiljenih sekvenci .On tu glumački šaljivo otvara oči Dona Elviri o svom gospodaru i njegovom razvratnom životu.
Inače, volim sve te vickaste sluge u operama ili književnosti tog vremena.