Abortus i Daunov sindrom

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
maminozlato:
Ja sam majka devojcice koja ima DS. Moja srecica sledece nedelje puni 2 godine. Prohodala je pre 2 meseca i za mene je ona najlepsa, najpametnija i najsladja devojcica na celom svetu. Lako je pricati sta bi...kada niste bili u toj situaciji. NIKADA, ali NIKADA se ne bih odlucila na abortus, ni u jednoj situaciji.
Necu citirati neke od vas, ali sam procitala dosta neistinih informacija. Pridruzene bolesti koje se javljaju uz DS su:stitna zlezda, leukemija, epilepsija i srcana mana/mane. Sve ostalo moze se javiti u procentima u kojima se javlja i kod ostale populacije. Moja srecica nema nista od navedenog. Zene sa DS mogu roditi dete, a sansa da rode dete sa DS je 50 %. Ne znam kako druge porodice, ali nasa ne trpi zbog Oliverine bolesti. To je sve stvar stava. Od vaseg stava takodje zavisi i kako ce se ostali ljudi ponasati prema vama.Nemam nameru da dete sakrivam od ljudi kao sto neki roditelji rade. A takodje ne zelim sazaljenje. Ne znam zasto bi ljudi sazaljevali Daunice. Moja srecica je fizicki zdravo dete, volimo je, mazimo, svi nasi prijatelji je obozavaju. Kada je izvedem u setnju, ko nas ne zna - ne provaljuje da sa njom nesto nije u redu, cak komentarisu da je med - medeni.To sto neki ljudi imaju problema da prihvate da su pojedini ljudi drugaciji, meni samo dokazuje da su sami ograniceni. . Daunici obozavaju drustvo, veoma su osecajni i nisu nimalo agresivni. Tako da niti patimo mi, niti ona. Za ono zbog cega smo suprug i ja patili, krivi su iskljucivo doktori, ustvari celo osoblje porodilista u kome sam se porodila, od nacelnika do cistacice. Na samom rodjenju po reakcijama sestara i doktorke primetila sam da sa bebom nesto nije u redu. Kao da nije dovoljno sto je beba bolesna nego smo prosli kroz pakao koji su nam priredili svi od reda na "Betaniji" u Novom Sadu. Receno nam je da je beba maltene monstrum, da ce samo kricati i lezati, da cemo je naci mrtvu u kreveticu jer nismo znali da joj ukazemo medicinsku pomoc, da je bolje da je damo u "Kolevku" u Suboticu da tamo zivi, nego da je donesemo kuci da umre. Naravno da smo bili u soku. Nisam je nijednom podojila, za 3 dana sam je videla nekoliko puta, otpustena sam na dan svog rodjendana kuci (naravno bez bebe). Ona je istog dana prebacena na Genetiku u decijoj bolnici. Savetovali su da je zaboravimo, da je ne posecujemo, da ne zovemo da pitamo za nju, da se vratimo u normalu i rodimo drugo dete koje ce nam pomoci da je zaboravimo. Naravno da ih nismo poslusali i da smo odlazili svaki dan da je obilazimo. Kako je vreme prolazilo, mi smo se naslusali strasnih prica i nasom odlukom je Olivera sa mesec dana starosti prebacena u "Kolevku". Nije potrebno da objasnjavam sta je to znacilo za nas i kako smo se osecali u tom periodu. Obilazili smo je svakih par dana, nosili kolica i izvodili je u setnju po gradu. Najteze je bilo uspavati je na rukama, spustiti je u metalni krevetic i otici.
Nakon 2 nedelje pakla i nekoliko kutija sedativa, resili smo da dovedemo kuci nasu "gospodjicu bebu" (tako je njen taja zove). Ocekivali smo da se desi ono najgore.
Medjutim Olivera je ok zdravlja, ponekad pokupi koji virus, uostalom kao i ostala deca.
4 puta smo bili u "Kolevci" i za to vreme smo videli samo 2 para roditelja. To je zalosno.
Zalosno je i to sto su svi monstruozni saveti u porodilistu potekli od medicinske sestre koja je meni veoma blizak rodjak. Nikad necemo sebi oprostiti prvobitnu odluku i nikad Oliveri necemo moci to da nadoknadimo. Vreme ne mozemo vratiti unazad ali mozemo informisati druge ljude da ne ponove nasu gresku.
Pogledajte "kako izleda monstrum beba" i da li taj mali osmeh treba ubiti ili cak ostaviti:

www.flickr.com/photos/olivera

Ostavila si me zatecenu i u suzama. I sa sasvim promijenjenim stavom o zivotu.
Moja majka je defektolog i bila jprofesor u skoli za djecu sa posebnim potrebama. Nisu bili ni nagluvi ni slijepi vec mentalno nedovoljno razvijeni. Upoznala sam dvije DS djevojcice.
Zivot njihovih roditela e vrlo tezak. ipak, nisu se potrudili dovoljno. One su zatvorene, usamljene. Jednu je rodjeni brat odveo u neuropsihijatrijsku bolnicu. Ona nije luda. Ona ne treba sedative, vec njegu.
Druga je opet, obicno u stanu. Ali je vesela i komunikativna.

Ne znam koji je slucaj sa vasom curicom, ali njene slike su nesto najdivnije sto sam vidjela u zivotu. Vi ste izuzetni ljudi i onaje srecna sto vas ima.
 
Hvala vam svima na komplimentima i naravno - drago mi je sto vam je slatka :-D Ona je za mene najsladja, najlepsa i najpametnija. I suprug i ja smo svesni da ce svaki period u njenom zivotu sa sobom nositi odredjene probleme, ali jednostavno to je nase dete i ne mozemo da zamislimo da je drugacija. Tek pred kraj trudnoce smo saznali da je devojcica u pitanju. Onda smo cesto pricali izmedju sebe - sta mislis kakva ce biti, kakve ce imati okice, kakvu kosicu i da li ce uopste imati kosicu? :grin: Jednom prilikom dok smo je gledali kako spava, suprug mi je rekao: "Secas se da si me pitala kako je zamisljam? Evo bas ovako, ovako medenu!" Zna da sarmira sve oko sebe. Daunici imaju nesto u sebi sto pleni druge. Ne znam sta - ali ima nesto u tom osmehu, sto vas odmah oraspolozi. Ona nas je naucila kako su neke stvari za koje smo smatrali da su bitne, ustvari trivijalne!
 
Vjerujem da vas je naucila i kako neke stvari koje su naizgled nebitne, zapravo nose puno toga vrlo vaznog.
Da li mnogo pitam ako pitam sta je zapravo daunov sindrom. Mislim, znam neka bromjena na nekom hromozomu itd. Znam i kako izgledaju ta djeca... Samo me zanima sta zapravo?

Inace, mnogi svoj edjevojcice sa ds sisaju na kratko. Kao da nije bitno da i ona bude slatka, nego je osisaj kako ti je najlakse. Olivera je andjeo na zemlji.
Jednom je na ovom forumu, podforum "zdravlje" receno: "To su posebna djeca i zasluzuju ih samo posebni ljudi."
Razumijem da nije svako spreman da se nosi sa tim. Ipak, vi ste cist dokaz da ona jeste opterecenje (pobogu, zar nije svako dijete? Svakako je lakse dok si bez te slatke obaveze, ali je sa njom ljepse), ali da se sa djevojcicom DS moze funkcionisati, radovati isto kao i sa bilo kojim drugim djetetom. Isto tako ne sumnjam da moze da te naljuti, izbaci iz takta, skakuce po nervima, bas kao i bilo koje drugo dijete (pogledajte kako krade cipele!). Samim tim, zakljucujemo da je ona sasvim sjajna!

Veliki pozdrav za vas troje. U pravu si Marge, Olivera nema obicne roditelje!
 
DS je hromozomski poremecaj. U pitanju je 21. hromozom (21. par) - trisomija 21. hromozoma. Svaka ljudska celija ima 23 para hromozoma (ustvari 46 kom). Sve celije osim polnih, koje nose samo pola niza. Znaci majka daje 23, otac 23 i kad se sjedinje opet nastaje 46. Neko od nas dvoje je dao umesto pola 21. para - ceo. Tako je nastala celija sa svim hromozima u paru, osim 21. koji umesto 2 ima 3 hromozoma. Od te celije je nastala nasa Oliverica. Zato me zaista iznervira kada cujem price, majka je u trudnoci ovo radila, ono pila... Nista ne moze da izazove DS u trudnoci. Mene startuju recimo zene koje nemaju pojma: "A da nije to zato sto je tvoj posao vezan za kompjutere?". :confused: Vec mi je muka da im objasnjavam.

Stalno govorimo da je ona nasa dobrica, a dobrica se bogami izbezobrazila. Zna i da histerise kad joj ne damo nesto. Sad je u fazi da dira sve sto ima poklopac, voli da odklapa i zaklapa, pa onda obozava novcanik (sve zivo povadi). Onda nekad dobije i po guzi. Meni je zao da je tako kaznjavam, ali to je ona provalila, pa koristi. Kaze psiholog - ispipava gde je granica, dokle moze da ide. BIla mi je slatka pre neko jutro. Probudile se i pogledam na mob. da vidim koliko ima sati, kad ona snimila i trazi telefon. Dam joj telefon, ona se nasmeje, brzo izvadi svoju dudu i gurne mi pravo u usta. Kao menjale smo se - ja njoj telefon - ona meni dudu. Bas smo se smejale. 8-)

Jedino sa cim imamo problema je sluh. Idemo sutra na operaciju - ugradnju kohlearnog implanta. Ne pitajte kako se osecamo, Bilo je zakazano za oktobar, medjutim iskrsao je termin i zovu nas jutros, pakujte se i dolazite. Kad se nisam onesvestila :shock: Idemo sutra ujutro, operacija prekosutra. A rodjendan dan posle 8-) . Vazno je samo da ce posle toga moja misica biti jos bolja, bolje ce napredovati.


Necemo biti tu narednih desetak dana, pisem cim stignemo kuci. :wink:
 
Olivera je zaista divna... bas sam srecna sto se pojavio neko sa konkretnim primerom ovde na forumu da kaze da DS nije nista strasno. Prica o Oliveri i sve ono sto je njena divna mama ispricala je bas ono sto sam i sama osetila razmisljajuci na temu testova u toku svoje trudnoce.
Ljudi koji ubiju svoje dete, nije da ga ne zasluzuju, nego ne znam... mnogo me ljute, ne znam odakle im pravo na takve stvari. Grozim se, a citavo drustvo je takvo... zeli da ubije ili gurne pod tepih sve sto je drugacije, makar i samo malo... ne znam zasto ih se toliko plase...

Tako se lepo vidi da Olivera uziva u zivotu...

I meni su oduzeli dete posle rodjenja... nema DS, ali znam kako je to... a ja nisam imala izbora, ne znam ni sama zasto su ga uzeli, a neko drugo sa istim simptomima nisu... strah valjda
ja sam morala da pustim jer bi mi inace sudski oduzeli roditeljska prava... uzasno... nikad necu preboleti
nekad se pitam da li se moj sin seca toga... ili je zaboravio u mom zagrljaju sve
 
v.vesna:
Moja rođena sesra ima Daunov sindrom i 21 god. Ukratko, i da znam da nosim dete sa tim sindromom,rodila bih.
Draga Vesna,
obicno ne caskam na forumima, ali ovoga puta moram, zbog tvoje poruke...i ja imam rodjenu sestru sa daunovim sindromom.U 10 nedelji sam trudnoce, u rizicnoj sam grupi i po godinama,ali necu da idem na testiranja. Rodicu.
Ljudi nisu surovi, kako se komentarise na forumu, nego razlicito gledaju na stvari. Nedostaje im vere, znanja, hrabrosti i treba ih razumeti. Ja osecam da radjamo da bi podarili zivot i ljubav. Obicno se misli da su ta deca beskorisni clanovi drustva. Kakva zabluda! Ta deca su definicija ljubavi. Zbog moje sestre sam ja postala bolji covek, moji roditelji, mnogi moji rodjaci i prijatelji. A ja, sa svojih 150IQ i ne mislim da sam nesto posebno doprinela dobrobiti moje okoline. Sta zaista znaci biti koristan, to je posebna prica i udaljila bih se od glavne teme.
Jos bi dodala, ne postoje nepotrebna "moralisanja". Moral (savest, vera, dobro u nama...) treba da nas vode u zivotu. Ali i ovo nije mesto za ovu temu
Poljubi svoju sestricu, znam da nema lepseg osecaja od onog kad te zagrli sa ljubavlju
 
slobodnokorisnickoime:
Draga Vesna,
obicno ne caskam na forumima, ali ovoga puta moram, zbog tvoje poruke...i ja imam rodjenu sestru sa daunovim sindromom.U 10 nedelji sam trudnoce, u rizicnoj sam grupi i po godinama,ali necu da idem na testiranja. Rodicu.
Ljudi nisu surovi, kako se komentarise na forumu, nego razlicito gledaju na stvari. Nedostaje im vere, znanja, hrabrosti i treba ih razumeti. Ja osecam da radjamo da bi podarili zivot i ljubav. Obicno se misli da su ta deca beskorisni clanovi drustva. Kakva zabluda! Ta deca su definicija ljubavi. Zbog moje sestre sam ja postala bolji covek, moji roditelji, mnogi moji rodjaci i prijatelji. A ja, sa svojih 150IQ i ne mislim da sam nesto posebno doprinela dobrobiti moje okoline. Sta zaista znaci biti koristan, to je posebna prica i udaljila bih se od glavne teme.
Jos bi dodala, ne postoje nepotrebna "moralisanja". Moral (savest, vera, dobro u nama...) treba da nas vode u zivotu. Ali i ovo nije mesto za ovu temu
Poljubi svoju sestricu, znam da nema lepseg osecaja od onog kad te zagrli sa ljubavlju
Ni sama nisam htela da se udaljim od teme niti da polemišem o mišljenjima,shvatam da su različita i da je većina na forumu iznela samo mišljenje na datu temu (pitanje) ne na osnovu ličnog iskustva nego na osnovu iskustava ljudi iz njihove okoline. Izuzetak je priča Oliverine mame. Zbog toga je moj odgovor kratak i jasan. Slažem se da ljudi nisu surovi već neupućeni,i još uvek strahuju od prekora i ne prihvatanja sredine,pa verujem da je i od tuda predrasuda da su ta deca beskorisni članovi društva. Gagi je u subotu 21. rođ. i mogu vam reći da je socijalno biće,da je obrazovana u specijalnoj školi prilagođenoj njenim sposobnostima i mogućnostima,da je vesela i uvek raspoložena,da je moj najbolji prijatelj,da voli decu i da deca vole nju i prilično je samostalna,ima toga još pozitivnog ,ali o tom potom. Takođe je predrasuda da su roditelji i braće i sestre dece sa DS u stalnom odricanju ne znam ni ja čega zarad dece jer nije nama ništa uskraćeno ni oduzeto,nego upravo njima jer setite se vaših prvih izlazaka,prvih zaljubljivanja,pa sklapanja brakova,rađanja dece i još mnogo toga,a mi smo čak i dobili:moji mama i tata-vrednu,pažljivu,punu ljubavi ćerku,a ja-jedinu osobu koja je uvek tu,i pored njenih ograničenih sposobnosti i mogućnosti,pomagača u kućnim poslovima,...ukratko-najbolju sestru na svetu.
P.S.Nadam se da će uskoro biti pozitivnih vesti o maloj Oliveri. Sve najbolje.
 
Abortus...ODMAH.....Imam takvo dete i odmah da vam kažem da je to prava stvar. Ne može se znati koji stadijum će biti dete...neki se socijalizuju jako lepo ali ti su sa manjom retardacijom, moje dete ima najteži oblik i moralo je biti smešteno u Zvečansku. Prošlo je četiri godine a on još ne zna ni da sedi a ne da hoda, samo leži, emotivno je ne razvijen totalno,nema osecaj ni radosti ni tuge niti prepoznaje nikog....prognoze se ne znaju ali nece još skoro.....
Tako moje dame, pravac abortus i koliko god to da vam je odvratno ili teško ili vas je strah teže je roditi i dati mu ime jer je to vaše dete a i nije vaše(u prenesenom smislu).ljubim vas i pozdravljam
 
Nikako da vam se javimo, stigle smo iz bolnice. Moracemo na jesen ponovo na operaciju, nisu uspeli da plasiraju implant na adekvatno mesto. :cry: Operacija je trajala 5 sati, pa je od vibracija nadrazen facijalni nerv, pa zato Olivera privremeno ima facijalnu parezu leve strane lica. :cry: :cry: :cry: Dobro je sto se povlaci i sve se manje vidi. Idemo 20. na kontrolu, a do tad bi trebalo potpuno da se povuce. Prvi dani nakon operacije su bili uzasni, ne znam kako smo svi troje to preziveli. Neverovatno sta covek sve moze da prezivi a da pri tom ostane normalan. Izgleda nam Olivera daje tu izuzetnu snagu da idemo napred. Mislim da roditelj moze da podnese mnogo toga ako zna da ce to pomoci njegovom detetu. Zao mi je sto ce morati da prolazi kroz to opet na jesen, ali oporavak od operacije i nije tako tezak kako smo mi ocekivali. Bilo je strasno samo dok se nije skroz probudila iz anestezije, a uvece se vec igrala. Sutra dan je trcala hodnikom 8). Uglavnom smo osoblje klinike znali od ranije, ali ima i nekih novih teta koje su pale na Oliverin sarm.

Imamo novih slikica
http://www.flickr.com/photos/olivera/

Svako od nas ima pravo na izbor. Ja znam da je nasa odluka da Olivera zivi sa nama - pravi izbor. Olivera je beba kao i svaka druga. Za mene je najlepsa, najsladja i najpametnija i ucinicu sve da ona bude sretna i voljena i okruzena ljudima koji je neizmerno vole.
 
ManjaAtina:
Kada bi lekar utvrdio da nosite bebu koja ce najverovatnije imati Daunov sindrom, da li biste se odlucile na prekid trudnoce ili biste ipak zadrzale bebu? Vazi i za muskarce, kada bi se ispostavilo da Vam zena ceka takvo dete, kakav bi bio Vas stav?
Upravo sam pogledala emisiju u kojoj se suceljavaju misljenja da:
-bi zadrzali dete, jer niko nema pravo da odlucuje o novom zivotu, jer ta deca danas zive mnogo kvalitetnije i uz brigu i edukaciju se ukljucuju u drustveni zivot,...
-su za prekid trudnoce jer ne zele taj problem u zivotu, u zivotu tog deteta, ostalih clanova porodice..
..razlozi i za i protiv bili su raznovrsni...
A vi, sta kazete?

Mislim da bih zadrzala trudnocu samo zato sto niko ne moze sa sigurnoscu da utvrdi da li ce dijete imati Daunov sindrom ili ne. Jer testovi na Daunov Sindrom u ranoj trudnovci su 60:40, sto je skoro pa mozda ce imati a mozda i nece, pola pola. Zato se ne bih ni podvrgavala tom testu. Iskreno, mislim da te doktori nagovaraju to da uradis samo da bi ti racun bio veci i da vise platis. Moja drugarica na to pristala, pa joj doktor rekao u sedmom mjesecu da postoji vjerovatnoca da ce dijete imati Daunov sindrom, a ona preplakala sve do porodjaja. Danas on slatkis ima tri godine, zivo i zdravo dijete. Ne moze se to sa sigurnoscu utvrditi, ne jos...
 
maminozlato:
Nikako da vam se javimo, stigle smo iz bolnice. Moracemo na jesen ponovo na operaciju, nisu uspeli da plasiraju implant na adekvatno mesto. :cry: Operacija je trajala 5 sati, pa je od vibracija nadrazen facijalni nerv, pa zato Olivera privremeno ima facijalnu parezu leve strane lica. :cry: :cry: :cry: Dobro je sto se povlaci i sve se manje vidi. Idemo 20. na kontrolu, a do tad bi trebalo potpuno da se povuce. Prvi dani nakon operacije su bili uzasni, ne znam kako smo svi troje to preziveli. Neverovatno sta covek sve moze da prezivi a da pri tom ostane normalan. Izgleda nam Olivera daje tu izuzetnu snagu da idemo napred. Mislim da roditelj moze da podnese mnogo toga ako zna da ce to pomoci njegovom detetu. Zao mi je sto ce morati da prolazi kroz to opet na jesen, ali oporavak od operacije i nije tako tezak kako smo mi ocekivali. Bilo je strasno samo dok se nije skroz probudila iz anestezije, a uvece se vec igrala. Sutra dan je trcala hodnikom 8). Uglavnom smo osoblje klinike znali od ranije, ali ima i nekih novih teta koje su pale na Oliverin sarm.

Imamo novih slikica
http://www.flickr.com/photos/olivera/

Svako od nas ima pravo na izbor. Ja znam da je nasa odluka da Olivera zivi sa nama - pravi izbor. Olivera je beba kao i svaka druga. Za mene je najlepsa, najsladja i najpametnija i ucinicu sve da ona bude sretna i voljena i okruzena ljudima koji je neizmerno vole.


Ra-spla-kali ste me . Ne znam da li bih imala hrabrosti kao Vi ali u svakom slucaju zalim da cestitam na Vasoj hrabrosti i snazi. I da ... naravno... Olivera je jedna preslatka devojcica...
 
Abortus je ubistvo!!! Svako biće ima pravo da živi, i to pravo niko nema prava da mu uskrati!!!
Ljudovi sa Daunovim sindromom se nimalo ne razlikuju od običnih ljudi!!! Imaju osećanja i život...živi i pusti drugog da živi!!!
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top