Uzrocno -posledicna veza

OOOJ Dimitrije

Aktivan član
Poruka
1.292
1.Uzmemo kocku, bacimo, dobijemo pet
Tako 10, 20, 30000 puta- dobijamo isti rezultat
Malo verovatno, ali moguce
( upravo je u tome stvar sve je moguce, sa manjom ili vecom verovatnocom)

2 bez obzira sto Dobijemo isti rezultat “ svaki put” , ne znaci da ce se to i u buducnosti ponavljati.
To je nase ocekivanje koje ponekad dobija naziv zakon medutim priroda se ne pokorava zakonima nase misli nego funkcionise na svoj nacin.
Tako da sustinski nista nije izvesno
 
Priroda ima svoju verovatnoću i ja sam sigurna da se iza nje krije neki zakon. Iako još nismo sposobni da od svakog niza tačaka napravimo funkciju, ne znači da je to zaista nemoguće.
Uzimajući sve (što više) parametre u obzir dobijamo konačnu i sigurnu jednačinu, od verovatnoće rastemo ka sigurnosti.
 
Hvala na odgoviru Lexa

Zakoni su jedino zakoni ako se dokaziju empiriski, znaci ne zavise od nas nego okoline.
priroda u dosadasnjim uslovima funkcionise na odredjen nacin sto ne znaci da ce i u buducnosti da bude tako.
Odnosno samo na osnovu iskustva, mi ocekujemoda ce priroda da se ponasa na isti nacin, sto je potpunao neosonovano.
Cak i kada se rezultat(empiriski) uvek podudara 100% sa ocekivanim rezultatima, to ga cini verovatnim u buducnosti ali nikako ne znaci da ce biti uvek takav.
Nacin na koji priroda funkcionise je suvise kompleksan da bi ga mogli svatiti nasim ogranicenim razmisljanjem, sto nikako ne znaci da ne trebamo pokusavati.
 
Ako ti razumeš šta si rekao da me sečeš gde sam najtanji...

Ti ustvari prihvataš zakone kao nešto istinito.(a ne kao naše razumevanje istinitog)
A zakone testiraš tako što zahtevaš empirijsku potvrdu.
A potvrda ti zavisi od odredjenog broja ponavljanja.
A sam primećuješ da odredjen broj ponavljanja unosi mogućnost da verovatnoća pojave činilaca koji utiču na eksperiment bude dovoljna da eksperiment da uvek istu vrednost.
I onda na osnovu svoje šuplje logike (ne uzima sve mogućnosti u obzir) donosiš zaključak koji po svim pravilima može da se nazove...

a)šupalj
b)revolucionaran
c)podsvesno i kosmički mudar
d)kockarski dobitak

Vaše odgovore šaljite SMS-om na broj 6661 u obliku STANJE_LOGIKE _razmak_ a,b,c,d
 
Енглези су ово питање решили на духовит, али због тога не мање тачан начин:

"Ако ти неко у једанаест увече позвони на врата -- то је можда енглеска краљица, али је много вероватније да је комшији нестало шибица." :D
 
:lol: :lol: Da sala pogadja smisao


Hvala patak sto si se ukljucio, mozemo da malo produbimo temu.

Zakoni ( prirodni) jesu nesto sto je istinito dok se potvrdjuju u praksi( ustvari empiriski) ako se ne potvrdjuju nisu zakoni .
Prirodni zakoni ne zavise od naseg shvatanja(metak ce te ubiti bez obzira da li ti shvatas da on ide u pravcu tvojih vitalnih organa.)
ja pravim razliku izmedju onog sto je stvarni svet i naseg shvatanja sveta, ali to ne menja stvarni objektivni svet postoji i da on utice na nas( i da su u njemu dogadjaji uzrocno posledicno povezani)
Potvrda ne zavisi od “odredjenog broja” ponavljanja, zakoni su cvrsi, oni se uzimaji kao definitivna svtar, onosno uvek se ponavljaju .

Ono sto ja tvrdim je ako priroda funkcionise na jedan (odnosno nasi zakoni su se stalno potvrdjivali) nacin do sada ne znaci da ce u buducnosti tako funkcionisati.

Ovo bi bilo netacno ako bi mi znali sve o prirodi (i svetu oko nas) , tada bi mogli da sami zamislimo svet i sve sto ce biti u buducnosti i sve sto je bilo u proslosti sa apsolutnom tacnoscu, bez napora.

Posto ovo nije tacno podelili smo svet na razne oblasti i nauka se bavi njima, stvaraju se razne teorije, zakoni itd da bi shvatili kako svet funkcionise. Napravljeni su izuzetni pomaci ali cini mi se na svako pitanje odgovoreno veze se deset novih pitanja.
Nase neznanje je ogromno a samim tim izvesnost nasih zakona je pod pitanjem bez obzira sto su se potvrdjivali stano( empiriski).
 
Hjum je dosta toga rekao o ovoj temi. Najzanimljiva je sledeca teza: iskustvo nam mozda daje evidenciju o stalnoj povezanosti uzroka i posledice, ili A i B, ali ne postoji bilo sta sto govori o njihovoj nuznoj vezi. Ne postoji nista sto ce nam dokazati da ce sunce sutra izaci na istoku...Dakle, mozda sutra izadje na zapadu...Nema veze sto je od postanka sveta izlazilo na istoku...Dakle ne postoji dokaz o nuznoj vezi uzroka i posledice...Zato se o fizickom svetu, po Hjumu, malo sta moze reci...
 
Ja sam zbog sebe razvijao jednu oblast i način razmišljanja.

Po tim razmišljanjima eksperimentalne nauke su se razvijale ovako upravo zbog eksperimenata.
Da uprostim. Ako jednu nauku pustiš da gomila teorije i tražiš matematičke, logičke dokaze svake nove teorije, dobićeš skup teorija (nazovimo to naukom) koje su u svakom trenutku u nekoj ravnoteži.
Tj većina se drži i kao u društvu konformizam vlada.
Svaka promena i otkrivanje nove zakonitosti koja biva dokazana logički ili matematički , automatski dovodi do toga da se stvara novi sistem znanja i nova verzija nauke.
Drugi nivo je praktične posledice te nauke. Na osnovu zakona te nauke slede posledice koje su jedne u jednom trenutku , a mogu da budu sasvim suprotne u drugom trenutku razvoja te nauke.

Da sad vratim loptu na eksperimentalne nauke.
One nisu čekale da se formira stabilni zaokruženi sistem znanja. Nisu čekale ni da se iz naučnih zakona na drugom nivou tumače koje sve pojave mogu da postoje na osnovu naših trenutnih verovanja , tj trenutno važećih zakona....
One su prečicom fitovale (menjale logiku svog razmišljanja i prilagodjavale teoriju dok ne bi dobili zadovoljavajuće slaganje sa eksperimentom-fitovanje) i na taj način su ugradjene mnoge netačne teorije i danas se tumače kao zakoni neosporeni , samo zato što su zadovoljili fitovanje do sada primećenih eksperimenata.

Zbog praktičnosti , danas se nove teorije ne ugradjuju u stare sisteme već se formiraju nove oblasti , jer je zbog edukacije primećeno da je uprošćenost starih sistema dovoljna prednost čak iako nije istinita teorija.
Medjutim treba biti svestan te osobenosti , da ne bi ograničavali svoju percepciju. Tako je i kvantna i atomska fizika nastala tek matematički , pa se tek onda išlo na drugi nivo i projektovali se eksperimenti , pa tek onda je to bila privremeno eksperimentalno potvrdjena nauka.
Medjutim pristup ovim stvarima i nauci je još uvek rudimentaran i inženjerski. Znači daj što pre nešto što radi , a +/- 10% ko šiša.....

Mislim da je deo koji sam naveo bliži onome što vas zanima od relativizovanja u prethodnom postu.
Bar se meni čini da govorimo o ograničenošću percepcije i metodologije oblikovanja , tumačenja i provere zakona.
Kompjuteri mogu da pomognu tek kad se formiraju metodologije ovog novog pristupa.
Socijalne nauke nisu imale mogućnost ili smanjenu mogućnost provere svojih teorija, pa su one primer drugačijeg razvoja , preko teorija i proširivanja teorija i tu dolazimo do mane takvog pristupa, a to je hijararhija i prestiž ugradjeni u animalni ljudski karakter, ali i ograničenost ljudskog veka i mogućnosti usvajanja novih informacija....

Današnje vreme je esencijalne nauke pretvorilo u praktičarske, tj sada je bitnije fitovanje i sitni pomaci nego esencijalno istraživanje , osim što je jevtinije i prepušteno mnogim teoretičarima (što je dobro, ali bez sinergije korišćenja novih metoda ).
Tako je i sve očiglednije gušenje hijararhijskih nauka, kao što su filozofija, i pretvaranje i socioloških u praktičarske nauke....na žalost u manipulativne....a ne korektivne (usa i ruski pristup psihologiji i patologiji)
 
Ja nisam baš pročitala. I nemam nešto pametno da kažem. Nego jel znate da su u SAD terali zatvorenike (hiljade njih) da bacaju paricu (pismo/glava) po ceo dan i da zapisuju rezultate kako bi ispitali faktor verovatnoće. I ne znam kako je završio eksperiment.
 
Ovo me podseća na slučajeve na selu, kad lenjivci malo malo gledaju da odu da popiju pivo ispred seoske prodavnice.
I tamo se skupi nekoliko takvih "istih vizionara" i da ne bi u sebi ne bi ispali da samo lenčare oni to ozbiljno shvate kao svoje usavršavanje mozga i trening da sutra postanu poslanici.
Pritom naravno ne pričaju o temama već se samo komentariše sa kreten i legenda, davi i "nemaju pojma" i "znaš kako bi to sve procvetalo da se ja prihvatim toga"./Šesta rečenica/
 
Tuzni_patak:
Današnje vreme je esencijalne nauke pretvorilo u praktičarske, tj sada je bitnije fitovanje i sitni pomaci nego esencijalno istraživanje
Tako je i sve očiglednije gušenje hijararhijskih nauka, kao što su filozofija, i pretvaranje i socioloških u praktičarske nauke....na žalost u manipulativne....a ne korektivne (usa i ruski pristup psihologiji i patologiji)

То је зато што никоме није битна стварна истина о овом свету (и нашем животу), него је битна "воља за моћ".

Што би рекао Гете: "Свако жели да буде неко, нико не жели да расте."

Кад се каже "знање је моћ", то, нажалост, може да се схвати на неколико начина, а нису сви коректни.
 
Modruna:
Што би рекао Гете: "Свако жели да буде неко, нико не жели да расте."

Genijalno!

Nego, interesuje me odakle vam motiva da se bavite ovom temom? Nisam nikako kriticki nastrojen niti ironican, cak naprotiv, zeleo bih i ja da se ukljucim ali ni na koju nacin ne mogu da se zainteresujem za taj problem.. (a jos moram da spremam ispit iz logike.. )
8)
 
Људи се деле на две суштински различите категорије -- оне који иду за знањем и оне који иду за благостањем (ма шта то значило у конкретном случају). Наравно, ова друга група је неупоредиво бројнија.

Али ови из прве групе размишљају о свему и свачему. Никад не знаш да ли се иза неког наоко ситног проблема крије нека велика животна истина. :D
 
Ja bih dodao još jednu grupu kojoj, inače, ja pripadam, grupu onih koji idu i za znanjem i za blagostanjem, i za auto trkama, i za ženama i bore se protivu komunizma i protivu loše pornografije i +ratuju protivu bezumlja.
 
Karamazov:
... iskustvo nam mozda daje evidenciju o stalnoj povezanosti uzroka i posledice, ili A i B, ali ne postoji bilo sta sto govori o njihovoj nuznoj vezi. ...
Istina je.
Karamazov:
...Ne postoji nista sto ce nam dokazati da ce sunce sutra izaci na istoku...Dakle, mozda sutra izadje na zapadu...Nema veze sto je od postanka sveta izlazilo na istoku...Dakle ne postoji dokaz o nuznoj vezi uzroka i posledice...Zato se o fizickom svetu, po Hjumu, malo sta moze reci...
Zapravo postoji nešto, a to je što ljudi stranu sveta gde izlazi sunce nazivaju istok, a stranu gde zalazi zapad (iza_padati).
Mada 'ne postoji nista sto ce nam dokazati da ce sunce sutra' uopšte izaći.
 
OOOJ Dimitrije:
1.Uzmemo kocku, bacimo, dobijemo pet
Tako 10, 20, 30000 puta- dobijamo isti rezultat
Malo verovatno, ali moguce
( upravo je u tome stvar sve je moguce, sa manjom ili vecom verovatnocom)

2 bez obzira sto Dobijemo isti rezultat “ svaki put” , ne znaci da ce se to i u buducnosti ponavljati.
To je nase ocekivanje koje ponekad dobija naziv zakon medutim priroda se ne pokorava zakonima nase misli nego funkcionise na svoj nacin.
Tako da sustinski nista nije izvesno
Istina je.
OOOJ Dimitrije:
... Zakoni su jedino zakoni ako se dokaziju empiriski...
Zakoni su jedino zakoni ako na osnovu polaznih prepostavki daju nužne i očigledne posledice.
 
Tuzni_patak:
Ovo me podseća na slučajeve na selu, kad lenjivci malo malo gledaju da odu da popiju pivo ispred seoske prodavnice.
I tamo se skupi nekoliko takvih "istih vizionara" i da ne bi u sebi ne bi ispali da samo lenčare oni to ozbiljno shvate kao svoje usavršavanje mozga i trening da sutra postanu poslanici.
Pritom naravno ne pričaju o temama već se samo komentariše sa kreten i legenda, davi i "nemaju pojma" i "znaš kako bi to sve procvetalo da se ja prihvatim toga"./Šesta rečenica/
Čist vazduh, nova poznanstva ...
Ti ljudi su, zapravo, istinski mudraci, ne u tom smislu da će reći nešto pametno, nego zato što će sklopiti ili ojačati prijateljstva.
Još ako posle toga počnu da igraju ili gledaju fudbal, postaće kumovi.
Kada im zatreba čekić, ekseri, lopata, motika, prevoz, veza kod nekog činovnika u gradu, znaće oni kod koga da traže.
Neki će čak i sestru da udaju za te kumove.
 
Димитрије, мислим да ће те занимати ових неколико реченица из оне чувене Јунгове књиге о синхроницитету:

„Филозофски принцип на којем се темељи наша концепција природног закона, јесте узрочност. Ако се веза између узрока и посљдице показала само статистички вриједном, и само релативно истинитом, онда начело узрочности има само ограничену ваљаност у објашњавању природних збивања, и због тога претпоставља постојање једног или више других чинилаца који би били потребни за објашњење.
(...)
Експериментална метода истраживања настоји установити редовите појаве, које су
уз то поновљиве. Према томе, јединствене или ријетке појаве нису узете у обзир. Штовише, покус намеће природи ограничавајуће увјете, јер је његов циљ присилити природу да даје одговоре на питања која је измислио човјек. Зато је сваки одговор природе више или мање увјетован врстом постављеног питања и учинак је увијек мјешовит. Такозвани „знанствени поглед на свијет“, темељен на таквом приступу, једва може бити нешто више од психолошки увјетованог дјеломичног погледа који изоставља све оне – нимало неважне – аспекте који не могу бити схваћени статистички.
(...)
Потпуно јединствене и пролазне појаве, чије постојање не можемо ни прорицати ни доказивати, никад не могу бити предмет емпиријске знаности; ријетке појаве то могу бити, али под увјетом да постоји довољан број поузданих појединачних опажања. Такозвана 'могућност' таквих појава није ни од каква значења, јер критериј за оно што је могуће у било којем времену произилази из рационалистичких претпоставки тог времена.“
 
Modruna:
Димитрије, мислим да ће те занимати ових неколико реченица из оне чувене Јунгове књиге о синхроницитету:

„Филозофски принцип на којем се темељи наша концепција природног закона, јесте узрочност. Ако се веза између узрока и посљдице показала само статистички вриједном, и само релативно истинитом, онда начело узрочности има само ограничену ваљаност у објашњавању природних збивања, и због тога претпоставља постојање једног или више других чинилаца који би били потребни за објашњење.
(...)
Експериментална метода истраживања настоји установити редовите појаве, које су
уз то поновљиве. Према томе, јединствене или ријетке појаве нису узете у обзир. Штовише, покус намеће природи ограничавајуће увјете, јер је његов циљ присилити природу да даје одговоре на питања која је измислио човјек. Зато је сваки одговор природе више или мање увјетован врстом постављеног питања и учинак је увијек мјешовит. Такозвани „знанствени поглед на свијет“, темељен на таквом приступу, једва може бити нешто више од психолошки увјетованог дјеломичног погледа који изоставља све оне – нимало неважне – аспекте који не могу бити схваћени статистички.
(...)
Потпуно јединствене и пролазне појаве, чије постојање не можемо ни прорицати ни доказивати, никад не могу бити предмет емпиријске знаности; ријетке појаве то могу бити, али под увјетом да постоји довољан број поузданих појединачних опажања. Такозвана 'могућност' таквих појава није ни од каква значења, јер критериј за оно што је могуће у било којем времену произилази из рационалистичких претпоставки тог времена.“

Junga je tesko razumeti ali volim da ga citam :)
 

Back
Top