Hoće li Hrvati svojim nacionalizmom da isprovociraju?

Tuzni_patak

Elita
Poruka
18.247
Hoće li Hrvati svojim nacionalizmom da isprovociraju narastanje srpskog nacionalizma i mržnje?

Ova tema bi išla na politiku , sa tipičnim odgovorima koji tamo lete, da nije sledeće situacije...

U mom komšiluku stanuje neka ETF -ovka, koju ne poznajem.
Pre odlaska na elektrijadu su došli timovi iz raznih zemalja , pa i iz hrvatske.
Organizovane žurke na adi, klubovima itd....
Ujutro, 5h, vraćam se pospan sa rada, u mojoj ulici devojke sede na terasi, "podignute", bile su na žurci (i verovatno tamo glumile zainteresovanost samo za igru, ali to nije važno) i neispunjeno ne žele da se veče/jutro završi..
Dva mlada frajera, lepih, idu ispred mene na 30 m i devojke ih pozivaju gore, kao nemoju cigara i upaljač....
Sve to liči na poigravanje muških i ženskih , malo podizanja, malo spuštanja, sve dok jedna od njih ne kaže "bok".
Tog trenutka salve psovki, ružnih reči , uvreda....

I to nije prvi put da primećujem izuzetno naraslu nacionalnu netrpeljivost prema hrvatima godišta 87 i mladjeg. Stariji imaju više razloga za netrpeljivost , ali je ne neguju, mržnja truje. Mladji nemaju pojma o bitnijim stvarima i uzrocima , ali ih strašno pogadja stalno pokazivanje hrvatskih kompleksa i "četničke" mržnje.

Ne svi, ni Srbi ni Hrvati, ne gaje antipatije prema drugima, ali realno gledano Hrvati u svojim TV programima svakodnevno imaju 6:1 sugestija i projekcija u smislu (okrivimo srbe):(pogledajmo sve realno). Najnovije priče su pobeda konja čumeta, evrovizija koja je nameštana, 45% gradjana srbije koji glasaju za radikale su četnici, ostali su još radikalniji, samo 5% su oni ljudi , normalni....
Split je oduvek bio žestok, a dubrovnik uvek razumniji, tako je i danas...

Hoće li strahovi i gordost matorih (na TV , politici, medijima, onih koji su izgubili nekog) kao i zloba (osveta ili mržnja) uspeti da zariju kandže u mlade duše Srbije....?

Mlada duša oseća zlo i mržnju, i vrlo često pamti i urezuje je.
Oseća i ljubav, pamti i predaje joj se....

Hrvatima je smešno objašnjavati zašto toliko gradjana glasa za Radikale.
Da nisu svi sa busanjem dočekali pobedu na evroviziji.Da nam kobile u trkama ne donose poen u duelu sa hrvatima.Mudrost nije isto što i zrelost, ali na čijoj će biti strani?

P,S, Nisam zaljubljen u hrvaticu, naročito posle objavljenog podatka zdravstvenog zavoda da preko 35% mladeži ima papiloma virus.Ali ne gledam ih sa težnjom da trošim nerve i osećanje na njih obavezno.Nacionalnost mi je uglavnom na ignore, osim obrazovanja i društvenih navika, koji zavise od okoline u kojoj je osoba živela....
 
Shto manja zemlja to veci primitivizam.
Akcija hrvatskog medijskog bobmbardivanja anti-srpstvom,izaziva sasvim normalnu reakciju zelje za revanshizmom,oni na to i ciljaju,ali to je samo 1 strana medalje.Ko shto su Hrvati opsednuti Srbima izgleda da je jedan deo Srba takodje opsednut Hrvatima.Samo veeeoma vazna razlika je u tome kako se manifestuju na razlichite nachine te 2 iste stvari.Dok Hrvati"konstrktivno"zele da fokusiraju svoju mrznju radi unutarpolitichkih ciljeva u Srbiji oduvek postoji neka "blagost"kojom se gleda na sve to i "zainteresovanost"je uvek nekog pomirljivog karaktera-posledica komunistichke samodestrukcije srpskog identiteta po kojoj je normalno stalno se za neshto izvinjavati Hrvatima,a ako se objektivno sagleda mi svakako nismo jedini koji bi za neshto trebali da se izvinjavaju ili preispituju....kod nas to"preispitivanje"se i veshtachki fura ali i spontano postoji jer je neprezaljenim jugonostalgicharima lakshe da popljuju sebe i svale sve na Srbe nego da pogledaju istini u ochi.Kod Hrvata te vrste "samopreispitivanja"nema ni gram a i ako ga ima ide samo do odr.mere-do mere koja ne narushava zvanichnu nacionalnu ideologiju po kojoj su Hrvati generalno"dobri momci a ako je i bilo loshih to je bilo opravdano ili pojedinachni sluchajevi".
 
U ratu koji se odigrao u prosloj deceniji, u Gospicu, ubijeni su mi tetka i teca, a na Udbini spaljena kuca i potpuno demoliran stan.
U kuci sam ucena mrznji prema njima, ali ja ih na neki volseban nacin, pored svega ipak ne mrzim.
Smatram da je mrznja emocija koja proizilazi iz straha i zasigurno zaslepljuje.
Narod u Srbiji treba samo da shvati da je bilo spojeno ''nespojivo'' i da prema njima treba da imamo odnos kao sto imamo sa bilo kojim komsijom.
Inace, u potpunosti se slazem sa Enfroz2891 !
Na nas se stustio ceo zapad i polaka, ali sigurno nam plasiraju ideju u glavu da smo narod koji je dezurni krivac i glavni odgovorni za sve lose sto se zbilo! A veliki broj nas Srba to prihvata, verovatno, podsvesno misleci da ako pojedemo i tudja i svoja govna, bice nam bolje.
Ali nece i to je ironija nase sudbine.
Nisam za nacionalizam , ali nova pokoljenja treba da znaju neke stvari kako im ne bi ponovo pala na pamet glupost o nekom toboze ujedinjenju.
Jer mi, Srbi, smo u tim bolesnim simbiozama najgore prosli. Izgibili smo mnogo toga, preko nacionalnog, verskog i kulturnog identiteta, zakljucno sa licnim!
Zato ce nam trebati puno vremena da se iscupamo i postavimo se makar na kolena!
 
Ja opet imam utisak da je to kao u ogledalu tj. da smo tu negde u celoj toj nacionalističkoj priči. Nisu Hrvati samo ono što mi gledamo na HRT-u, niti su Srbi samo oni u našem neposrednom okruženju.
Ali ovo što patak pominje o fanatičnom nacionalizmu i mržnji kod mladih ljudi....za srpsku novu godinu, u neko doba noći kad je počela da se razilazi ona gomila sa čuvenog koncerta kod skupštine, u Uzun Mirkovoj se mimoiđem sa grupom klinaca (nema šanse da im je bilo više od 15-16g) koji mrtvi pijani na sav glas urlaju neku bolesnu pesmu o Srebrenici...Znači, užasnula sam se.
Balavurdija, bre, još su u pelene pi*ali kad se Srebrenica dogodila, nisu Bošnjaka (ni Hrvata) videli u životu.
Ja znam da možda postoji gomila objašnjenja za konkretno taj slučaj, deca izbeglica koja su ceo svoj život proveli u izbeglištvu, možda izgubili nekog od roditelja, braće, sestara...ali opet, sama slika me je zgrozila.
I generalno mislim da je to direktan uticaj roditelja, tj. ove prethodne generacije...konstantno ponavljanje čuvene doktrine "svi nas mrze" u kombinaciji sa činjenicom da živimo kao u kavezu.
U svakom slučaju, ne bih se baš zaletala sa konstantacijom da to Hrvati ili Bošnjaci ili Liliputanci izazivaju svojim nacionalizmom.
 
u srbiji, u kojoj još postoje izbeglički kampovi u kojima žive žrtve oluje, njihova su deca svoje punoletstvo stekla daleko od kuća u kojoj su rodjeni...bez izgleda da će, svoju tako brzo bilo gde steći... kad u velikim gradovima srbije, a ima ih tri... žive reke i okeani izbeglica, mladi odavde su otlišli preko, umesto njih došli su drugi... i u mnogome imamo promenjenu strukturu stanovništva. naravno da će postojati nacionalizam. on nije izvoran, on je stvoren....nastao je tom izvornom mržnjom koju je vrlo teško promeniti......nečiji životi su ozbiljno obeleženi, ne jedne nego svih daljih potomaka tih izbeglica..... ta je mržnja rodjena........
imaš zemlju bez uspeha na bilo kom polju.......na kojoj na teniskim mečevima postoji konflikt izmedju pripadnika dve nacije.............. i to su, opet, emigranti........
na hrt-u non-stop gostuju neki naši kvazi ili intelaktualci, nebitno.....zanimljiva je medijska pažnja koju oni daju pričama o dešavanjima ovde... pa se preispituju, pa su kao to politički korektne emisije.......pa se onda organizuju medjunarodni seminari o toleranciji u dubrovniku za područje zemalja ex. yu
ovu pesmu o srebrenici sam čuo......to je stvarno tekst od kojeg se naježiš.........
ovo je sada druga vrsta nacionalizma.........mnogo drukčija od one koja je bila suzbijana ideologijom posle drugog sv. rata.........sada ideologije nema............
 
Nacionalizam je uzdizanje svoje nacije i ljubav prema istoj. Nacionalizam je pozitivan.
Šovinizam je mržnja prema pripadnicima drugih nacija. Šovinizam je negativan.
Hrvati su (većinom) nacionalisti i šovinisti.
Srbi su (većinom) šovinisti, ali nisu nacionalisti, niti znaju šta to znači. U tome je naš problem.
Bar ja to tako vidim.
 
Stojimo na ćosku pljujemo po svima

Na pamet što nam padaju


A svima nam se sere kad spomenemo one


Što ovim svetom vladaju


Pluća su mi puna opojnoga dima bubre slepoočnice


Nalivam se pivom smejem se ko blesav više nemam kočnice


Smejemo se kašljemo na smenu al' je jaka mamicu joj njenu


Kad bi ljudi mogli to da shvate uzgajali bi je umesto salate


Prilaze nam klinci obrijanih glava


U kesu snažno duvaju


Sigurno je jedno da na lepak smrdi


Kada se upuvaju


Konstantujem glasno bice dobra šorka


O ćošak flaše lomimo


Klinci će večeras da naguze čvorka


Kad ih pripitomimo


Šta je bolje lepak ili trava


I od čega više boli glava


Lete klinci oko nas ko vrapci


Nešto su mi otežali kapci

Udarac u glavu tako mi se pada al' me noge drže još


Koleno u muda vidim zvezde svuda ovaj mali nije loš

Čujem cvrkut ptica i okrvavljenog lica spuštam se na guzicu

Šta je bilo juče ljudi ja sam kuče vežite mi uzicu


Previjamo se po trotoaru


Bumbar maru natako na k

Ala gadno ovi klinci biju

Doktori će noćas da nas šiju


Češemo se jer nas qrčine svrbe

Neki bi nas opet kačili na vrbe

Kad bi drugi mogli da nas shvate

Voleli bi nas a ne...



 
Ekstremni nacionalizam u Srbiji kod mladih od svih krivaca ima najmanje roditelje. Najveći krivci su naši "neprijatelji" jer svojim delovanjem (namerno ili slučajno) oni sami izazivaju porast nacionalizma i mržnje među mladima.

Pre par godina po gradu su bili postavljeni bilbordi sa slikama Srebrenice i natpisi tipa: Da se ne zaboravi ili nešto tako slično... svaki srbin koji to pogleda odmah oseća krivicu zbog toga, bez obzira na to što nikad nije bio u Bosni ili slično, a kod mladih ljudi se iz te krivice odmah rađa i svest o podeli, oni su oni, mi smo mi, i oda se osim krivice rađa i bes i mržnja prema Muslimanima, i odmah kreće suprotn apriča zajebavajte se sa nama, i opet će te proći tako...

Onda kad su prikazivali sve one majke Srebrenice koje govore: Svi su Srbi krivi, ja ne mogu zaboraviti... I onda neko pomisli, Ma ko ti kriv mater ti jbem Tursku... i sl...

Onda, kad su oni likovi iz Zenice na Exitu isto počeli da seru o Srebrenci, To jednostavno izbacuje iz takta jer nije ni mesto ni vreme. Mi došli da se opustimo i provedemo, a ova idioti sa bine počinju opet da nam nabijaju krivicu. Dobra stvar je što su samo gađani flašama, moglo je da bude mnogo gore... i te iste godine kad su organizatori exita hteli da daju minut ćutnje, i opet nabijanje krivice. Sva sreća pa se od toga odustalo. Jednostavno paljenje šibica u blizini tona dinamita.

Onda, imamo i kablovske TV programe i iz Bosne i iz Hrvatske, te možemo u provom planu da vidimo opterećenost i mržnju prema nama. Agresija, agresija, agresija, okupacija, smrt, logori, streljanje, zlo koje ne dozvoljava suncu da sine, a sa druge strane u većini slučajeva oni su knights in the shining armour koji spasavaju svet od ultimativnog zla...

Na kraju tu je i internet gde se bez cenzure može videti šta ko misli i ogromna mržnja koja postoji prema nama Srbima. Otiđite npr na Youtube i potražite spot nekog domaćeg autora npr Beogradski Sindikat - Alal vera, znači pesma koja nema veze ni sa Bosnom ni sa Hrvatskom ni sa nacionalizmom, pa opet pozivi na klanje Srba, Srbi 'vaki, Srbi 'naki... Kad ti direktno neko kaže da hoće da te kolje, nije svejedno. Neki sad klinac od 14 godina koji nema blage veze ni sa čim to čita u njemu se rađa bes i mržnja, revolt. Pobuna i mržnja protiv nečega što ne poznaje niti do tog trena mrzi, ali zna da to mrzi i njega. To je osnovni instinkt prživljavanja. Ubi ili budi ubijen.

Tako da za samo mali deo te krivice možemo da krivimo roditelje, koji u većini slučajeva puštaju da buja divlji nacionalizam, zato što su za vreme njihovog detinjstva u SFRJ taj deo gušila država, te je jedini nacionalizam kod dece bio samo onaj pripadnički, a ne ovaj, koji nastaje iz prostog pritiska kojim nas pritiskaju sa svih strana. Deca znaju da nam je loše, da nam je država syebana, znaju ko nas mrzi i ko nam želi zlo. Osećaju pritisak dok ne puknu. Ovakvim tempom, imaćemo uskoro mnogo agresivniji i dublji nacionalizam nego onaj koji smo imali tokom 90ih. Sastavljen od mladih ljudi. U ostalom, pogledajte utakmice i takmičenja iz svih sportova Srbija vs Hrvatska ili Bosna. Uvek bude incident, uvek bude krvi. Vaterpolo, fudbal, košarka pa čak i jbeni tenis. I ne samo u Hrvate i Bošnjake, npr kad su Partizanove igrače tukli Slovenci pre par godina u Sloveniji...

Mržnja rađa mržnju, krv traži krv... i na žalost biće je još mnogo proliveno...
 
Moji su drugovi biseri rasuti
Po celom svetu
I ja sam selica pa ih ponekad
Sretnem u letu
Da l' je to sudbina il' ko zna šta li je
Kad god se sretnemo uvek se zalije
Uvek se završi s nekom od naših pesama



Izvor snage srpske srednjovekovne države bio je, između ostalog, u tome što osnova na kojoj je sve počivalo nije bila isključivo nacionalna. Na samom početku, sveti Sava je usmerio celokupnu državničku aktivnost, teološku misao, crkveno graditeljstvo i umetničko stvaralaštvo ka prostorima mnogo širim od granica tadašnje države. Autokefalnost crkve, koja je Savino delo, značila je samostalnost crkvene organizacije, ali je pravoslavna vera - duhovni temelj društva - bila nadnacionalna.

Put svetog Save u Jerusalim, posete Carigradu, Aleksandriji i Antiohiji, boravak u Svetoj Gori, simbolično su izražavali izlazak Srba na svetsku istorijsku scenu. U središtima drevnih patrijaršija, gde je vekovima bujala filosofska i teološka misao od koje i danas živi istočno hrišćanstvo, u centrima monaškog života, gde se formirala mistična struja vere kao njen najvažniji tok, sveti Sava je potvrđivao želju Srba da učestvuju u vaseljenskom poduhvatu pravoslavne vere. Samo onda ako imamo u vidu ovaj njen univerzalistički karakter, možemo razumeti epohu procvata nemanjićke države.

Izuzmemo li progon jeresi u sopstvenim redovima, državne i crkvene vlasti su, kada je reč o etičkim i verskim razlikama, za ondašnje prilike bile tolerantne, bar u vreme uspona i stvaranja raskošne kulture i umetnosti. Građeni su manastiri u duhu sinteze vizantijske i zapadne umetnosti, pisana su dela (sveti Sava, Domentijan i Teodosije) snažne književne i religiozne inspiracije. Sve što je došlo kasnije, u vreme propasti države i robovanja, i što simbolizuje Kosovo kao istorijski datum, kao geografski pojam, kao pesnički mit, kao koncentrisani izraz naše nesreće i veličine iskazane u epici, sve je nosilo karakter ranije sveobuhvatnosti. Kultura jednom stvorena u grandioznom nemanjićkom zamahu nije se više mogla zatrti, uprkos osvajaču.

Poruke, nadahnuća i ciljevi stare srpske kulture (pretkosovske, kosovske i pokosovske), crkvene i narodne, pisane i usmene, čine najdublji sloj istorijskog trajanja srpskog naroda, od vremena kada je počeo da se afirmiše u srednjevekovnoj civilizaciji. I pored povremenih prekida i kratkotrajnih zaborava, taj osnovni sloj određivao je našu sudbinu i uticao na našu nacionalnu svest u najširem i najužem smislu.

Zašto ovo govorim? Pa to su stručnjaci davno utvrdili, to znaju svi dobronamerni ljudi. Ipak, ne zaboravimo da bezmalo stotinu godina traju nastojanja da se svako insistiranje na istorijskom i kulturnom kontinuitetu proglazi za srpski san o tradicionalizmu, da se svako okretanje ka kosovskoj epohi ocenjuje kao puka romantika, idealizacija i davnašnja velikosrpska ideologija. Toliko su ta nastojanja uporna, nadmena i preteća da je ne mali broj srpskih intelektualaca (nažalost) prihvatio ovakve ocene.

Davno je sve to počelo. Još je generacija romantičara sa Lazom Kostićem na čelu proglašena za gomilu okorelih srpskih šovinista koji hoće da vaskrsnu Dušanovo carstvo! Ta vrsta optužbi dugo traje i mnogi su poklekli pod pritiskom i prihvatili "krivicu". Perfidno i permanentno insistiranje na osećanju sopstvene, "samo" personalne, "ne" i kolektivne krivice za sve što se dogodilo samo drugima a nikako Srbima, upravo izaziva najveću zabrinutost. Napadi na osnovu falsifikovanih činjenica i intencija, papagajski ponavljani sa raznih strana, uzrokovali su određene konsekvence - samooptuživanje i samoponižavanje je uzelo maha. I dok su rušene i paljene crkve, dok su obarani krstovi na grobovima, dok su drevni dokumenti nestajali i ceo jedan narod koji je živeo na tlu na kome je stvarana umetnost svetske vrednosti bio i ostao progonjen, u redovima srpske inteligencije dugo su vladali ćutanje i strah.

Velika kultura nekadašnje Stare Srbije zrači lepotom koja isključuje svaku netoleranciju, koja je sinonim za sintezu svih duhovnih stremljenja. Nema, dakle, potrebe da stalno i očajnički ponavljamo kako odbacujemo mržnju i osvetoljublje prema drugim narodima. To se podrazumeva. Mislim da se moramo vratiti Njegoševom tumačenju srpske istorije. Potrebna nam je njegoševska odlučnost, njegoševska energija ako želimo da zaustavimo demoralizaciju koja je zahvatila sve slojeve društva.

Neće divlja ekspanzija prestati ako zavučemo glavu u pesak. Agresija na srpsko duhovno biće, neviđena represija i hajka na sve što je srpsko, može se, čini mi se, zaustaviti samo njegoševskom samosvešću, njegoševskim veličanjem hrabrosti, istine i pravde. Naše prebogato duhovno nasleđe je takvih dometa i od takve građe, da nas čini nesalomivim samo ako mu ostanemo verni. Oslobodimo se nacionalnog mazohizma i politike mea culpa, makar prestanimo da se ulagujemo onima koji nam rade o glavi.


Da smo živi i zdravi još godina sto
Da je pesme i vina i da nas čuva Bog
Da su najbolje žene uvek pored nas
Jer ovaj život je kratak i prozuji za čas.
 
Moze se govoriti o iskompleksiranosti mladih i novih nacija na Balkanu ciji se nastanak utemeljivao na nestanku Srbije koja opet nije drzava od pre neki dan. Prica o sukobima mladih na toj osnovi nije nova - bilo ih je cak i u vreme kada sam ja isao u skolu, na ekskurzijama po Hrvatskoj i Bosni. Tada je takodje dolazilo do tuca izmedju " nasih " i njihovih a nastajale su po pravilu obicnim provokacijama. Takodje je karakteristicno za katolike da su poprilicno optereceni rasnim i nacionalnim puritanizmom sto je opet njihov problem ali nikako mi nije jasno zasto su optereceni nekakvim radikalizmom u Srbiji kad to nije njihov unutrasnji ili bilo kakav drugi problem kao sto su osetljivi na pojavu slike generala Draze Mihajlovica u Zagrebu kada on nikada nije bio u NDH kao vojnik i kada je poznat kao prvi antifasisticki gerilac sveta u 2.sv. ratu a NDH kao nesto sto svi vec znamo. Tom dvolicnom pravdom su Hrvati posle 2 sv. rata iako uvek na strani pobedjenih uvek Srpskom gluposcu izlazili kao pobednici pasu cak dobili celu Jadransku obalu i napokon drzavu. Ista prica je sa Slovencima koji su bili na Srpskoj sisi u 2 sv. ratu kada su proterani a sada dolaze u Srbiju iskljucivo kao pripadnici EU koji se cude narodnim kazanima.
Da ne tupim previse: ratovi su bili ali sama odbojnost i otpor postoji i postojace. Srbima ce u Hrvatskoj busiti gume, Hrvatima ce se nesto drugo dogadjati ovde a dobacivanja i psovke ce padati jos nekoliko vekova. Svi smo gledali onaj intervju Deja fudbalera koji se napljuvao sa nekim ustasom pred kamerama. Ja sam za to da se vise nikada ne prave nikakve unije na Balkanu i da granice postanu jasnije, nema mesanja vise jer samo je ono garant nekog buduceg sukoba.
 
Sad kad pogledas, guze nas istim bezobrazlukom samo tako: Osim u Hrvatskim emisijama u kojima su tema Srbi i Srbija i u kojima nas na poene napucavaju nekakvim " cinjenicama " i neodbranjivim penalima ne sceni su i Slovenci koji u Srbiji otvaraju Merkatore bez ikakvih problema ali kada Srpska firma krene da nesto otvori u dezeli sve staje. Srbin opet siri ruke i krece u bratstvo i jedinstvo misleci da je Ok ako krene na letovanje u Zadar. Oni se drze nekakvom svojom nakaradnom pravdom a mi se ne drzimo nicega vise zaboravljajuci ko smo, sta smo dali, ko se preko nase grbe docepao sopstvene nacije koju niko nikada nije priznavao. Poltronizam dobrog dela ovog naroda ( pa i samog predsednika ) je doveo dotle da jedan Mesic javno se mesa u unutrasnje stvari ove zemlje bez ikakvih sankcija i kritika a da je priman ovde sa pocastima i bice priman i dalje. Mogu samo reci: moze im se jer smo ih tako naucili. Da li smo toliko maloumni?
 
...далеко да имам нешто против неког дечка (девојке) из Хрв...чак шта више, сумњам да би неки Хрват имао проблема овде било какве врсте (као што бих ја вероватно имао у Сплиту...или Задру нпр...)...ако смо ок, могло би опуштено и дружење да падне...најпријатељскије би био дочекан, бар са моје стране...јер човек је човек, али овако, на глобалном нивоу...не знам...мени се чини да сувише брзо покушавамо да остваримо неки пријатељски контакт са њима...и да се исувише брзо заборавља шта је било...
...криво ми је искрено...криво кад се потегну приче о летовању тамо или кад чујем за озбиљне везе неких наших (у овом случају) девојака са момцима горе...

P.S. Мени само нису јасни ови наши дрипци са почетка приче, некултура и псовање тих девојака :roll: ...могли су бар за сношку да се огребу...:lol:
 
Vidite , većina ovde je odgovorila razumno.
Razumno je sabirati sve razloge zašto bi mrzili, jer osećamo da je neko prošao drugačije.
Komparativno, konformno je često uzrok mržnje.

Starija mladež srbije ima razloga da mrzi mlade , jer su u doba njihove mladosti mogli samo da se plaše, brinu, a od prilika su imali samo ulice za šverc.Čak je i studiranje u ono vreme bilo zahtevno , ali profesori nisu pružali skoro ništa, dok je sada obrnuto i stipendije i laki programi , i profe koje se trude da olakšaju.

Pa opet, pripadnici starijih godišta ne mrze Hrvate , bar ne više od onoga što je očekivano u slučajevima kad su žestoko pogodjeni.
Druga tumačenja , zasnovana na logici "srbi su stalno krivi","vidiš šta nam rade" su samo posledica medijskog delovanja izvrnute torte, delovanja kad sugestija za korekciju zbog ogromnog pritiska , ali i poništenosti (želja, mogućnosti, kreativnosti) i čuvena srpska tvrdoglavost proradi.
Ovde ostaje nedoumica, zašto se ista poništenost i veliki pritisak stalnog poniženja i potkradanja od strane političara ne preslikava u reakciju? Jedan od odgovora (ovde se samo posmatra mladja generacija) je to što su u razvoju gledali kako roditelji potkradaju firme,kako se mazne šta se stigne, čak i kada se ne krade, to izgleda kao kradja, kradja od drugih mušterija koji stoje u redu.

Da li je presudan uticaj Hrvatskih medija?
Mislim da veliki broj tih ljudi i ne gleda te medije.
Ne mogu da budem siguran pa da kažem da gledaju pink,jer pink očigledno deluje na žene, dok na muškarce uglavnom koriguje MŽ odnose i stav prema nauci i bogatstvu.

Roditelji, njihova nesvesna reakcija , olako date izjave, stalna frustracija u ostalim oblastima i samo pomenut šovinizam mogu da proizbedu reakciju , baš kao što dete misli da je ono krivo za razvod roditelja....

Narastajuća glupost (u smislu da generacije rastu, obrazovanja vrlo malog, znanja malog, očiju velikih, ne može se reći da nisu razmaženi , a ne može ni da su u medu i mleku, možda neodgovornost i alavost, ambicioznost koja uopšte nije u korelaciji sa mogućnostima i vrednostima, što je normalno sa obzirom na nepotizam, rodjačke veze i pristajanje svih na društvenu hijararhiju što drskiji to pogodniji za direktora.....političara....

Efekat male nacije, je efekat koji deluje, ali je toliko mali u odnosu na druge efekte i mislim da tek treba da se formira....
Naš parlament je doliko destruktivan i zbog ponašanja i zbog poruka i zbog vremena koji zauzima na TV i zbog lopovštine i zbog "čistote" kojom uči nove generacije.Nove generacije su najviše trećina.
Svi ostali su nemoćni. Baš smo nemoćna nacija....
Nemoćna, sve neobrazovanija ali sa sve više diploma, sve manje intelektualaca iako sve više "stručnjaka", i preko 4 petine ljudi koji ne vole da mrze. E ovo poslednje nas trenutno spašava, ma koliko to čudno zvučalo pored svakodnevnih svadja sa komšijama , nepodnošenja nikoga.
Da nije toga , ova zemlja , tj narod bi odavno buknuo u svojoj mržnji....

Jeste da naivno zvuči reći da neko ne želi da mrzi, ali nije to toliko površno. Hedonizam može biti ispoljen na raznim poljima , kod nas se zadržao na polju duhovne nirvane koja se ruši samo onda kada donosi štetu drugima , tj kad drugog otera u s.... u nerviranje.....
U protivnom , reakcije nema. Zato je nema kod politike, zato što smatramo da se neće iznervirati , a mi ćemo se iznervirati dok se angažujemo.
Pošto nije oformljeno bunjenje koje je zabavno , opšte društveno , sa poklopcima , zviždanjem, druženjem to onda nema motiva za bilo kakvo dejstvo opštedruštvenog karaktera.....
 
U vezi zaboravljanja , nikad mi nije bilo jasno kako funkcioniše kod ljudi u srbiji.
Tako da tu ne mogu da dajem izjave.
Najbolje što mi se slaže je da srbi izuzetno brzo zaboravljaju nešto čega se sećaju , samo ako im u tom trenutku odgovara.....
A za ono ženska ćud i hiljadu vera, gorski venac je prevazidjen i može se desiti da bude i zabranjen uskoro, živi bili pa videli.

Ne znam kada nastupa stadijum da od mišljenja da su svi uglavnom pametniji dodješ na stadijum da su svi uglavnom prepuni neznanja, pa čak i u stručnim krugovima. Ustvari današnji sistem koji je zavladao u nauci kao posledica društvenih sistema i globalizacije jasno ukazuje na ograničenosti onih koji su najjači autoriteti.Ima veze sa onim da svaka ideja mora da se brani, a ne da se iznese i onda zapaljivo proširi medju onima koji su sposobni da je percipiraju....

Percepcija je jedan od problema koji je u vezi sa ovom temom. Percepcija nam nije povećana, naročito ovim mladjim pokoljenjima, iako su bombardovani sa medijima, igrama, očekivanjima reakcija, i tapšanjem roditelja po ramenu za reaktivnost, a bez pedagoško utemeljine hijararhije znanja , uvezanosti , bez kojeg nema ni valorizacije sistematičnosti već isključivo po jedinici informacije.....zato nastupaju često reakcije koje su izolovane , isprekidane, jednog trenutka na stolu opčinjeni muzikom igrate, a drugog sednete na stolicu i dosadjujete se....ne postoji atmosfera, sistem, već pojedinačno informacija, trenutak.....

P.S. Gledajući piratsko tržište na svetskom nivou, čak primećujem da i pornići nisu više u komadu , već kokteli, isečci, max 15 min. Čak je teško održati pažnju mladjoj generaciji na koncertima duže od nekoliko minuta po pesmi (kompozicije koje traju duže od 10 min nisu preporučljive ni kod AKUD koncerata ni kod profesionalnih žanrova.
 
Nastavak priče je da je pesma evrovizije samo plagijat neke albanske pesme, mada osim tri tona nema baš mnogo zajedničko, tonski prelaz je toliko čest, postoje harminijska pravila i smešno bi bilo po tome suditi da je pesma kopija. Tako da neobjektivnost HRT se nastavlja.Prelazi u zlobu, jer hrvatski predstavnik nije prošao u polufinale, prelazi u poništavanje.

Vrlo važan momenat je sledeći. Gledajući toliko nagomilavanje zlobnih i ponižavajućih i uvredljivih namera, koliko dugo čovek može da izdrži?
Ljudi lakše trpe uvrede nego li neobjektivno a primerima potkrepljeno lobiranje i nameštanje.
Koliko je objektivno pomisliti da većina Hrvata ima isto mišljenje?

Sad se setite izjava emitovanih na našoj televiziji od naših televizija i političara i vodja.
Sloba , Šešelj, Lilić, Kradoman Božovič.....
Koliko puta je samo pomenuta velika Srbija i Virovitiza , Karlobag, Zagreb....kao granica Srbije...
Nama je to izgledalo smešno , glupiranje jednog nerealnog čoveka....
Kako je izgledalo drugima? Kao glupost, na javnom kanalu , kao odjek misli jednog naroda.Baš kao sad Hrvatsko posmatranje i ponašanje prema Srbiji i Srbima.

Posle se čudimo odakle srbi uvek najgori , krivci, a sa podsmehom smo gledali kako lideri , televizije stalno objavljuju NAŠE namere da osvojimo sve do Zagreba, da nam niko ne sme stati na put.....
Mnogi su shvatali to kao poruku za obmanjivanje našeg stanovništva , našeg birača. A ne shvatate da nas drugi gledaju kroz TV , kroz današnju duhovnu hranu.

Iako ne gledaju TV, lančani efekat rečenog i izjavljenog je u rekla-kazala formi kafenisanja ili paranoje ima ogromnu moć.

Danas, šta danas radimo , puštamo , inatimo se ?
Danas veliki broj Srba u kontri demokratskim lopovima bira radikale ili ne glasa i na taj način povećava procenat koji imaju jedni i drugi....Opet svojim labavim nedelovanjem ostavljamo utisak mišljenja ili opšteg mišljenja , koji nemamo....
Niti smo svi za lopove, niti smo za Veliku Srbiju....to znamo zato što se krećemo i vidjamo stalno , ali drugi to ne znaju.

P.S......Drugi znaju da smo odlukom vlade , državne prostorije SDK poklonili Dinkiću, da renoviramo MUP objekte za 700.000e a cena renoviranja je jedva 120.000, da naš ministar zdravlja , najduži ministar ume najbolje i najveće cifre da obrne bez buke , kroz raznu opremu, obnovu....zato je uporno stalno i biran.Kako oni znaju? Čuju odluku, razmišljaju o posledicama, a ne o tome ko je bolji , ko će biti sledeći.
Shvatate li kako angažovanje trenerskih i selektorskih navika svakog navijača oblikuje gradjanina srbije u mrzitelja, slepca, revanšistu, kontraša, naivčinu za šišanje,"kretena koji odbija laku priliku da poentira kod ribe".
 
TV naš nasušni....
Ono što ja vidim je jedna neverovatna količina agresivnosti, naročito u mladima, sa tendencijom povećanja geometrijskom progresijom. Njeno postojanje se odobrava u medijima, gde orgija naše politička i kulturna "elita", koja praktično predstavlja uzor i daje dozvolu. Tako se definiše i sam izbor objekta agresivnog ponašanja/mržnje.

Mržnja prema Hrvatima, muslimanima, Albancima, homoseksualcima....(spisak nastavite po želji i ličnim preferencama) se predstavlja kao "politički korektna". Mali problem je što ta mržnja predstavlja samo pi*anje niz vetar, makar u ovom trenutku, tj. ne može da se materijalizuje - rat je gotov, a ni gay-parade se ne organizuju. I ta mržnja narasta u čoveku, izjeda ga i onda provali i iskali se na životinjama, ženi, deci...Ili je iskanališe neka budala za političke ciljeve - mislim, znamo kako to ide, videli smo već. Nije meni problem mržnja jer mi je žao Hrvata, već zato što mržnja pojede čoveka.

Količina gluposti koja postoji u toj mržnji i agresivnosti mladih je prosto neverovatna, što možda pokazuje da je usađena (putem medija, okoline...). Tu porodica zakazuje: umesto da agresivnost svog podmlatka neutrališe, ograniči ili kontroliše, sve se zapušta i prepušta stihiji ili se u nekim slučajevima to i podstiče. Šta očekivati od dece ako ih TV vaspitava?

Mogu da potpišem da 80% tog besnog podmlatka ne zna ni gde se na karti nalaze Ogulin, Karlobag, Karlovac, Virovitica, Jasenovac, Srebrenica...kojih su im puna usta (doduše, to mislim i za izvestan broj političara koji se gađa tim izjavama).

Vrhunac takve gluposti je primer onog rasističkog ispada u Čačku: grupa navijačkih balavaca se obukla u KKK plašteve, poneli kukaste krstove i došli na utakmicu da preti crncu-fudbaleru, inače igraču njihovog kluba !!! Mislim, morali su svoj stav da iskažu na utakmici, pošto im je to jedino mesto gde mogu da vide crnca uživo :roll: . Valjda, svi imaju svoje negativce, a oni hteli da budu originalni i in, pa izabrali crnce kojih u Srbiji ima možda 10 ukupno, ako izuzmemo fudbalere, studente medicine i pmf-a, pošto su oni na "privremenom radu".
 
medved_bg:
Vrhunac takve gluposti je primer onog rasističkog ispada u Čačku: grupa navijačkih balavaca se obukla u KKK plašteve, poneli kukaste krstove i došli na utakmicu da preti crncu-fudbaleru, inače igraču njihovog kluba !!! Mislim, morali su svoj stav da iskažu na utakmici, pošto im je to jedino mesto gde mogu da vide crnca uživo
:lol: kakav crnjak...
 
to sto neko govori "razumno" ne znaci da bi se u situaciji i ponasao u skladu s tim sto govori....za sebe mogu to da potpisem a vama svaka cast ako ste karakteri

ne znam mene i srbi smaraju ljudi generalno tako da ne vidim neke bitne razlike da li je neko hrvat ili nije mada me niko nikad nije nesto olesio verovatno bih drugacije razmisljala da sam imala neke neprijatnosti ... ali mislim da jedino sto mozes pametno da uradis je da zivis ok da izmiris racune sto ja i ne radim grize me savest
 
ne mrzim nikoga... ne mrzim ni Hrvate, al' ne mogu ni da ih volim... zao mi je, al' je tako... ne razmisljam o njima... posto ne zelim da razmisljam o nekome ko je pre samo 50 godina imao koncentracione logore u kojima je ubijao stotine hiljada ili par miliona ljudi samo zato sto su pripadali narodu kome i ja pripadam...
a, slusajuci emisije na njihovoj nacionalnoj televiziji, samo mogu da kazem da su mi pateticni njihovi pokusaji da, pricajuci o "srpskom nacionalizmu", pokusavaju da sebe opravdaju za nesto sto su oni sami ucinili... to im je neki nacionalni hobi izgleda...
oni su mi, otprilike, zanimljivi isto onoliko koliko mi je zanimljiva Saudijska Arabija...
 
otkacena slavonka:
opet me ova gospodica Medved pretekla...uz sve pozitivne osobine otkrih sada jos i da je brza od mene...a za cudo nevideno ne mrzim ju bas ni malo... :wink:

sto je brza nekako mi sve draza... :wink:

sory..ne palim se na isti pol...ali nekako me svladale emocije... :wink:
E, to što medvedi deluju trutasto i tromo, to je samo varka....brzi smo k'o munje! :-D
Pa, slavonka, reci i ti nešto, nemoj da te ja svaki put preteknem :lol: ;-)
A ovo oko mržnje...e, smešno mi je bilo onda za Evropsko prvenstvo u košarci u BG-u (ona bruka nad brukama!)...Ako se sećate, u BG-u su igrali Slovenci, Bosanci i mi (ono po grupama). Pun Beograd ex-Jugaša, Slovenaca especially. Jedno lepo letnje popodne u Skadarliji ja sa nekim prijateljima iz Sarajeva i pola miliona ovih naših, i jednih i drugih :wink: . Piči tamburica, cigani, ludilo, iće i piće, sve po protokolu. Krenulo naručivanje nekih pesama od pre 20 god. tačno se vidi "da se podsetimo šta se onomad slušalo". Pa posle još kojeg hektolitra pive etc spajaju se stolovi, mešaju se navijači i krene se spontano po ključu: red srpskih narodnjaka (onih starih, pravih, izvornih), pa red bosanskih sevdalinski (Slovenci preferiraju Miroslava Ilića). Ajde kad je ta masa zapevala uglas i "Solčence zahaja", ali kad grunu "Od Vardara pa do Triglava", hebote, htela Skadarlija komplet da se uruši. Ja gledam i ne verujem! I to onako sa navijačkim rekvizitima, zastavama, šalovima, sve kako dolikuje...Mislim se ja "e, ludog naroda, da se neko setio kad je počelo sranje da podavi bolide u alkoholu i pusti Silvanu, bolje bismo prošli"... :lol:
 

Back
Top