Čovek nije ono što želi, već ono što mora

Lil' Star

Početnik
Poruka
30
Dok smo bili mali mnogi naši razgovori bili su o budnoćnosti, šta želimo da imamo, koliko dece ćemo imati, gde ćemo živeti, koliku kuću ćemo kupiti...
A onda smo zakoračili u svet odraslih i shvatili da čovek nije ono što želi da bude, već ono što mora i sve to iz razloga što je društvo postavilo kriterijume s ciljem da olakšaju život, a umesto toga, samo su ga otežali i iskomplikovali.
Nekada su se ljudi voleli bez razloga, a sada je i to postalo više iz koristi nego iz istinskih osećanja.
 
U potpunosti se slažem! Više nemam pravo na svoje želje, sada moram da imam one želje koji drugi žele. Čovek ne može da upiše onaj fakultet koji on želi, već mora da upiše onaj koje mu ocene dozvoljavaju.
To što nema dobre ocene iz drugih predmeta, a ima npr. iz srpskog i baš taj fakultet želi da upiše, on neće moću, jer mu prosek to ne dozvoljava. :evil:
 
Lil' Star:
Nekada su se ljudi voleli bez razloga, a sada je i to postalo više iz koristi nego iz istinskih osećanja.
Ako je tacno da su se voleli (mada ne mora da znaci; mozda je ovako bilo oduvek a ja mislim da je bilo uvek), danas se ne vole jer postoji previse razloga koje je covek "napredovanjem" stvorio...
Ne mozes znati da nisu i oni kao i mi pricali o istom problemu...
 
Lil' Star:
Dok smo bili mali mnogi naši razgovori bili su o budnoćnosti, šta želimo da imamo, koliko dece ćemo imati, gde ćemo živeti, koliku kuću ćemo kupiti...
A onda smo zakoračili u svet odraslih i shvatili da čovek nije ono što želi da bude, već ono što mora i sve to iz razloga što je društvo postavilo kriterijume s ciljem da olakšaju život, a umesto toga, samo su ga otežali i iskomplikovali.

slažem se donekle, ali, zar ne možeš da razumeš tu grupaciju koja je postavila kriterijume, ma koliko to nama strano ponekad bilo?
 
Mislim da ne mora biti tako... mozes makar biti blizu onoga sto si zeleo... ili bar da se trudis.. u suprotnom ne mozes biti ''ti'' i biti srecan.. Za mnoge stvari shvatis da nisu onakve kakve si ti zamisljao i bio uveren da su zasigurno takve... ne vidis mogucnost da ih izmenis... posle se i naviknes na njih... zaboravis na onu svoju predstavu. Da, ljudi su nacinili da sve bude teze... a i dalje otezavamo...
 
Kad ste to imali pravo na svoje želje, ako ne sada? Mislim kao, uslovno rečeno, odrasli?
Mi smo ionako oformljeni u ovom i ovakvom društvu, a naše želje su produkt nastojanja da se u njemu što bolje snađemo. Tako da naše JA nikako ne može da dođe do izražaja u potpunosti prosto, jer ne možemo ni znati da želimo %%/)#" ako to nikada nismo videli kao model makar na televiziji.
Sa druge strane, možete li da zamislite sebe posle 20 godina u nekom izolovanom balonu? Da li smo takvi onda naša ludačka želja da izađemo iz balona?
Mi nismo niti ono što moramo niti ono što želimo, mi smo ono što najbolje umemo.
 
Idealan čovek Aristotelov nije čist metafizičar. »On nije vratoloman i ne strovaljuje se u opasnost, jer on malom broju stvari pridaje veliku vrednost; ali, u interesu krupnih stvari on se izlaže opasnostima i ne štedi svoj život, jer ne ceni život iznad svega. On može da čini dobročinstva, ali se čuva da prima dobročinstva, jer ono je osobina višega, a ovo osobina nižega čoveka... On ne želi da učestvuje u stvarima koje donose ugled, ili gde drugi igraju prvu ulogu... On iskazuje svoje mišljenje, ako samo ne govori ironično, što obično čini pred gomilom... I ničemu se ne čudi, jer za njega ništa nije veliko. Čak ni sećanje na pretrpljene uvrede. Jer on se ne zanima mnogo sećanjima, naročito sećanjima na pretrpljenu nepravdu, nego prelazi preko toga ... Ni o ljudima ne govori rado... Nije mu stalo do toga da bude hvaljen ni da se drugi kude... ni o kome ne govori rđavo, čak ni o svojim neprijateljima, osim njima samima... Njegove kretnje su umerene, njegove reči zvuče teško, njegov govor teče mirno, jer samo ko se brine za malo stvari i ništa ne drži za suviše značajno, taj ce ne prenagljuje i svoj glas ne napreže. A govorenje iza glasa i brzanje dolaze onda kad se u danom slučaju čovek odreče takvog visokog držanja.«
Prema onome što iziskuje svakodnevni život on se odnosi dostojanstveno i ljupko, i dane prilike iskorišćuje vešto kao izvežbani general koji svojim borbenim snagama upravlja po svima pravilima strategije. — On je sam sebi najbolji prijatelj, i uživa u samoći, dok su ljudi bez vrlina i sposobnosti sami sebi najgori neprijatelji, i boje se svake samoće.
 
čovek prvo mora nešto da želi da bi to i ostvario....što, nemajući želje i idući linijom manjeg otpora pristaje da bude ono što prvobitno nije želeo, nije samo stvar sistema....kad nema otvorenih vrata, neko neće čak ni pokušati da ih otvori...ako mu budu prva zatvorena, reći će da je, eto, uzalud bilo i pokušavati...od pojedinačne akcije, do ostvarenja tih pojedinačnih težnji, ipak je najčešće odgovoran pojedinac.....ako prihvatimo da postoji mogućnost izbora od malena, teško će nam biti da stvari u buduće samo prihvatamo bez borbe, nego hoćemo i dalje da biramo...........normalno, ako možemo......... što se tiče osećajnosti........."nekad su ljudi voleli bez razloga".......tačno, ali ja ne bih ni tu uopštavao...jer se osećajnost i emotivnost ne uopštavaju. opet su individualni.
 
Ја живим двоструким животом :D .

С једне стране (јавно, рецимо на послу) гледам да се што боље прилагодим захтевима околине (да не бих трошила превише енергије на исправљање кривих Дрина), али се трудим да те захтеве сведем на нужни минимум. (Има ствари којима се не прилагођавамо зато што морамо, него зато што хоћемо.)

С друге стране (приватно) трудим се да се развијам баш у правцу оног Аристотеловог "племенитог човека".

Узгред, ако упоредите Аристотелов опис "племенитог човека" и Кастанедин опис "беспрекорног ратника" схватићете нешто колосално :D .
 
Nekada su se ljudi voleli bez razloga, a sada je i to postalo više iz koristi nego iz istinskih osećanja

Ма да, ''ни ораси нису што су некад били!''
Некад је све било дивно, племенито, поштено, искрено, невино, са осећањима чистим ко суза...а данас је све искварено, прљаво, непоштено, из користи и себичлука...како да не!

Питај бабу да ли се удала из ''чистих осећања'' или су је удали за неколико ланаца земље?

Mi nismo niti ono što moramo niti ono što želimo, mi smo ono što najbolje ume

Ово је потпуно тачно и сасвим обесмишљава тему постављену на овај начин!

Омиљена максима једне моје другарице још давно била је ''ништа се не мора што се неће!'' И то је истина! (Наравно, једино смрт и болест су изузете из тога.) Свака ствар у животу увек има неку алтернативу, на нама је да ИЗАБЕРЕМО.
 
Hellen:
Омиљена максима једне моје другарице још давно била је ''ништа се не мора што се неће!'' И то је истина! (Наравно, једино смрт и болест су изузете из тога.)

Draga moja, nego šta nego ćeš da radiš ono što ti drugi kažu, imaš da igraš uz onu muziku koju sviraju, jer kada nemaš ni za parče hleba, radila bi šta bilo! Kada ne možeš da upišeš fakultet koji želiš, moraš da upišeš onaj koji ti je preostao, ako pređeš 30u i još ne budeš bila udata, uzećeš ono što ti se nudi, jer niko ne želi da bude sam!
 
Lil' Star:
1. Dok smo bili mali mnogi naši razgovori bili su o budnoćnosti, šta želimo da imamo, koliko dece ćemo imati, gde ćemo živeti, koliku kuću ćemo kupiti...
2. A onda smo zakoračili u svet odraslih i shvatili da čovek nije ono što želi da bude, već ono što mora i sve to iz razloga što je društvo postavilo kriterijume s ciljem da olakšaju život, a umesto toga, samo su ga otežali i iskomplikovali.
3. Nekada su se ljudi voleli bez razloga, a sada je i to postalo više iz koristi nego iz istinskih osećanja.
1. Ne mozes da sedis u sobi i nista da ne radis, a da ocekujes da ti novac padne sa neba. Kada nesto stvarno zelis onda se trudis da to i ostvaris. Od zalopojki nema vajde.
2. Sto bi covek bio ono sto mora? Svako od nas bira sta zeli da bude. Upisujes srednju koja ti se svidja, kasnije fax...
3. I ovde se ne slazem, zato sto je ljubav oduvek bila i ostala interes.
 
Lil' Star:
Dok smo bili mali mnogi naši razgovori bili su o budnoćnosti, šta želimo da imamo, koliko dece ćemo imati, gde ćemo živeti, koliku kuću ćemo kupiti...
A onda smo zakoračili u svet odraslih i shvatili da čovek nije ono što želi da bude, već ono što mora i sve to iz razloga što je društvo postavilo kriterijume s ciljem da olakšaju život, a umesto toga, samo su ga otežali i iskomplikovali.
Nekada su se ljudi voleli bez razloga, a sada je i to postalo više iz koristi nego iz istinskih osećanja.

ovo zvuchi patetichno...

how it used to be.....



chovek mozhe da bude ono shto zheli onoliko koliko je hrabar da odstupa od formule koje drushtvo postavilo za uzgoj 1 uzornog gradjanina.
7-25gdine skolovanje.
25-29-zhenidba\udadba
30.... hranjenje 2-4 gladnih usta
 
"Čovek nije ono što želi, već ono što mora"


Nase misli kreiraju nas zivot. Ako je ovo necija utemeljena misao (odnosno stvarno verujemo u nju), onda ce ta osoba i biti ono sto mora, a ne ono sto zeli. Svaki covek nesvesno ili svesno bira imedju bezbroj mogucnosti. Ova osoba je jednostavno izabrala najgore od svega moguceg. :-)
 
Све ми се чини да смо, некако, размажени. Очекујемо да нам се жеље саме остварују или да нам их остварује неко други. И чим се то не деси, чим наиђемо на препреке, почнемо да се жалимо: „ето, не могу да будем оно што желим“.

Али препрека није ту да би нас натерала да одустанемо од себе, већ да би нас подстакла да је превазиђемо, победимо. Уосталом, на тај начин се расте. После побеђене неке препреке, бићемо сигурно већи, јачи, храбрији, паметнији, искуснији ... А то вреди, то стварно вреди.
 
Razmaženost jeste nešto što se može naslutiti, ali nije to stvarna razmaženost , već sukob starog i novog sistema....Stari koji vrednuje unutrašnje vrednosti i novi koji vrednuje tržišne vrednosti....

U starom je bitno unaprediti se, u novom "u pogodnom trenutku prodati se".

Društvo napreduje u teorijama prodaje i tela i duše......Gde to beše ljudi prodaju dušu.....?I kome?
 
Tuzni_patak:
U starom je bitno unaprediti se, u novom "u pogodnom trenutku prodati se".
Društvo napreduje u teorijama prodaje i tela i duše......Gde to beše ljudi prodaju dušu.....?I kome?

Ни ја нисам љубитељ овог "тржишног" система вредности, али сам изгледа разумнија од тебе :D . Помирила сам се с тим да никад друштво није било боље (само друкчије) и никад неће бити боље (само друкчије).

Али живот није друштво.

Живот је посебна прича (и дугачка), али у сваком случају захтева борбу. Ништа нам се не пружа на тањиру. Зато су размажени људи хендикепирани -- они упорно очекују да им се на тањиру пружи прилика да "буду оно што јесу", и онда кукају кад се то не деси.

Знам, и сама сам била размажена, док нисам схватила да је "одн'о ђаво шалу" и да ће живот да ми пропадне ако наставим да седим и кукам. Можда је живот неправедан, али ја немам времена (ни енергије) да се нервирам због тога. Засукала сам рукаве и гледам да направим нешто паметно од свог живота (упркос свим тзв. неправдама).
 
"Čovek nije ono što želi, već ono što mora"

...da bi bio pokushao biti ono shto zeli mora biti shto-shta, svashta u medjuvremenu...put je dug i naporan...poshtujem prihvatanje stvarnih okolnosti i stavljanje zelja''na odlozeno''...jer mozda se i zelje promijene u toku korachanja...ko bi mogao procijeniti shta smo istinski zeljeli, a shta smo umislili da silno zelimo, vanjskim ''uputstvima''usmjereni...
...burno reagujem na negiranje rijechi ''mora''...jer ''mora''za mene ne znachi da smo izgubili identitet i povinovali se pravilima...meni ''mora'' znachi...sanjariti se moze o bilo chemu, ali ''mora''nema alternativu zeljela ja ili ne zeljela da zagazim u rijeku, hladnu, brzu, prepunu virova...ja ''moram''krenuti da bi preshla na drugu obalu, ako to silno zelim...mozda cu se uplashiti , mozda cu godinama sjediti, chekajuci da krenem, mozda cu lutati duz obale, trazeci most ili cu posmatrati kako neke druge sjene , bezbrizno prelaze mostove, sa uplacenom mostarinom na ovaj ili onaj nachin...mozda cu okrenuti se na drugu stranu i ostaviti ''zelju''na drugoj obali zauvjek...

Sto se tiche ove maksime
''ништа се не мора што се неће!''

bash mi se ne svidja, ali svarljiva je ako je shala...zvuchi mi kao da nekoj samozivoj , alapachi koja te ''puna saosjecanja i razumevanja'' ispituje o tvom zivotu,a ti prichash iskreno shta si morala da uradish da bi neshto prevazishla...a onda ona sa prikupljenim informacijama pochne da te ismijava na nekoj kafici, kako si propala, a kao folovi rekla je da mora...ha-ha...''nista se ne mora shto se nece...mogla je ovako i onako...bla-bla moja slatka''
 
Dva puta su razumna ....

Jedan da se manemo prazne priče i uklopimo se u društvo onakvo kakvo je, i onakvo kakvo će biti.
Nastavak je da pokušamo da predvidimo kuda će teći i na taj način spremniji i bolje opremljeniji dočekamo i učestvujemo u tokovima koji se ostvaruju.

Drugi način je da smo zajašili i da mi biramo kako ćemo da talasamo i kuda da preliva , pa da se po nama roje ostale mušice....

I jedan i drugi način je održavanje prastarog animalnog, samo bolje upakovanog.
Znači , poništi prednosti ostalih i istakni prednosti svoje i svojih ispoljenosti....
I na kraju dozvoli sebi luksuz samilosti prema drugima. I bićeš čovek u očima drugih.Bitno je ono na kraju....

Za razliku od modrune koja očigledno svesno ili podsvesno veruje u ispranost ljudskih mozgova, apatičnost većine i pasivu sitnih nemoći projektovanih u virtualizaciju i fantaziranje, ponekad divno upakovanih u snove i težnje, tzv. savremenu romantiku, ja smatram da pored svakodnevnih nužnosti i poklanjanja tela , vremena (to je ono što ja smatram telom) i duše , mora i može da postoji trud i napor za pravilnom procenom i usmeravanjem na prevazilaženju animalnog stanja, ne poništenjem animalnog u nama (jer to nikada neće da se desi) već sprečavanjem ispoljenja i stvaranja ideja i sloboda ispoljavanja tih animalnosti (pažnja, sprečavanje sloboda ispoljavanja .....)

Ovo je samo deo sledećeg koraka , kome ja lično težim a to je civilizacijsko dostojanstvo.
Ključni moment je da ono će ili da postoji ili neće , nema izmedju....
Moguća je samo deoba društva na one koji hoće to da poštuju i budu , i one koji to neće i težiće uvek nekoj varijanti animalnog društva.
U animalnoj budućnosti , neminovni su nastavci MAD MAX 1, 2,3,4,5......
U civilizacijskoj budućnosti , mogući su Galaktika, Blejkova sedmorka, i na kraju Odiseje....2001,3001,4001.

Kao u seriji Ed, čiste rukavice su dobre , ali su pre ili kasnije pretesne....
 
Tuzni_patak:
Za razliku od modrune koja očigledno svesno ili podsvesno veruje u ispranost ljudskih mozgova,

Модруна нема времена да обраћа много пажње на туђе мозгове, јер има пуне руке посла са својим сопственим. Пробај да спасиш сопствени ум, па кад ТО успеш -- онда спашавај туђе умове. ("Лекару, излечи се сам!")

Ја само могу да испричам своје искуство па, ако случајно то некоме овде може да користи -- баш лепо! Мени ће бити драго!

@Гљива: свиђа ми се твој став о овом питању. Отприлике је тако. Одувек су постојали тзв. захтеви реалности и ми не можемо да постављамо услове на овој планети (а питање је и да ли бисмо били довољно паметни за тако нешто). Наша је "уметност" да укључимо мозак и смислимо начин да испоштујемо те захтеве (као што је плаћање мостарине) а да ИПАК останемо (довољно) своји и аутентични. Што би рекао Андрић: " ..... и не изневјерите душу своју никад. "

Ово ја зовем разумношћу. :D
 

Back
Top