6 septembar 1944. godine je bombardovan Leskovac po naredbi Tita ( "Druze Tito mi ti se kunemo da sa tvoga puta ne skrenemo") a uz aktivno vodjenje partizanskog krvoloka-generala Koce Popovica. "Ceo Leskovac kao da se digao u vihoru prašine, dima i ruševina... Ono što je ostalo od Leskovca ležalo je obavijeno pokrovom od dima", zapisao je očevidac ovog terorističkog čina Ficroj Maklejn, Čerčilov izaslanik kod Tita a potom dugogodišnji Titov prijatelj, kojem je komunisticki diktator posle rata, u znak zahvalnosti, poklonio jednu velelepnu vilu na Korčuli. Od 28.000 stanovnika "srpskog Mančestera", život je prilikom tog bombardovanja izgubilo više od 6.000 ljudi, žena i dece. Nemački gubici u Leskovcu i okolini bili su svega 300.
Tito i njegovi srpski komunisticki krvoloci ("Uz marsala Tita junackog sina", kako bi to "oni" pevali) su hteli da Srbiju, u kojoj je većina stanovništva bila protiv njegove komunističke diktature, "bace na kolena". Uspeli su, zar ne? I posle Tita-Tito, zar ne? A bre, sto bi rekli veseli Leskovcani, sta vas uce po te vase skole?