Kakav ste prijatelj u dobru i zlu?

Lexa

Buduća legenda
Poruka
30.368
Recimo kao nastavak one teme o maltretiranju, i zato ovde.
Kakav je vaš pristup prijateljima u nevolji, a kakav biste želeli da bude?
Često govorimo da smo ono što želimo da budemo, ne ono što objektivno jesmo.

Kažem prijateljima, da pitanje ne bismo mešali sa ovim forumskim događajima, gde uglavnom ima mnogo više zayebancije nego pravih problema... Tj. više je onih u glavi :)

Uglavnom, kakav je vaš odnos prema ljudima u ovom smislu, i kako želite da se ophode prema vama?
Čini mi se da pitanje zaslužuje svoju temu.
 
trudim se da pomognem, da barem nešto uradim kada su u nevolji.............pa da...ali dobro pitanje............ razmišljao sam.........i postavljao sebi pitanja unapred, ono.......ad hoc...da li bi ja kada bi xy bio u nekoj zamišljenoj nevolji ....njemu pomogao zbog sebe, kao da sam pred sobom ok., ili baš zbog njega..........i nemam pojma da li sam prizvao.......ali kad se desilo........ma nisam ni razmišljao, nego sam baš radio na tome da pomognem......... boli te kad prijatelja boli......neću sad crnjak.......al tako je......nema potrebe da se preispitujemo napred.........ja nisam tip onih koji očekuju nešto zauzvrat......čak idem u krajnost. ne pričam kad se meni desi, ja sve sam., ali nenamerno, nego sam takav..................al tu su prijatelji.....saznaju.....po tome se razlikuju od drugih ljudi........
 
Ne, mislim, da li zaista jeste takvi?
Ja ću, recimo, reći da sam uvek tu za nekoga jer iskreno želim da budem takva, to ne mora da znači da sam uvek i svakome pomogla. Ne mora da znači ni obrnuto. Na to sam mislila pitanjem "kakav je vaš pristup prijateljima u nevolji, a kakav biste želeli da bude?"

Drugo, da li zauzimate stav "išamarati paničara" :) ili i tu imate bezgranično strpljenje... Da ne ulazim u detalje, nemojte ovo doslovno shvatiti, nemam sad vremena.
 
Lexa:
Drugo, da li zauzimate stav "išamarati paničara" :) ili i tu imate bezgranično strpljenje... Da ne ulazim u detalje, nemojte ovo doslovno shvatiti, nemam sad vremena.
cekaj, da li ti pricas o razgovoru, ili o nekoj konkretnoj pomoci delom?
ako je samo razgovor o problemima moj pristup zavisi od samog prijatelja. poznajem ih dobro i znam kako najbolje da doprem do svakoga od njih kada je frka. nemam isto ponasanje za sve, jer mi je najbitnije da od toga sto cu im reci i kako cu im nesto za njih efekat bude najbolji.
 
da. ali to je ophodjenje, ne pomoć.....mada ne mora da isključuje............ ja sam direktan....možda previše.......al. jbga....to samo kad nisu ozbiljne stvari u pitanju....... pod pomoć prijatelju, podrazumevam teške okolnosti.........nije isto ophodjenje u svim situacijama..........ako je problem "samo u glavi"......onda umem da budem i surov.......ali to je iskreno.......ne ogledaja se u takvim situacijama snaga prijateljstva.....................
 
Moj zakljucak je da kada zagusti tu nisu prijatelji vec bliska rodbina!
Zato veze te vrste posebno negujem i tu sam uvek kada im moja pomoc zatreba! Uvek!

Prijatelji su uvek tu ako je neko slavlje, ali kada je tesko, tada se sklanjaju, tako da pravih prijatelja gotovo i nemam.

Prijatelji su uvek tu kada hoce da vam utrape neki multilevel proizvod - to sam jedno krace vreme kupovala i kada sam prestala da kupujem, prijateljica se naljutila i sada se retko vidjamo.

Tako da sam ja okrenuta izbranoj i uzoj rodbini i, naravno, najblizim ukucanima - bez njih - NISTA!
 
Imam dobrih prijatelja, pokazali su se kao takvi do sada u nekim situacijama. Postoje ljudi kojima nikada ne mogu da zaboravim šta su sve učinili za mene, od nekih sitnica koje meni puno znače, do nekih zaista krupnih stvari.
I ja sam tajođe prijatelj na koga može da se računa, onaj što bi zanemario svoje obaveze zarad toga dapomogne drugima, dešavalo mi da sam jurila i ustajala rano i u takoreći pola noći da nekome pomognem... Skoro sam zbog jedne drugarice iskisla do gole kože... :D

Moji prijatelji i ja, stalno jedan drugome priređujemo iznenađenja, neke činove ljubavi i pažnje. Mogu reći da sam u tom pogledu, u tom aspektu života, izuzetno srećna i ispunjena.

I nekako, čini mi se, nekad je lakše sa drugima podeliti tugu. Ljudi se možda lakše ''ubace'' u tu priču oplakivanja i saosećajnosti. Ali pravi prijatelji, oni umeju da se zaraduju našim uspesima i onda kada su u njima samo porazi. Oni koji bez zavisti znaju da učestvuju u našoj sreći, i onda kada su oni zbog nečega svog nesrećni.
 
Prema najboljim prijateljima sam najgora kad im je potrebna pomoć : (

Da me ne shvatite pogrešno, spremna sam sve da učinim da bih im pomogla ali kada sam svesna da sam nemoćna a preživljavam njihovu muku kao da je moja sopstvena mislim da imaju veću štetu od mene nego korist. Mislim da bih potpunom neznancu bila od mnogo veće koristi jer ne bih toliko emotivno preživljavala to kroz šta prolazi.

U stvari ovoga sam postala svesna kada se moja najbolja prijateljica našla u jednoj od najtežih situacija u kojoj se roditelj mogao naći, lekari su se borili za život njenog deteta. Danima sam plakala, moja okolina je mene tešila kako će sve biti u redu... A razgovarajući sa njom sam jedva suzdržavala suze i trudila se da mi glas ne drhti davajući joj reči podrške i govorće joj da će sve biti u redu. Hvala bogu, sve je i bilo u redu.
 
Slazem se s onaona, kad zagusti uvek se obracam svojoj najuzoj porodici. Od prijatelja trazim samo eventualnu pomoc u sitnicama, mada i to jako retko. Spremna sam svima pomoci ako mi se obrate, ali to se jako retko desava. Sva pomoc se uglavnom svodi na slusanje problema. Svi smo odrasli sami resavamo svoje probleme, ali nam puno znaci da mozemo da ih podelimo s nekime iako znamo da nam taj neko ne moze konkretno pomoci.
 
Ako sam dobro shvatila pricas malo i o tome koliko smo mi stvarno mi ovde na forumu. Da li iznosimo idealno vidjenje necega ili iznosimo stvarno nase misljenje? Ja se nadam da to radim. Imam puno mana i zbog toga mogu znati ko sam u prijateljstvu, u odnosima generalno gledano. Ja samo od druge strane ocekujem da ako mu/joj se ne svidjam to jednostavno kaze i pravimo distancu, nema ljutnje. Ocekujem da me ljudi prihvate zato sto ce biti prihvaceni, sto ne znaci neprozivanje mana. Meni je idealna prica o prijateljstvu ona kada vrabac po cichi zimi padne sa grane upola smrznut. Eto prodje krava pokaki se pravo na njega. Razgreje vrapca toplina jel te kakice i razmigolji se, ustane. Ali prodje maca izvadi ga iz kakice i smaze. Naravoucenije: Prijatelji su ti oni koji uvek s*eru po tebi, ali ne i oni koji te vade iz go*vana.
 
ja sam razmazena kada su u pitanju prijatelji - mnogo ocekujem od njih, mnogo mi daju, a i ja mnogo dajem, bez razmisljanja. verujem im, oslanjam se na njih, znam da su u stanju da sve urade za mene. ako sam u frci stvorice to sto mi treba, o cemu god da se radi - a i oni ocekuju od mene isto. ja se nikada nisam oslanjala na porodicu - nisam umela da sa njima delim neke teske momente, ali sam na svu srecu uvek imala prijatelje uz sebe.
 
Zavisi, u kakvom sam ja stanju. Ne podmecem se mnogo, ako je to bilo pitanje, a ni u dobru im (prijateljima) nisam neko s kim mogu da se mnogo vesele. Kad mi neko trazi pomoc, ili kad vidim da bih mogla nesto da uradim, tipa da pridrzim vrata, pricuvam dete, skuvam caj kad je bolestan...Ali retko kad ugrozavam sebe, tipa, cinim sebi nazao, ne izvrsavam svoje obaveze da bih pomogla nekom. Uglavnom sam po tom pitanju orjentisana na porodicu. Ali zato prijatelje nikad ne psujem, retko opterecujem problemima i ne smaram. Sa clanovima porodice je sasvim suprotno.
Jesam li trefila temu?
 
sto na dom i porodica...?

ne znam nisam dobar prijatelj..nemam prijatelje...imam mozda jednog i vise je on meni nego ja njemu ako je jos uvek...plasim se kad imaju neki problem nisam osecajna...i to je problem sto kad je jedan onda to ugusis

ok nemam prijatelje...nisam umela da im pomognem a nisam im ni odmogla ali sad ih vise nema...

mogu racionalno da pitam nesto ako ima dilemu to mogu...

vise bih volela da imam drugare nego neke xtra bliske prijatelje..nego neke tako kolege bih voellada imam ali ne radim na tome...

volela bih da postoje ljudi kod kojih moguda odem povremeno...

ok i recimo oni kod mene ali ne previse cesto...

ali nemam upropastim uvek
:) :) :)

bice bolje kad budem uchila
 
Док смо били млађи (моји пријатељи и ја), значи док смо имали 14-16-18 ...па чак и двадесетак година, давали смо себи за право да се више мешамо у животе једни других, наравно, у циљу добробити тог пријатеља.
Међутим, са одрастањем и сазревањем, некако смо почели једни друге да прихватамо као довољно паметне, зреле и одговорне људе који сами умеју да процене шта је за њих добро, а шта не.
И даље смо заједно, и даље се дружимо и ту смо да помогнемо, али другачије.

Илустрација - имали смо једну другарицу која је врло олако и лакомислено ступала у везе са којекавим типовима. И ту смо знали да је ''ишамарамо'', да јој ''отворимо очи'', да бисмо је сачували од грешака које су понекад могле чак и врло скупо да је коштају (знала је да се изгуби негде са потпуно непознатим типом). Значи давали смо себи за право да јој кажемо:''Шта ће ти тај тип? Видиш да је кретен?''
Данас би било непристојно и смешно да особи од скоро 4 банке кажемо ''Шта ће ти он?''....јер поштујемо њен избор и знамо да је довољно зрела да процени шта јој одговара, а шта не, и да је довољно свесна шта ради.
Сматрало би се неумесно и непристојно мешати се у туђ живот, изузев ако тај неко није тражио мишљење, али и тада са поштовањем.

Мислим, увек сам ту кад ми дође пријатељица да ми се исплаче и искука на мужа (уобичејене чарке у браку), али чак и ако понекад мислим да је он овакав или онакав, никад јој то не бих рекла на наеки суров начин који би је могао повредити, ипак је он њен муж, човек кога је она изабрала, а ја поштујем њен избор.

Значи, нисам присталица ''шамарања'', и не волим да будем ''шамарана''.

..Ако је ТО било питање...
 
Иначе, иако се некад не видимо по месец дана, иако се некад не чујемо по пар недеља, сви знамо да смо увек ту једни за друге, ако нешто зашкрипи... И тако већ скоро 20 година!
 
Hm... Ja na to (prijateljstvo) gledam malo drugacije.
Nekako, mislim da, kada nekome zatreba pomoc, pomogla bih mu bez obzira da li mi je prijatelj ili ne, opet, mislim da bi tako i drugi postupili prema meni.
Pravi prijatelj je (po meni) onaj koji je uz mene u sreci. Onaj koji se raduje mojoj sreci isto koliko i ja. Koliko sam primetila, svi ljudi jure da pomognu nekome u nevolji, ali kada je u pitanju sreca, obicno se javi zavist i na kraju ostanes sam. E onaj koji ti tada pruzi ruku - pravi je.
Tako bar ja mislim.
 
Е, да, то је тачно. Изгледа да је стварно теже бити пријатељ у добру, него у злу.
Мислим да су моји пријатељи о којима сам причала - прави пријатељи. Са мном су и у добру, мада је тачно да једна другарица уме понекад да буде благо..хмм...који израз да нађем а да не буде јак....рецимо - благо злобна, када сам ја срећна а она није. А ако је и она срећна, онда дели са мном моју срећу.
Било је ситуација када није могла да поднесе нешто лепо у мом животу. Али, ја је добро познајем, знам да је таква и прихватам је такву.
 
Ne volim mnogo da se mesam u tudji zivot.Naravno,uvek cu da pomognem prijateljima,ako vidim da im je tesko,a ne traze nista od mene,nije mi problem da pitam da li mogu nekako da pmognem.Postoje mozda dve osobe u mom zivotu kojima mogu iskreno da kazem(a da me ne pitaju) sta mislim(znaci ako mislim da negde grese to cu im reci).I ti ljudi isto tako se postavljaju prema meni i ne ljute se ako budem cak i malo surova.Ja sam se inace mnogo u zivotu opekla sa nekim prijateljima.Dok mi je sve u zivotu islo kao po loju,bili su mi veoma bliski.Kada mi je pomoc bila neophodna,kada mi je bilo veoma,veoma tesko nestali su.Od tada sam i ja malo obazrivija i mnogo vise pazim kome sta cinim i kome poklanjam svoje vreme.Ali zaista nikad mi nije tesko da nekom priskocim u pomoc......to mi je u sustini i zivotni poziv.Ljubomora......mislim da je prisutna uvek.Ponekad sam i ja ljubomorna na neciji uspeh,ali ne zlobno ljubobmorna nego jednostvano pomalo zavidim.Ali trudim se da to ne pokazem.
 
ko o čemu Lexa o teoriji pa još na domu i porodici
dakle ovako
volim da kažem ono što mislim svima pa i prijateljima
ne davim ne gušim ne smaram, podrazumeva se da je dovoljno reći jednom
kome se sviđa dobro je ko ne želi da sluša ne mora
ne pričam ako je druga strana gluva u bilo kom smislu ali zato valjda i nemam takve prijatelje
naravno da ovakav odnos ume da košta ali volim da platim... ima se može se
volim da pomognem ali ne volim da se namećem
ne volim da mi neko pomaže a pogotovo ako nisam tražio pomoć,savet itd
u dobru ili zlu svejedno je, mada iskreno ni ne očekujem previše
zadovoljstvo je pre svega u davanju
inače mislim da je logično da nam prijatelji više odgovaraju od rodbine jer smo njih sami birali
verujem da bi poštovanoj wdw moj slučaj bio interesantan pa je izbegavam
 

Back
Top