POVRATAK ĆELAVE PJEVAČICE
Vraća se Skinh... pardon, Sinead O'Connor
Nekadašnja irska buntovnica briljantnog glasa i kontroverznog ponašanja, koja se nije ustezala trčati pred rudo ma koliko je to koštalo, u četrdesetoj je snimila dvostruki album crkvenih pjesama nazvan "Teologija" kojim se vraća na scenu.
Neki će se nje sjetiti po obrijanoj glavi, drugi po vanzemaljski dobro otpjevanoj verziji Princeove pjesme "Nothing Compares 2 U" a treći po skandalu iz 1992. kad je uživo na televiziji (u kultnoj emisiji "Saturday Night Live") poderala Papinu sliku. Taj njezin potez navukao je dosta bijesa na nju, a ona je to učinila u znak protesta zbog crkvenog institucionalnog prikrivanja svećenika-pedofila; desetak godina kasnije u javnost su procurili brojni skandali koji su joj dali za pravo, ali ona je svoj istup platila time što je od tad njezina glazbena karijera bila na nižoj razini od prijašnje.
Premda je i dalje snimala albume i pravila dobru glazbu, češće se nalazila u vijestima zbog svojih kontroverznih postupaka i blago rečeno dinamičnog privatnog života (ima četvoro djece od četiri različita oca). Krajem devedesetih zaređena je za svećenicu u otpadničkoj frakciji katoličke crkve, a 2000. se u jednom intervjuu proglasila lezbijkom (ali je to kasnije porekla, objasnivši da je "samo htjela pomoći jednoj osobi da se osjeća bolje"; kasnije je precizirala da je "3 hetero i 1 gay" i da je u životu, pored brojnih muškaraca, imala i tri veze sa ženama).
2003. javno je objavila da se povlači iz glazbenog posla, ali je kasnije pojasnila da je pod tim mislila samo na mainstream pop-industriju, i da se želi posvetiti onim vrstama glazbe koje nisu toliko eksponirane. Rečeno-učinjeno: 2005. snimila je "Throw Down Your Arms", reggae album koji su kritičari proglasili jednim od njezinih najboljih uradaka uopće. A sad se obratila vjeri, s izjavom da "želi spasiti Boga od religije" i snimila dvostruki album "Teologija" s uglazbljenim starozavjetnim psalmima, koji će se u trgovinama pojaviti 22. lipnja. Prvi disk je akustični, "Dublin sessions" a drugi električni, s cijelim bendom ("London sessions"); prema prvim predpremijerama koje se mogu čuti (i downloadati) na
www.sineadoconnor.com, akustični materijal mnogo bolje leži njezinom još uvijek sjajnom glasu, ali ni električni nije nimalo loš.
Okretanje Starom zavjetu ova četrdesetogodišnjakinja koja sad ima kratku, sjedinama prošaranu kosu, objašnjava jednostavno: "Volim tu duhovnost. Željela sam biti s prave strane crte koja razdvaja ljigu od coola. Kad je u pitanju vjerska glazba, vrlo je tanka crta između cool i jako ne-cool. Namjerno sam se posvetila Starom zavjetu. Ako počneš pisati pjesme o Novom zavjetu, osuđen si na propast ma kako to sročio, jer ljudi imaju takve predrasude o toem da je to užas. Ako počneš pisati pjesme o Isusu znaš da te nitko neće slušati. Naravno da ja vjerujem u Isusa, ali ja nisam glupa."
"Što god se dogodilo s ovom pločom diktirat će način na koji ću ja nastaviti.. Mislim da će to otvoriti jedno kreativno područje kakvo prije nije postojalo," kaže Sinead o svojim očekivanjima, i dodaje da bi voljela snimiti i album s gregorijanskim napjevima, dječjim pjesmama ili čak opernim arijama, "ali pjevanim normalnim glasom samo s gitarom, punk verzija opernih pjesama, nešto kao 'Sex Pistols idu u operu'."
Zašto toliko neuobičajenih ideja? "Voljela bih promijeniti područje... u Americi to zovu inspirativnim, valjda je vjersko/duhovno/inspirativno to područje u kojem bih voljela raditi, skladati melodije za zborove, takve stvari. To mi mnogo više odgovara od rocka i popa, gdje sam bila pomalo četvrtasti klin u okrugloj rupi... Zbilja ne bih htjela pustiti kosu, obojiti je plavo i povećati si cice." To bi bilo zbilja nepotrebno – ma kako izgledala, još uvijek je dovoljno da Sinéad Marie Bernadette O'Connor zine i pusti glas, i svako s dva funkcionalna uha u glavi zastat će i to poslušati. Ako anm ne vjerujete, nađite na internetu njezinu MySpace stranicu i poslušajte obje verzije psalma 33, akustičnu i električnu. Sjajno.