Mladi Cedomir Antic, istoricar

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
S

Srbinda

Gost
Cedomir Antic, istoricar, clan DS i “potparol” berlinsko-becko-nordiske istorijske skole

Juce 25.01.04., u dnevnom listu “Nacional” na str. 7 objavljen je u kolumni pod nazivom “Istorijske zablude” osvrt gore navedenog autora na dela srpskih istoricara koja se bave srpskom praistorijom. Inace, “priznati strucnjak” iz istorije Cedomir Antic, clan je Demokratske stranke, politicke partije koja “puca od znanja” njenih visoko-strucnih kadrova, oni koji su sveznanje dobili preko faksa iz Brisela i ko zna odakle jos, koji su drzavu Srbiju doveli u stanje da njom upravljaju kriminalci i da nam se drzava nalazi u bankrotu.

Ovaj mladi gospodin, koji ima hrabrosti da pise o srpskoj praistoriji u maniru kojim vredja mrtve srpske naucnike samo zato sto nisu istog misljenja kao njegovi zapadni tutori, otvara novo pitanje: koji je razlog za kampanju protiv srpskih autohtohnih istoricara, nemajuci u istoj meri hrabrosti da pomene veliki broj ne-srpskih, kao sto su nemacki, francuski, ruski, austrijski, italijanski, svajcarski, indijski i svi drugi istrazivaci, koji tvrde isto sto i nasi – da su Srbi/Sloveni najstariji ogranak Arijevske civilizacije, a njihov jezik i kultura kolevka evropske civilizacije. Da li Atic misli da su ti ostali (zapadni i dr.) autori ozbiljni, a nasi srpski, iako se bave istim predmetom istrazivanja neozbiljni, pa moze da ih primitivno vredja ocenjujuci da “je motive autora tesko dokuciti zato sto se krecu od diletantizma do patologije”.

Nazlost, ova drzava dopusta javno angazovanje (citaj blacenje) takvima kao sto je Antic, golobradi karijerista, koji pripada stranci onih koji su pozivali na nicim izazvano bombardovanje, samim tim i genocid, sopstvenog naroda, koji je naveo daleko manje argumenata u svom tekstu za tvrdnje o “neosnovanoj” srpskoj istoriji, nego sto je dokaza koji idu u prilog onima koji tvrde suprotno.

Mozda zbog toga sto na Zapadu takvi koji su kao Antic, po godinama starosti su jos pri zavrsetku serviranja cajeva pomocnicima ministara, no kod nas, kako vidimo, iskustvo i nema neki znacaj, pa se zato i svaki nazovi strucnjak kao Antic moze smatrati ekspertom. “Ekspert” izgleda kod nas moze biti svako, ali strucnjak (u pravom smislu reci i srpskim jezikom izrazeno) nikako.

Dok ne bude objasnio otkud Slovenski narodi danas zauzimaju preko 94% Evro-Azijskog prostora (sto znaci da sve Zapadne zemlje zive na manje od 6% tog prostora), koji se proteze na 4 kontinenta, ne racunajuci prodatu Amerikacima Aljasku, dok ne bude objasnio poreklo najmnogoljudnije familije evropskih naroda – poreklo Slovena, Antica nije moguce ni citati, niti shvatati za ozbiljno.

Antic cinicno pise o jednom slovenskom plemenu koje zivi na prostoru danasnje Nemacke, ali ne i o tome da je sa dolaskom Gota u 4.veku n.e. na te prostore, do danas, vrsena zlikovacka katolicko-nemacka asimilacija tadasnjeg domorodackog stanovnistva, koje danas broji 150.000,00 clanova, danas poznatih pod imenom Luzicki Srbi. Posto Antic stalno izbegava da pomene kako se zove to pleme, neka ovom prilikom bude informisan da njih Nemci zovu Wenden, ili i Sorben. Trebalo bi da otvori bilo koju web-stranicu, najbolje njihove politicke organizacije “Domowina”, ( za Antica, prevod na srpski: domovina), gde oni o sebi pisu kao o Srbima, koji govore srpski jezik. Pored toga, njihova nacionalna zastava je ista kao nasa srpska trobojka.

Anticu, jel da da nisu oni Srbi?

Ja mogu da razumem tvoj polozaj, koji je uvek identican polozaju onih koji ne umeju i ne mogu nesto da dokazu. Onda svi zajedno nalazite pribeziste u teoriji o nepoznatim, tajanstvenim plemenima, koji ako ne poticu od Egipcana, Grka ili Rimljana (etio-semitskih plemena, sastavljenih od razularenih hordi Ramzesa II ), tada je najbliza teorija o svemirskoj civilizaciji sa Marsa.

A za one samozvane (Luzicke) Srbe, ocigledno je da oni nisu isti Srbi kao mi “pravi” Srbi. Oni su tvoji nemacki Sloveni, koji po tebi mozda i nisu Sloveni.

Na kraju preporuka za Antica da ostavi proucavanje drevne srpske proslosti onima koji to umeju i vole, a da se prihvati zadatka (koji mozda i u ovom slucaju prevazilazi njegove sposobnosti) – objektivnog sagledavanja istorijskih dogadjaja u periodu 5.oktobar 2000. – naovamo.
 
Kolumne – Subota, 14. maj 2011. godine

Pogled sa strane

Istorija u izdanju „Ekspres politike“

Eh da se Čedomir pita, ne samo na TV-u, drukčija bi pjesma pjevala. Ne bi Srbi van Srbije bili ugroženi, tlačeni i diskriminisani, već bi živjeli kao „bubreg u loju“. Kao Srbi u Srbiji

Već svako dijete u osnovnoj školi u Srbiji zna koje su to srpske zemlje iz državne himne. Ko iz puške: Republika Srpska, Crna Gora i Srbija. Za sada toliko. Bože zdravlja biće valjda još. Kažu, školstvo je važnije od bilo koje fabrike. Ono proizvodi ljude, kreira budućnost društva. Tako nekad i mali Čedomir (Antić) učio školu, obrazovao se, doktorirao istoriju. Učili ga sve sami vrsni, objektivni, istinoljubivi i pravdoljubivi nastavnici, profesori. Učio Čedomir iz najboljih, najobjektivnijih, najpravdoljubivijih knjiga i stasao Čedomir već sa 25-6 godina u autoritet o čijoj se ne raspravlja. Autoritativan, kakvim ga je bog dao, ubrzo je zapao za oko javnosti, naročito poslenicima državne televizije Srbije. Malo-malo eto njega na malim ekranima naših televizijskih prijemnika. Ma nije čovjek kriv. Riješila Srbija sva pitanja svoje budućnosti, ostalo joj samo da razriješi probleme iz prošlosti pa bog da je vidi. A nameću se pitanja sama od sebe. Te izbori u „srpskim zemljama“, te popisi. I to sve istorijski. Prosto traže Čedomira. A Čedomir čvrst, đonom. Eh da se Čedomir pita, ne samo na TV-u, drukčija bi pjesma pjevala. Ne bi Srbi van Srbije bili ugroženi, tlačeni i diskriminisani, već bi živjeli kao „bubreg u loju“. Kao Srbi u Srbiji. Ne bi Čedomir nikada povukao strategiju Republike Srbije za rešavanje srpskog pitanja u „zemljama u okruženju“, ili kako se već zove. Spreman je Čedomir, bez obzira na sankcije i bilo kakve prijetnje, čvrsto, stati uz svoj narod i u Crnoj Gori i u Republici Srpskoj. Oni hrvatski izrodi su sami sebi oduzeli pravo na Čedomirovu pomoć time što su rekli: „Nemojte nam, molimo vas, pomagati“. Znaju ljudi. Nije im prvi put. Evo, sad neki dan, prosto sam uživao slušajući Čedomira. Bijah ponosan. Sve zemlje imaju, ili su imale, u isto vrijeme jednu dinastiju. Svi sem nas u Crnoj Gori. Mi smo, kaže Čedomir, imali dvije. Petroviće i Karađorđeviće (izvinjavam se za redosled). I sve to potkrijepi Čedomir dokazima. Te koliko je Srba u Crnoj Gori, te koliko procenata govori srpskim jezikom (sic!!!), te narod na Podgoričkoj skupštini odlučio o ujedinjenju sa Srbijom, te narod ugušio pobunu protiv ujedinjenja. Sve čisto ko suza. I da je Sedmi bataljon VJ obavio svoj zadatak, i to bi bilo potpuno jasno da je narod skinuo antisrpsku, što će reći antinarodnu, vlast u Crnoj Gori. Belčim, što kaže Basara, da toliko pojavljivanje Čedomira na medijima znači da mu mediji vjeruju. Naročito onaj državni.

A možda sam ja u zabludi. Možda bi mi bilo sve jasnije kada bih pročitao knjige Vasilija Krestića, Veselina Đurekovića, Smilje Avramov. Radoša Ljušića ne. On piše udžbenike za osnovnu školu, a ja sam odrastao. Može biti da su moji roditelji krivi što su povjerovali u nekakvu kominterovsko-vatikansku brljotinu o crnogorskoj naciji. Što me nijesu tukli što sam slušao satanističku muziku i učili me i vaspitavali na kosovskim mitovima i gučanskim subkulturnim nadahnućima. Onda bi imao sučim pred Čedomira. Da zajedno branimo crkve po Crnoj Gori od onih što su ih sagradili. Ili da gradimo crkve đe treba i đe nam se ’oće. Kad smo kod toga, nekako mi se čini da vlast u Crnoj Gori izbjegava sukob sa Amfilohijem sve misleći da će doći na vlast u Srbiji neki nacionalno umjereniji ljudi. Ćorava su to posla. To znamo i Čedomir i ja. Neće u Srbiji, bar ne narednih sto godina, na vlasti biti, kako Vojislav dr. Koštunica kaže, „nacionalno neodgovorna vlast“. I Čedomir, kao istoričar i ja znamo iz iskustva, čim Srbija stane malo na noge rastu i apetiti. To se ponavlja u ciklusima. K’o EKG. Zato se ’vatajte posla.

Bješe, u mojoj mladosti, u Nikšiću jedan poznati fudbaler za koga smo govorili da, kad dođe kući iz grada, prvo što uradi je jedno veliko huuuuuuuuuuuuuuu! . Toliko je prepotentno i nadobudno šetao gradom da nije uspjevao da izdahne vazduh iz pluća već je to radio kad dođe doma. Vakat je, Čedomire, i ostali čedomiri da i vi izustite jedno veliko huuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuu!


Slobodan Jovanović, Beograd

http://www.pobjeda.co.me/citanje.php?datum=2011-05-14&id=208946
 
Poslednja izmena:
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top