Kosovo ili Kosovo i Metohija? politikanstvo ili istorija?

tokyo

Iskusan
Poruka
5.694
Najprije da kažem da nisam iz Srbije, al me veoma zanima:

Za vrijeme SFRJ Kosovo je nosio naziv AP Kosovo...

moja su pitanja sljedeća:

1. Jel Kosovo bila autonomna pokrajna SFRJ ili Srbije samo?

ako je bila autonomna pokrajna SFRJ onda po svemu sudeći pošto SFRJ ne postoji Kosovo i Vojvodina također imaju pravo tražiti nezavisnost. S druge strane ako je Kosovo bila tada autonomska pokrajna Srbije nema pravo na odcjepljenje...
e sad koliko se sjećam u kratici nije pisalo ćija je autonomija :confused:

2. Danas se često čuje iz vaših medija Kosovo i Metohija. Odkud sad Metohija?

3. Zašto nije moglo ostat Kosovo ili je opet politika imala prste u svemu tome?

što istoričari o tome kažu?
 
1.Kosovo je bila autonomna pokrajina u OKVIRU SRBIJE,a autonomne pokrajine po ustavu iz 74. su u nekoj meri izjednachene po pravima sa republikama(zato je npr.nakon Tiletove smrti precednishtvo brojalo 8 a ne npr.6 chlanova-i pokrajine su davale svoje predstavnike).Bilo kako bilo nikada ne moze da bude autonomna pokrajina Jugoslavije jer jugoslavija nije bila jedinstvena teritorijalna celina,to je maloumno.-Imash 6 republika i u samo 1(naravno savim "sluchajno") u Srbiji 2 autonomne pokrajine kao SASTAVNI DEO Srbije.
2.Metohjia ako se ne varam oznachava crkveno zemljishte,crkveni posed....ogromna kolichina zemljishta na Kosovu pre nacionalizacije komunista nalazila se u privatnom valsnishtvu SPC.....i to vuche korene josh od vremena robovanja pod Turcima a i od pre...
3.Nije mogolo ostati bez i nije pitanje politikanstva nego "proevropski demokratski"princip da je PRIVATNA SVOJINA SVETINJA.Naravno Ahtsari to zanemaruje kad se svojim planom zalaze za poslednju nacionalizaciju u navodno demokratskoj Evropi...

I u sushtini ti sve ovo vec znash nego se samo pravish blesav i provocirash jer si dokon u tvojoj selendri zvanoj....kako vec....
Gledaj "lepu svoju"i ne mori muke oko Kosova.
 
Njie svako tvoje pitanje provokacija... A ni ovaj iznad ti nije lepo objasnio.

Autonomija Kosova i Metohije (Kosova) prošla je tri perioda. Prvi obuhvata razdoblje 1946-1968, drugi 1968-1990, treći 1990-1999. U prvom periodu Kosovo i Metohija ima položaj jedinice regionalne decentralizacije standardnog tipa u okviru Republike Srbije, u drugom, pored ovog, sada znatno razvijenijeg svojstva, dobija i svojstvo konstitutivnog elementa jugoslovenske federacije, dok se u trećem postepeno (posle Ustava SR Jugoslavije od 1992) gubi drugo svojstvo, a prvo se redukuje na klasičnu meru regionalne autonomije kakva postoji u zemljama sa razvijenom regionalnom decentralizacijom (Italija i Španija). Posle 1999. Kosovo gubi autonomiju i dolazi pod protektorat Ujedinjenih nacija.
http://www.kosovakosovo.com/forum/?id=6902
 
Naziv Metohija je prisutan jos od hilandarske povelje Stefana Nemanje na samom kraju 12. v. i povelje Stefana Prvovencanog Hilandaru pocetak 13. v. Tada je Hilandarski metoh obuhvatao okolinu danasnjeg Prizrena.
U srpskim dokumentima svuda se navodi kao Kosovo i Metohija, dok su ga Albanci uvek nazivali Kosova. U rezoluciji 1244 navodi se samo kao Kosovo (nigde kao Kosovo i Metohija).
Za vreme SFRJ predstavlja autonomnu pokrajinu Srbije, ali ustavom iz 1974. dobija pravo na samoopredeljenje do otcepljenja.
savremeni problem pocinje 1981 Albanci traze republiku. Danas hoce da stvore drugu albansku drzavu na racun Srbije.
 
tokyo:
Najprije da kažem da nisam iz Srbije, al me veoma zanima:

Za vrijeme SFRJ Kosovo je nosio naziv AP Kosovo...

moja su pitanja sljedeća:

1. Jel Kosovo bila autonomna pokrajna SFRJ ili Srbije samo?

ako je bila autonomna pokrajna SFRJ onda po svemu sudeći pošto SFRJ ne postoji Kosovo i Vojvodina također imaju pravo tražiti nezavisnost. S druge strane ako je Kosovo bila tada autonomska pokrajna Srbije nema pravo na odcjepljenje...
e sad koliko se sjećam u kratici nije pisalo ćija je autonomija :confused:

2. Danas se često čuje iz vaših medija Kosovo i Metohija. Odkud sad Metohija?

3. Zašto nije moglo ostat Kosovo ili je opet politika imala prste u svemu tome?

što istoričari o tome kažu?
autonomna pokrajina Srbije
metohija je oblast, pre svega obuhvata deo oko patrijarshije.
a ovo trece
to je glupost koju su krenuli da guraju neki bolidi i politikanti
sushtinski ne menja nishta.
al, eto, kad pelevic izadje pred izbore na okrugli sto
shta bi on imo drugo da kaze sem "nije to kosovo, izvinite, nije to kosovo. nazovimo pravim imetom KOSMET I METOHIJA" :D

i tako on mantra i mantra i mantra...

a u svakom sluchaju ti je apsolutno isto.
neko je nekad nacrtao te granice
dao neki stepen samouprave
a to je neko kasnije priznao kao subjekt.
 
tokyo:
hvala na pojašnjenju...mada moram priznat možete vi istoričari i malo bolje...al za početak više nego dovoljno

poenta:
znači ispravno je reć: Kosovo i Metohija, mada celi svet govori samo Kosovo (sem vas i verovatno Rusije)
isti djavo
ko kad bi pre godinu dana insistirao da Srbiju i Crnu Goru ne zovu tako vec Drzavna Zajednica Srbije i Crne Gore. sushtinski nishta ne menja.
 
crow:
autonomna pokrajina Srbije
metohija je oblast, pre svega obuhvata deo oko patrijarshije.
a ovo trece
to je glupost koju su krenuli da guraju neki bolidi i politikanti
sushtinski ne menja nishta.
al, eto, kad pelevic izadje pred izbore na okrugli sto
shta bi on imo drugo da kaze sem "nije to kosovo, izvinite, nije to kosovo. nazovimo pravim imetom KOSMET I METOHIJA" :D

i tako on mantra i mantra i mantra...

a u svakom sluchaju ti je apsolutno isto.
neko je nekad nacrtao te granice
dao neki stepen samouprave
a to je neko kasnije priznao kao subjekt.


pa da...
nema mi logike
to je kao na primjer da se Hrvatska zove: Hrvatska i Biskupija :roll:
(a skraćeno Hrvabiskup ;) )
 
Kosovo i Metohija = KOSovo i METohija = KOSMET

KOSMET se sastoji iz dve doline - kosovske i metohijske, kosovska blize centralnoj Srbiji, metohijska blize granici sa Albanijom.

Metoh je naziv za manastirski posed - to je zato sto preko 80% teritorije KOSMETA pripada, znaci vlasnistvo je Srpske Pravoslavne Crkve, ne od skora, vec od kada postoji Crkva i drzava u Srba...
Znaci, nije ni dobro reci da se tu Crkva mesa u politiku - to jeste crkveno zemljiste.

Drugo, u svakodnevnom zivotu kod vecine ljudi, postoji tendencija da se cesce govori Kosovo, misleci se na Kosovo i Metohiju, skraceno, a narocito koga "mrzi" ili ne zna da lepo moze da se kaze KOSMET...ali svaki Srbin kad izgovori Kosovo, misli na celo to geografsko podrucje Kosmeta, to je precutna stvar...Simptomaticno i nedobronamerno je kad Siptari i Medj. zajednica govori Kosovo - prvi zato sto imaju jasan cilj, drugi zato sto plus jos i ne znaju...

U sustini, to je to..
 
Agrarna reforma i doseljavanje slovenskog življa

Jedan od važnih uzroka promena nacionalne strukture stanovništva Kosova i Metohije u periodu izmedju dva svetska rata bio je proces agrarne reforme i kolonizacije. Naseljavanje ovih krajeva je počelo odmah nakon njihovog oslobodjenja od Turaka i priključenja Srbiji i Crnoj Gori (1914). Kraljevina Srbija je donela 20.02.1914. Uredbu o naseljavanju u novooslobodjenim i prisjedinjenim oblastima, a Kraljevina Crna Gora 27.02. 1914. Zakon o naseljavanju novooslobodjenih predela .

U jesen 1914 naseljavanje je zaustavljeno da bi odmah nakon završetka Prvog svetskog rata bilo nastavljeno. Već 27. 02. 1919. godine donesene su prethodne odredbe za pripremu agrarne reforme, a ubrzo zatim i uredbe o naseljavanju južnih krajeva. Time je počela izmena agrarnih odnosa i kolonizacija, koja je trajala sve do početka Drugog svetskog rata (1941).

Naseljavanje Kosova i Metohije teklo je u tri faze. U prvoj fazi koja je trajala od 1919 do 1921. godine, naseljavanje je bilo slabog intenziteta. U toku 1919. godine naseljeno je ukupno 25 porodica. Sledeće, 1920. godine, došla je 321 porodica i to pretežno u pećki, lapski i istočki srez. U drugoj fazi, koja je trajala u periodu izmedju 1921-1931. godine, zemlju je dobilo 5.795 porodica iz drugih krajeva Jugoslavije i inostranstva, kao i mesni agrarni interesenti (i Srbi i Albanci) – bezzemljaši, čime su feudalni odnosi u potpunosti likvidirani. U trećoj fazi, sprovedenoj nakon donošenja Zakona o naseljavanju (1931) u periodu izmedju 1931 i 1941. godine, naseljeno je 5588 porodica iz drugih krajeva zemlje i inostranstva. Njima su dodeljene utrine, šume, pašnjaci i šikare.

Od sredine 30-tih godina jugoslovenske vlasti su počele, zbog sve većeg uplitanja Italije u unutrašnje stvari Kraljevine Jugoslavije (u cilju njene destabilizacije), da naseljavaju koloniste duž albanske granice. Manjim delom oni su dobili zemlju albanskih seljaka, koje je država obeštećivala u novcu ili im davala u zamenu zemlju istog kvaliteta u drugim krajevima Kosova i Metohije, dalje od državne granice. Takvih albanskih porodica je bilo 112 i one su u zamenu dobile 388 ha zemlje.

Rezultati agrarne reforme i kolonizacije, u današnjoj južnoj srpskoj pokrajni, izmedju dva svetska rata bili su impozantni. Na Kosovu i Metohiji i drugim delovima tadašnje Južne Srbije (južni deo današnje Republike Srbije i bivša jugoslovenska republika Makedonija) su do po početka Drugog svetskog rata feudalni odnosi u potpunosti ukinuti.

Seljaci – kmetovi su oslobodjeni feudalnih obaveza pa su skupa sa naseljenicima, kao i mesnim i agrarnim interesentima dobili zemlju (ukupno 32.314 porodica).

Begovi i ostali feudalni velikaši su takodje dobro prošli, jer im je država oduzetu zemlju dobro platila (više od tržišne cene). U istom periodu na Kosovo i Metohiju je naseljeno 11.383 porodica sa 53.884 člana, najvećim delom iz krševitih i neplodnih krajeva Kraljevine. Najviše porodica je stiglo iz Crne Gore – 6.513, zatim iz Srbije – 4.387, Bosne i Hercegovine – 1.943, Hrvatske – 554, Vojvodine – 172, Makedonije – 16 i Kosova i Metohije – 172. Iz inostranstva (Albanija, Italija itd.) je, koristeći pravo opcije, na područije Kosova i Metohije stiglo 255 porodica.

Što se nacionalne strukture doseljenika tiče, najviše je bilo Srba i Crnogoraca – 49.244, zatim Hrvata – 5.148, Slovenaca – 162, kao i pripadnika ostalih etničkih grupa koje su živele na teritoriji Kraljevine Jugoslavije, a koje statistika naseljavanja nije registrovala (Albanaca – katolika, Muslimana Nemaca,Slovaka itd.). Treba reći da u ovaj broj (53.884) nisu uračunate one porodice koje su se u medjuratnom periodu naselile po gradovima, kao i one koje su zemlju kupile na slobodnom tržištu. Stoga pretpostavljamo da su na Kosovo i Metohiju u periodu izmedju dva svetska rata naselilo ukupno preko 60.000 osoba.

U toku ovog procesa podeljeno je ukupno 192.212 ha zemlje. Od toga je 100.346 ha bilo vlasništvo turske države. Opštinskom zemljištu je pripadalo 75.502 ha. Od crkvi i manastira je nacionalizovano, i podeljeno agrarnim interesentima, 246 ha. Od feudalaca su oduzeta 4.253 ha, a 4.530 ha je konfiskovano od albanskih odmetnika. Feudalcima je, kako je već rečeno, oduzeta zemlja dobro plaćena ili im je data druga istog kvaliteta. Kolonisti su dobili 35% zemljišta (65% su dobili lokalni interesenti Albanci, Srbi i ostali) ili im je nad njim bilo priznato svojinsko pravo. Najveći deo te zemlje pokrivale su šume, pašnjaci i utrine (95%), a tek manjim delom obradivo zemljište (5%). Svaka naseljenička porodica dobila je prosečno 8,47 ha zemljišta.

http://www.nspm.org.yu/Debate/2006_nikolic_kos33.htm
 
Neki primeri...

Manastir Visoki Dečani
Najveći i najbolje očuvan srpski srednjovekovni manastir Visoki Dečani, kojeg je između 1327. i 1335. godine sagradio Stefan Dečanski, imao je prema katastarskim podacima od pre Drugog svetskog rata 808 hektara zemlje (208 hektara obradive zemlje i 600 hektara šume). Posedi su se nalazili u neposrednoj blizini manastira i na području ondašnih srezova - podrimskog, đakovičkog, pećkog i istočkog.
Dana 28. juna 1946. godine, odlukom Izvršnog oblasnog komiteta za Kosmet, oduzet je najveći deo manastirskog imanja. Visokim Dečanima ostavljeno je na korišćenje samo 30 hektara obradive zemlje na različitim lokacijama (često na prostorima gde su se već naselili albanski doseljenici) i 30 hektara šume u okolini manastira. U okviru pomenute obradive zemlje manastiru je ostavljen vinograd u Velikoj Hoči, koji je po predanju zasadio sam Sv. Stefan Dečanski.

http://www.vreme.com/arhiva_html/429/3.html

Pecka patrijarsija
Ovom manastiru je, posle sprovodjenja agrarne reforme iz 1945. godine, od 900 hektara obradivog i neobradivog zemljista, koliko je tada priblizno imala, na raspolaganje ostavljeno 60 hektara. Ni tu nije kraj. Na svu tu muku, Albanci su od preostalih 60 hektara uzurpirali 55, tako da je sada monahinjama ostalo da obradjuju samo pet hektara, koji se nalaze uz zidine manastira. Cak ni na tom malom prostoru ne mogu imanje da obradjuju od sve cescih upada albanskih terorista, pa moraju da rade iskljucivo uz pratnju KFOR-a, sto im, nazalost, ne garantuje sigurnost. Na taj nacin Srbi ostaju bez svoje istorije, koja je starija i od nekih zemalja, clanica mirovnih snaga na Kosmetu.

http://www.mail-archive.com/sim@antic.org/msg06097.html

I tako dalje... Dakle, nemojmo paušalno, ne valja nasedati potrebama dnevne politike... treba sagledati stanje na osnovu činjenica... Nisam siguran u ovo što sam podvukao... jer, svi su to obrađivali, najviše tamošnji Srbi, a najmanje sestrinstvo...

Pitanje, bez dvosmislenosti: ko je obrađivao tih 55 hektara, pre uzurpiranja? Kada su Šiptari uzurpirali, odnosno kada su počeli da obrađuju ti zemlju...
 
I još neki primeri...

Vlasnistvo nad zemljistem je jedan od kljucnih argumenata na koje ce se siptarsko separatisticko vodjstvo pozivati u buducim pregovorima

U buducim pregovorima koji se budu vodili oko resenja vezanog za problem na Kosovu i Metohiji, izmedju srpskih i siptarskog separatistickog vodjstva u koje ce sasvim sigurno biti ukljuceni i predstavnici medjunarodne zajednice, siptarsko separatisticko vodjstvo ce svoje stavove o potrebi da sa dozvoli njihova secesija osim cinjenica o nesumnjivoj vecini siptara na KiM oslanjati i na vlasnistvo nad zemljistem.
Prema podacima iz 1991., 78,9% siptarskog stanovnistva posedovalo je 67,8% ukupnog privatnog zemljista a 15,5 srpskog i crnogorskog stanovnistva 28,6% ukupnog privatnog zemljista, cilj je da se procenat srpskog i crnogorskog vlasnistva nad zemljom sto vise smanji. U ukupnom procentu vlasnistva nad zemljistem drustveno vlasnistvo cini 43 % pa ce u predstojecoj privatizaciji na KiM siptarsko separatisticko vodjstvo biti usmereno i kupovinu tog zemljista. To je i jedan od razloga zbog cega drzava treba da bude mnogo agilnija i opreznija kad je rec o privatizaciji na KiM jer se ne privatizuju samo firme, odnosno gradjevine bez zemlje.
Kad je rec o drustvenom vlasnistvu bitno je reci da postoji dokumentacija da je agrarnom reformom 1946., Crkvi oduzeto 1.282 ha zemlje trenutno vlasnistvo SPC na KiM je 600 hektara, ako se to sabere dolazimo do cifre od preko 1.800 ha. Ne postoji ni jedan valjan razlog koji bi sprecavao da se sva zemljista koja su bila uvedena u katastar zemljista kao crkvena ili o kojima crkva ima pravno valjana dokumenta da su bila njeno vlasnistvo, bez odlaganja vrate.
Sva ova zemljista, drzavno, vojno, zemljiste koje bi bilo vraceni crkvi, zemljista javnih i drugih preduzeca iz centralne Srbije po procenama cine oko 20% ukupnog zemljista, zajedno sa privatnim zemljistem Srba i Crnogoraca od 28,6% daju jednu sasvim drugaciju predstavu o pravima siptara zasnovanim na vlasnistvu nad zemljom.
Zato je ponovo intezivirana kupovina srpskih kuca i imanja a time i etnicko zaposedanje teritorije a u cilju konacnog zaposedanja teritorije KiM i sticanja jednog od kljucnih argumenata u buducim pregovorima - dominirajuceg vlasnistva nad zemljistem.
 
I još neki primeri...

Osnovni trend
Osnovni trend u kupoprodaji srpske imovine na Kosovu i Metohiji, je da poslednjih meseci trzisna cena stanova i zemljista pocinje da se povecava, a u pojedinim sredinama i da dobija astronomsku cenu. Povecanje cene je uocljivo u mesovitim sredinama, centralnom Kosovu, kljucnim lokacijama kao sto su putna cvorista, centrima sela i gradova... Cena je niska ili gotovo niko i ne kupuje srpsku imovinu u mestima kao sto su Srbica, Suva Reka, Kacanik, jer Siptari vrlo dobro znaju da je u ovom trenutku povratak Srba tamo nemoguc. Trend u vezi konkurencije koji je bio prisutan i ranije prisutan je i sad - za Siptare je kupovina srpske imovine patriotski cin i medju njima nema konkurencije.

Centralno Kosovo - najugrozenije podrucje
Najmasovnija prodaja srpske imovine je u centralnom Kosovu. U Pristini je prodato vise od 800 kuca i stanova, Obilicu 150, Lipljanu 150 stanova, 120 kuca i 90 hektara zemlje, Kosovu Polju 1.200, Peci 200, Gnjilanu 150, Prizrenu 140, Urosevcu 80, juznom albanskom delu Kosovske Mitrovice 60. Prodaja kuca i zemlje obavlja se i u selima Tako je od 96 srpskih kuca u Milosevu kod Obilica prodato vise od 50. U ovom selu je ostalo jos 12 srpskih domacinstava sa 30 stanovnika. Prodaja srpske zemlje u okolini Caglavice je skoro zavrsena. Na dojucerasnjoj srpskoj zemlji Siptari su podigli motele, benzinske pumpe, auto-servise...

Kosovo Polje kao primer etnicki gotovo zaposednutog grada
Prvi grad na listi prodaje kuca, stanova i zemljista je Kosovo Polje. U ovoj opstini je do NATO agresije zivelo 10.000 Srba a sad ih ima nesto vise od 3.000.U Kosovu Polju do danas je prodato 1.200 kuca i stanova a neprodato je samo 100. Narod je na pocetku u panici prodavao svoje kuce i imanja po veoma niskim cenama. Tako je je dvoriste velicine 10 ari, sa kucom velicine 80-90 kvadrata, prodavano za tadasnjih 40.000DM. Stanovi velicine 70 metara kvadratnih prodavali su se po ceni od 35-40.000DM. Trenutna cena stanova koji nisu prodati je 500 evra po kvadratnom metru. Ar zemlje se na pocetku prodavao za 250 evra, kasnije je cena podignuta na 500 evra. Na pojedinim mestima koja su narocito interesantna Siptarima kao sto je npr. zemlja kod fabrike tekstila "Jumko" cena danas prelazi i 10.000DM po aru. Cifra koju su Siptari do sada dali za srpsku imovinu u Kosovu Polju ne racunajuci tu njive je oko 100 miliona evra.
 
I još neki primeri...

Sema prodaje
Prodaja se obavlja posredstvom siptarskih ali i srpskih advokata, koji uzimaju znacajnu proviziju od ostvarene kupoprodaje, uglavnom od tri do pet hiljada maraka. Kao posrednici u prodaji se javljaju i sluzbenici raznih medjunarodnih organizacija koje deluju na KiM koji neoptereceni sukobima iz skore proslosti posreduju izmedju Srba i Siptara. Advokati su cesto podstrekaci prodaje, a postoje i primeri sirenja glasina. Sama sema prodaje odvija se na sledeci nacin: "zainteresovana strana" (Siptar koji zeli da kupi nekretninu ili Srbin koji nekretninu hoce da proda) obraca se nekoj od advokatskih kancelarija koje su se specijalizovale za ovu vrstu transakcije. Advokat zatim nalazi drugu zainteresovanu stranu i s njom dogovara cenu. Ako se dodje do dogovora, advokat pravi ugovor, daje "zainteresovanoj strani" na potpis, uzima novac i nosi do druge "zainteresovane strane", koja uzima novac i stavlja svoj potpis na ugovor. Ugovor se zatim verifikuje. S obzirom da je UNMIK prosle godine doneo uredbu kojom se ogranicava prodaja srpske imovine na strateski vaznim mestima, a da se pored toga takva kupoprodaja odvija, postoji osnovana smunja da advokati podmicuju sluzbenike UNMIK-a kako bi ugovori bili verifikovani.
Novac i stavljanje potpisa na ugovor se najcesce odvija na administrativnoj granici Srbije i pokrajine Kosovo i Metohija i to u mestu Merdare.
U prodaju srpske imovine kao unosnom poslu se sad sve vise ukljucuju i agencije za promet nekretnina tako je npr., agencija za promet nekretnina "Prometej" iz Velike Plane, dala oglase u siptarskim medijima u kojima nudi na prodaju deset stanova, jedanćst kuca, sedam poslovnih posovnih i sedam placeva uglavnom u Pristini ali i u drugim mestima na Kosovu i Metohiji.

Kupci
Kupci srpske imovine su lokalno siptarsko stanovnistvo, Siptari iz Bujanovca, Preseva i Medvedje, siptarski fondovi i organizacije iz inostranstva, i Albanci iz Albanije koju su posle dolaska KFOR-a na Kosovo i Metohiju ilegalno usli u nasu zemlju. Brojka ovako ilegalno useljenih Albanaca procenjuj se na 250.000. Raznim falsifikatima poturenim administraciji UNMIK-a veliki broj njih uspeo je da dokaze da su stanovnici SRJ. Kupovinom srpske imovine oni postaju i vlasnici zemlje, odnosno pocinju da ostvaruju i vlasnicka prava una Kosovu i Metohiji.
 
I još...

Izvori finansiranja kupovine srpske imovine
Novac kojim se finasira kupovina srpske imovine dolazi od :
- Siptara koji rade po zapadnoevropskim zemljama, novcem tamo zaradjenim oni kupuju kuce i zemljiste svojih dojucerasnjih komsija Srba, smatrajuci to patriotskim cinom.
- Siptarskih fondova i organizacija koje su ranije bile aktivno ukljucene i finansiranje, regrutovanje, obucavanje i opremanje teroristicke organizacije koja je sebe nazivala OVK a deluju u inostranstvu. Takvi fondovi su: Otadzbina zove, Glas otadzbine, Nacionalna Sloboda i "Treca Alternativa"... Po principu zadruga po ovim fondovima se sakuplja novac kojim se kupuje srpska imovina, a onda se ona deli deci poginulih terorista, teroristima koji nemaju novca da samostalno kupe srpske kuce i zemljiste i sl. Najistaknutijim teroristima i porodicama poginulih terorista srpska imovina se daje bez obaveze vracanja novca a drugima bezkamatno i na dugi rok otplate.
- Siptarski biznismeni daju kredite sa mninimalnom ili bez kamate, svojim zaposlenima kako bi kupovali srpske kuce, zemljiste i druge nekretnine. Jedan od takvih biznismena je i Bedzet Pacoli, vlasnik projektantsko-gradjevinske firme Mabateks sa sedistem u Luganu, koja ima 6000 radnika, 18 filijala sirom sveta, a po svojoj finansijskoj moci se nalazi medju 70 finansijski najjacih firmi u Svajcarskoj.
- Organizovani kriminal - davanje novca pod kamatu za kupovinu srpske imovine postaje sve unosniji "biznis", organizovanih krimaninalnih grupacija siptara. Osim toga ove kriminalne grupacije kupuju zemljste i kuce, za svoje potrebe (radi kasnije prodaje ili izgradnju) na najatraktivnijm lokacijama.
Kako postoje tesne veze izmedju siptarskih kriminalnih grupacija i separatistickog vodjstva, novac od poslova organizovanog kriminala se od strane siptarskog separatistickog vodjstva koristi za kupovinu onih lokacija koji su po njihovoj zamisli od kljucnog znacaja ka konacnom zaposedanju srpske istorijske teritorije. Time se postize dvostruku "dil", siptarsko separatisticko vodjstvo u organizovanom kriminalu ima finansijera svoje ideje, a organizovani kriminal finasiranjem zaposedanja srpske istorijske teritorije omogucava sebi nesmetano delovanje.
 

Back
Top