Hm... Ono cega se secam od pre 10-ak godina (posto nas je profa forsirao) je ovo:
Radi se o lirskom romanu sa puno refleksija koje intelektualizuju problem covekove egzistencije. Sa druge strane, roman je licnosti, tj. psiholoski roman u ispovednoj formi licnosti koja pred samu smrt ispisuje svoj sudar sa svetom i svoju tragicnu sudbinu. Na taj nacin, glavni lik ostavlja poruku da zivot ima smisla samo ako se, umesto osvete i mrznje, nadje put ljubavi.
Kljuc cevekove srece sadrzan je u tome koji smo put odabrali. Ako čovek pođe putem osvete, moći i mržnje,nema mu spasa. Zivot ima smisla jedino ako se pronađe put dobrote, ljubavi, ako se covek okrene coveku i u njemu pronađe sebi bliskog.
Covek je tragicno bice koje dolazi na svet mimo svoje zelje i odlazi protiv svoje volje; zivi neprestano u strahu od kratkog života...
Covek u svom trajanju prolazi kroz tri faze. Prva je vreme harmonicnosti u kojoj se ne sluti slozenost zivota, njegove tajne i zamke. Druga je naslucivanje nesporazuma izmedju pojedinca i drustva-tu se nazire i prva klica usamljenosti. Treca faza: covek postaje inferioran u svojoj nemoci, bacen u svet nesigurnosti i negostoprimstva. Onda shvata da je samo zrnce peska u nesagledivoj pustinji...
To su ti neki idejni aspekti...
Filozofski... Coveka odredjuje relativnost i nemogucnost potpune spoznaje onoga cime je okruzen. Njime upravljaju strah od neizvesnosti, od mocnjeg, od sebe (koji je najgori); razara ga samoca i nemogucnost da utice na svoju sudbinu (uprkos onoj cuvenoj "covek je tvorac svoje sudbine")...
Defetisticki stav, zar ne
ETO< NADAM SE DA TI JE MALO POMOGLO. POZDRAV