Kako prevazici razvod

Ne slažem se da su godine provedene u braku "loša investicija". I sigurno nije bila samo navika. I nisi bio glup. Mi se svi menjamo i kada se posle nekog vremena osvrnemo ka sebi od pre, vidimo da više nismo isti.
Moj razvod je bio težak i bolan, ali bilo je bolno i ono što mu je prethodilo. On je bio rešenje problema tada. Sve se preboli. Naravno da je teško u početku, isto kao i kada umre neko blizak. Čak nismo morali mnogo ni da ga volimo, nedostaje nam ipak.
Ali, čovek nauči da živi sa tim, izbistri mu se ono što je shvatio i naučio i... teraj dalje.
 
Frezija:
Ne slažem se da su godine provedene u braku "loša investicija". I sigurno nije bila samo navika. I nisi bio glup. Mi se svi menjamo i kada se posle nekog vremena osvrnemo ka sebi od pre, vidimo da više nismo isti.
Moj razvod je bio težak i bolan, ali bilo je bolno i ono što mu je prethodilo. On je bio rešenje problema tada. Sve se preboli. Naravno da je teško u početku, isto kao i kada umre neko blizak. Čak nismo morali mnogo ni da ga volimo, nedostaje nam ipak.
Ali, čovek nauči da živi sa tim, izbistri mu se ono što je shvatio i naučio i... teraj dalje.
Ma kod mene je sve bilo bolno,sve te godine u braku,sam razvod a i posle toga.Nema ni ljubavi ni navike ali postoji neka praznina,neka otupelost,kao da sam dugo bio negde pa se sad vratio u neki novi svet.Meni je razvod sa jedne strane doneo olaksanje jer sam pored sebe imao osobu koja je bila sve samo ne bracni drug...
 
Beli Luk:
Ma kod mene je sve bilo bolno,sve te godine u braku,sam razvod a i posle toga.Nema ni ljubavi ni navike ali postoji neka praznina,neka otupelost,kao da sam dugo bio negde pa se sad vratio u neki novi svet.Meni je razvod sa jedne strane doneo olaksanje jer sam pored sebe imao osobu koja je bila sve samo ne bracni drug...
Niko nije vredan da jedan jedini život straćimo u b....lu, drugi život nemamo, i zato ovo što nam je ostalo proživite kako vi želite:).
 
BasMeBriga:
Boleće još dugo:( Uspravljaćeš se još više? Koračaj uspravno? Podigni glavu!!! Ti si sada svoj...tako je moralo biti? Ni meni nije bilo lako. Pomogla mi je prijateljica koja je znala da sluša i koja nikada nije rekla, da sam joj to već pričala. Čovek mora da priča, da izbaci sve iz sebe. Nadji sagovornika, koji zna da te slusa a ne da ti još više otežava. Kada osetiš krizu, izadji u grad. Prošetaj :oops: :confused: Kreći se u društvu. Pokušaj da udješ u neku teretanu. Radi sve ono što misliš da bi ti koristilo. Ne počinji vezu u gradu u kome živiš :?: :?: Niko nije vredan da jedan jedini život straćiš pored nekoga ko to ne zaslužuje :roll: :idea: Već si uradio nešto za sebe a da nisi ni svestan toga :oops:
Da nebih citirala ovaj post:) ja se u potpunosti slažem sa ovakvim mišljenjem:).
 
Kako?
Trebalo mi je godinu dana da se opasuljim, da prihvatim da nije smak sveta i da zivot ide dalje.
Sto se tice psihijatrije, trebala mi je pomoc, jer sam uhvatio sebe kako idem Knez Mihajlovom i pricam sam sa sobom.
A sta mi je rekla? Ono sto sam i sam znao, samo mi je bilo potrebno da to neko uoblici i kaze mi. A sve to moze da se iskaze i jednom pesmom koja postoji (Gloria Gaynor - I will survive).

A nije lose ni ovo:

AKO

Ako možeš da vidiš uništeno delo svog života
i bez jedne reči da ga ponovo gradiš,
ili da bez uzdaha ili protesta
podneseš gubitak onoga što si dugo čekao;
Ako možeš da budeš zaljubljen, ali ne i lud od ljubavi,
ako možeš da budeš jak, a da ipak ostaneš nežan,
da ne mrziš one koji tebe mrze,
a da se ipak boriš i braniš;
Ako možeš da slušaš kako tvoje reči
izvrću nevaljalci da razdraže glupake,
i da čuješ kako luda usta o tebi lažu
a da sam ne kažeš nijedne laži;
Ako možeš da sačuvaš dostojanstvo i glavu
dok svi ostali gube svoje, krivići tebe,
ako možeš da budeš skroman iako si savetodavac kraljeva;
Ako možeš da voliš svoje prijatelje kao braću
a da ti nijedan ne bude sve i sva,
ako znaš da razmišljaš da posmatraš i upoznaješ
a da nikada ne postaneš skeptik i rušilac,
ako možeš da sanjariš, a da ti san ne bude gospodar,
da misliš a da ne budeš samo maštalo;
Ako možeš da budeš čvrst, ali nikad divalj,
ako možeš da budeš dobar, ako možeš da budeš pametan,
a da nisi čistunac ni sitničar.
Ako možeš da zadobiješ pobedu posle poraza,
a da te dve varke podjednako primiš,
ako možeš da sačuvaš hrabrost i glavu
kada je svi ostali izgube.
Tada će svi kraljevi, bogovi, sreća i pobeda
Biti zauvek tvoji poslušni robovi,
I ono što više vredi nego svi kraljevi i sva slava:
Bićeš ČOVEK, sine moj!


Radjard Kipling
 
Lepo, ispuni sebi život, idi na ples, sport, čitaj, okruži se ljudima (i to novim ako postoji mogućnost). To će ti sigurno pomoči da preživiš razvod. A preboljevanje je druga priča, tu ti je rdeki lepo rekao. Ali ne znam koliko vredi da se kaže, to mora da ti kvrcne negde u glavi i da sama shvatiš da je gotovo i da ti je super bez njega.
I mislim da je malo lakomisleno tek tako odbacivati stručnu pomoć koja btw ne mora da bude lekarska (psihijatrijska) već može da se sastoji od par finih razgovora sa psihologom koji će ti ukazati na očigledno.
 
Ja sam dete razvedenih jel se to racuna??? Pa ja mislim da je to strasan dogadjaj kako za one koji se razvode tako i za decu....da ne duzim sad. Moji su se razveli posle 16 godina braka i moja keva jos uvek nije krenula dalje iako covek ne zasluzuje da se ona kao zena za njim dva puta okrene. Ali ok njena je stvar....od tada je proslo mnogo godina. Ja sam tad imala oko 10 sada mi je 26 pa ti racunaj....:) da ti pomognem 16 godina. Prosle smo ja mama i sestra kroz omanji pakao svih tih godina. I nije uopste simpaticno prolaziti kroz sve. I zato kad brate ljudi 300 radara i ociju i senzora i cega god imate ukljucite....svi olako shvataju te 'sitne' izbore u zivotu a ne razmisljaju koliko ih ti izbori menjaju posle i koliko mogu da ih upropaste....ili bar da ih mnooogo povrede kao sto je naseg rdekija:( evo suze mi idu na oci kad pomislim samo.....i mogu potpuno da se poistovetim (uslovno receno ne sto posto) sa bolom....to su strasni momenti. Ja sam bila klinka i ne zelite da znate sta u pubertetu klicima moze da prodje kroz glavu. Evo mozda tek sad mogu da kazem da se nekako cupam iz te price iako imam mnogo toga jos da razresim. Ne znaci da drugi ne bi izasli brze iz krize ali eto....
 
Tesko jeste, nema sta.
Osjecaj praznine, nemoci, neuspjeha i sl. je ogroman.
Kako sam ja prezivjela?
Srecom su moje emocije prema njemu bile mizerne....mislim, prestala sam da ga volim zbog njegovog nacina ponasanja i odnosenja prema meni i nasoj porodici.....pa sam lakse preboljela (ako sam preboljela)
Najvise me jela briga sta i kako dalje....kako ce mi dijete preboljeti, naviknuti se, kako cu se organizovati......
I osjecaj neuspjeha....JA nisam znala da ga procjenim, JA nisam znala da nas spasim, sacuvam.....
Povracala sam od muke, nespavala, nejela, 14 kg smrsala........
Ne znam dal sam jos preboljela....nastavila sam dalje...sredila sam zivot...i necu ni da se osvrcem....
Nemoj puno da patis, moras u jednom momentu da "presjeces" i da se pravis kao da i nije bilo....makar dok ne dodjes sebi, dok ne ojacas....
 
Nevencica:
Ja sam dete razvedenih jel se to racuna???

Ja sam bila klinka i ne zelite da znate sta u pubertetu klicima moze da prodje kroz glavu. Evo mozda tek sad mogu da kazem da se nekako cupam iz te price iako imam mnogo toga jos da razresim. Ne znaci da drugi ne bi izasli brze iz krize ali eto....
E i ja sam dete razvedenih roditelja. I roditelj koji se razveo... Sta ces gore?

Kada upoznas mnogo drugih ljudi sa njihovim komleksima onda shvatis koliko si zapravo ti jaka osoba, jer se boris sa stvarima sa kojima se drugi ne bi ni borili. Cini ti se da je sporo? Nije, veruj mi. Samo ti se cini.
 
Beli Luk:
Ne radi se tu o osecanjima niti o drvoredu,to o cemu ti pricas je vrlo povrsno,ocigledno da si bez potrebnih kvalifikacija da bi pisao na ovu temu.Bez uvrede naravno.
Vidis,u pitanju je osecanje uzaludnosti i prolaznosti.Prodje izvesno vreme i ti ukapiras da su godine prosle i da si ulagao u propalu firmu.Ljubav i ako postoji na pocetku braka vremenom se gubi i nestaje ako nema cvrstu podlogu,ostaje navika koje se uglavnom tesko resavamo.
potrebnih kvalifikacija??? bzvz...
... godine prosle i propalo ulaganje??? pa sve dok tako razmisljas i ne mozes doci sebi... prestani da se sazaljevas i zivi dalje... mislis da je meni drago sto sam 6 godina provela u braku? da sam na pocetku znala kako ce se stvari razvijati verovatno ne bih cekala 6 godina da se razvedem vec bih to uradila mnogo ranije... sa druge strane da se razvodimo vec u nekom samom maltene startu mozda bi nas mucila savest da li je to ispravna odluka bila, zasto nismo pokusali ovo ili ono... sto se vremena nakon razvoda tiche meni je bilo potrebno pola godine da zasijam u svom punom sjaju...
 
penelopa*:
Molim bez filosofiranja,vec iskrena zivotna iskustva,koja ce mnogima,koji upravo to prolaze pomoci da ne idu po psihijatriji.Uzdam se u vas forumasi.

На форуму можеш чути само туђа искуства, врло различита, а нико ти не може помоћи да свој проблем решиш. Зато и постоје психолози и психијатри, и немој избегавати да се ''вучеш по психијатрији'', то су ипак људи који су стручни за овакве ситуације.
 
HELENA33:
potrebnih kvalifikacija??? bzvz...
... godine prosle i propalo ulaganje??? pa sve dok tako razmisljas i ne mozes doci sebi... prestani da se sazaljevas i zivi dalje... mislis da je meni drago sto sam 6 godina provela u braku? da sam na pocetku znala kako ce se stvari razvijati verovatno ne bih cekala 6 godina da se razvedem vec bih to uradila mnogo ranije... sa druge strane da se razvodimo vec u nekom samom maltene startu mozda bi nas mucila savest da li je to ispravna odluka bila, zasto nismo pokusali ovo ili ono... sto se vremena nakon razvoda tiche meni je bilo potrebno pola godine da zasijam u svom punom sjaju...

Ево, управо о овоме причам: имамо врло различита искуства и вероватно свако мисли да је његов начин исправан и једини могући. Зато је боље не избегавати стручну помоћ.

Да, имењакињо, могуће је да неко, правећи ретроспекцију, године у браку доживи као проћердано време и пропало улагање. Ти си из твог брака изашла како си ти могла и умела, он то другачије доживљава.
Теби је требало пола године да заблисташ у пуном сјају, мени је требало две године само да испливам на чистину. Сви смо различити.
 
Hellen:
Ево, управо о овоме причам: имамо врло различита искуства и вероватно свако мисли да је његов начин исправан и једини могући. Зато је боље не избегавати стручну помоћ.

Да, имењакињо, могуће је да неко, правећи ретроспекцију, године у браку доживи као проћердано време и пропало улагање. Ти си из твог брака изашла како си ти могла и умела, он то другачије доживљава.
Теби је требало пола године да заблисташ у пуном сјају, мени је требало две године само да испливам на чистину. Сви смо различити.
delim tvoje misljenje povodom ljudske razlicitosti, ali, ono sto sam pokusala da kazem jeste da ne mislim da covek ide napred ako prebacuje sebi proslost, kaje se zbog nje i na istu gleda kao na "baceno" vreme... dve stvari izbegavam da radim, da se kajem i da se nadam... mislim da su obe uzaludne... no, opet ja o meni... evo, necu vishe... :)
 
rdeki:
E i ja sam dete razvedenih roditelja. I roditelj koji se razveo... Sta ces gore?

Kada upoznas mnogo drugih ljudi sa njihovim komleksima onda shvatis koliko si zapravo ti jaka osoba, jer se boris sa stvarima sa kojima se drugi ne bi ni borili. Cini ti se da je sporo? Nije, veruj mi. Samo ti se cini.

Mogu samo da sanjam kako ti je bilo da prozivis sam dva puta jedno te isto. Ja kad sebe iz ove price zamislim da treba sutra da se razvedem od svog muza.....boga mi.....ne znam da li bi to prezivela.(mada je moja prica malo komplikovanija) Prvo jos uvek se pitam da li bi od tog straha ikada imala hrabrosti da se udam, a onda kad bi me opet to sacekalo....ne znam. Govorim za sebe naravno. I nije ni cudo sto si prso (nadam se da se ne ljutis sto tako kazem) ja bih jos gore odreagovala.
I istina je da mi izgleda sporo ekstremno. I bas sam juce razmisljala o tome ..... da jeste boris se sa nekim stvarim koje neko nikada nece. I nekako mi se cinilo da sam mnogo vremena uludo potrosila i da sam mogla mnogo bolje sve da prezivim i prodjem ali eto nisam mogla. Nisam imala hrabrosti kad je trebalo.....nebitno....uglavnom idemo dalje jel tako dekili? ;)
 
Nije to lako uopste.Mene je razvod slomio totalno,priznajem.Dugo vremena mi je trebalo,da to prihvatim,da se naviknem da sam sama,da je svemu tome kraj......a jos kao slag na tortu moja cerka je tada zivela sa mojim bivsim muzem tako da mi je bilo bas,bas tesko i bila sam bas usamnljena.Posle jedno dva meseca tog mog zivota koji se svodio samo na spavanje,plakanje,besciljno lutanje......ja sma se trgla pocela da radim, i redovno da idem u teretanu,da se setam.......sve ono sto volim.Polako sam se vratila u zivot,cerka je presla da zivi kod mene(mislim ja sam dobila strateljstvo) i sve mi je bilo mnogo lakse.Stan sam skroz sama sredila,sve sto me je podsecalo na njega sam sklonila,znaci cak sam pobacala i neku odecu koju sam cesto nosila dok sam bila sa njim.Borila sam se idalje sa tugom i samocom,ali depresija me je prosla.I na kraju sam prebolela.....nema sta to me je apsolutno ojacalo,taj period kada sam bila sama u gomili problema,bez icega,bez deteta sto me je najvise bolelo,je mogao da se zavrsi ili lose,znaci mogla sam da propadnem samo tako,ili ovako kako se zavrsio..povratkom u neki novi zivot.
 
Voleli smo se mi zaista mnogo,znaci kako da ti kazem to je bila jedna zaista luda ljubav.Ali nas sjebale razne stvari,prvo njegova tvrdoglavost,zelja da zivi kako on hoce.Ziveo je ejdnim tako okrtunim zivotom,zbog kog smo svi mi ispastali.Meni je stvarno u zivotu bilo dosta sranja,nevolja,cimanja itd........on je ipak bio 's one strane zakona'.Htela sam da se smirim,da zivim jedan normalan zivot,da imam dete,da to dete odgajim u nekoj koliko toliko normalnoj sredini,a ne svaki dan da razmisljam kako da spasem zivu glavu.E tu su pocele svadje.Moja neprestana prebacivanja,neka njegova ljubomora.........jos hiljadu uzasnih problema koji su nas zadesili u tom trenutku.Znas kad ti se sve sruci na glavu odjednom?Uzasan osecaj.E to nas je snaslo,svadjali smo se danocno,oko svega,poceli smo bukvalno da se mrzimo.Rastali smo se i to kao najveci neprijatelji,a oboje smo plakali.Posto sam ja tada stvarno bila iz bilo cega,dete je ostalo kod njega.I to je mene bolelo,uzasno bolelo,pogotovu sto sam ja njega idalje volela....ma bila sam potpuno sama.Kad sam ja ja malo dovela u red,mislim prvo kada sam sredila svoje misli i osecanja,kada sam pocela da zivim normalno,da se oporavljam,on je morao da ode iz zemlje dete je preslo kod mene......vratio se,ja sada zivim normalno sa cerkom,pomaze nam on,dolazi cesto,zivi dobro onako kako je i hteo.Mada je jos uvek sam.Ali ta ljubav je trajala i dugo posle razvoda.Nedostajao mi je mnogo u svakom pogledu.Bio je covek mog zivota,neko koga sam beskrajno volela.........ali sta ces,zivot te slomi,sve ti se srusi........mene je to bilo slomilo,promenilo.Bio mi je sve.I znam da nikada nikoga necu voleti kao njega,cak i ne planiram da se udajem,zasto bih?imam ja vezu,sve to stoji,ali......jednom se u zivotu tako voli.........
 
Drage moje....imam ja ljepsi primjer....imam drugu vezu....i ni u jednom mmomentu se ne osvrcem na staru...imam novog covjeka koji me voli, kojeg volim....sa kojim mogu da se dogovaram, ludiram, skacem i placem....naravno da imamo upside-downs ali ga ne bih dala ni za sta na svijetu.
Sve bude i prodje.....tako i bol, i mrznja, i patnja.
Sve se postavi na svoje i svi mi nekako dobijemo sta smo zasluzili i za sta smo se izborili....tako i ja tako i vi drage moje supacenice.
Glavu gore i ne zaboravite da se iza kise uvijek rodi sunce!
 
Пенелопа, колико ја схватам оно што њега највише гризе је повређена сујета и то што се разочарао у тебе!
Та фаза ће га можда проћи, а можда и неће. Учини све што можеш да спасеш брак, а и ако га не спасеш, живи се даље и иде се даље.
Ниси једина и није само теби тешко. То је све живот, а ако се питаш ''зашто баш мени то да се деси?''....знај да није само теби.
 
Nevencica:
Nisam imala hrabrosti kad je trebalo.....nebitno....uglavnom idemo dalje jel tako dekili? ;)
Priznajes da nisi imala hrabrosti...
Mozda zvuci malko kontradiktorno, ali za ovakvo priznanje vec treba dosta hrabrosti.

I idemo dalje. Glavu gore!. Ja ne smem da ne bih (svojim nosem) ugrozio avionski saobracaj.
 

Back
Top