Jevrem Brkovic:
PISMO CRNOGORCIMA KOJI MISLE DA SU SRBI
LJUBEZNA MOJA BRACO (mada ste mi već nekoliko puta o glavi radili, sto je takođe dokaz da smo braca, a jednom ste mi i po kursumima bratske pozdrave slali), obracam vam se da vas podsjetim kako ne bi zaboravili ni prilikom ovog, valjda potonjeg, vaseg nasrtaja na Crnu Goru da nasrcete na Majku, na svoje crnogorsko-zetsko-dukljanske korijene, o kojima mnogi od vas ne znaju ništa, ne znaju ni koliko onaj gavran o pogibijama kada u pjesmi crne glase nosi, a oni sto nešto o crnogorskoj milenijumskoj drami i znaju, namjerno to presucuju i od samih sebe kriju ne bi li se onima pravim Srbima u Srbiji „čistijim i pravijim” Srbima prikazali: tudjinac i konvertit, vazda i u svim varijantama i prilikama konvertitskim, ima neodoljivu potrebu i pohlepu da bude u svemu čistiji i srpstvu odaniji od onih koji svoju odanost, onome sto su, ne moraju dokazivati!
LJUBEZNA MOJA BRACO CRNOGORCI, koji uobraziste da ste Srbi, a uobraziste, kako onaj stari crnogorski senator na Cetinju svome Knjazu rece, samo zbog toga „sto su bogatiji i sto ih vise ima”. Nije ta vasa uobrazilja nikakav dokaz da ste Srbi, a pogotovo nije dokaz da nijeste Crnogorci, ako jesmo ljudi! Ta vasa neistorijska uobrazilja, mitomansko pjanstvo tudjim mitovima, pogotovo onim o Kosovskom boju i porazu, gdje nijedan Zecanin, to jest Crnogorac, nije ucestvovao, podmetnuto vam je da bi se bolje, po logici svoje epske konstante, nalijepili na mit o srpskom veljedržavlju, čija je jedina kost u grlu vazda bila, i ostala, Crna Gora: i Nemanjicima, i Dusanu Silnom, i Karadjordjevicima (čije je porijeklo albansko, po naučnim izvorima SANU), i Obrenovicima, i Iliji Garasaninu, a tek Petru Karadjordjevicu i sinu mu Aleksandru; Nikoli Pasicu, Draži Mihailovicu, Moljevicu, Aleksandru Rankovicu (kojemu je jedan soj Crnogoraca bio fanaticno odan), Milosevicu (a tek njemu), Seselju, Vuku Draskovicu – i onom podlijem od Baje Pasica, a prljavijem od Milosevica – Vojislavu Koštunici (čija ljubav samo prema mackama nije sporna), koji kosovski velikosrpski san i otrjeznjenje zamijeni paklenim snom o Crnoj Gori, ne bi li Srbiju izveo na More! Na tu vazdakadanju beogradsku zudnju, osmeracki ustihovanu: Nema vise Crne Gore, Srbija je izasla na more! – mladi Crnogorci, uz to i Lovcenski strazari – još 1990. godine gromko odgovorise: Nikad neće Crna Gora bit obala srpskog mora! Naravno, Srbi su nam, kao i ostali sa kontinenta, bez slane vode i morskih pejsaza, pogotovo zalazaka sunca, vazda dobrodosli, ali bez nacio- euforicnosti: Ovo je Srbija! – bez Topole i Ravne Gore troprsto ustihovanih, bez ratnih poklica o Srbiji koja je triput ratovala „i opet će ako bude sreće”!
LJUBEZNA MOJA BRACO CRNOGORCI, a umišljeni Srbi, na sto vam se autenticni Srbi smiju, a pocesto vas i preziru, kada vas više ne mogu upotrebljavati protiv Crne Gore: u toj nacionalistickoj velikosrpskoj četnickoj pomami, uveliko ucestvujete i vi, braco moja srpstvom manito ostrasceni Crnogorci; sve to radite bez ijednog povijesnog i razumnog razloga. Vi, braco moja, sto Majku svoju za sisu ugrizoste vise no jednom, kao sto to ono davno uradi sin Ivana Crnojevica, nesrecni Stanisa, prozvan Skenderbeg Crnojevic. Njegos ga ukori i kaza Stanisi da majci „progrize sisu u posanje”, da „rajsko pice prosu u prsima”. Vas, nesrecna braco moja, niko neće tom strasnom kletvom prokleti, ali će vas savremena crnogorska istorija prezreti i vasem crnogorskom potomstvu prikazati da ste macehu vise od majke voljeli – „a majka vasa zemlja vam je ova”, kako kaza stari grudobolni pjesnik, setajuci mostarskim proljecnjim, ljetnjim i jesenjim sutonima pored Neretve i Radobolje.
LJUBEZNA BRACO MOJA sto na Crnu Goru pljunuste, sto sve svoje svetinje srpstvu pripisaste, kao da Srbi nemaju svojih svetinja i svetaca; sto umisliste da ste vi, a ne srpski Srbi, so soli srpske, da za Srbiju i srpstvo nije grijeh i ruke okrvaviti, ugaziti u krv do koljena, biti koljac i palikuca, silovatelj i umom neshvatljivi mucitelj na bojistima gdje ste se trudili da ispred Srba iskoracite, kako biste i prolivanjem ljudske krvi svoje srpstvo dokazali! Takvi su bili i u krvavo zločinstvo ogrezli samo oni sto vas i tada, a evo i danas, tjeraju da pjevate, klicete, urlate i klikujete: „Evo ide Ture poljem, a ja za njim da ga koljem!” Ture u vasim koljacnicama (pjevanijama) često zamjenjujete Hrvatom, a odnedavno i Dukljaninom, na sto vas uputise takve neznalice i politicki strvoderi kakvi su neki vasi stranacki prvaci!
LJUBEZNA BRACO MOJA, je li moguće da se potomci – sinovi, unuci i praunuci, casnih crnogorskih ratnika, komandijera, brigadijera, divizijara, sudija, plemenskih kapetana i veljesudija, casnih Bjelasa (sto brzo uvidjese da je Crna Gora „ujedinjenjem” sve izgubila), casnih Zelenasa, ubijenih komita, casnih komunista, pa i nekih casnih četnika, federalista, a mnogi od njih i sami dojucerasnji komunisti – pretvorise u izoblicena ljudska cudovista, koja, u sestoj godini 21. stoljeca, u Niksicu i Herceg Novom, u Kolasinu i Pljevljima, na toboze omladinskim stranackim sijelima zapjevase: „Nema boja da se bije, gdje ne dodju djurislije!” (Nekada su djurislije pjevale „gdje ne dodju jurislije”). Ili: „Ubi, zakolji, da Hrvat (po potrebi Turcin ili Dukljanin) ne postoji!” Ili, kao prije neku godinu, kada pred hramom Svetog Djordja pod Goricom, na Badnje vece, uz svete nalozene badnjake, zapjevase dvojica Moracana (jedna svjestenicka protuva i jedna guslarska hulja): „Ko je drugi ja sam prvi, da pijemo turske prvi!” Kuda vas, od prevelikog konzumiranja srpstva i pogresno procitanog pravoslavlja, nesrecni Crnogorci, vodi taj često praktikovani deseteracko-guslarski kanibalizam! Vjerujte, a vi ste to pri susretu s pravim Srbima i osjetili da se normalni i civilizovani Srbi groze takvih crnogorskih pridoslica u srpstvo!
LJUBEZNA BRACO MOJA OSRBLJENI CRNOGORCI, možda je pravi trenutak da se zamislite ko vas i kuda vodi, čije ste žrtve i ciji glasaci. Zar vam nije cudno da su svi prvaci prosrpskih partija u Crnoj Gori, na celu s Predragom Bulatovicem, bili komunisticki kadrovi, čak i skolovani komunisti, clanovi opstinskih komiteta, a bilo je kandidata i za clanove Centralnog komiteta. Kako je moguće, ako se ne radi o dubokoj politickoj i ljudskoj amoralnosti, da već poznati komunisti, padom komunizma, ne odu u evropsko ljevicarstvo, već glavacke u srpsko-crnogorsko četnistvo?! Tako su, nesrecni Srbo-Crnogorci, takve vase vodje i od vas napravile četnicku partijsku rulju, a u toj rulji danas ima i sinova palih boraca casnog antifasistickog rata, poznatih antifasista, komunista i revolucionara! Danas je Predrag Bulatovic paradigma za politicko moralno posrnuce bivšeg komuniste: srpski su mu zandari, pod komandom kolasinskog komandira zandarmerije Uzelca, 1927. godine, u morackom selu Ravni, ubili djeda Radosa i Radosevog brata Draga, dvojicu casnih crnogorskih komita, koji svoje crnogorstvo i glavom platise! Njihov se unuk Predrag do porodicnog i narodnog ponizenja unizio da je već petnaestak godina pocesto boravio na Milosevicevom kanabeu, a odnedavno i na Koštunicinom, gdje je primao instrukcije kako da se bori protiv Crne Gore i kako da je sto ubjedljivije ponizi i privede na poslusnost Srbiji! Bulatovica, na zalost, u svemu slijede, mada do kanabea ne mogu doći, Zoran Zizic, Srdja Bozovic, Fuksan Simonovic, Dragisa Pesic i ostala SNP boranija. Danas je to unitarno prosrpska i početnicena partija, s velikom dozom kukavickog anticrnogorstva. Predrag Bulatovic i njegovi se svim sredstvima, najmanje casnim, bore za glasove potomstva nekadasnjih revolucionara, komunista i antifasista, koji Crnoj Gori povratise avnojevsko dostojanstvo.
LJUBEZNA MOJA OSRBLJENA BRACO, da je to vas svjesni izbor, vasa konstanta, vase etnosom potkrijepljeno nacionalno stanje, niko normalan ne bi imao ništa protiv. Međutim, vama je i srpstvo, kao i mnogo toga istorijski neutemeljenog, nametnuto. Optuzuju nas da mrzimo Srbe, da smo antisrbi, sto zaista nije tačno. O izvjesnom prezrenju bi se moglo govoriti samo onda kada bi prave Srbe, srpske Srbe, njihovu državu, istoriju i kulturu, poistovjecivali s liderima takozvanih crnogorskih Srba, koji su svi do jednog do juče bili komunisti i Crnogorci: tako su se pisali i osjecali. Niko uman i razuman ne može srpsku naciju, povijest i kulturu poistovjecivati s hibridom, antipovijescu i nekulturom takozvanih crnogorskih Srba. Zagledajte se u lice i licnosti tih vasih srpskih vodja u Crnoj Gori: Postoje li ideje, partije, nacije, kulture i povijesti koje oni svojim cinjenjem nijesu izdali i četnistvu se kao olupine moralne, ideoloske i politicke priklonili?! Takvi su vam Predrag Bulatovic, Andrija Mandic, Goran Danilovic (svi znate i ono njegovo drugo ime i kako ga je dobio), Dragan Soc, Predrag Peco Popovic (komicna politicka kreatura), dr Novica Stanic, dr Ranko Kadic i drugi.
LJUBEZNA BRACO CRNOGORCI, KOJI MISLITE DA STE SRBI, tragicna je sudbina toboznjih vodja vasih partija kojima, mjesto vas kao ljudi, treba samo vas glas! Crnogorci i gradjani Crne Gore ni po cemu prave Srbe ne mogu poistovjetiti s crnogorskim srpskim sustrimcima, ni terazijskim Crnogorcima. Srbi su svoji na svome, a crnogorski su Srbi tudjinci u sopstvenoj zemlji, a tragicni uljezi i nedobrodosli dodjosi u Srbiji! Razmislite o tome, ljubezna braco moja, htjeli me vi za brata ili ne!
PISMO CRNOGORCIMA KOJI MISLE DA SU SRBI
LJUBEZNA MOJA BRACO (mada ste mi već nekoliko puta o glavi radili, sto je takođe dokaz da smo braca, a jednom ste mi i po kursumima bratske pozdrave slali), obracam vam se da vas podsjetim kako ne bi zaboravili ni prilikom ovog, valjda potonjeg, vaseg nasrtaja na Crnu Goru da nasrcete na Majku, na svoje crnogorsko-zetsko-dukljanske korijene, o kojima mnogi od vas ne znaju ništa, ne znaju ni koliko onaj gavran o pogibijama kada u pjesmi crne glase nosi, a oni sto nešto o crnogorskoj milenijumskoj drami i znaju, namjerno to presucuju i od samih sebe kriju ne bi li se onima pravim Srbima u Srbiji „čistijim i pravijim” Srbima prikazali: tudjinac i konvertit, vazda i u svim varijantama i prilikama konvertitskim, ima neodoljivu potrebu i pohlepu da bude u svemu čistiji i srpstvu odaniji od onih koji svoju odanost, onome sto su, ne moraju dokazivati!
LJUBEZNA MOJA BRACO CRNOGORCI, koji uobraziste da ste Srbi, a uobraziste, kako onaj stari crnogorski senator na Cetinju svome Knjazu rece, samo zbog toga „sto su bogatiji i sto ih vise ima”. Nije ta vasa uobrazilja nikakav dokaz da ste Srbi, a pogotovo nije dokaz da nijeste Crnogorci, ako jesmo ljudi! Ta vasa neistorijska uobrazilja, mitomansko pjanstvo tudjim mitovima, pogotovo onim o Kosovskom boju i porazu, gdje nijedan Zecanin, to jest Crnogorac, nije ucestvovao, podmetnuto vam je da bi se bolje, po logici svoje epske konstante, nalijepili na mit o srpskom veljedržavlju, čija je jedina kost u grlu vazda bila, i ostala, Crna Gora: i Nemanjicima, i Dusanu Silnom, i Karadjordjevicima (čije je porijeklo albansko, po naučnim izvorima SANU), i Obrenovicima, i Iliji Garasaninu, a tek Petru Karadjordjevicu i sinu mu Aleksandru; Nikoli Pasicu, Draži Mihailovicu, Moljevicu, Aleksandru Rankovicu (kojemu je jedan soj Crnogoraca bio fanaticno odan), Milosevicu (a tek njemu), Seselju, Vuku Draskovicu – i onom podlijem od Baje Pasica, a prljavijem od Milosevica – Vojislavu Koštunici (čija ljubav samo prema mackama nije sporna), koji kosovski velikosrpski san i otrjeznjenje zamijeni paklenim snom o Crnoj Gori, ne bi li Srbiju izveo na More! Na tu vazdakadanju beogradsku zudnju, osmeracki ustihovanu: Nema vise Crne Gore, Srbija je izasla na more! – mladi Crnogorci, uz to i Lovcenski strazari – još 1990. godine gromko odgovorise: Nikad neće Crna Gora bit obala srpskog mora! Naravno, Srbi su nam, kao i ostali sa kontinenta, bez slane vode i morskih pejsaza, pogotovo zalazaka sunca, vazda dobrodosli, ali bez nacio- euforicnosti: Ovo je Srbija! – bez Topole i Ravne Gore troprsto ustihovanih, bez ratnih poklica o Srbiji koja je triput ratovala „i opet će ako bude sreće”!
LJUBEZNA MOJA BRACO CRNOGORCI, a umišljeni Srbi, na sto vam se autenticni Srbi smiju, a pocesto vas i preziru, kada vas više ne mogu upotrebljavati protiv Crne Gore: u toj nacionalistickoj velikosrpskoj četnickoj pomami, uveliko ucestvujete i vi, braco moja srpstvom manito ostrasceni Crnogorci; sve to radite bez ijednog povijesnog i razumnog razloga. Vi, braco moja, sto Majku svoju za sisu ugrizoste vise no jednom, kao sto to ono davno uradi sin Ivana Crnojevica, nesrecni Stanisa, prozvan Skenderbeg Crnojevic. Njegos ga ukori i kaza Stanisi da majci „progrize sisu u posanje”, da „rajsko pice prosu u prsima”. Vas, nesrecna braco moja, niko neće tom strasnom kletvom prokleti, ali će vas savremena crnogorska istorija prezreti i vasem crnogorskom potomstvu prikazati da ste macehu vise od majke voljeli – „a majka vasa zemlja vam je ova”, kako kaza stari grudobolni pjesnik, setajuci mostarskim proljecnjim, ljetnjim i jesenjim sutonima pored Neretve i Radobolje.
LJUBEZNA BRACO MOJA sto na Crnu Goru pljunuste, sto sve svoje svetinje srpstvu pripisaste, kao da Srbi nemaju svojih svetinja i svetaca; sto umisliste da ste vi, a ne srpski Srbi, so soli srpske, da za Srbiju i srpstvo nije grijeh i ruke okrvaviti, ugaziti u krv do koljena, biti koljac i palikuca, silovatelj i umom neshvatljivi mucitelj na bojistima gdje ste se trudili da ispred Srba iskoracite, kako biste i prolivanjem ljudske krvi svoje srpstvo dokazali! Takvi su bili i u krvavo zločinstvo ogrezli samo oni sto vas i tada, a evo i danas, tjeraju da pjevate, klicete, urlate i klikujete: „Evo ide Ture poljem, a ja za njim da ga koljem!” Ture u vasim koljacnicama (pjevanijama) često zamjenjujete Hrvatom, a odnedavno i Dukljaninom, na sto vas uputise takve neznalice i politicki strvoderi kakvi su neki vasi stranacki prvaci!
LJUBEZNA BRACO MOJA, je li moguće da se potomci – sinovi, unuci i praunuci, casnih crnogorskih ratnika, komandijera, brigadijera, divizijara, sudija, plemenskih kapetana i veljesudija, casnih Bjelasa (sto brzo uvidjese da je Crna Gora „ujedinjenjem” sve izgubila), casnih Zelenasa, ubijenih komita, casnih komunista, pa i nekih casnih četnika, federalista, a mnogi od njih i sami dojucerasnji komunisti – pretvorise u izoblicena ljudska cudovista, koja, u sestoj godini 21. stoljeca, u Niksicu i Herceg Novom, u Kolasinu i Pljevljima, na toboze omladinskim stranackim sijelima zapjevase: „Nema boja da se bije, gdje ne dodju djurislije!” (Nekada su djurislije pjevale „gdje ne dodju jurislije”). Ili: „Ubi, zakolji, da Hrvat (po potrebi Turcin ili Dukljanin) ne postoji!” Ili, kao prije neku godinu, kada pred hramom Svetog Djordja pod Goricom, na Badnje vece, uz svete nalozene badnjake, zapjevase dvojica Moracana (jedna svjestenicka protuva i jedna guslarska hulja): „Ko je drugi ja sam prvi, da pijemo turske prvi!” Kuda vas, od prevelikog konzumiranja srpstva i pogresno procitanog pravoslavlja, nesrecni Crnogorci, vodi taj često praktikovani deseteracko-guslarski kanibalizam! Vjerujte, a vi ste to pri susretu s pravim Srbima i osjetili da se normalni i civilizovani Srbi groze takvih crnogorskih pridoslica u srpstvo!
LJUBEZNA BRACO MOJA OSRBLJENI CRNOGORCI, možda je pravi trenutak da se zamislite ko vas i kuda vodi, čije ste žrtve i ciji glasaci. Zar vam nije cudno da su svi prvaci prosrpskih partija u Crnoj Gori, na celu s Predragom Bulatovicem, bili komunisticki kadrovi, čak i skolovani komunisti, clanovi opstinskih komiteta, a bilo je kandidata i za clanove Centralnog komiteta. Kako je moguće, ako se ne radi o dubokoj politickoj i ljudskoj amoralnosti, da već poznati komunisti, padom komunizma, ne odu u evropsko ljevicarstvo, već glavacke u srpsko-crnogorsko četnistvo?! Tako su, nesrecni Srbo-Crnogorci, takve vase vodje i od vas napravile četnicku partijsku rulju, a u toj rulji danas ima i sinova palih boraca casnog antifasistickog rata, poznatih antifasista, komunista i revolucionara! Danas je Predrag Bulatovic paradigma za politicko moralno posrnuce bivšeg komuniste: srpski su mu zandari, pod komandom kolasinskog komandira zandarmerije Uzelca, 1927. godine, u morackom selu Ravni, ubili djeda Radosa i Radosevog brata Draga, dvojicu casnih crnogorskih komita, koji svoje crnogorstvo i glavom platise! Njihov se unuk Predrag do porodicnog i narodnog ponizenja unizio da je već petnaestak godina pocesto boravio na Milosevicevom kanabeu, a odnedavno i na Koštunicinom, gdje je primao instrukcije kako da se bori protiv Crne Gore i kako da je sto ubjedljivije ponizi i privede na poslusnost Srbiji! Bulatovica, na zalost, u svemu slijede, mada do kanabea ne mogu doći, Zoran Zizic, Srdja Bozovic, Fuksan Simonovic, Dragisa Pesic i ostala SNP boranija. Danas je to unitarno prosrpska i početnicena partija, s velikom dozom kukavickog anticrnogorstva. Predrag Bulatovic i njegovi se svim sredstvima, najmanje casnim, bore za glasove potomstva nekadasnjih revolucionara, komunista i antifasista, koji Crnoj Gori povratise avnojevsko dostojanstvo.
LJUBEZNA MOJA OSRBLJENA BRACO, da je to vas svjesni izbor, vasa konstanta, vase etnosom potkrijepljeno nacionalno stanje, niko normalan ne bi imao ništa protiv. Međutim, vama je i srpstvo, kao i mnogo toga istorijski neutemeljenog, nametnuto. Optuzuju nas da mrzimo Srbe, da smo antisrbi, sto zaista nije tačno. O izvjesnom prezrenju bi se moglo govoriti samo onda kada bi prave Srbe, srpske Srbe, njihovu državu, istoriju i kulturu, poistovjecivali s liderima takozvanih crnogorskih Srba, koji su svi do jednog do juče bili komunisti i Crnogorci: tako su se pisali i osjecali. Niko uman i razuman ne može srpsku naciju, povijest i kulturu poistovjecivati s hibridom, antipovijescu i nekulturom takozvanih crnogorskih Srba. Zagledajte se u lice i licnosti tih vasih srpskih vodja u Crnoj Gori: Postoje li ideje, partije, nacije, kulture i povijesti koje oni svojim cinjenjem nijesu izdali i četnistvu se kao olupine moralne, ideoloske i politicke priklonili?! Takvi su vam Predrag Bulatovic, Andrija Mandic, Goran Danilovic (svi znate i ono njegovo drugo ime i kako ga je dobio), Dragan Soc, Predrag Peco Popovic (komicna politicka kreatura), dr Novica Stanic, dr Ranko Kadic i drugi.
LJUBEZNA BRACO CRNOGORCI, KOJI MISLITE DA STE SRBI, tragicna je sudbina toboznjih vodja vasih partija kojima, mjesto vas kao ljudi, treba samo vas glas! Crnogorci i gradjani Crne Gore ni po cemu prave Srbe ne mogu poistovjetiti s crnogorskim srpskim sustrimcima, ni terazijskim Crnogorcima. Srbi su svoji na svome, a crnogorski su Srbi tudjinci u sopstvenoj zemlji, a tragicni uljezi i nedobrodosli dodjosi u Srbiji! Razmislite o tome, ljubezna braco moja, htjeli me vi za brata ili ne!
