sever.sena
Obećava
- Poruka
- 75
25 maj 1979 g. je osvanuo suncan a BGD svecano okicen. Danas je “Dan Mladosti” receno mi je “Najvazniji (lazni) datum srpskog naroda jer se rodio njihov voljeni marsal Tito, tj., “I posle njega ON”. Moj prijatelj Niccolo (ustvari Nikola srpski gastarbeiter u Svajcarskoj) i ja (slovenacki gastarbeiter u Francuskoj) smo se obreli na stadionu sportskog kluba “Partizan” u BGD-u da bi oipisali u svojim dopisima taj znacajan dogadjaj. Preko 55.000 Beogradjana se vec okupilo a loze na "Zapadu" prepune komunistickih uglednika, akademika, intelektualaca..., naravno, svi iz “slobodarskog” BGD-a.Ubrzo, Sanija Hiseni, studentkinja iz Prištine, ulazi na stadion noseci Njegovu stafetu. Delirijum radosti i odusevljenja Beogradjana! Nekima vidimo suze u oci. Senija se penje ka “najsvecanijoj” lozi gde je Tito a pored njega nasmejan i sretan Azem Vlasi (siptarski visoki komunisticki funkcioner), general iz Cacka Nikola Ljubicic, debeli Slovenac Stane Dolanc i negde, verovatno, u prikrajku Titov "segrtici" Slobodan Milosevic i njegov mu kum Ivan Stambolic. (Prica se po BGD-u da su Mira i Sloba organizovali Ivanovo ubistvo. Kakvi kumovi!). Ona stize do svog voljenog Marsala i predaje mu stafetu sa prvim recima “Sok (na albanskom jeziku: drug) Tito”.
Beogradjani u “delirijum tremens-u”! Moj Niccolo i ja ocevidno za sve okolo nas ismejavamo ovo ludilo... Ubrzo prilaze nam dvojica agenata DB-a u civilu i traze nam licne karte. Mi im pruzamo svajcarski i francuski pasos... Odlaze pokunjeno, kakva steta!
Hisenijeva je poslednja Titu uručila štafetu 1979, jer je on umro 4. maja naredne godine. Štafeta je, obično, kretala u drugoj polovini marta i prolazila kroz sve krajeve bivše Jugoslavije, sve do 1987. godine, kada su moji Slovenci javno ismejali i Tita i štafetu.
Beogradjani u “delirijum tremens-u”! Moj Niccolo i ja ocevidno za sve okolo nas ismejavamo ovo ludilo... Ubrzo prilaze nam dvojica agenata DB-a u civilu i traze nam licne karte. Mi im pruzamo svajcarski i francuski pasos... Odlaze pokunjeno, kakva steta!
Hisenijeva je poslednja Titu uručila štafetu 1979, jer je on umro 4. maja naredne godine. Štafeta je, obično, kretala u drugoj polovini marta i prolazila kroz sve krajeve bivše Jugoslavije, sve do 1987. godine, kada su moji Slovenci javno ismejali i Tita i štafetu.