tinejdžerski pogled na 20-te godine

More_bre

Primećen član
Poruka
819
ja kad sam bio tinejdžer, ježio sam se od pomisli na
to da ću nekad imati 20 i više godina.

osobe te dobi sam video kao nekog sa kime nemam ništa zajedničko i kao
nekoga ko je prešao neku granicu iza koje me uopšte ne zanima
njihov život.

o 30-tim godinama sam razmišljao kao kraju života koji vredi živeti.

da li se sadašnji tinejdžeri prepoznaju u ovim razmišljanjima ?
 
Pa mozda malo...
Izgleda da se svi plase tog PRAVOG zivota, kad te mamica i tatica vise ne izdrzavaju, nego moras sam da zaradis za zivot...
Ne gledam na osobe koje imaju 20+ godina tako, jer imam starijeg brata, pa mi on i njegovi drugovi pricaju sta su sve radili, tako da jedva cekam...
CMOK
 
nije to nishta rezervisano samo za tinejdzhere. sa 14god sam jedva chekao da imam 20god pa da neshto ozbiljnije radim, da budem samostalniji i zreliji, da imam devojku koju tad nisam, i tako te stvari. sad sa 23 jedva chekam da imam 30 pa da radim neshto ozbiljno, budem samo svoj i da imam svoju porodicu, da budem bolji i mudriji chovek nego sada i sa vishe znanja i iskustva.

ali pretpostavljam da cju posle 40te godine prestati da zhelim narednih 10 godina, jer se tad vecj jasno osecja starost.
 
heh meni je bash kontra... dosta mojih drugara su 4,5,6 godina stariji od mene... naravno vecjina je tu negde, moje godishte. chesto sam najmladji u svom drushtvu i tako sad kad pogledam nekog ko je moje godishte uvek pomislim kako su to "klinci" :-D :-D :-D

uopshte mi ta granica od 20 godina nije strashna, tu vidim samo prednosti...
 
uh ... ja ne gledam to u decenijama ... gledam u svakoj godini ...
ne jezim se 20ih godina u tom nekom smislu ...
mislim da se jezim iz straha ... straha od chega? od svega ... od toga da se necju snacji, da necju nishta znati, da cju ostati negde gde ne zelim da budem ... kukavichluk + stajanje u mestu
 
nije bash da se plashim tih 20tih godina....ali nemam bash ni neku zhelju da ih shto pre dochekam...

uglavnom svi i kazhu da je ovaj (tinejdzerski) period najlepshi....
meni je skroz lepo...i naravno da bi bilo ok, da sve ovako i ostane....ali vreme ide...

20te.....docje skoro...
ne bojim ih se....ali se bojim onih koje cje docji kasnije....da li cju do tada uspeti da uradim sve ono shto planiram.........
 
pa šta znam.. još uvek mislim da osobe sa dvadeset i nešto ne moraju biti toliko zrele. koliko sam samo puta razgovarala sa osobom koja ima dvadeset i nešto i nisam primetila da je nešto zrelija od mojih vršnjaka. počnu kao da se prave da jesu, u trenutku su ozbiljniji u drušvu malo mlađe osobe, ali onda čujem neke njihove stavove i shvatim da baš i nisu.
 
More_bre:
ja kad sam bio tinejdžer, ježio sam se od pomisli na
to da ću nekad imati 20 i više godina.

osobe te dobi sam video kao nekog sa kime nemam ništa zajedničko i kao
nekoga ko je prešao neku granicu iza koje me uopšte ne zanima
njihov život.

o 30-tim godinama sam razmišljao kao kraju života koji vredi živeti.

da li se sadašnji tinejdžeri prepoznaju u ovim razmišljanjima ?

uh, ja ove godine punim 20....
i samo mi kroz glavu prolazi, puh ebemTi, imam 20god i zivim sa mojima :roll:
nije sad to zato shto mi oni uksracuju neshto....znachi ja imam totalnu slobodu kod njih, ne zavisim od njih.... sam zaradjujem, samostalan sam u potpunosti....jedino shto ih gledam svaki dan, ebga. ali opet, ko zna za shta je to dobro 8-)
 
Secam se da sam sa 10-11 godina sedeo na nekom brezhuljku u parkicu i razmi$ljao kako cu razmi$ljati sa 20. Kada sam bio 4 razred.. osmaci su mi bili mnogo matori.. Kada sam bio osmi razred srednjo$kolci su mi vec lichili na ozbiljne ljude, a o ovima $to su upisali i i$li na fax i da ne govorim. U srednjoj sam mislio da ljudi koji imaju 3 banke da su skroz matorci, a sada.. Sve je isto samo imam vi$e para i iskustva
 
Ma ja cu na ljeto 19 i te sam godine uvijek zamisljala kao idealne... i cesto komentarisem sa drugaricama jooooj 19 godina,jbt zar smo toliko matore,do juce smo igrale lastisha...

inace ne jezim se pomisli na 30e,40e godine,jezim se od pomisli koliko zivot ustvari kratko traje,ovako kad se izgovori npr 80 godina zvuci kao vjecnost,ali to je premalo...
 
mawetzka:
Pa mozda malo...
Izgleda da se svi plase tog PRAVOG zivota, kad te mamica i tatica vise ne izdrzavaju, nego moras sam da zaradis za zivot...

Bas... evo moj brat se sa 27 god jos uvek plasi.... :lol:

Nego evo ja napunila 19, i pravo da vam kazem uopste nisam htela... ja sam veliko dete u dusi, i dusa u detetu, i ne mogu da verujem da se sledece godine ono "teen" gubi... Uopste se ne osecam ko da imam 19... Al kao sto su neki primetili, ja samo kukam o tome po forumu :lol: :lol: A sta cu ljudi, kad necu da rastem... :(
 
pa kad sam imala 17 rekla sam huh uskoro 18,pa sa 18 bilo je jaooo kako li cu sa 20,evo u julu ove godine punim tih 20 i ok....nije malo,ali ides u korak s vremenom,menjas se onoliko koliko treba,stvari ce se menjati u skladu sa godinama, i prica o cuvenim 20-im ce nam u 30-im,40-im biti smesna....zato uzivajte u svakoj godini zivota
 
More_bre:
ja kad sam bio tinejdžer, ježio sam se od pomisli na
to da ću nekad imati 20 i više godina.

osobe te dobi sam video kao nekog sa kime nemam ništa zajedničko i kao
nekoga ko je prešao neku granicu iza koje me uopšte ne zanima
njihov život.

o 30-tim godinama sam razmišljao kao kraju života koji vredi živeti.

da li se sadašnji tinejdžeri prepoznaju u ovim razmišljanjima ?

20 godina mi ne zvuci kao nista strasno ...cak sta vise to su najbolje godine (;
Ni ja nisam videla nista zajednicko sa tim osobama kada sam ima 14-15 godina ;p

Dok su 30-te nesto drugo ...ne razmisljam o tome sada :lol:
 
More_bre:
ja kad sam bio tinejdžer, ježio sam se od pomisli na
to da ću nekad imati 20 i više godina.

osobe te dobi sam video kao nekog sa kime nemam ništa zajedničko i kao
nekoga ko je prešao neku granicu iza koje me uopšte ne zanima
njihov život.

o 30-tim godinama sam razmišljao kao kraju života koji vredi živeti.

da li se sadašnji tinejdžeri prepoznaju u ovim razmišljanjima ?
I ja sam osecala neku vrstu "odbojnosti" prema tim 20im,ali shto se vishe blizim,naravno da to osecanje nestaje,mada sam uvek nalazila teme za razgovor i sa dosta starijima&mladjima,jednostavno sam zazirala od brojke-20 godina,chinilo mi se mnogo,a ustvari tek tada pochinje zivot...
 
kad se setim kad sam bio manji,pa kad kazu neko ima 18,19 ili 20 godina,to je meni bilo bash motjno,jer su tada svuda ishli,vozili kola,ludirali se,i evo danas,mislim se u sebi,imam 20 ja sam sad jedan od tih koji su mi bili idoli kad sam bio mali,i onda mi prodje kroz glavu,jbt al sam omatorio,gledam one klince od po 10,11 i 12 godina,njima najveci problemi su o kompjuterskim igricama ili neke sitnice...a na drugu stranu gledam ove shto su stariji od 25 pa na vishe pa se mislim dal cu imati vremena da zavrsim skolu,da se ozenim kupim kucu i auto i da imam decu,nekako malo vremena...
 

Back
Top