Pol deteta

Aleksa76

Aktivan član
Banovan
Poruka
1.248
Zanima me koliko ste se zanimali polom deteta, koliko ste razmisljali kog ce pola dete biti..(naravno pricam za period trudnoce dok se nije saznao pol)
Da li ste preferirali vise jedan pol ili vam je bilo sve jedno?
Radili scen da se vidi pol deteta?
Vasi partneri imali favorit pol?

Kod nas je islo...
Cim je zatrudnela poceli smo o polu da pricamo....ona odrasla utipicno zenskoj kuci...mislim da se poslednje musko u njenoj familiji rodilo negde u 15 veku...tako da je ona htela devojcicu....
Ja pak u totalno muskom okruzenju...u celoj familiji ako pogledam imam jedno 15 brace i 2 sestre...pa sam ja vise "navlacio" na decaka(i bio doduse osudjivan da sam balkanac al dobro)..tako da se i dogovorismo da ako bude sin ja dajem ime, ako cerka ona :)


Pol smo hteli da znamo sto pre...tako da smo u 16 nedelji vec radili test.

Sada je zena mog najboljeg prijatelja trudna, vec 7 meseci...
Imaju vec 1 dete...i uospte ih nije zanimao pol ni prvog deteta, niti su radili test niti bilo sta...isto tako i sa ovom trudnocom sada..uopste ne spominju...
Kada ih pitam sta bi voleli kazu da je sve jedno...kada ih pitam zasto ne urade test da vide pol odgovore da im je jaci dozivljaj ako ne znaju pol....

Kako je islo kod vas?
 
Aleksa, pa ne rece sta bi na kraju? Ko je bio u pravu, ti ili zena?
Nama je totalno bilo svejedno. Kad nam je lekar rekao pol, ni jedno ni drugo nismo uopste odreagovali. Pa ne moze nam biti ni drago ni zao zbog toga kad stvarno nije vazno. Reakcija je toliko izostala da je lekar pomislio da smo se oduzeli sto je zensko, pa je pitao: "tatice hocete primiti curicu?", misleci da je naleteo na tipicnog balkanca kojem je krivo sto nije sin.
E sad vec kad planiramo drugo, vise i nije svejedno. Tatica bi jos jedno zensko, svidelo mu se da je okruzen zenama, a mamica bi da ipak bude mesovito.
 
U prvoj trudnoci pol deteta smo saznali oko 7 meseca mada smo se razmisljali da li uopste da ista znamo i eto na pregledu je bilo da li hocete da znate pol a ono nece mace slanine pa kao ajde i stvarno bi sin. Imajuci u vidu nasu medicinsku potkovanost koja u tim trenucima je samo na odmet (te ova bolest se javlja u ovolikom broju slucajeva, te verovatnoca za ovu malformaciju je ovolika..pravo je cudo da se rodi normalno dete) nama je zaista najvaznije bilo da je sa detetom sve ok, a ako bi vec mogli da biramo bio bi to sin, mada nikada to nismo decidirano iyjavili. U drugoj trudnoci opet samo da je zdravo, ali je sada vise puta i javno izreceno da bi voleli cerku (narocito je sin na tome insistirao iako je imao godinu ipo dana) i hvala Bogu dobismo i prelepu devojcicu.I tu smo tokom trudnoce znali pol, i mislim da nista nismo osakaceni time sto na samom porodjaju nismo saznali sta je jer je sam cin rodjenja cudo samo po sebi dovoljno veliko...
Inace smatram da je idealna razlika izmedju dece dve godine jer sto je razlika veca to su sve vise dva sveta razlicitija. Sta vi o tome mislite :?:
 
kod nas je bilo sledeće:
mužu kao svejedno, samo da je živo i zdravo, nije ga preterano ni zanimalo.
mene je veoma zanimalo, pa sam i u 8. nedelji pitala na ultrazvuku jel se vidi šta je:D
Kod mene je bila parola "nek je živo i zdravo i nek piški stojeći":p
i ispunila mi se želja;-)
 
Aleksa, pa ne rece sta bi na kraju? Ko je bio u pravu, ti ili zena?

Bili smo oboje u pravu, dobismo blizance, neresen rezultat..jedno ce dizati dasku da piski, drugo ce je spustati i sesce na istu :)

Za nas je prvo bio shok da su blizanci...
Onda kada smo culi da su blizanci..nismo odmah mogli znati pol...i onda smo oboje hteli zensko-musko stim da sam ja imao veoma snazan utisak da ce biti 2 devojcice..ali sam zeleo da imam i sina.
Zelja za sinom je bila izrazenija kod mene nego kod zene.

Naravno, ne treba naglasavati, bilo je i jednom i drugom najbitnije"zivi, zdravi, normalni"

A ako se odlucimo za trece...(al da ne bude opet bre blizanacka trudnoca, mnogo je 4) logicnobi trebalo da bude=" sve jedno" ...ali ja bih radije sina dok zena bi radije cerkicu...
 
Ja sam htela da znam pol, i to odmah :lol: , ali na nekoliko UZ na kojima smo bili, beba je bila pre mala da bi se videlo, rekli su nam tek posle 20. nedelje da moze da se "otkrije".
E sad,naravno da nam je najvaznije bilo da beba bude zdrava,a kad spo pricali o polu muzu je bilo sasvim svejedno, dok sam ja navijala vise za devojcicu, ali samo iz razloga sto sam mislila da bi se sa devojcicom bolje snasla, sve drugarice mi skoro imaju cerkice, mogli bi da razmenjujemo garderobicu, igracke i sl...Medjutim,nekako sam imala osecaj da je decak, cak toliko da sam odustala od prvobitnog plana da muz bira ime za decaka a ja za devojcicu.
Na zalost, bebu sam izgubila u 4. mesecu :-( , i bio je decak ( nije me prevario osecaj ).

Sad kad razmisljam o novoj trudnoci,pol mi je najmanje bitan, samo da sve bude OK. Mozda iz nekog mog sujeverja bih opet htela devojcicu, ali sada iz razloga da sve bude drugacije...
 
SD76, zao mi je, stvarno :(
Meni je lepsa polovina sa 4 meseca zavrsila u bolnici i do porodjaja nije izasla..nije smela da ustaje...sa 4 meseca su nam rekli da za bebe nema spasa i da je ona u bolnici da bi se brinuli o njoj a ne o deci..jer eto..nema im spasa...
Razlog...mislili da se "orvorila"
Nakon 3 dana stalo krvarenje i oni zagledaju malo bolje...grlic materice 0.8cm..i oept rekose da nema sanse da se izdrzi duze od 10 dana i da je to rperano za bebe da se rode...
Hvala dragom Bogu( a na opste zaprepascenje svih doktora koji rekose da se ovo desava 1 u 1.000.000), izdrzao grlic materice do 34 nedelje..a i u 34 nedelji nije on bio razlog za prevremeni porodjaj vec muskarcic resio da pocepa svoju kesicu...dojadilo mu unutra.
Drugim recima...nama je pol bio totalno nebitan od 4 meseca, tj od trenutka akda je zavrsila u bolnici vec smo se samo molili da se rode zivi i zdravi.

Slazem se, jos jednom, pol je na desetom mestu...prvih 9 mesta je da su deca ziva, zdrava, normalna itd itd itd itd

PS: SD76, koje je mesto an slici?
 
Ja sam nekako od samog pocetka osecala da nosim decaka i svima sam na pitanje "sta bi volela" govorila,ma nema tu sta,decak je 100%.I eto u 16 nedelji doktorka me pita dal hocu da znam pol i tad se moji osecaji potvrde :D. E sledece bih volela da bude curica,samo moram prvo ovog momcinu da isporucim za par dana :D.
 
Uh, strasna prica Aleksa, drago mi je da se sve lepo zavrsilo, pogotovo sto si u Holandiji ( ako se ne varam ).
Kazem to iz razloga sto se i ja nalazim u NL, i sto je ovaj zdravstveni sistem kriv za to sto se meni desilo, meni jednostavno nisu hteli da daju infuziju i ako sam povracala non-stop u trudnoci, i to sa objasnjenjem da to sve zene tako povracaju i da je to normalno, a da je beba savrseno, da uziva, i da nema potrebe da oni nesto rade, to ce sve proci samo... Dok na kraju nisam toliko dehidrirala da je moj zivot bio ugrozen, a nestala je skoro sva plodova voda i beba nije mogla da prezivi... I tada su me stavili 5 dana u bolnicu, na infuziju, pricajuci kako im je to misteriozno sta se desilo, da to nikada nisu doziveli. Zato kad cujem pricu poput tvoje, a iz Holandije, veoma mi je drago da se sve dobro zavrsilo.

Na slici je Pariz ( Louvre ).
 
Strasno,jako me potresaju te price.Moja drugarica je pre dve godine pobacila u 4-om mesecu zbog bakterija u urinu,isto su doktori krivi,pa bar to se danas lako leci,al njoj su govorili da se ne brine,da to nije neka velika kolicina bakterija i da nisu opasne,a posle su na nju svalili krivicu kako se kao nije javila na vreme.
 
sd76:
Uh, strasna prica Aleksa, drago mi je da se sve lepo zavrsilo, pogotovo sto si u Holandiji ( ako se ne varam ).
Kazem to iz razloga sto se i ja nalazim u NL, i sto je ovaj zdravstveni sistem kriv za to sto se meni desilo, meni jednostavno nisu hteli da daju infuziju i ako sam povracala non-stop u trudnoci, i to sa objasnjenjem da to sve zene tako povracaju i da je to normalno, a da je beba savrseno, da uziva, i da nema potrebe da oni nesto rade, to ce sve proci samo... Dok na kraju nisam toliko dehidrirala da je moj zivot bio ugrozen, a nestala je skoro sva plodova voda i beba nije mogla da prezivi... I tada su me stavili 5 dana u bolnicu, na infuziju, pricajuci kako im je to misteriozno sta se desilo, da to nikada nisu doziveli. Zato kad cujem pricu poput tvoje, a iz Holandije, veoma mi je drago da se sve dobro zavrsilo.

Na slici je Pariz ( Louvre ).
******, pa naše bolnice su onda super
 
Ode tema u off ali...jos samo ovo

Mi smo slepo verovali doktorima...iako su nam svi sa strane pricali kako ih ne treba slusati i da su hol. doktori poznati po tome sto hoce da sve ide prirodnim tokom.
Sva sreca nama se isplatilo sto smo ih slusali iako je bilo dosta tesko slusati ih..te nece se roditi ziva te malo aksnije "akos e rode sada pitanje je kako ce sve ici " itd itd itd
Surovo su bili iskreni.

SD, da u Holandiji sam, kao i ti ;)
Koji grad?
 
Strasne price. Ne mogu ni da zamislim kako je to strasno kad izgubis bebu ili samo kad znas da postoji mogucnost da je izgubis. Uzas.
SD76, malo da te utesim, ko zna sta bi tek bilo da si bila ovde. Znas ono: ko zna zasto je to dobro. S obzirom kakve su nase bolnice, mozda bi i gore prosla. Znam da je to slaba i losa uteha, ali ja ipak vise imam poverenja u njihov zdravstveni sistem od naseg. Sto se tice lekara, mi imamo sasvim dobre lekare ali rade u uzasnim uslovima pa to utice na kvalitet njihovog rada.
Ali da ne skrecemo s teme. Mislim da je Aleksa najbolje prosao, to se zove pravo resenje. Od oba po jedno i svi mirni.
 
Aleksa, kao sto vec rekoh, zaista mi je mnogo drago da cujem da u Holandiji postoje i takve price sa srecnim zavrsetkom. Ja sam, na zalost, do sada cula hiljadu negativnih iskustava ( vezano za trudnocu i porodjaj konkretno ) a vrlo malo pozitivnih ( da ne kazem ni jedno do sada, ne racunajuci one kojima cela trudnoca prodje bez ikakvih problema, pa tu racunam da sa ili bez doktora-tacnije babica ovde, isto bi bilo ).
Ja sam u Eindhovenu.

Gudajoka, hvala na lepim recima. Na zalost, ja sam 100% sigurna da bi kod nas bilo drugacije ( da ne kazem da su se dr u Bg-u sokirali kad su culi da su me pustili da dehidriram, i kod nas se mnogo losih stvari desava, ali nikoga jos nisi pustili da dehidrira a pogotovo u trudnoci ). A tuzna istina je da prema zvanicnim svetskim podacima, Holandija je najgora u svetu po broju perinatalne smrti beba, jos tuznije s obzirom kakve su im i tehnicke i finansijske mogucnosti.

I da se vratim na temu, ja bih opet, i u sledecoj trudnoci htela ad saznam pol sto pre, ali to je zato sto sam radoznala. Jednostavno ne bih imala strpljenja da cekam, dok moja drugarica koja je sad 2. put trudna, kao i za prvu bebu, ne zeli da sazna. Kaze to bi joj pokvarilo iznenadjenje, a samim tim sto nije sigurna, kaze da joj je porodjaj laksi jer ne razmislja o bolovima vec o tome da li ce da bude devojcica ili decak ( mada im je totalno svejedno, samo vole iznenadjenje ). :)
 
Ja sam odmah znala da imam decka. Verovatno isto onako kako sam znala da cu zatrudneti tog dana, znala sam da ce to biti decko. I jeste :) Moj muz je naravano navijao za "produzetak loze" i bio je jako radoznao. I naravno na drugoj ekografiji smo to i zaznali. A u sledecoj trudnoci bih zelela da se oduprem svojoj radoznaloj prirodi i da ne znam sta je, dok je moj muz ponovo zeli da zna. Htela bih da vidim kako to uvecava dozivljaj i da li ga uvecava, a posto se vec odlucujem za porodjaj bez peridurala sledeci put cu bolje, sto kazu ljudi, razmisljati o tome da li je decko ili devojcica:)
 
Ја сам најсрећнија мама на свету са две ћерке! И јако сам срећна што баш имам ћерке! :D
Расла сам уз старију сестру, без неке браће у близини, тако да немам појма о дечацима, ни шта бих са њима (а вероватно бих исто била најсрећнија мама и са њима:wink: .)

Ја сам желела троје - четворо деце...различитог пола...два дечака и две девојчице, или једног дечака и две девојчице (желела сам две девојчице јер знам колико је девочицама лепо кад имају сестру)...

Кад сам први пут остала трудна, ја сам желела ћерку...''нек прво буде ћерка, да се осигурам, а после шта буде....''
По истој логици, мој муж је желео сина (Црногорац!:wink: )....а после шта буде...

До 8. месеца се није видео пол, а докторка је претпостављала да је дечак. Тек пред порођај се јасно видело да је сека.:D

Онда сам убрзо други пут остала трудна, па сам ја сад, пошто имам ћерку, желела сина...а тата је, пошто је видео колико је дивно имати девојчицу, опет желео девојчицу!
Значи, обрнули смо жеље! :lol:

Пол се видео већ око 6. месеца.....докторка је рекла:''Ваша нова беба јако личи на своју секу!'' :lol:

Ето!
 
Иначе, све је то било само на нивоу наших неких маштања и рамишљања. Ни он ни ја нисмо били нешто посебно оптерећени полом детета.
 
Ne znam kako ljudi izdrze da ne znaju kog je pola dete sve do porodjaja. meni se zivot promenio kad su mi rekli. Do tog momenta je bilo "ono". Posle sam vec pocela i daje zamisljam kako ce izgledati kad se rodi, kakva ce biti kad odraste, kako da sredim sobu, itd... a najvaznije pocela sam razmisljati o toj bebi kao licnosti.
Inace smo bebca dok nismo znali pol, iz zezancije zvali KEMO :)
Kako cu drugacije kad ne znam sta je
 
Хехе...прву бебу смо звали Лука...до осмог месеца трудноће.....(јер је тата желео да се зове Лука).... Другу бебу смо звали Беба...а име смо смислили тек месец дана пред порођај....
 
Mi smo to resili odmah :)
Ja birao musko ime...opcijee Luka, Nemanja, Nikola, Filip, Sergej i Mateja
nemanja nece zena, ex joj se tako zove...ok
Nikola...dobar prijatelj sina ima-nikola se zove...ok
Filip..ma jok
Sergej prelepo..ali to gej na kraju mi se nes vide.
I odlucim se za Luku...a to i ejste bila prva opcija

E koliko sam ja trazio da mi sin ima srspko ime toliko se zena trudila da cerka ima internacionalno ime
Opcije
Mia, Lea, Tara, Anja, Anastazija...
 
Samo da pozdravim srecnog tatu blizanaca i da zakljucim da je tvoja zena verovatno pod nadimkom "Lily", a urednica je "Zenskog kutka"?! Pratila sam vasu pricu na "Kutku" od kada je otisla u bolnicu i bas sam se obradovala sto je sve ispalo mnogo bolje nego sto su doktori predvideli! PS Kada smo vec na ovoj temi, volela bih devojcicu, kada bih mogla da biram. Zato sam skoro ubedjena u to da ce jednog dana,ako do toga dodje, ipak biti decak!
 
E, Aleksa, ja potpuno razumem kako je tebi i tvojoj ženi. Moje su bliznakinje pre dvadeset dana napunile tri godine. Moj šok kad sam čula da imam dve bebe bio je neopisiv, al to ti ne moram objašnjavati, ;) , i s jedne strane bila sam obehućena od sreće, a s druge strane prilično zabrinuta jer sam u šestoj nedelji imala krvarenje, posle sam dobila i trombozu u trudnoći, ali, sve u svemu, sve se super završilo, i one su, hvala Bogu, zdrave i preživahne ;) .

Ali mene ni to nije smorilo, već sam pre deset meseci rodila još jednu devojčicu (doduše, to je trebao biti mamin Aleksa;) , ali,eto...zdrava je i mamina je mezimica:oops: ).

Tako ja i moj suprug imamo Anđelu, Nađu i Leu (tata je blažen među ženama) ;)
 
U pocetku trudnoce sam mislila da nosim deckica. Zaista. A zelela sam devojcicu.
Ne znam, tako sam bila utripovala i bila pod tim tripom sve do porodjaja. Namerno.
Nisam zelela da mi kazu pol, tako da sam se ''veoma iznenadila'' kada su mi posle porodjaja rekli da sam rodila zdravu i lepu (dugokosu) devojcicu.
Vama mogu da sapnem da sam tako htela da prevarim sudbinu (po principu da svima pricam kako ocekujem decka, a u stvari zarko zelim devojcicu).
I uspelo mi je. ;-)
Sad bih volela da imam u drugom braku i decaka, ali bebe nema, pa nema...
Opet sudbina valjda...
 
Mi smo trudni vec punih 7 meseci, a doktor je rekao da je "verovatno devojcica"..bebu zovemo "jaje", mada smo smislili imena i za decaka i za devojcicu :)
Mislim da bih sada bila tuzna kada bi mi rekli da je ipak decak, jer sam se vec navikla na ideju da imamo curicu
Tata i cela familija prizeljkuju devojcicu, jer imaju sve same decake, mada se niko ne bi bunio i za decka
 

Back
Top