Kolubarska bitka počinje 16. novembra 1914. godine, kada su se srpske trupe povukle na desnu obalu Kolubare i Ljiga prema naredbi vrhovne komande u pokušaju da tu zaustave prodor austrougarskih snaga. Srpska vrhovna komanda se nadala da će joj nabujele reke i močvarne obale pomoći u zaustavljanju prodora i izdaje direktivu da se kota Čovka mora po svaku cenu zadržati jer je planirala da sa tih pozicija krene u protivnapad.Srpske trupe uspele su da zadrže Austrougare nekoliko dana zbog loše procene Oskara Poćoreka da su tu stacionirane srpske zaštitnice. Zbog toga on 20. novembra u borbu uvodi 15. i 16. korpus VI armije:
* 15. korpus: pravcem na front Mednik, Baćinac, Rudo
* 16. korpus:
o jedna divizija prema Maljenu
o jedna divizija prema Bukovskoj planini
Uvođenje novih snaga primoralo je I armiju (koja je bila brojčano nadjačana) da se povlači i ona u noći 21. na 22. novembar zauzima nove položaje na grebenu Suvobora, ali već tokom popodneva 22. na liniju fronta izbijaju Austrorugari. Živojin Mišić počinje da planira protivnapad sa Suvoborskih položaja, ali zbog teškog stanja u Maljenskom odredu odustaje od te ideje, što se pokazalo kao dobra procena jer austrougarska vojska već 24. novembra u ogorčenoj borbi razbija Maljenski odred (u borbi je poginuo i komandant odreda). Ovaj poraz primorava levo krilo I armije na povlačenje na liniju Igrište-Babina Glava-Podovi. Napredovanje austrougarskih trupa nastavlja se zauzećem kote Čovka, zbog čega se Moravska divizija I poziva povlači na Kremnicu, što primorava povlačenje desnog krila III armije.
Živojin Mišić 26. novembra ocenjuje situaciju u kojoj se I armija nalazi kao jako lošu i stoga se odlučuje da:
* ostane na trenutnim položajima još nekoliko dana da ne bi ugrozio ceo front srpske vojske, ali se ne izlažući mogućem porazu.
* na vreme povuče glavninu snaga na položaje zapadno od Gornjeg Milanovca odnosno liniju Lipe-Tripavac-Mramor(457)-Glavica(530)-leva obala Dičine.
* povlačenje obezbedi zaštitnicama.
Shodno razvoju situacije odnosno usled gubitka: Konatice, Lazarevca, Čovke, Guboša i Maljena, srpska vrhovna komanda odlučuje da izvrši pripreme za povlačenje nove položaja, na šta ju je nagonio i suviše širok front. Srpska vrhovna komanda istog dana premešta svoje sedište iz Beograda u Kragujevac. Kao poslednji pokušaj da se neprijateljsko nadiranje zaustavi izdata je direktiva Obrenovačkom odredu da izvrši napad na Austrougare kod Konatice i Stepojevca, a II armiji da pomogne ovaj napad.
Izvod iz naredbe SVK od 26.11. namenjen I armiji
Срби обешени од стране Аустроугара у Мачви током јесени 1914. године
Srbi obešeni od strane Austrougara u Mačvi tokom jeseni 1914. godine
„U slučaju da budemo prinuđeni na povlačenje postupiti ovako:“
* „5.-I armija povlači se na liniju Golubovac(496)-Prostruga-Rajac-Suvobor-Babina Glava“
Napad Obrenovačkog odreda, potpomognut II armijom nije uspeo i 28. novembra otpočinje povlačenje prema planu srpske vrhovne komande od 26. novembra. Istog dana centralni deo fronta I armije biva probijen i austrougarske trupe izbijaju na Suvoborski greben. Suočen sa probojem fronta i sopstvenom procenom da bi povlačenje po naredbi srpske vrhovne komande od 26. novembra dovelo do potpunog kraha I armije, Živojin Mišić samoinicijativno donosi odluku o povlačenju na položaje zapadno od Gornjeg Milanovca i izdaje naredbu da se sa izvršenjem otpočne rano izjutra 29. novembra.
Mišić predočava svoju odluku srpskoj vrhovnoj komandi i ostaje pri njoj iako mu je predočeno da će zbog njegove odluke dodatno biti pogoršan, ionako težak,položaj ostalih srpskih trupa, a da će Beograd, kao prestonica, biti praktično predat bez borbe. Na kraju srpska vrhovna komanda usvaja njegov predlog i izdaje direktivu ostalim snagama da izvrše povlačenje po planu od 26. novembra.
Srpska vojska bez problema, tokom 29. i 30. novembra zauzima nove položaje i počinje da ih utvrđuje za šta su veliku zaslugu imale srpske zaštitnice koje su pružile jak otpor Austrougarima, zbog čega je VI armiji izdata naredba da nastupa sa krajnjim oprezom.
Zaključci i naredbe komande Balkanske vojske 30.11.
„Komanda Balkanske vojske ceni situaciju:“
* „srpska vojska se povlači na nove položaje u cilju zaštite reona Aranđelovac-Gornji Milanovac.“
* „snabdevanje slabo (municija, odeća, obuća, hrana), zbog slabih puteva.“
* „put Loznica-Valjevo upotrebljiv je samo za laka vozila.“
* „mnogo bolesnika, 5 000, većinom promrzlih“
Zbog svega toga komanda Balkanske vojske naređuje prekid ofanzivnih operacija, s` tim što će se izvršiti utvrda položaja u cilju zaštite pruge Obrenovac-Valjevo. U sklopu ovih naredbi od:
* V armije se očekuje da se pomeri ka severoistoku, uđe u Beograd i potom izvrši udar i proboj na severni deo srpskog fronta (linija Varovnica-Kosmaj)
* VI armije se očekuje da se pomeri ka severoistoku sa ciljem popune fronta koji ostaje za V armijom
Rok izvršenja 02.12.1914.
Problem artiljerijske municije
Srpska vojska se u oktobru 1914. godine suočila sa nedostatkom artiljerijske municije,nakon čega je izdata naredba o racionalnom korišćenju preostalih zaliha,a od saveznika je pod hitno zatražena isporuka municije.Artiljerijska municija iz Francuske konačno u drugoj polovini novembra pristiže u Solunsku luku,ali tu sa zaprepašćenjem biva konstatovano da ne odgovara srpskim topovima.Iako je bila namenjena 75mm topovima koje je imala srpska vojska,čaure su bile duže za 2.5mm zbog čega su za srpske trupe bile neupotrebljive.Bez obzira na praktično bezizlaznu situaciju municija biva železnicom transportovana do Niša u kom je izvršavano demontiranje.Nakon demontiranja municija je odmah železnicom upućivana u Kragujevačku topolivnicu(buduću Zastavu odnosno Crvenu Zastavu) u kojoj je izvršavano skraćivanje čaure i osposobljavanje municije,koje je odmah prugom upućivana na ratište.Brzina,koja je bila presudna u ovoj operaciji,ne bi mogla biti postignuta po tada raskvašenim,praktično neprohodnim,drumovima u kraljevini Srbiji,zbog čega je načelnik štaba vrhovne komande vojvoda Radomir Putnik železnicu nazvao:„V srpskom armijom.“
Prelazna faza - odmor i pregrupisavanje (01.12. - 02.12.)
Zaključci SVK od 01.12.
SVK na osnovu informacija sa ratišta, šalje komandama armija sledeći izveštaj o neprijatelju:
* Stanje kod austrougarskih trupa je očajno (4 000 zarobljenih, čitavo mitraljesko odeljenje se predalo)
* Vršili su popunu ljudstvom i materijalom već pet puta
* Mali broj aktivnih oficira
* Hrane se pljačkom
i procenjuje stanje u srpskoj vojsci:
* Vojnici su se odmorili, jer tri dana nije bilo borbe
* Artiljerijska municija je stigla na front
* Moralno stanje se popravilo