- Poruka
- 416
Njujork tajms o Ramušu Haradinaju - impresivni lider ili ratni zločinac stana -
8. april 2007.
Ramuš Haradinaj, bivši lider albanske gerile na Kosmetu i kratko vreme premijer Pokrajine, spada ili među najimpresivnije lidere na Balkanu ili u jezive ratne zločince, ili možda oboje, piše list „Njujork tajms”. Sudski proces protiv Haradinaja, koji se smatra najharizmatičnijim liderom u Pokrajini, i još dve osobe pred Tribunalom u Hagu počeo je u martu ove godine. Oni se terete za ubistvo 40 ljudi 1998. godine, tokom sukoba između Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) i srbijanskih snaga bezbednosti. Međutim, glavni svedok optužbe Tahir Zemaj i njegov sin i rođak ubijeni su tokom istrage. Drugi svedok Kjutim Beriša, poginuo je u Podgorici u saobraćajnoj nesreći dve sedmice pred početak suđenja. Više od trećine mogućih svedoka optužbe dobilo je dozvolu da sakriju svoj identitet, što je više nego u bilo kom drugom slučaju pred Tribunalom. Slučaj Haradinaj izazvao je oštru podelu između tužilaca u Tribunalu na Kosovu i diplomata UN i vlada Zapada, piše „Njujork tajms”. Haradinaj je bio u tolikoj meri ključni partner u naporima Zapada da postigne mir u Pokrajini da su pokušali da spreče da celi slučaj uopšte dođe pred sud, kažu bivši šef UNMIK-a Soren Jesen Petersen i glavni tužilac Haškog tribunala Karla del Ponte. Čim je Haradinaj optužen UNMIK je pozdravio njegovo privremeno puštanje na slobodu, koje je potrajalo dve godine. On je jedini haški optuženik koga je sud oslobodio kako bi se vratio aktivnom bavljenju politikom. „On je celi proces pokrenuo napred na način koji niko nije uradio pre njega”, kaže Petersen, koji u to vreme, u martu 2005. godine, bio šef UNMIK-a, kada je podignuta optužnica, samo nekoliko meseci nakon što je Haradinaj postao premijer. Tužioci na Kosmetu i u Hagu kažu da su UN i vlade Zapada učinile sve što mogu da spreče ovaj slučaj. Govoreći o ovom suđenju, glavni tužilac Haškog suda Karla del Ponte rekla je da je „to bio slučaj koji neki uošte nisu želeli da vide u sudnici, a vrlo mali broj ljudi podržavao je ovaj proces i to i na lokalnom i na međunarodnom nivou”. Međunarodni zvaničnici pokušavali su uvek da ga zaštite u ime stabilnosti, pa je tako UNMIK stalno blokirao procesuiranje slučaja Haradinaj u Hagu, uz obrazloženje da je napao grupu bivših boraca OVK. Kao još jedan od razloga kaže se da je Haradinaj lično sprečio stotine demonstranata da unište poznati srpski manastir i da je pomogao da poseta predsednika Srbije Borisa Tadića protekne bez incidenata u januaru 2005. godine. Prema tužilaštvu, efekat odnosa između UN i Haradinaja bio je da stvori osećaj imuniteta oko njega, i da zaplaši svedoke. „Postojala je generalna atmosfera zastrašivanja i oni nisu učinili ništa da promene tu atmosferu”, kaže Žan-Danijel Ruše, politički savetnik glavnog tužioca Haškog tribunala. Optužnica protiv Haradinaja sadrži neke od najjezivijih detalja koji su ikada došli pred Tribunal, kao potpuno obmotavanje žrtava bodljikavom žicom, koje su zatim vukli automobilima, i masovno silovanje žena. Pristalice Haradinaja kažu da nema dokaza koji mogu direktno da ga povežu s zločinima. U vreme podizanja optužnice 2005. godine Jesen-Petersen rekao je da je bio svestan da zapadne diplomate pokušavaju da blokiraju celi slučaj, ali je naglasio da UNMIK nije uopšte imao pristup sudu. Prema rečima dvojice bivših predstavnika pravosuđa na Kosmetu, ova misija, međutim, sprečila je najmanje jednu optužnicu protiv Haradinaja unutar Pokrajine. Haradinaj je 7. jula 2000. godine predvodio grupu ljudi u akciji na kuću suparničke porodice u selu Strelc, na zapadu Kosmeta. Izbili su oružani sukobi i Haradinaj je ranjen od eksplozije bombe. Američki vojnici odmah su ga prebacili u glavnu američku bazu, a zatim uklonili svaki dokaz da je pucnjave uopšte bilo, kaže Frederik Pasko, bivši američki pripadnik snaga bezbednosti koji je služio pri UN i koji je istraživao ovu pucnjavu. Međunarodni tužilac u Peći Kamudoni Niasulu rekao je da je između 2001. i 2004. godine on uporno pokušavao da ovaj slučaj dovede pred sud. „Ono što sam imao bilo je sasvim dovoljno za sud”, rekao je on, dodajući da su ga svaki put odbili viši zvaničnici UN jer je slučaj bio „politički osetljiv”. (Srna)
Pitanje je samo jedno:
Sta ako je Milosevic bio u pravu i postupio onako kako se postupa sa teroristima?