Fudbal u Arkanzasu

Eraserhead

Ističe se
Poruka
2.374
(Objavljeno u "Vremenu" br. 159 od 8. novembra 1993)

piše: Uroš Komlenović


Radoznali posetioci prištinskog hotela Grand imaju priliku da uživo posmatraju nešto što liči na kadrove nekada popularne TV-serije "Opstanak" – velike bube jedu male, da bi i same skončale kao žrtve probuđenog apetita najvećih. Borba za opstanak koji se ovde zove vlast vodi se, naravno, i među ljudima. Svoju predizbornu kampanju prvi je počeo Željko Ražnatović Arkan: centar Prištine preplavljen je plakatima sa njegovim fotografijama, većim i lepše izrađenim od onih sa poternica Interpola. Njegovi posteri mogu se videti i u izlozima nekih albanskih radnji – teško gazdi ako ih neko skloni (ne isključuje se, naravno, ni mogućnost da su neki vlasnici sami zalepili plakate kako bi se osigurali od mogućih nasrtaja ultrakratko ošišanih "srpskih patriota").
Arkanova predizborna kampanja razvija se i u drugom pravcu – ulaznice za mečeve Fudbalskog kluba "Priština" (čiji se pravi vlasnik nešto ućutao) besplatne su i ujedno služe kao svojevrsni lozovi. Na kraju utakmice najsrećniji dobija automobil ("jugo", doduše), druga nagrada je bicikl, a deli se i tridesetak utešnih nagrada u vrednosti od po sto maraka u dinarskoj protivvrednosti, jer "branilac svete srpske zemlje" insistira na poštovanju domaće valute. Zlobnici tvrde kako je, u stvari, reč o jednom istom automobilu, ali vest da se aktuelni dobitnik "u ime srpskog jedinstva" odrekao premije nije potvrđena. Stranka srpskog jedinstva ne deli samo automobile, bicikle i novac, pa su se predstavnici jedne opozicione stranke iznenadili kada im je u Štrpcu, gde su došli da predstave svoj program, rečeno da je pre njih stigao Arkan i podelio dva šlepera brašna.

RAČUN SA MILOŠEVIĆEM: U svakom slučaju, već sada je jasno da će Arkan, sudeći po blagonaklonosti vladajuće stranke i RTS-a, odigrati otprilike istu ulogu kao radikali na prošlim izborima. Za razliku od Šešelja koji je delovao koliko-toliko samostalno u odnosu na socijaliste da bi, na kraju, ušao u otvoreni sukob sa njima, Arkan je čvrsto vezan uz vladajuću stranku, lakše ga je kontrolisati i, po potrebi, efikasno eliminisati. Može se pretpostaviti da će percepcija moći ovdašnjih Srba, kojima je fizička bezbednost prioritetna, ići naruku upravo Arkanu. Zato se očekuje da će na predstojećim izborima Stranka srpskog jedinstva osvojiti više od pet poslaničkih mesta u izbornoj jedinici Priština, koja obuhvata najveći deo teritorije Kosova i Metohije i u parlament šalje 24 poslanika. Najveći gubitnici, po svoj prilici, biće radikali, ali oni to, za sada, ne priznaju.
"Sudeći po podacima kojima raspolažemo, naše glasačko telo je dosta stabilno", tvrdi Ranko Babić, lider kosmetskih radikala. "Nisu retki simpatizeri SPS-a koji, ogorčeni zbog dosadašnje politike njihove stranke, dolaze kod nas, obećavaju da će nam dati glas na izborima, a neki se, čak, upisuju u Srpsku radikalnu stranku. Mislim da ćemo tako nadoknaditi eventualni gubitak usled medijske kampanje protiv nas i ostati na svome (pet poslanika u ovoj izbornoj jedinici), jer televizija, ipak, ne može da napuni prazne stomake. Naravno, uvek postoji mogućnost da neki spektakularan događaj u predvečerje izbora utiče na birače, ali se nećemo obazirati na to. Naša kampanja biće relativno skromna, jer smatramo da bi bilo neukusno rasipati vreme kada narod gladuje. Mi nećemo praviti medijski spektakl od podele humanitarne pomoći socijalno najugroženijima, a naše aktivnosti u tom pravcu biće iste kao i do sada, jer se prase ne goji uoči Božića."
Kao i obično, kosmetski socijalisti računaju na Miloševićevu popularnost među ovdašnjim Srbima i nadaju se da će ovoga puta pobediti ubedljivije nego u decembru 1992, jer Šešelj više nije ono što je bio, a Arkan će dobiti onoliko glasova koliko se odredi u Tolstojevoj 33. Opozicija upozorava na katastrofalne efekte aktuelne vlasti. Socijalisti su na Kosmetu upropastili doslovno sve što su dotakli: privreda praktično ne postoji, većina zaposlenih je na prinudnom odmoru, a broj socijalno ugroženih raste geometrijskom progresijom. Osim toga, ni nenormalno velik broj policajaca koji, uprkos činjenici da se ovde na njih puca mnogo ređe nego u Beogradu, šetaju sa automatskim puškama na gotovs ("lovački stil"), ne može da odagna opšte uverenje da će se kosmetski problem na kraju rešiti na štetu Srbije. Za takvo stanje opozicija optužuje socijaliste kojima se pripisuje još i forsiranje unutarsrpskih podela na "došljake" i "starosedeoce". Tako se smena u vrhu ovdašnjih socijalista (umesto Živorada Igića, na čelo pokrajinskog odbora SPS-a došao je Vojislav Živković, bivši novinar "Politike ekspres" i glavni urednik "Jedinstva") i manipulacije oko izbornih lista (osim zvanične, postojalo je, navodno, i nekoliko "divljih", ali uticajnih) tumači kao pokušaj socijalista da animiraju "starosedeoce" kojih je znatno više. Vojislav Živković to demantuje:
"Nije bilo nikakvih nezvaničnih lista. Kada je o našim kandidatima reč, računali smo na imena, a ne na poreklo. Na listi je sedam direktora uglednih preduzeća, rektor Prištinskog univerziteta, trojica univerzitetskih profesora, direktor hirurške klinike, imamo po jednog Šiptara, Turčina, Muslimana, Roma... Ni u jednom trenutku nismo razmišljali o odnosu između takozvanih starosedelaca i došljaka. Uostalom, ti pojmovi su na Kosmetu relativni, jer je uvek bilo migracija Srba i svako je odnekud došao. Inače, valja naglasiti da Živorad Igić nije smenjen, on je ostao član Pokrajinskog odbora SPS-a i angažovan je u predizbornoj kampanji. Reč je samo o unutarpartijskom prestrukturiranju i ničemu više."

IDEJA O DECENTRALIZACIJI: Iako nisu spremni da to otvoreno priznaju, socijalisti svakako računaju na moć televizije isto kao i na imena kandidata. Medijska satanizacija opozicije ovde je učinila svoje, pa su radikali uglavnom u defanzivi, a ostalim opozicionim strankama niko ne daje prevelike šanse. Nekakva koalicija, odnosno zajednička lista kandidata, mogla bi, možda, doneti demokratskoj opoziciji dva poslanička mesta (u najboljem slučaju), ali je u ovom trenutku nerealno očekivati bilo kakvo međusobno približavanje, osim, eventualno, nekakvog "pakta o nenapadanju". Radikali tvrde da su spremni na tehničku saradnju sa ostalim opozicionim strankama (borba za veći medijski prostor, zajednička kontrola brojanja glasova, lepljenje plakata i sl.), ali odbijaju svaku ideju o predizbornoj koaliciji, jer bi, kako kažu, u tom slučaju kasnije mogli nastati nesporazumi i svađe oko podele plena. Radikali, međutim, ostavljaju mogućnost koalicije nakon izbora i u tom kontekstu spominju Demokratsku stranku Srbije(:D), koja bi, najradije, ušla u neku labavu predizbornu koaliciju sa Seljačkom strankom Srbije, ili sa socijaldemokratama Momčila Trajkovića. SPO još nije zvanično odlučio da li će uopšte učestvovati na izborima. Isto važi i za Demokratsku stranku Srbije, koja je, ipak, krenula u ofanzivu. Osim ukazivanja na "nesrećnu vlast Socijalističke partije, tragičnu po srpski narod i građane Srbije" i potkrepljivanja tvrdnje primerima iz Kosova Polja gde su zloupotrebe socijalista poslovične, demokrate Vojislava Koštunice pripremaju promociju ideje o decentralizaciji Srbije u novom teritorijalnom rasporedu. Po ovoj varijanti, Priština i Kosovsko pomoravlje pripali bi Vranjanskom regionu, a sever pokrajine (Leposavić, Zubin Potok, Ibarski Kolašin, Kosovska Mitrovica...) našao bi se u Kraljevačkom regionu.
U ovim bi regionima Srbi bili u većini. Ostaje još Metohija, u kojoj bi Albanaca bilo mnogo više, a pokrajina bi bila ukinuta. Ljubiša Vučić, predsednik Okružnog odbora DSS-a za Kosovo i Metohiju, kaže da je svestan kakve asocijacije izaziva njihova ideja, ali demantuje postojanje plana o podeli južne pokrajine: "Nije nam bila na pameti podela Kosmeta. Jednostavno, smatramo da je Srbiji neophodna decentralizacija po ugledu na engleski ili italijanski ustav. Tako bi ljudi neke probleme mogli rešavati tamo gde žive, pa Beograd ne bi morao odlučivati baš o svemu. Čujemo da Nova demokratija ima program regionalizacije, a nešto slično radi i SPS."
Iako se u ovom trenutku Srbi ne usuđuju čak ni da glasno razmišljaju o podeli Kosmeta, čini se da ideje DSS-a i Nove demokratije u perspektivi ne isključuju tu mogućnost. SPS čak i radi "nešto slično" – pokrajina nema skupštinu, nadležnost joj je smanjena, a severni deo Kosmeta pripojen je leskovačkom izbornom području. Niko od ovdašnjih Srba, naravno, neće priznati da je svestan kako se, iz perspektive srpske države, Kosmet može naći pod stavkom "propalo", ali se, po svoj prilici, o tome razmišlja pre spavanja. Zato ne iznenađuju stidljivi nagoveštaji ideje o podeli kao rešenju u stilu "uzmi Trepču i beži", ali se ništa konkretnije sigurno neće čuti dok traje predizborna kampanja.
Albanci neće učestvovati ni na ovim izborima. Potpredsednik Demokratskog saveza Kosova Fehmi Agani kaže da bi učešće Albanaca u parlamentu Srbije svelo njihovu programsku orijentaciju (nezavisno Kosovo) na nivo želje i apstraktnog ideala: "Osim toga, besmisleno je pozivati na izbore pod ovakvim uslovima. Albanci nemaju TV-program na svom jeziku, od desetak listova ostao je samo "Bujku", koji izlazi neredovno, Albance niko nije konsultovao oko podele Kosova na dve izborne jedinice, u izbornim komisijama Albanaca nema ni 10 odsto, na snazi je represija i diskriminacija. Reč je o licemernoj igri: Lilić poziva Albance da izađu na izbore, a država čini sve da do toga ne dođe."
 
"GOLUBOVI" I "JASTREBOVI": Reakcija na pokušaj Škeljzena Malićija i Vetona Suroija da iniciraju razgovor o dobrim i lošim stranama albanskog bojkota izbora bila je karakteristična za sve nacionalne pokrete na ovim stranama. Predstavnici albanske "tvrde struje" ciknuli su kao guja u plamenu, pa je Malići podneo ostavku na mesto potpredsednika kosovskih socijaldemokrata (vidi okvir). Odmah se uključila i vlast sa namerom da zauvek politički sahrani Malićija i Suroija hvaleći njihovu ideju koja je, naravno, u medijima toliko iskrivljena da je "očevi" nisu mogli prepoznati.
Unutaralbanske razmirice nemaju, međutim, prevelik značaj. Raspon između "golubova" i "jastrebova" manji je nego što se pretpostavlja, a cilj je svima isti: odvajanje Kosova od Srbije bez potoka krvi. Razlika nema čak ni u izboru metoda (pasivni otpor), ali nestrpljiviji, strahujući da će "svet zaboraviti Kosovo", insistiraju na potrebi da se organizuju medijski atraktivne akcije poput mirnih demonstracija ili paljenja sveća. Druga strana smatra da bi masovno angažovanje građanstva bez opipljivijih rezultata stvorilo osećanje beznađa i poslužilo vlastima kao izgovor za pojačavanje represije. Nije lako izdržati bojkot ovakvih razmera, pa su i Albanci pomalo umorni, ali će i Srbija sve teže podnositi odliv novca neophodnog za očuvanje represivnog aparata. Pre ili kasnije, neko će morati da popusti, ali je problem u tome što je prostor za kompromis beznadežno sužen.
U međuvremenu su sve češći slučajevi neformalnog poslovnog povezivanja Srba i Albanaca: prvi bez problema dobijaju dozvole, a drugi imaju tržište i novac zahvaljujući zaprepašćujućoj solidarnosti rođaka iz inostranstva (procenjuje se da je samo za proteklih nekoliko godina 300.000 Albanaca napustilo Kosovo u potrazi za poslom). Međutim, ako su mnogim Srbima i Albancima kese sestre, oni svakako nisu braća – odvojeni život se nastavlja. Svako ima svoju državu, svoj univerzitet, svoje kafane, pa čak i svoju fudbalsku ligu. Albanci su organizovali paralelno takmičenje koje policija pokušava da spreči upadanjem u klupske prostorije, hapšenjima i zaplenom dokumentacije (nedavno je u Srbici prekinuta utakmica "Baškimi" – "Šalja"). Takmičenje se, međutim, nastavlja – ako ne može na stadionu, dobro je i poljanče. Aktuelni prvak "Republike Kosovo" u fudbalu je "Priština". I ovaj klub je, kao istoimeni Arkanov, etnički čist.
(Objavljeno u "Vremenu" br. 159 od 8. novembra 1993)
 
Eraserhead:
(Objavljeno u "Vremenu" br. 159 od 8. novembra 1993)

piše: Uroš Komlenović


Radoznali posetioci prištinskog hotela Grand imaju priliku da uživo posmatraju nešto što liči na kadrove nekada popularne TV-serije "Opstanak" – velike bube jedu male, da bi i same skončale kao žrtve probuđenog apetita najvećih. Borba za opstanak koji se ovde zove vlast vodi se, naravno, i među ljudima. Svoju predizbornu kampanju prvi je počeo Željko Ražnatović Arkan: centar Prištine preplavljen je plakatima sa njegovim fotografijama, većim i lepše izrađenim od onih sa poternica Interpola. Njegovi posteri mogu se videti i u izlozima nekih albanskih radnji – teško gazdi ako ih neko skloni (ne isključuje se, naravno, ni mogućnost da su neki vlasnici sami zalepili plakate kako bi se osigurali od mogućih nasrtaja ultrakratko ošišanih "srpskih patriota").
Arkanova predizborna kampanja razvija se i u drugom pravcu – ulaznice za mečeve Fudbalskog kluba "Priština" (čiji se pravi vlasnik nešto ućutao) besplatne su i ujedno služe kao svojevrsni lozovi. Na kraju utakmice najsrećniji dobija automobil ("jugo", doduše), druga nagrada je bicikl, a deli se i tridesetak utešnih nagrada u vrednosti od po sto maraka u dinarskoj protivvrednosti, jer "branilac svete srpske zemlje" insistira na poštovanju domaće valute. Zlobnici tvrde kako je, u stvari, reč o jednom istom automobilu, ali vest da se aktuelni dobitnik "u ime srpskog jedinstva" odrekao premije nije potvrđena. Stranka srpskog jedinstva ne deli samo automobile, bicikle i novac, pa su se predstavnici jedne opozicione stranke iznenadili kada im je u Štrpcu, gde su došli da predstave svoj program, rečeno da je pre njih stigao Arkan i podelio dva šlepera brašna.

RAČUN SA MILOŠEVIĆEM: U svakom slučaju, već sada je jasno da će Arkan, sudeći po blagonaklonosti vladajuće stranke i RTS-a, odigrati otprilike istu ulogu kao radikali na prošlim izborima. Za razliku od Šešelja koji je delovao koliko-toliko samostalno u odnosu na socijaliste da bi, na kraju, ušao u otvoreni sukob sa njima, Arkan je čvrsto vezan uz vladajuću stranku, lakše ga je kontrolisati i, po potrebi, efikasno eliminisati. Može se pretpostaviti da će percepcija moći ovdašnjih Srba, kojima je fizička bezbednost prioritetna, ići naruku upravo Arkanu. Zato se očekuje da će na predstojećim izborima Stranka srpskog jedinstva osvojiti više od pet poslaničkih mesta u izbornoj jedinici Priština, koja obuhvata najveći deo teritorije Kosova i Metohije i u parlament šalje 24 poslanika. Najveći gubitnici, po svoj prilici, biće radikali, ali oni to, za sada, ne priznaju.
"Sudeći po podacima kojima raspolažemo, naše glasačko telo je dosta stabilno", tvrdi Ranko Babić, lider kosmetskih radikala. "Nisu retki simpatizeri SPS-a koji, ogorčeni zbog dosadašnje politike njihove stranke, dolaze kod nas, obećavaju da će nam dati glas na izborima, a neki se, čak, upisuju u Srpsku radikalnu stranku. Mislim da ćemo tako nadoknaditi eventualni gubitak usled medijske kampanje protiv nas i ostati na svome (pet poslanika u ovoj izbornoj jedinici), jer televizija, ipak, ne može da napuni prazne stomake. Naravno, uvek postoji mogućnost da neki spektakularan događaj u predvečerje izbora utiče na birače, ali se nećemo obazirati na to. Naša kampanja biće relativno skromna, jer smatramo da bi bilo neukusno rasipati vreme kada narod gladuje. Mi nećemo praviti medijski spektakl od podele humanitarne pomoći socijalno najugroženijima, a naše aktivnosti u tom pravcu biće iste kao i do sada, jer se prase ne goji uoči Božića."
Kao i obično, kosmetski socijalisti računaju na Miloševićevu popularnost među ovdašnjim Srbima i nadaju se da će ovoga puta pobediti ubedljivije nego u decembru 1992, jer Šešelj više nije ono što je bio, a Arkan će dobiti onoliko glasova koliko se odredi u Tolstojevoj 33. Opozicija upozorava na katastrofalne efekte aktuelne vlasti. Socijalisti su na Kosmetu upropastili doslovno sve što su dotakli: privreda praktično ne postoji, većina zaposlenih je na prinudnom odmoru, a broj socijalno ugroženih raste geometrijskom progresijom. Osim toga, ni nenormalno velik broj policajaca koji, uprkos činjenici da se ovde na njih puca mnogo ređe nego u Beogradu, šetaju sa automatskim puškama na gotovs ("lovački stil"), ne može da odagna opšte uverenje da će se kosmetski problem na kraju rešiti na štetu Srbije. Za takvo stanje opozicija optužuje socijaliste kojima se pripisuje još i forsiranje unutarsrpskih podela na "došljake" i "starosedeoce". Tako se smena u vrhu ovdašnjih socijalista (umesto Živorada Igića, na čelo pokrajinskog odbora SPS-a došao je Vojislav Živković, bivši novinar "Politike ekspres" i glavni urednik "Jedinstva") i manipulacije oko izbornih lista (osim zvanične, postojalo je, navodno, i nekoliko "divljih", ali uticajnih) tumači kao pokušaj socijalista da animiraju "starosedeoce" kojih je znatno više. Vojislav Živković to demantuje:
"Nije bilo nikakvih nezvaničnih lista. Kada je o našim kandidatima reč, računali smo na imena, a ne na poreklo. Na listi je sedam direktora uglednih preduzeća, rektor Prištinskog univerziteta, trojica univerzitetskih profesora, direktor hirurške klinike, imamo po jednog Šiptara, Turčina, Muslimana, Roma... Ni u jednom trenutku nismo razmišljali o odnosu između takozvanih starosedelaca i došljaka. Uostalom, ti pojmovi su na Kosmetu relativni, jer je uvek bilo migracija Srba i svako je odnekud došao. Inače, valja naglasiti da Živorad Igić nije smenjen, on je ostao član Pokrajinskog odbora SPS-a i angažovan je u predizbornoj kampanji. Reč je samo o unutarpartijskom prestrukturiranju i ničemu više."

IDEJA O DECENTRALIZACIJI: Iako nisu spremni da to otvoreno priznaju, socijalisti svakako računaju na moć televizije isto kao i na imena kandidata. Medijska satanizacija opozicije ovde je učinila svoje, pa su radikali uglavnom u defanzivi, a ostalim opozicionim strankama niko ne daje prevelike šanse. Nekakva koalicija, odnosno zajednička lista kandidata, mogla bi, možda, doneti demokratskoj opoziciji dva poslanička mesta (u najboljem slučaju), ali je u ovom trenutku nerealno očekivati bilo kakvo međusobno približavanje, osim, eventualno, nekakvog "pakta o nenapadanju". Radikali tvrde da su spremni na tehničku saradnju sa ostalim opozicionim strankama (borba za veći medijski prostor, zajednička kontrola brojanja glasova, lepljenje plakata i sl.), ali odbijaju svaku ideju o predizbornoj koaliciji, jer bi, kako kažu, u tom slučaju kasnije mogli nastati nesporazumi i svađe oko podele plena. Radikali, međutim, ostavljaju mogućnost koalicije nakon izbora i u tom kontekstu spominju Demokratsku stranku Srbije(:D), koja bi, najradije, ušla u neku labavu predizbornu koaliciju sa Seljačkom strankom Srbije, ili sa socijaldemokratama Momčila Trajkovića. SPO još nije zvanično odlučio da li će uopšte učestvovati na izborima. Isto važi i za Demokratsku stranku Srbije, koja je, ipak, krenula u ofanzivu. Osim ukazivanja na "nesrećnu vlast Socijalističke partije, tragičnu po srpski narod i građane Srbije" i potkrepljivanja tvrdnje primerima iz Kosova Polja gde su zloupotrebe socijalista poslovične, demokrate Vojislava Koštunice pripremaju promociju ideje o decentralizaciji Srbije u novom teritorijalnom rasporedu. Po ovoj varijanti, Priština i Kosovsko pomoravlje pripali bi Vranjanskom regionu, a sever pokrajine (Leposavić, Zubin Potok, Ibarski Kolašin, Kosovska Mitrovica...) našao bi se u Kraljevačkom regionu.
U ovim bi regionima Srbi bili u većini. Ostaje još Metohija, u kojoj bi Albanaca bilo mnogo više, a pokrajina bi bila ukinuta. Ljubiša Vučić, predsednik Okružnog odbora DSS-a za Kosovo i Metohiju, kaže da je svestan kakve asocijacije izaziva njihova ideja, ali demantuje postojanje plana o podeli južne pokrajine: "Nije nam bila na pameti podela Kosmeta. Jednostavno, smatramo da je Srbiji neophodna decentralizacija po ugledu na engleski ili italijanski ustav. Tako bi ljudi neke probleme mogli rešavati tamo gde žive, pa Beograd ne bi morao odlučivati baš o svemu. Čujemo da Nova demokratija ima program regionalizacije, a nešto slično radi i SPS."
Iako se u ovom trenutku Srbi ne usuđuju čak ni da glasno razmišljaju o podeli Kosmeta, čini se da ideje DSS-a i Nove demokratije u perspektivi ne isključuju tu mogućnost. SPS čak i radi "nešto slično" – pokrajina nema skupštinu, nadležnost joj je smanjena, a severni deo Kosmeta pripojen je leskovačkom izbornom području. Niko od ovdašnjih Srba, naravno, neće priznati da je svestan kako se, iz perspektive srpske države, Kosmet može naći pod stavkom "propalo", ali se, po svoj prilici, o tome razmišlja pre spavanja. Zato ne iznenađuju stidljivi nagoveštaji ideje o podeli kao rešenju u stilu "uzmi Trepču i beži", ali se ništa konkretnije sigurno neće čuti dok traje predizborna kampanja.
Albanci neće učestvovati ni na ovim izborima. Potpredsednik Demokratskog saveza Kosova Fehmi Agani kaže da bi učešće Albanaca u parlamentu Srbije svelo njihovu programsku orijentaciju (nezavisno Kosovo) na nivo želje i apstraktnog ideala: "Osim toga, besmisleno je pozivati na izbore pod ovakvim uslovima. Albanci nemaju TV-program na svom jeziku, od desetak listova ostao je samo "Bujku", koji izlazi neredovno, Albance niko nije konsultovao oko podele Kosova na dve izborne jedinice, u izbornim komisijama Albanaca nema ni 10 odsto, na snazi je represija i diskriminacija. Reč je o licemernoj igri: Lilić poziva Albance da izađu na izbore, a država čini sve da do toga ne dođe."

Jos da ne ziveh tamo pa da poverujem.
 
međuvremenu su sve češći slučajevi neformalnog poslovnog povezivanja Srba i Albanaca: prvi bez problema dobijaju dozvole, a drugi imaju tržište i novac zahvaljujući zaprepašćujućoj solidarnosti rođaka iz inostranstva (procenjuje se da je samo za proteklih nekoliko godina 300.000 Albanaca napustilo Kosovo u potrazi za poslom).

fina vjest ako je tacna...
 
"Osim toga, besmisleno je pozivati na izbore pod ovakvim uslovima. Albanci nemaju TV-program na svom jeziku, od desetak listova ostao je samo "Bujku", koji izlazi neredovno, Albance niko nije konsultovao oko podele Kosova na dve izborne jedinice, u izbornim komisijama Albanaca nema ni 10 odsto, na snazi je represija i diskriminacija. Reč je o licemernoj igri: Lilić poziva Albance da izađu na izbore, a država čini sve da do toga ne dođe."
bas je lepo procitati nesto ovako, i mogu reci da se divim "vidovitosti", ovog novinara, iako ni to nije bilo tesko. a nekima i dan-danas je pogled muniji nego ton pre vise od 13-1 g.
Albanci su organizovali paralelno takmičenje koje policija pokušava da spreči upadanjem u klupske prostorije, hapšenjima i zaplenom dokumentacije (nedavno je u Srbici prekinuta utakmica "Baškimi" – "Šalja"). Takmičenje se, međutim, nastavlja – ako ne može na stadionu, dobro je i poljanče. Aktuelni prvak "Republike Kosovo" u fudbalu je "Priština". I ovaj klub je, kao istoimeni Arkanov, etnički čist.
ovo i jos milion ovakvih "sitnica" je razlog zasto sada albanci ne zele nikakvo pregovaranje oko statusa, po onoj "zlo se ne ponovilo"
 
Da ne bi citat po citat samo mali uvod od neposrednog posmatraca (Bandeme, ne rece li ti da si bio u inostranstvu tada?):
Pored SSJ grad pristinu su krasile plakate SPS,DS, DSS, SRS, LDK (LidhjA Demokrat. e Kosoves) inace Rugovina stranka, pored Bujku mogu najmanje da navedem i RILINDJA, nedeljnik ZERi a bilo ih je jos, program siptarski bio je u okviru RTP-RTS cesce nego sto je srpaki na RTK danas, ali Siptari nisu ni marili, kacili su satelitske tanjire gde god su stigli....nastavak sledi
 
...
Opozicija upozorava na katastrofalne efekte aktuelne vlasti. Socijalisti su na Kosmetu upropastili doslovno sve što su dotakli: privreda praktično ne postoji, većina zaposlenih je na prinudnom odmoru, a broj socijalno ugroženih raste geometrijskom progresijom. Osim toga, ni nenormalno velik broj policajaca koji, uprkos činjenici da se ovde na njih puca mnogo ređe nego u Beogradu, šetaju sa automatskim puškama na gotovs ("lovački stil"), ne može da odagna opšte uverenje da će se kosmetski problem na kraju rešiti na štetu Srbije.


Privreda na kosovu, kako to gordo zvuci...
Kosmet kao jedna od najnerazvijenijih delova bivse SFRJ (pored BiH) doziveo je da njegova "privreda" bude unistena od strane socijalista.
Na osnovu Ustava iz 1974. i zahvaljujuci redovnom priticanju para iz Fonda za nerazvijene, na Kosmetu se u vreme Mahmuta Bakalija gradilo od skola i fabrika, preko stanova do velelepna zgrada Univerzitetske biblioteke u Pristini sa belim kecicima na krovu.
Za Bakalijem na ulice Pristine kao demonrtranti 1998. godine pojavili su se i Fadilj Hodza, Kacusa Jasari, Hisen Kajdomcaj i drugi bivsi politicari. Bakali je odmah dobio veliki prostor u medijima da razjasni svoju politicku poziciju, koja je nacionalisticka i separatisticka, ali u jednog blazoj i sporohodnoj varijanti. I Bakali, kao Rugova i Demaci, ukazuje da za Siptare nije prihvatljiv dijalog na osnovu Ustava Srbije i da razgovor bez medjunarodnih posrednika nema smisla.

Ovo je bio uvod onog sto se dalje desavalo, pritisnuti od strane svoijih politickih vodja, a zeleci da Srbiju dovedu pred "svrsen cin", pod izgovorom o ugrozenim ljudskim pravima Siptari pocinju da masovno napustaju sve javne institucije (fabrike, skole, bolnice...) ciji glavni povod je bio da dovedu privredu u kolaps. Nisu ocekivali da ce im se naci zamena:)
Nesto malo je bilo kao dobro u vreme Ante Markovica a posle bilo je skoro isto kao u svim ostalim delovima Srbije. S tim sto je na Kosmetu bilo za nijansu bolje jer se tolerisao sverc kako srpski tako i siptarski...nastavice se
 
Nekoliko meseci posle hapsenja Adema Demacija, organizatora i jednog broja aktivista "Revolucionarnog pokreta za ujedinjenje Albanaca", koje je izvrseno juna i jula 1964. godine, gotovo na citavoj teritoriji SAP Kosova otkrivene su nove ilegalne grupe i organizacije sastavljene pretezno od ucenika visih razreda srednjih skola, studenata, prosvetnih radnika i drugih intelektualaca, kao i neotkriveni ostaci ovog "pokreta". Samo u toku 1965. godine otkriveno je 11 grupa i organizacija u kojima je identifikovano preko 120 aktivnih clanova.

Jos dok je bio u zatvoru Adem Demaci je postao simbol albanskih nacionalista. Vodje siptarskih studentskih demonstracija iz 1968. godine, a i organizatori iredetistickih akcija na univerzitetu 1974. u Pristini, bile su u tajnoj vezi sa Demacijem. Njegovo ime je bilo propusnica za Tiranu, a preko nje za Pariz. Novi Demacijevi saradnici u Pristini bili su Kadri Osmani, Adem Rukici i Skender Kastrati. Svi su zajedno uhapseni pocetkom septembra 1975. godine. Sudjeno im je zbog neprijateljskog organizovanja radi ugrozavanja SFRJ. Adem Demaci je treci put osudjen na petnaest godina zatvora.

Pocetkom devedesetih Adem Demaci se trudio da bude jugoslovenski Mendela. Odlazio je u Tiranu na razgovore sa albanskim funkcionerima, u Beogradu se susretao sa srpskim liderima. Pokusavao je da se nametne i jednima i drugima kao pregovarac, koji ima spasonosno resenje - stvaranje nezavisnog Kosova. Kada je, medjutim, 1993. godine Demaci shvatio da je kao komunista-nacionalista nepotreban i Pristini i Beogradu, odlucio je da skrene paznu na sebe. Stupio je u strajk gladju, koji su sami albanski mediji bojkotovali. Podrzala ga je samo Parlamentarna partija. Tada je Demaci shvatio da su ga nove albanske politicke snage svrstale u "starce komunizma" i ostavili da bude ziva legenda iredentizma.

Adem Demaci tu vrstu poraza nije zeleo da prihvati. Uclanio se u Parlamentarnu partiju i krenuo u politicku ofanzivu. Pretvorio je privremeno u najveceg kritizera albanskog pokreta i u lovca na izdajnike siptarskog naroda.

U svom napadu na dr Ibrahima Rugovu i Demokratski savez Kosova jugoslovenski Mendela je za svoju tezu da lideri albanskog pokreta ne brinu o narodu vec o svojoj karijeri nasao dokaze u besmislenosti donosenja Ustavne deklaracije od 2. juna 1990. usvajanja Kacanickog ustava, 7. septembra 1990. i formiranja ilegalne Skupstine i Vlade Republike Kosovo 24. maja 1992. Svi tvorci ovih institucija nepostojeceg "nezavisnog Kosova", rekao je Demaci, pobegli su u inostranstvo i izdali albanski narod.


I pored ovog boldovanog nisu policajci setali sa puskama na gotovs, barem ne po Pristini. Prva oruzana snaga sa puskama na gotovs bili su pripadnici "foka" koji su u Pristinu usli juna 99.
 
Pokojni Vojo je bio dopisnik "Politike" a Rade Negojevic "Politike Expres". On je covek koji je bio u timu za pregovore u Rambujeu i prema clanku u Politici izvrsio je samoubistvo 99 nakon egzodusa srpskog naroda sa Kosmeta. Izlisno je bilo sta pricati.
 
Opozicija upozorava na katastrofalne efekte aktuelne vlasti. Socijalisti su na Kosmetu upropastili doslovno sve što su dotakli: privreda praktično ne postoji, većina zaposlenih je na prinudnom odmoru, a broj socijalno ugroženih raste geometrijskom progresijom. Osim toga, ni nenormalno velik broj policajaca koji, uprkos činjenici da se ovde na njih puca mnogo ređe nego u Beogradu, šetaju sa automatskim puškama na gotovs ("lovački stil"), ne može da odagna opšte uverenje da će se kosmetski problem na kraju rešiti na štetu Srbije.
ti si ovaj citat "obrazlagao" a ja cu ti samo reci: procitaj ga jos jednom i razmisli, nije ga pisao albanac, vec verujem srbin, i to novinar koji je pokusao biti, po mome, objektivan. a imena gradova,pa necu ovde da koristim nasa imena, pa da vi mislite da se radi o nekom mestu koji se vas ne "tice"
 
Adem Demaći je bio moj komšija. Za vreme rata bio je u Prištini i normalno se kretao, izlazio kupovao sve što mu je potrebno. Kao da je juče bilo kad sam ga pozdravljao kad prođem pored njega. Mi smo ga u kraju zvali "Domaći", pošto je bio sa nama, u to vreme ! I kako on sad da preživi onaj srpski teror, kako to da upravo njega prvog kao ideologa OVK ne skratiše za glavu. Naravno odgovor je veoma prost. Svako ko je tražio dobio je ono što je zaslužio. Oni i koji su bili protiv naše države a nisu ratovali ( Ćosja, Rugova, Kurteši, Gaši, Bakali, Hodža..........) njih niko nije dirao čak su i dobijali obezbedjenje.
 
adem_ks:
ti si ovaj citat "obrazlagao" a ja cu ti samo reci: procitaj ga jos jednom i razmisli, nije ga pisao albanac, vec verujem srbin, i to novinar koji je pokusao biti, po mome, objektivan. a imena gradova,pa necu ovde da koristim nasa imena, pa da vi mislite da se radi o nekom mestu koji se vas ne "tice"

Nemoj tu siptarsku demagogiju meni...

Inace sto se tice novinarske objektivnosti i medijskog rata vodjenog protiv Srba 90-tih godina proslog veka pa i danas, moze da se otvori druga tema...
 

Back
Top