Pakt sa mafijom!

federer

Početnik
Poruka
7
Svedok sa onog sveta

NIN ekskluzivno objavljuje izvode iz još jednog dosad nepoznatog iskaza svedoka-saradnika Zorana Vukojevića Vuka, u kome on govori o Nebojši Čoviću i Čedomiru Jovanoviću, “roleksima”, konjima, bombi bačenoj na DSS, Željku Maksimoviću Maki kao izaslaniku Stanka Subotića Caneta...
Bio je ponedeljak, 21. april 2003. godine, kada je Zoran Vukojević Vuk razgovarao sa inspektorima Uprave za borbu protiv organizovanog kriminala. Nije mu to bio prvi put – dao je dotad makar još jedan iskaz, odmah pošto je uhapšen 19. marta. Dok nije obelodanjen u NIN-u, pošto smo ga pronašli u knjizi Dušana Mihajlovića “Povlenske magle i vidici”, Vukov martovski iskaz bio je nepoznat javnosti; još je manje poznat iskaz koji sada objavljujemo, ovaj od 21. aprila 2003. godine. Oba dokumenta izuzeta su iz dokaznog materijala kada je Vukojeviću dodeljen status svedoka-saradnika; uprkos tome, ostaje pitanje zbog čega se oni – kako ćemo videti – razlikuju od priče koju je Vukojević kasnije ispričao pred Specijalnim sudom.
U odnosu na ono što će kasnije izgovoriti pred Specijalnim sudom, ovaj se Vukojevićev iskaz razlikovao naročito u dva bitna momenta. Rekao je, pa zaćutao, da “iza ubistva Momira Gavrilovića stoji Čume, tj. njegovi vojnici koje on poznaje pod nadimcima ‘Teča' i ‘Nino Bosanac'“; i, ispričao je detaljno, pa takođe kasnije zaćutao, da se Čedomir Jovanović uz Čumetovu pomoć svim silama trudio da iz zatvora iščupa Dušana Spasojevića i njegovu ekipu, kada su ovi “pali” zbog otmice biznismena Miroslava Miškovića. Pa ih je posećivao u CZ-u, dovodio im žene i decu... O tome je, na sličan način, govorio i Bagzi krajem pretprošle i početkom prošle nedelje, a o Jovanovićevim posetama u CZ-u svedoče i zatvorski zapisnici koje smo svojevremeno objavili.
Inspektori UBPOK-a koji su 21. aprila 2003. godine saslušavali Vuka mnogo su više pažnje posvetili Čedomiru Jovanoviću. Možda i pod uticajem samog Jovanovića, koji će 11. aprila 2005. godine, pred Specijalnim sudom kazati: “Jovica Stanišić je odmah po hapšenju rekao (...) pitajte Bebu i Čedu zašto je ubijen Zoran Đinđić. (...) Zbog toga sam tražio da se sprovede istraga i protiv nas.”
NIN je, inače, svojevremeno objavio i Stanišićev iskaz, pošto je uhapšen na samom početku akcije “Sablja”. Pored ostalog, u njegovom iskazu UBPOK-u od 13. marta 2003. piše: “Poznato mu je (Jovici Stanišiću, prim. aut) da su se poslednjih godina, kriminalne aktivnosti odvijale uglavnom na relaciji Vladimir Popović-Beba, Dušan Spasojević, Qubiša Buha i Milorad Luković-Legija. (...) Profesionalno poznato mu je da je Vladimir Popović Beba bio vrbovan od strane obaveštajne službe Velike Britanije. Po njegovim saznanjima radi se o vrlo opasnom čoveku, sklonom kriminalnim aktivnostima koji je nastojao da se postavi kao ‘bos mafije' (navodno, Beba je ranijih godina intenzivno čitao literaturu o mafiji i oduševljavao se Al Kaponeom – psihološki i umišljajni problem). Mišljenje Jovice Stanišića je da postoji visok stepen verovatnoće da je Vladimir Popović-Beba na određeni način imao udela u ubistvu premijera Đinđića, jer je za njega bio vezan samo interesno sa visokim kriminalnim aspiracijama, a nastojanje Đinđića da organizovani kriminal dovede pod kontrolu sigurno mu je predstavljalo veliku prepreku. Zaključuje da je na određeni način Vladimir Popović-Beba predstavljao i jedan vid političke podrške aktu ubistva na Đinđića.” Č. Jovanovića, kako vidimo, Stanišić nije ni spomenuo, pa nije sasvim jasno zašto bi Čeda samog sebe ubacio Stanišiću u usta.
U svakom slučaju, u zapisniku UBPOK-a posle ispitivanja Vukojevića 21. aprila 2003. godine ostalo je zabeleženo: “Iz priče sa Dušanom Spasojevićem je čuo da je Čeda Jovanović od Čumeta dobio na poklon dva automobila marke ‘Pasat', tip karavan (kornjača) koji su bili na probne tablice. (...) Pa je viđao da je Čeda Jovanović sa istim automobilima dolazio u Stranku.” Bagzi je, inače, u svom svedočenju govorio i o 1 000 nemačkih maraka i pištolju koji je Jovanović dobio na poklon od Buhe, a on (Bagzi) mu ih lično predao kod Mek Donaldsa na Novom Beogradu.
Zatim: “Navodi da mu je poznato da je izvesni Igor Baruh zv. ‘Čeda' dugovao Dušanu Spasojeviću oko 300.000 DM pa s obzirom da nije mogao pare da vrati Dušan Spasojević mu je uzeo 20-tak rasnih trkačkih konja od kojih su tri bili šampioni. (...) Spasojević je konje poklonio Dragoljubu Markoviću (vlasnik Krmivo produkta iz Surčina – prim. aut.) s tim što mu je rekao da Čeda uzme jedno grlo i to koje on izabere zbog usluga koje mu je Čeda Jovanović činio.” Potvrdu ove informacije u drugim iskazima koji su nam poznati nismo pronašli.
U nastavku, Vukojević govori o onome što je spominjao i Bagzi – o Jovanovićevim naporima (“preko svoga prijatelja Radeta Terzića” – tadašnjeg okružnog javnog tužioca) da iz zatvora izvuče Spasojevića i njegove, i o posetama u zatvoru. Pa kaže: “Po puštanju iz zatvora Dušana Spasojevića, Jovanović je u više navrata dolazio u Šilerovu ulicu i jednom prilikom Dušan Spasojević je pozvao Vukojevića i rekao mu da donese 100.000 DM što je ‘Vuk' i učinio. Kesu sa parama u kojoj se nalazilo 100.000 DM je predao Dušanu Spasojeviću a posle je tu kesu izneo Čeda Jovanović iz kuće. Tom prilikom Dušan Spasojević je Čedi Jovanoviću poklonio i jedan pištolj marke ‘Bereta'. Koliko je njemu poznato nije u potpunosti siguran, Dušan Spasojević je Čedi poklonio i dva ručna sata, najverovatnije marke ‘Roleks', s tim što navodi da je ženski sat kasnije nabavljen jer se radilo o marki sata kojeg trenutno nije bilo na tržištu.” Ovde ćemo se nakratko zaustaviti. O poklanjanju “roleksa” Č. Jovanoviću govorio je i Dejan-Bagzi Milenković (takođe je čuo od Spasojevića), ali ne samo on. Iskaz Dragana Vujčića Bega, još jednog od optuženih članova zemunske kriminalne bande, od 22. aprila 2003. godine: “Jednom prilikom zapao sam u finansijsku krizu, uglavnom zahvaljujući Spasojeviću, da bi rešio trenutni problem njemu sam prodao dva sata marke ‘Roleks' za 15.000 DEM i ako je vrednost najmanje 25.000 DEM. Kasnije mi je on pričao da je muški sat poklonio Čedi Jovanoviću kome duguje zahvalnost s obzirom da ga je posećivao u zatvoru i da mu je doveo ćerku za rođendan.”
Zatim, u Vukojevićevom iskazu se kaže: “U to vreme Jovanović je intenzivno dolazio kod Dušana Spasojevića u društvu sa svojom devojkom (dva puta), a u više navrata je dolazio u društvu sa ‘Čumetom'.” Interesantan je, kad smo već kod toga, Vukojevićev odgovor na pitanje “da li je Čedomir Jovanović dolazio sa sadašnjom suprugom a bivšom devojkom u Šilerovu ulicu?”, kada je kasnije svedočio pred Specijalnim sudom 14. aprila 2004. godine (str. 12 transkripta): “To ne znam. Ne mogu da se setim.” Kako je to, za godinu dana, Vukojević doživeo amneziju? Koji je iskaz tačniji, onaj svežiji iz 2003. godine ili ovaj potonji?
Sledi, zatim, eksplozivni deo priče: “Navodi da mu je Spasojević s obzirom da je vrlo često boravio u njegovom društvu pričao da je Jovanović nudio Spasojeviću da na neki način radi za državu, da povremeno odradi neke sumnjive poslove što je ovaj odbio. Dalje navodi da mu je Spasojević pričao da je Jovanović tražio od Spasojevića da se na neki način zaplaše članovi Demokratske stranke Srbije a ubrzo zatim je Spasojević organizovao da se baci bomba na prostorije DSS-a.” Ovo je potpuno nov momenat; nažalost, neproverljiv, budući da ni Spasojević ni Vukojević više nisu među živima. Ipak, vredi podsetiti na ono što je Vukojević, prilikom kasnijeg saslušanja pred Specijalnim sudom, odgovorio na pitanje o bacanju bombe na prostorije DSS-a: “Ne znam, ne mogu tačno da se setim. Čuo sam da je Dušan Spasojević nešto pričao, ali ne mogu sad tačno da se setim.” U optužnici, pak, napisanoj nekoliko meseci pošto je Vukojević rekao da je bomba na DSS bačena po nagovoru Č. Jovanovića, a pre nego što će Vukojevićevo sećanje onako izbledeti, kaže se da je “prema rezultatima istrage utvrđeno da su planovi okr. Lukovića-Legije i Dušana Spasojevića u pravcu izazivanja nestabilnosti, tj. pravljenja pogodnog terena za dejstvo njihove organizacije planirali, angažovali i realizovali plan bacanja bombe na prostorije DSS-a u Ulici Jug Bogdanovoj broj 2a”. Na sličan način svedočio je i D. M. Bagzi.
U iskazu Zorana Vukojevića stoji i da je “Čeda Jovanović lično sprečio da ‘Legija' odgovara za Ibarsku magistralu (što je Vuku lično Legija rekao)”.
U to je vreme, podsetimo, odgovornost za atentat na Ibarskoj magistrali bila svaljena na pripadnike JSO Nenada Ilića i Nenada Bujoševića, te Radeta Markovića i Mihalja Kertesa; zbog toga, Vuk i Danica Drašković odbijali su da svedoče jer optužnicom nije bio obuhvaćen i Legija. Drašković je pokojnog Đinđića optuživao da štiti Milorada Ulemeka, dok je Dušan Mihajlović izjavljivao: “Umesto da dobijemo pohvale što smo rasvetlili jedan od najzamršenijih zločina, sada kada je očigledno da je u pitanju politički obračun, Legija postaje žrtva jer je 5. oktobra stao na stranu DOS-a.” (“Nije srpski ćutati”, BKTV, april 2001. godine).
 
gomila lazi i bljuvotina...zasto to "svedocenje"nije bilo javnosti predocheno ranije? i kako da bas sad objavljuju izmisljena svedocenja pokojnog svedoka,kad to vise nije moguce proveriti? jos jedna laz iz ninove fashistichke kuhinje
 
Ovo uopste nisu lazi vec potpuno verodostojan izvod iz prvobitnog iskaza Zorana Vukojevica.O tome postoji dokumentacija. Mislim da je ovde pravo pitanje zasto je Vukojevic promenio svoj prvobitni iskaz i ko ga je naveo da to ucini?
 

Back
Top